HOTNEWS

Bazen i gradska trgovačka društva izazvala burnu raspravu na Gradskom vijeću

Objavljeno

prije 10 godina

13. srpnja 2016.

Objavio/la

Dvije točke Dnevnog reda 20. sjednice Gradskog vijeća koje je danas zasjedalo podigle su strasti i vladajućih i oporbe. Prvo među njima je gradnja bazena, točnije kreditno zaduženje na sedam godina od 44,5 milijuna kuna za tri kapitalna gradska projekta, izgradnju dječjeg vrtića u Svačićevoj ulici, bazena i gradskog groblja u Kušancu. Rasprava o ovome započela je već na ‘aktualcu’ kada je pitanje o zaduženosti postavio HNS-ov Goran Beus Richemberg.

“Sve što smo gradili, gradimo iz zaduženja. Isto tako, proračun Grada je u odnosu na zadnjih pet godina prije nego ste vi došli na vlast, prosječno godišnje veći između 30 i 40 milijuna kuna, što znači da ste do sada akumulirali 200 milijuna kuna više nego prijašnja administracija i da iz tih 200 milijuna niste izgradili ništa”, rekao je Beus Richemberg i predbacio vladajućima povećanje broja zaposlenih u Gradskoj upravi, na što se, kako tvrdi, isplaćuje godišnje 20 milijuna kuna više nego prije sedam godina.

“Kapital je sada toliko jeftin i iskoristiv da ga samo glupi ljudi ne iskoriste. Mi smo mogli izabrati drugu filozofiju, da niša nemamo. Da se stišćemo na starom groblju, da imamo nastavu u osnovnim školama u tri smjene, da nam djeca nemaju tople obroke, da nemamo upisanu djecu u dječje vrtiće. Mogli smo se dogovoriti da nam ne treba bazen i trenažna dvorana. Nismo kupovali nove aute, novu zgradu Gradske uprave, nove urede. Branit ću do zadnje kapi krvi i rušiti taj spin da grad ostavljam zadužen! Grad je likvidan i uz sve ovo, neki krediti su već u zadnjoj trećini otplate. To nije narušilo razvoj grada i normalan život i isplatu skoro 1200 plaća”, odgovorio mu je gradonačelnnik Dražen Barišić.

SDP-ov Damir Šimunić složio se s potrebom izgradnje bazena, ali smatra da se to treba napraviti iz nekih drugih sredstava, Europskih fondova, javno-privatnog partnerstva ili privatne investicije. Također, smatra kako 44,5 milijuna kuna neće biti dovoljno za tri navedene investicije, pa da će se grad morati dodatno zadužiti.

“SDP će podržavati i podržava sve kapitalne investicije u gradu, ali ovako padamo u dužničko ropstvo. Ovakav grad zaslužuje bazen, ali ne iz kredita. Popraviti Zagrebačku ulicu iz kredita da, ali ovo ne. Zašto niste gradili bazen između stadiona i nove sportske dvorane? Nemojte ovo shvatiti kao opstrukciju. Želim samo racionalniji pristup u provođenju ideja“, objasnio je Šimunić.

Ponovno javio i Goran Beus Richenberg predbacujući aktualnoj vlasti što još nije napravila Strateški dokument razvoja grada.

Europska unija odbila je financirati bazen u Velikoj Gorici

“Ja sam protiv gradnje ovog bazena jer je ovako koncipiran on jama bez granica. Bazen bi bio u funkciji 365 dana u godini kad bi bio u sklopu ŠRC-a Radnik koji bi bio naslonjen na sve ostale sportske sadržaje”, kazao je Beus Richemberg, a u obranu kredita stao je HDZ-ovo Darko Bekić: “Sedam godina grad će kredit otplaćivati bez ikakvih problema. Građanima ništa neće biti uskraćeno iz gradskog proračuna, a poreze nećemo dizati i zato nemojmo dizati paniku jer je situacija pod kontrolom. Sve ide za razvoj grada i to će ostati, ostat će budućim pokoljenjima, ostat će im projekti i dobit će bolji standard”.

U raspravu se uključio još jedan HDZ-ov vijećnik, Tomislav Lukšić koji je istaknuo kako se bazen nije mogao izgraditi od sredstava Europske unije jer je ona već jednom odbila taj projekt. Problem je, naime, bila blizina bazena u Sisku i Utrinama zbog čega gorički nije strateški važan, zaključili su u Bruxellesu.

“Pokušava se ovdje stvoriti fama. Zajedno s ovim zadnjim kreditom grad je zadužen 92,6 milijuna kuna, a u tome je već jedan dio i otplaćen. Mi smo jedan od rijetkih gradova koji imaju višu stopu nataliteta od mortaliteta i hvala bogu da imamo za koga dići kredit i izgraditi vrtiće i škole. Kad prođe legalizacija i broj zaposlenih u gradu će se smanjiti”, napomenuo je Lukšić.

Većinom glasova vijećnika, prihvaćeno je zaduženje grada od 44,5 milijuna kuna kako bi se uspjela provesti navedena tri gradska projekta.

Prvo izvješće o poslovanju gradskih trgovačkih društava

Rasprava o poslovanju Gradskog stambenog gospodarstva, VG Čistoće, VG Komunalca i VG Vodoopskrbe, kao zadnja točka Dnevnog reda, bila je nešto smirenija, a najveća zamjerka oporbe bilo je to izvještaj o radu ovih tvrtki nisu dobili od 2009. godine. Stoga je, kažu, teško procijeniti kako ona posluju, bez obzira na pozitivne rezultate koje su direktori tih tvrtki prikazali.

“Ne možemo ovo izvješće usporediti s prijašnjim godinama, a ovo za 2015. godinu nemamo s čim usporediti. Primjedbe i nepravilnosti dolaze svakodnevno od građana do nas, no ja s tim ne mogu izaći kad me možete pobiti. Ali da sam imao ranije izvješće, usporedio bih. Konkretno direktor Rak je rekao da imamo najjeftiniju vodu i da naknadu nismo podizali, ali nije rekao da smo podigli naknadu za razvoj. Građanima to nije važno, važan im je ukupan iznos”, primijetio je Šimunić koji je uputio i pohvalu VG Čistoći zbog omogućavanja recikliranja otpada za građane. No, smatra da je to dodatni prihod za tu gradsku tvrtku, zbog čega bi ona trebala smanjiti svoje račune građanima. Dao je stoga pozitivan primjer VG Komunalca koji je zbog prihoda na parkirališnim kartama smanjio cijenu same karte.

Određene primjedbe na rad društava mogle su se čuti, a najviše su se ticale potencijalnih i postojećih problema u njima koji, kako oporba tvrdi, trebaju biti poznati da bi ih se riješilo. Bez obzira što za mišljenje JASPERS-a o pročistaču, izgubljenu dozvolu odlagališta otpada u Mraclinskoj Dubravi i slično nije krivnja na direktorima, oni bi trebali, kako kaže oporba, biti javni.

Povezane teme:GRADSKO VIJEĆE

HOTNEWS

PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.

Objavljeno

prije 22 sata

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Privatni album

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.

Objavljeno

prije 1 dan

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.