Sport

Bez ritma nema ni “plesa”: Trener je znao, puno je još posla pred Goricom…

Iza nogometaša Gorice je prvih 90 službenih minuta nakon korone, a dojam koji je ostao nikoga nije impresionirao. Goričani mogu bolje, igrat će bolje, ali potvrdilo se ono o čemu je trener Valdas Dambrauskas uporno i govorio – trebat će još vremena…

Objavljeno

prije 5 godina

8. lipnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prospavana je jedna noć, pa onda još jedna, a to bi trebalo značiti da je napravljen potreban odmak za odgovarajuću analizu onoga što se događalo u Koprivnici u subotu navečer. Gorica je odigrala 0-0 sa Slaven Belupom u prvoj službenoj utakmici nakon gotovo tri mjeseca, nakon cijele ove drame s koronom, a nakon svega ostala su dva zaključka. Prvi – daleko je to bilo od onoga što žele navijači, ali i trener Dambrauskas. Drugi – sve je to puno, puno manje bitno od oporavka nesretnog Pauliusa Golubickasa…

Situacija iz te šeste minute, kad je mladi Litavac glavom udario u rame Slavenova braniča, kad se do tribina čulo kako je nešto puklo, puno je toga odredila i determinirala. Ne treba tražiti alibije za partiju slabiju od očekivanja, ali zdrav razum govori da je tako.

– Dotrčao sam do njega i okrenuo ga na bok, jer mislio sam da se guši, sve dok mi nije počeo objašnjavati da ne osjeća donju čeljust. U tom trenutku sam počeo vikati liječničkoj ekipi da uđu na teren… Naravno da nije bilo jednostavno nastaviti utakmicu nakon toga, cijelo smo vrijeme razmišljali o njemu i ispitivali dečke na klupi kako je, imaju li kakvih informacija, nismo znali što se događa – opisao je tu situaciju Matija Dvorneković.

S mislima na Golubickasa puno je teže bilo uspostaviti pravi ritam u igri, o čemu je i trener Valdas Dambrauskas govorio nakon utakmice kao osnovnom problemu. Bio je izrazito nezadovoljan viđenim, vrteći glavom isticao kako su se napadi raspadali nakon dva ili tri dodavanja, a za stil igre koji litavski stručnjak pokušava implementirati to je praktički presudno. U prijateljskim utakmicama lopta je išla kao po traci, rijetko se griješilo u dodavanjima, sve je izgledalo gotovo idilično. Međutim, i u tim trenucima trener je smirivao bilo kakvu vrstu euforije.

– Polako, nemojmo letjeti, tek nakon ovih deset utakmica vidjet ćemo što smo napravili. Prijateljske utakmice su jedno, službene nešto sasvim drugo, to se ne može ni po čemu uspoređivati. Ne ide to preko noći, trebat će nam još vremena – ponavljao je uporno Valdas, a potvrda toga stigla je već nakon prvih 90 službenih minuta.

Trener Valdas Dambrauskas bio je realan nakon utakmice, svjestan da to nije bilo to… Foto: Vjeran Žganec Rogulja/PIXSELL

U Slaven Belupu znali su koliko je Gorica opasna ako se razigra i zato je osnovna ideja trenera Stipića bila ubiti tu lakoću koja je našu momčad krasila u pripremama. Nije se čovjek libio povući na svoju polovicu i strpljivo čekati, bez obzira na to što je igrao doma, na svom stadionu, što ima kadar kudikamo bolji od rezultata koje je Slaven ove sezone postizao… U takvim okolnostima Gorica je malo toga uspjela stvoriti, a domaćin je u brzim izlascima znao itekako zaprijetiti. I izgledao je, realno, bolje od Gorice.

– Dobro je, ovaj bod je ‘puna šaka brade’… – priznali su mnogi u goričkoj ekspediciji, misleći na bizarno zaleđe kod Slavenova gola, situaciju kad je Bogojević nepotrebno dirao Krstanovićevu loptu koja je išla u mrežu, ali i na obrane kapetana Kahline, propuštene šanse domaćina…

Nakon svega, kao lajtmotiv ostala je trenerova rečenica izrečena nakon utakmice:

– Moramo se vratiti na teren, počevši od sutra, i još napornije raditi!

Velik je posao pred Valdasom i njegovim igračima, svjesni su toga svi odreda, jednako kao što su svjesni i da vremena nema previše. U utrci za europska mjesta kao nova otežavajuća okolnost stigla je gostujuća pobjeda Osijeka kod Lokomotive, pa sad to peto mjesto više nije na sedam, nego na devet bodova. Međutim, imperativa u rezultatskom smislu u ovom trenutku nema, puno je važnije graditi i izgraditi momčad za budućnost. Momčad u kojoj će od sljedeće sezone sigurno biti i novih lica, momčad u kojoj će aktualni kadar napraviti dodatni iskorak, momčad koja će sve više i bolje usvajati trenerove zahtjeve…

Potencijal je tu, ambicija također, sad je potrebno samo vrijeme. I krvav, naporan rad na svakom treningu. Ovaj je ponedjeljak iskorišten za odmor, za odmak od svega što se događalo, a nova prilika stiže već u četvrtak od 18.55 sati, kad slijedi gostovanje kod Intera. Prilika za napredak, za nove bodove, za bolju prezentaciju od one u Koprivnici.

Sport

Lucija odletjela za Poljsku

Članica Karate kluba Velika Gorica predstavlja Hrvatsku na Europskom prvenstvu.

Objavljeno

prije 21 sat

5. veljače 2025.

Objavio/la

Marija Vrbanus

Reprezentativka Lucija Kirinić otputovala na Europsko karate prvenstvo u Poljsku, Bielsko-Biala, gdje će se natjecati u kategoriji mlađih seniorki do 50 kilograma.

– Za našu članicu je ovo drugo veliko natjecanje jer je prošle godine izborila plasman u juniorskom uzrastu i nastupila u kategoriji do 48 kilograma na Europskom prvenstvu na Cipru, tako da ovo smatramo i velikim uspjehom za naš klub. Pokazatelj je to rada i ulaganja u mlade uzraste u našoj karate školi – poručuju iz kluba.

– 2024. godine uz Luciju smo imali i plasman Eme Filković na Europsko juniorsko prvenstvo, te Eme Jukić na Svjetsko juniorsko prvenstvo u Veneciji gdje je predstavljala Hrvatsku u kategoriji do 48 kilograma – rekao je Goran Živković, predsjednik kluba, poželjevši Luciji puno uspjeha na ovom velikom natjecanju.

Inače, ovaj klub ima jaku kadetsku, juniorsku i U21 ekipu, što i pokazuje zadnji izborni postupak za ovo Europsko prvenstvo. Naime, osim Lucije koja se kvalificirala, u izbornom postupku bila su još tri člana kluba, koji su zauzeli 2. mjesto. Riječ je o juniorkama Katji Braici i Matei Kordić, a “za dlaku” je plasman izmakao i kadetu Vitu Hulini.

Foto: WORLD KARATE FEDERATION

– Desetak naših članova je iz godine u godinu u samom vrhu hrvatskog karatea, a u narednih godinu-dvije cilj je osvojiti europsku ili svjetsku medalju u uzrastu kadeta, juniora ili mlađih seniora, a nakon toga “proizvesti” seniorskog karate reprezentativca iz naše karate škole – poručio je Živković.

Nastavite čitati

Sport

Javna isprika odgovornih osoba NK Kurilovca

Objavljeno

prije 24 sata

5. veljače 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nastavite čitati

Sport

Budimir: ‘Ne očekujem da će ljudi hodati za mnom po Gorici i tapšati me…’

Jedan od najvećih nogometaša koje je Turopolje ikad dalo, 33-godišnji Ante Budimir, ugostio je hrvatske novinare i prekinuo medijsku šutnju. Govorio je o životu u Španjolskoj, karijeri, vjeri, fakultetu…

Objavljeno

prije 24 sata

5. veljače 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nakon razdoblja u kojem je odlučio pričati samo na terenu, a ne kroz medije, Ante Budimir odlučio je u španjolskoj Pamploni ugostiti skupinu hrvatskih novinara. Poziv su dobile kolege iz nacionalnih medija, pa ćemo mi iz ovih naših, lokalnih, prenijeti što je to dečko sa Cibljanice imao za reći u ovom sadržajnom druženju. Govorio je naš Ante o životu u Pamploni, o nogometu i obitelji, suigračima i ispitima na fakultetu…

– Tijekom karijere bio sam diljem Europe u mnogim klubovima, pa i u nekim specifičnim, poput St. Paulija, zatim Sampdorije, ali evo, u Osasuni igram najduže, i ona je savršeni miks strasnih navijača, obitelji i djece, ona je amblem regija Navarra i prožima je neki posebni identitet. Doista se ovdje osjećam fenomenalno. Predivno mjesto, grad gdje imaš sve, a nije ipak tako ogromno. Sve je blizu, osjećaš obiteljsku atmosferu, sigurno je, ljudi su dragi, osjećam respekt, oni obožavaju klub… A klub je odlično organiziran, nije mastodont s 200 zaposlenika, ali je posvećen igračima, navijačima, i klub koji ti nudi biti na velikoj nogometnoj pozornici – prenosi Antine riječi Jutarnji list.

Osasuna u “Budimirovoj eri” raste po pitanju ambicija, ali i konkretnih dosega…

– Klub sredine ljestvice, prije svega, ali prije dvije godine ušli smo u finale Copa del Rey i osigurali Konferencijsku ligu. Nismo prošli Club Brugge, i to je prepreka na kojoj se radi, ali nakon ere Jagobe Arrasatea, koja je trajala šest godina, došao je novi trener Vicente Moreno i razdoblje adaptacije nije lako, a kompetitivnost La lige je ogromna. No trudimo se raditi najviše što možemo i sad se opet borimo za visoke pozicije i dostignuća.

Prošle sezone u La Ligi je zabio sjajnih 17 golova, a ove je već na 12 komada! Dodaju li se i oni iz kupa, zabijao je ukupno 15 puta ove sezone…

– Kad vidim brojke, ovo je sigurno najbolje razdoblje moje karijere. Razlog nije mističan, dapače: kontinuitet zdravlja, ali i minutaže. To mi daje samopouzdanje koje gradi cijelu priču. U Osasuni je ujedno i moj stil igre kompatibilan sa suigračima, a to mi sigurno pomaže biti produktivnim. Prošle su me godine malo i zezali da je moje vrijeme proljeće, jer je tako ispalo, tad sam počeo zabijati, ali istina je ipak malo kompleksnija – rekao je Ante i nastavio:

– Naime, prve sezone trajao je covid, mercato se produžio do desetog mjeseca, ja sam stigao posljednjeg dana prijelaznog roka, prošlo je osam kola, a imao sam i teško ljeto u Mallorci, i čini mi se da je takav splet okolnosti utjecao na mene. Godinu nakon igrao se Euro, imao sam problema s pubičnom kosti i nisam mogao uhvatiti ritam. Pretprošle godine supruga je bila u visokom stupnju trudnoće, cijelo ljeto proveli smo u Pamploni, počeo sam pripreme od prvog dana, i to mi je trebalo. Tad su stigli golovi pa je ispalo da ipak nisam samo proljetni tip, ha, ha…

Trener Moreno odvažio se reći da je baš Budimir zaslužan za uspjehe Osasune, a njegovu tezu potvrđuju i klupski rekordi koje redovno ruši.

– Svjestan sam da nogomet nije tenis, bez suigrača ne mogu ništa, bez trenera mi je puno teže, tako da smatram kako je sve kolektivno, a opet, ako ja nisam pravi i spreman… Dakle, potreban je koloplet svega da stvari budu što uspješnije – ističe Ante i dodaje:

– Kada sam prije nekoliko sezona zabio u šest utakmica zaredom, ušao sam u povijest kao prvi kojem je to uspjelo. I tada sam rekao da me to čini ponosnim i sretnim. Ponosan sam, sretan, i nastavit ću se truditi i raditi. No to nije ono što me pokreće, neki ego ili osobni rekord, to mi nije cilj, jer nisam doista znao koliko tko ima golova i kada ga mogu “skinuti”. Zanima me samo sljedeća utakmica, a možda ću tako ostvariti i te druge snove. Doista želim s Osasunom napraviti nešto povijesno i veliko.

Pitali su ga i je li kao klinac mogao zamisliti sve što ti se događa danas?

– Razmišljao sam i sanjao o zabijanju golova na velikoj sceni, kao što vjerujem da mogu s Osasunom sada ostvariti nešto veliko. Želio sam igrati u “ligama Petice”, ali iskreno, Španjolska mi je bila zadnja. Mislio sam da nije za mene. Ali uvijek je kod mene prisutna neka kontra, ha, ha.

Mi se nadamo da to neće biti tako, ali odgovarao je i na pitanje je li mu Osasuna posebni klub u karijeri. Iako, i s navršene 33 godine zanimljiv je nekolicini velikih klubova, stalno se nešto šuška…

– Postoje stvari koje razumijem, postoje ugovori, neke dobne granice, svašta nešto, ali ono iskreno što me okupira to je ono sada, ta sadašnjost, ne bih razmišljao o budućnosti. Baš uživam, i onda to pokušavam prebaciti na teren. Gdje će me to dovesti, prepuštam sudbini. I uživam u trenutku. Poziv velikog kluba? Bilo bi neiskreno reći da ne bih želio osjetiti kako je igrati za klubove ogromnog renomea. Ali to nije nešto što me okupira. Važne su mi sadašnje, konkretne stvari, one koje zaista određuju put. No, ponavljam, ne želim o tome razmišljati. Moj je cilj sada biti dobar, pravi i dati Osasuni najbolje od sebe.

U Španjolskoj Ante i njegova obitelj uživaju u punom smislu.

– Nakon Njemačke i Italije, kada me netko pita, uvijek volim uzeti Španjolsku kao primjer sredine između Talijana i Nijemaca. Imaju dobru ravnotežu između discipline i opuštenosti, a pritom ne pretjeruju ni u jednom ni u drugom. Mislim da je Španjolska, uz Hrvatsku, najbolje mjesto za život. Zbog klime, hrane, ljudi, sigurnosti i, naravno, nogometa.

– Imam i mentalnog trenera s kojim nastojim raditi. Također, često ističem koliko mi je studiranje pomoglo kao distrakcija od nogometa. Ostala su mi još tri ispita do diplome… Ravnoteža i sigurnost su mi ključni. Vjera, svakako, također igra važnu ulogu. Imao sam i sjajnih i teških trenutaka, ali sve te stvari pomažu mi da ostanem prizemljen i da na sve gledam iz šire perspektive.

Ante Budimir doista i jest takav, normalan, skroman, s obje noge na zemlji. Iako je u Pamploni mega zvijezda, obožavan od navijača svih generacija. A kad dođe doma, u svoju Veliku Goricu, od toga se može malo odmoriti… Ovdje, u Hrvatskoj općenito, u domaćoj javnosti, Budimir unatoč svojoj senzacionalnoj nogometnoj priči često nema odgovarajuću pozornost. Međutim, ne smeta mu…

– Ne očekujem da će hodati iza mene u Velikoj Gorici i davati mi priznanje, tapšati me, to sigurno ne. Najbitnije mi je priznanje od trenera, suigrača, da sam prihvaćen u tom okruženju, voljen, da funkcioniram dobro s njima – završio je Budimir.

Ugovor s Osasunom traje mu još dvije i pol godine, tad će imati 35, taman idealno da se dogodi ono o čemu je svojevremeno govorio u jednom intervjuu…

– Budem li se vraćao u HNL, prva opcija bit će mi Gorica. To je moj klub.

Sanjamo…

Nastavite čitati

Sport

Senzacija na pomolu: Kiki Lovrić vraća se u Goricu?!

Prema pisanju Indexa, najbolji strijelac i asistent Gorice u njezinoj povijesti na korak je od povratka u klub u kojem je igrao daleko najbolji nogomet karijere. Pregovara se o posudbi iz Turske do kraja sezone…

Objavljeno

prije 2 dana

4. veljače 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Za 11 dana navršit će se tri godine otkad je Kristijan Lovrić, najučinkovitiji igrač Gorice u njezinoj prvoligaškoj povijesti, napustio Turopolje. I u mega transferu otišao u Osijek, dostupne informacije su govorile za 2,25 milijuna eura. Kako trenutačno stvari stoje, postoji realna mogućnost da Kiki treću godišnjicu odlaska iz našega kluba proslavi – u Gorici!

Prema pisanju Indexa, ali i iz neslužbenih kanala, 29-godišnji Lovrić, autor monstruozna 54 gola i 28 asistencija u prvom goričkome mandatu, blizu je povratka u sredinu u kojoj je igrao daleko najbolji nogomet u karijeri.

Nakon odlaska iz Osijeka, Lovrić je ovog ljeta sreću potražio u drugoj turskoj ligi, u redovima vrlo ambicioznog Amed Sportif Faaliyetlera, no stvari tamo ne idu po planu. Ove sezone skupio je 13 nastupa u svim natjecanjima, uz tri postignuta gola, što ne zadovoljava ni njega ni čelnike kluba.

Gorica tu vidi svoju priliku i navodno je stupila u kontakt s Lovrićem, koji je svih ovih godina zadržao dobre odnose sa svima u klubu i oko njega. Dogovara se opcija posudbe do kraja sezone, a Indeks piše kako su pregovori i dalje u tijeku… Pokušali smo doći i do službene potvrde ove informacije, no do nje očekivano nismo uspjeli doći. Jedina poruka je da nema komentara medijskih nagađanja tijekom prijelaznog roka.

Naravno, ne treba posebno naglašavati koliko bi igrač Lovrićevih kvaliteta značio Gorici u ovoj situaciji, pri čemu je vrlo važno koliko je Kiki motiviran za svoju drugu velikogoričku eru. Kako možemo načuti, izuzetno je motiviran…

Priča zvuči zaista sjajno, iz svega zaključujemo da je i prilično realna, a to su jako dobre vijesti!

Nastavite čitati

Sport

FOTO Pioniri završili osnovni dio natjecanja

Objavljeno

prije 2 dana

4. veljače 2025.

Objavio/la

David Jolić

Utakmicama 09. kola (subota, 01.02.2025.) na terenu Panadić Sporta nastavljena je 18. velikogorička malonogometna liga za mladež 2024./2025. za sve tri dobne kategorije: pioniri – 2010.-2011.godište, mlađi pioniri – 2012.-2013.godište, početnici – 2014.-2015.godište.