Mlađim hrvatskim selekcijama u muškoj konkurenciji ovoga ljeta baš i ne ide osobito, ali zato su tu cure! Konkretno, kadetkinje, koje su na Europskom prvenstvu u Crnoj Gori ispisale povijest. Nikad niti jedna hrvatska ženska mlađa selekcije nije igrala finale europskog prvenstva, a ova generacija to je uspjela. Preskočile su cure Mađarsku u četvrtfinalu i Španjolsku u polufinalu, pa će u nedjelju od 19.30 sati igrati veliki finale protiv Slovačke!

A u svemu tome sudjeluje i jedna mlada Velikogoričanka. Luna Gojak kružna je napadačica rođena 2009. godine i već je neko vrijeme dio ove selekcije. Tako je i ovoga puta, našla se i u sastavu kojeg vodi izbornik Ivan Jerković, u ekipi koja je već sad ušla u povijesne knjige. Kažu da je riječ o jednoj posebnoj generaciji, kakvih nije bilo previše u hrvatskom ženskom rukometu, lijepo je znati da je i jedna naša djevojka u tom društvu…

Iz ŽRK Udarnika s velikim i neskrivenim ponosom pratili su svaki njezin poziv u reprezentaciju, objavljivali tople riječi nakon praktički svake akcije reprezentacije, ali ovoga puta, nažalost, toga više nema. Ne zato što se u Udarniku nešto posebno promijenilo, nego zato što Luna Gojak odnedavno više nije igračica Udarnika?!

Ta je vijest neko vrijeme ostala u tajnosti, jer događalo se sve to skupa još početkom lipnja, ali ubrzo je priča procurila. I prilično iznenadila… Luna Gojak, naime, odlučila je napustiti Udarnik i otići u – Ivanić! Učinila je to u dogovoru s roditeljima, svako ima pravo na svoje odluke i odabire, ali svejedno je zazvučalo baš čudno, jer Ivanić također igra u drugom rangu hrvatskog rukometa, baš kao i Udarnik! Budući da je teško vjerovati da je na ovoj razini stvar u novcu, djeluje prilično komplicirano objasniti si logiku takve odluke, no ponovit ćemo da svatko bira svoj put…

U Udarniku su, jasno, razočarani takvim razvojem situacije, također se muče pronaći objašnjenje što se tu točno dogodilo, zašto su i kako ostali bez djevojke od koje su puno očekivali u godinama koje slijede: puno dobrih utakmica, a u pravom trenutku možda i iskorak u klub iz najvišeg ranga, gdje će moći dodatno napredovati. Takav scenarij zvuči za nijansu logičnije od ovog aktualno, ali očito su u obitelji Gojak procijenili da je za Lunu bolje rukometno se preseliti u Ivanić Grad.

I neka joj je sa srećom!

Ispalo je ovo tako vrlo sadržajno ljeto za ovu mladu djevojku, jer odlazak iz matičnoga kluba i europska medalja u razmaku od dva mjeseca definitivno su životna sekvenca koju će još dugo pamtiti.

Iz samog srca Slovenije, iz gradića Grosuplja, sletjet će ovih dana rješenje za problem zvan “desni bok”. Odlaskom Dine Mikanovića u Rumunjsku, Gorica je ostala samo na mladom Franu Kasumoviću, i dalje junioru, pa je trener Mario Carević logično tražio hitnu reakciju. To se i dogodilo, a rješenje se, prema neslužbenim informacijama, zove – Žan Trontelj!

Stvar bi vrlo brzo trebala postati i službena, budući da je na popularnom Transfermarktu Trontelj već prebačen u redove našega kluba. Prema tome, za očekivati je da će biti i službeno predstavljen već u ponedjeljak ili utorak.

Žan Trontelj ima 25 godina, dijete je NK Brava, u kojem je prošao cijeli omladinski pogon pa došao i do prve momčadi, no 2023. preselio je u Muru. Odigrao je 29 utakmica u prvenstvu, postigao dva gola i prodao se u – Ukrajinu. Zorja iz Luhanska tražila je desnog beka, pa odlučila isplatiti 200.000 eura odštete za momka koji je prošao sve selekcije slovenske reprezentacije, zaključno s U-21 vrstom.

Standarno je Trontelj igrao u najvišem razredu ukrajinskog nogometa, skupio 27 nastupa uz jedan gol u dresu sedme momčadi ukrajinske Premier lige, ali ovog je ljeta odlučio vratiti se bliže kući. I odabrao je Goricu.

Trontelj je, prema dostupnim informacijama, moderan desni bek, spreman “milijun” puta juriti gore-dolje uz liniju, često korišten na poziciji wing-backa, na kojoj ga vidi i trener Carević u svojim idejama. Navodno će se ovdje raditi o posudbi, no sve će i po tom pitanju biti jasnije kroz dan ili dva.

Do kraja prijelaznog roka, doznajemo, doći će još jedan ili eventualno dva igrača.

Hrvatska kontrola zračne plovidbe (HKZP) otvorila je natječaj za zapošljavanje 48 kontrolora leta. 40 u Velikoj Gorici te osam u Zadru, Splitu i Dubrovniku. Prijave traju do 31. kolovoza, a posao donosi iznadprosječnu plaću, sigurnost i prestiž, ali i zahtjevan put do konačne dozvole, prenosi Poslovni.hr.

Za ulazak u selekcijski proces dovoljno je imati završenu srednju školu, manje od 28 godina na dan isteka natječaja, aktivno znati hrvatski i engleski jezik te biti državljanin Hrvatske ili druge članice EU-a. Uz to, kandidati moraju zadovoljiti stroge zdravstvene uvjete kategorije tri zrakoplovnog osoblja, bez srčanih, dišnih ili probavnih tegoba koje bi mogle utjecati na sigurnost rada.

Onima koji zadovolje uvjete slijedi višestupanjski proces testiranja. IQ test, upitnik ličnosti, provjera engleskog jezika, FEAST test za kontrolore s realnim simulacijama, timske vježbe te završni intervju. Zdravstveni pregled za odabrane plaća poslodavac.

Kandidati koji uspješno prođu testiranja, prolaze osposobljavanje u Velikoj Gorici, uz osiguran prijevoz. U početku se nudi ugovor na određeno vrijeme do stjecanja dozvole, a potom ugovor na neodređeno. Online prijavi potrebno je priložiti životopis, dokaz o školovanju, uvjerenje o nekažnjavanju te domovnicu.

Prema podacima portala MojPosao, kontrolor leta je šesta najplaćenija pozicija u Hrvatskoj, prosječna neto plaća iznosi 2.974 eura, dok vrhunski plaćeni stručnjaci mogu doseći i 7.044 eura mjesečno.

Do kraja kolovoza hrvatsko nebo čeka svoje nove čuvare, a pitanje je tko će imati i hrabrosti i vještine za preuzeti taj izazov.

Šest dana nakon što su otvorili sezonu remiju u Varaždinu, nogometaši Gorice svoju seriju gostovanja nastavljaju na jugu Hrvatske. Destinacija je ove subote bio Split, delegacija iz Turopolja stigla je usred turističke sezone, ali u nedjelju navečer Goričani ne planiraju biti samo turisti na Poljudu.

– Atmosfera je stvarno dobra, iako imamo nekoliko upitnika vezanih uz ovu utakmicu. Između ostaloga, tek ćemo vidjeti hoće li se Erceg oporaviti, ali svi drugi su spremni i na raspolaganju – otvorio je druženje s novinarima trener Mario Carević.

Proći će mu kroz glavu u nedjelju navečer možda i poneki trenutak iz igračke karijere, jer Car dobro zna kako je nositi dres Hajduka, koliko ponekad zna biti težak, što može biti dobro za protivnika.

– Ovo je utakmica koja je užitak za sve nas. Igrat ćemo u najboljoj atmosferi u Hrvatskoj, gušt je igrati na takvom stadionu i ja se nadam da ćemo se stvarno prezentirati u pozitivnom svjetlu i da ćemo imati što ponuditi. Nadam se da ćemo moći i ostvariti nekakav pozitivan rezultat – kaže Carević.

Hajduk će dočekati Goricu bez suspendiranih Marka Livaje i Ante Rebića, ali i s jednim dobro poznatim licem na drugoj strani. Adrion Pajaziti brzo je zauzeo svoje mjesto u startnih 11 na Poljudu.

– Ma Pajo je majstor! Pravi playmaker, igrač koji ne gubi lopte pod pritiskom, ima veliku želju, voli preuzeti odgovornost… Obožava loptu u nogama, daje im balans i mir, ima ulogu niskog playmakera, ali znamo koliko je opasan i po gol, vidjeli smo to kad je bio u Gorici. Teško mu je uzeti posjed i morat ćemo za zonski kontrolirati – ima plan Carević, zadovoljan što ne mora raditi i plan kako zaustaviti Livaju.

– Drago mi je što Livaja ne igra, ali i s njim je sad drukčija priprema za Hajduk. I dalje on dolazi u te svoje zone komfora, uvlači se po loptu i traži krilne igrače, ali čini mi se da uživa u ovakvim okolnostima, kad nije sve na njemu. Sad imaju puno više igrača koji traže dubinu, koji traže gol. Međutim, sigurno će priprema biti drukčija s obzirom na to da on ne igra.

Hajduk se brzo promijenio iz varijante koju je forsirao Gennaro Gattuso u ono što želi Gonzalo Garcia.

– Vidi se odmah filozofija trenera Garcije. Naravno da još nisu definirani do kraja, budući da su kratko zajedno, ali vidi se u igri na čemu Garcia inzistira. Znamo da voli raditi “build up” od vratara, da puno navlače presing pa oslobađaju dubinu za krilne napadače… S druge strane, vidim da imaju dobru energiju, stalno su u presingu, s puno mladih i nevjerojatno motiviranih igrača. Vidjet ćemo s kojim će sastavom izaći protiv nas, hoće li osvježavati momčad, ali svakako imaju širinu, puno dobrih igrača – svjestan je trener Gorice.

Gorica je u proljetnom dijelu prošle sezone dvaput dobro namučila Hajduk, na Poljudu neobjašnjivo ostala bez ijednoga boda, a u Velikoj Gorici remizirala, ali nakon svih promjena koje su se u međuvremenu dogodile nema smisla uspoređivati te oglede s ovim nedjeljnim.

– Bit će sigurno drugačije, ali i mi smo drugačiji. Imamo deset novih igrača, u izgradnji smo i ponovit ću opet da sam siguran da ćemo u svakoj sljedećoj utakmici biti sve bolji i bolji. Daj Bože samo zdravlja, da smo kompletni, i sigurno ćemo se dizati. Neki igrači nisu ni u optimalnom fizičkom stanju, koji su nam jako važni, a i oni će sigurno doći na svoj nivou. I mi ćemo biti sve bolji – uvjeren je Carević.

Vratio se malo i na Varaždin, na remi s otvaranja sezone. Remi u kojem je bilo i nešto sreće na goričkoj strani, jer Varaždinci su često dolazili pred gorički kazneni prostor…

– Nismo u idealnom momentu, ali kad analiziraš šanse, vidiš da se sve to događalo iz naših pogrešaka. Neću ulaziti u detalje, važno je da igrači znaju o čemu je riječ, da su svjesni da moramo bolje reagirati u određenim fazama. Međutim, kad pričamo o Varaždinu, pričamo o momčadi koja je ostala 90 posto ista kao prošle sezone, uz još neka pojačanja. To je momčad koja je igrala Europu i to se nije dogodilo slučajno, jer siguran sam da će i ove sezone biti visoko pozicionirani. Imaju glavu i rep, igraju odličan nogomet – pohvalio je Carević kolegu Šafarića pa nastavio:

– Mi smo, s druge strane, došli s puno novih igrača, s nekim pozicijama koje nisu uopće pokrivene, pa nam Čabraja mora s lijevom nogom igrati desnog stopera, odnosno beka. S obzirom na sve te okolnosti, moramo biti zadovoljni s tim bodom i doživjeti ga kao poticaj da budemo sve bolji u sljedećim utakmicama. Potpisali smo Bakića, igrača malo drukčijeg profila od onih koje imamo u rosteru, s jako dobrom energijom, a potpisat ćemo i desnog beka kroz koji dan… Nećemo imati velik kadar kao prošle sezone, jer to nosi i puno nezadovoljstva, odnosno letargije u svlačionici, a to ne želim. Želim da svi igrači koji su tu participiraju, svatko na svoj način, da imamo grupu od nekih 18 igrača, plus tih četiri-pet mlađih koji će biti u konkurenciji.

Među tim mladima su i varaždinski debitanti Zvonimir Josić i Stjepan Kučiš, ali ne samo oni.

– Njih dvojica su debitirali, ali imamo uz njih i još dosta mladih igrača koji će sasvim sigurno dobiti svoje minute. Rekao sam i prije početka prvenstva da sam zadovoljan sa velikom većinom mladih igrača i dosta njih će ostati s nama. Neki će morati ići na posudbe jer to ovisi o pozicijama, nema smisla da mladi igrač bude tu ako nema prostora, ali dio ih svakako ostaje – zaključio je Carević.

Evo, tu je sve počelo, na ovom igralištu, u Šenoinoj… Tu su nas tate obojicu dovodili, tu smo počeli zajedno trčati za loptom. Imali smo četiri godine. Godinu dana poslije prebacili smo se u klub, prvi ja, a dva dana poslije i Štef. I evo nas, zajedno smo dogurali do seniora, čak samo i debitirali na isti dan. Super je ispalo…, priča Zvonimir Josić, 19-godišnji stoper HNK Gorice, koji dan nakon što je upisao seniorski debi.

Ušao je u igru u Varaždinu u 78. minuti, nekih 13 minuta prije nego što je to učinio njegov najbolji prijatelj Stjepan Kučiš. Četiri mjeseca mlađi i otprilike 23 centimetra niži Štef živi dvije ulice dalje, u kvartu.

– Da, živimo stvarno blizu, jako puno vremena provodimo zajedno, a tako je to oduvijek. Na treningu, prije treninga, poslije treninga, baš smo se puno družili i naravno da mi je posebno drago što smo uz sve ostalo i debitirali u istoj utakmici. Zapravo je i nevjerojatno da smo obojica uspjeli od ovog betonskog igrališta doći do ovoga gdje smo danas. A pogotovo je nevjerojatno da se poklopilo da debitiramo isti dan – kaže Stjepan Kučiš, drugi dio ovog mladog dvojca.

Doslovno su odrasli zajedno, jer išli su i u istu osnovnu školu, razred do razreda, a u srednjoj školi u isti razred. Sudbina je htjela da Joske pričeka Štefa s tim debijem.

– Tako nekako ispada. Ovo su mi bile četvrte pripreme sa seniorima, ali nikad ranije nisam došao u priliku da upišem poneku minutu. Očito sam stvarno morao pričekati da Štef dođe u seniore – sa smiješkom kaže Josić.

Njihova priča o nogometu, prijateljstvu i velikim trenucima zabilježena je i u video obliku. Joske i Štef u svom su predstavljanju za klupski kanal ispričali sve o svojim počecima, zajedničkim godinama i prvim seniorskom minutama…