Sport

Bijes i očaj u Mraclinu, Vukovinom vozi šestica, Gradićima bod u gostima

Na otvaranju proljetnog dijela sezone u petom rangu, odnosno 4. NL Središte, Ban Jelačić je uvjerljivo slavio na svom terenu, Gradići su remizirali na teškom gostovanju u Popovači, a Mraclin je nakon poraza od Tigra izašao i s priopćenjem…

Objavljeno

prije 2 godine

11. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Tri potpuno različite priče nude pogledi iz kuta tri naša predstavnika u petom rangu natjecanja, odnosno u 4. NL Centar. Tri različita raspleta u rezultatskom smislu, jer pokrili su Jelačić, Gradići i Mraclin sva tri “znaka”, ali i tri vrste okusa u ustima nakon što je sve završilo. Pa je možda najbolje početi s onima koji su okus u ustima popravljali – nazdravljajući!

Na otvaranju drugog dijela prvenstva nogometaši Bana Jelačića u Vukovini su dočekali posljednju momčad lige, Croatiju iz Hrastja. Bilo je tu uključeno i vraćanje nekih dugova, jer gosti iz Hrastja jesenas su došli do samo dvije pobjede, a jedna od njih ostvarena je baš protiv Jelačića, u prvoj utakmici sezone, u trenerskom debiju Hrvoja Jančetića. Jednu polusezonu kasnije, Jelačić je do vrha napunio mrežu gostiju i slavio s visokih 6-1.

– Odigrali smo jako dobru utakmicu, sve čestitke dečkima na odrađenom poslu. Nećemo poletjeti nakon ovoga, svjesni smo i da je kvaliteta protivnika takva da su nam dozvolili puno toga, ali zabiti šest golova nekome nije lako ni na školskom igralištu. Raspucali smo se, dobili potvrdu da smo dobro odradili pripremno razdoblje i na kraju postigli golova tih šest golova. A tijekom cijele jeseni, usporedbe radi, zabili smo ih ukupno 11 – kaže trener Hrvoje Jančetić, svjestan da je još puno posla pred njim i njegovim igračima u pokušaju da se sačuva status u ovom rangu.

– Dobro smo krenuli, to je uvijek važno, ali čeka nas još 14 utakmica, puno je to još nogometa. Za početak, u ovih sljedećih pet-šest vidjet ćemo gdje smo. Prvo idemo u Kerestinec, a TOP je odmah iza nas, direktni suparnik, nakon toga nam dolazi drugoplasirani Naftaš Ivanić, pa idemo trećeplasiranoj Rugvici, pa je doma Vrbovec, koji je također gore, nakon toga i Libertas… Bit će i nakon toga prostora za skupljanje bodova, ali bilo bi sjajno nastaviti u ovom ritmu, koji smo ulovili još krajem jeseni. Tad smo dobili tri zadnje utakmice, tako da smo u seriji od četiri pobjede, a što će se događati u onome što slijedi, tek ćemo vidjeti – dodao je Jančetić.

Zadnja Croatia tako se nije dobro provela u svom prvom proljetnom ispitu, ali nama je puno važnije da su predzadnji Gradići imali bitno uspješnije otvaranje. U situaciji u kojoj je svaki bod presudno važan, naravno da isto vrijedi za bod osvojen u gostima, što se ovom prilikom dogodilo u Popovači, kod protivnika iz gornjeg dijela tablice.

Povela je momčad trenera Zorana Tomčića u 30. minuti preko Marka Preradovića, čuvala tu prednost sve isteka prvog sata igre, ali u 62. minuti obrana je popustila i Moslavac je izjednačio na 1-1, što se pokazalo i kao konačan rezultat. Bio je to deseti osvojeni bod za Gradiće, četiri je to više od posljednje Croatije, jednako kao Topusko, tri manje od Lekenika… U prijevodu, Gradiće čeka teška i neizvjesna borba za ostanak, koje će svoj prvi sljedeći nastavak dobiti u domaćem okršaju sa Stupnikom idućeg vikenda.

A idućeg vikenda svoje će rane pokušati zaliječiti i u Mraclinu. Peta momčad lige gostovala je na otvaranju proljeća kod lidera, Tigra iz Svete Nedelje, i doživjela poraz koji posebno boli. Rezervni golman Sonny Boy Dražić dobio je na kraju i crveni karton zbog prigovora s klupe, a sve što se događalo u porazu 1-0 Mraclinci su saželi u objavi na društvenim mrežama.

Okus u ustima nakon svega je gorak…, a

“Vratimo nogomet nogometašima, trenerima, navijačima, nogometnim entuzijastima, svima onim koji žive od vikenda do vikenda da bi podržavali svoju momčad, ma gdje god igrala!!!!

Da, to je ljubav koji neki ne mogu razumijeti i pitanje je kako mogu zaspati i živjeti sa time…

Svjedoci smo da je na današnji dan najveći hrvatski klub (mogu se neki naljutiti, ali govorimo o činjenicama) napravio zaokret s nadom da će biti bolje nego do sada, a to je ponajviše potrebno današnjem nogometu na nižim razinama, napraviti zaokret i vratiti nogomet nogometašima!

Jučer smo ponovno bili svjedoci nemilih scena na nogometnom terenu u Rakitju. Slučajno?! Naravno da ne, znaju to sve momčadi koje igraju našu ligu. U utakmici u kojoj smo bili daleko bolja momčad, u kojoj smo unatoč svemu imali šanse za pobjedom, netko je odučio reći NE!!! Tko su ti ljudi? Oni koji nemaju emocije, entuzijazam i koji ne poštuju postulate nogometne igre, oni koji ne poštuju svoje sportske protivnike. Koliko puta smo bili ljuti na pogrešne odluke sudaca, no na kraju utakmice prepoznajemo pogrešku ili namjeru! E zbog te namjere igrači, navijači, entuzijasti, svi oni zbog kojih se igra nogomet ne mogu spavati… ili isprika ako griješimo, pa se nogomet igra zbog nečeg ili nekog drugog…

Iz NK Mraclina su objavili fotografiju “zaleđa” dosuđenog u Svetoj Nedelji…

Jučer smo vidjeli svašta, simpatiziranje domaće momčadi i narušavanje imidža nogometne igre. Domaćin pobjeđuje iz nepostojećeg kaznenog udarca… i da je to jedino bilo pogrešno, govorili bi o pogrešci, no kada pogledamo sve ostalo, znamo da se govori o namjeri! Kako bi poboljšao dojam, sudac utakmice našoj momčadi pokazuje 7 opomena i 1 isključenje jer ipak je on glavni!! Ako to radiš, pokrij se po glavi, šuti, i otiđi doma, spavaj ako možeš!!! Dobro se uklopio i pomoćni sudac u nekoliko situacija, a na slici možete vidjeti jednu situaciju kada naš napadač kreće sam na golmana, ali tada se igrač domaćina (bivši reprezentativac) okreće prema pomoćniku, namigne mu i eto zastavice u zraku.

Gospodo, dosta je ovoga i vrijeme je za promjene!!! Promjenama u odnosima među klubovima, načinu na koji ljudi iz saveza gledaju na nogomet (Vi ste tu zbog klubova, a ne klubovi zbog Vas), te naravno kod sudaca čiji bi cilj trebao biti odraditi utakmicu na pošten način. Takvim razmišljanjem bi se obje momčadi i službene osobe nakon utakmice podružile, neke sa srećom, neke sa tugom u srcu, ali s mogućnosti da jedni druge pogledamo u oči. Da li vrijeme za promjene?!”

Skraćeno rečeno, niželigaški svijet je najljepši nogometni svijet, sve dok ne postane najgori…

Povezane teme:4. NL Središte Zagreb Nk Ban Jelačić NK GRADIĆI nk mraclin

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 6 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 6 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 6 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 12 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.