Povežite se s nama

Vruće teme

Bacit ću te kroz prozor, svega mi!

Papir svašta trpi, koristite ga.

Objavljeno

na

pexels shvets production 6975383 scaled e1649221622150

Da malo razbijemo ozbiljnost, evo jedna crtica za opustiti mozak, ali ipak i zapitati se koliko taj organ ipak koristimo.

Kao što većina vas već zna, ja sam „novokomponovana“ spisateljica i kolumnistica, a želja mi je jednog dana raditi samo to. Hoću li u tome uspjeti uvelike ovisi o mojim živcima. Iako svi znamo da je većina ljudi koji su se izrazili kroz umjetnost ili znanost imali neki mentalni poremećaj, tek sad kužim zašto.

Moja priča će jednom u budućnosti izgledati ovako.

Nekoć davno, u jednom maloj zemlji na Balkanu živjela je Žena, majka, kraljica – tema našeg današnjeg sata psihologije – Nevena Skočić. Ta ista je slučajno iz dosade napisala neki roman koji se svidio ljudima i to je pokrenulo niz događaja. Ubrzo se, opet ne svojom krivnjom, našla u prilici da piše više i češće. Neka njezina piskaranja su čak i objavljivana, a nju je to činilo presretnom. Život je napokon imao smisao. Pisala je kad god je mogla i sve je pohranjivala na USB port (o tome ćete učiti na satu povijesti, smiješna mala naprava koju su nekad davno koristili ljudi). Taj USB port je na sebi imao sva njezina piskaranja, prvi roman, drugi roman, sve kolumne i fotografije koje je objavljivala uz kolumne, putopise, čak i folder sa slikama glumaca koje bi voljela da jednom igraju u filmovima koji bi bili snimani po njezinim djelima. Vidite, već tada je pokazivala znakove psihoze.

pexels antoni shkraba 4348404 scaled e1649221886247

I znajući da ne može vjerovati tehnici, sama je sebi mailom slala sadržaj USB-a kako bi imala dodatnu pohranu. Domišljato, nema šta. I tako je jednu noć u napadu pisanja završila svoj drugi roman i napisala 4 kolumne. Znala je da inspiracija dolazi u valovima i željela ju je iskoristiti.

Prije nego li je uspjela poslati sama sebi mailom to što je cijelu noć pisala, njezin laptop se ugasio. Nije se prepala jer je imala autosave i znala je da nije ništa izgubila. Mislila je da se baterija ispraznila, ali kad je vidjela da je laptop uštekan u struju, lagano ju je hladni znoj oblio. Iako je i sama bila svjesna da će kad-tad pisaljka riknuti, nije imala dovoljno novaca da si kupi novu pisaljku, jer je skupljala novce da objavi drugu knjigu.

I tako, laptop je spojen na struju, lampica wi-fi svijetli, ali ekran je mračan, 6 sati je ujutro. Sad ne može ništa.

Jedva je dočekala da dođe na posao, ali je sa sobom ponijela i laptop ne bi li ga kolega pogledao i vidio ima li mu spasa. Ulaskom u ured gurnula je čudnovati USB port u računalo i namjeravala ga je pokrenuti, dok se kolega primio posla istražujući ima li spasa staroj kanti od laptopa. Srećom, zazvonio je telefon pa nije pokrenula računalo odmah jer joj je razgovor okrenuo pažnju na druge stvari.

pexels tirachard kumtanom 733856 scaled e1649221991284

Odjednom se iz koleginog ureda začulo:

– Nevenaaaaaaaaaaa, ne guraj stik nikamo! Odmah dođi! Oooodmah!

Bacila je slušalicu i uletila kod kolege u ured kao da ju divlji psi gone.

Kolega ju je pogledao, okrenuo monitor prema njoj i prestao disati.

Na monitoru je pisalo: Troyan is saying hello! J

I tako je naša Nevena, dobila dijagnozu naziva „sindrom nervozne spisateljice“ koji se danas u slengu koristi kao „Bacit ću te kroz prozor“ sindrom. A zašto? Pa zato što je naša Nevena vidno uzrujana u tom trenutku odjurila po USB stik, uzela njega i laptop i bacila ih kroz otvoreni prozor na parkirana vozila na parkiralištu. Ostalo je povijest.

Ne, nisam vidovita, ali bojim se da će se nešto ovako uskoro dogoditi budući da se kako ja, a tako i većina vas, previše uzdajemo u tu tehnologiju. Ne razmišljamo o tome što bi se dogodilo da nestane struje, da padne Internet, da nema GPS-a, da nema Googla.

pexels andrea piacquadio 3791136 scaled e1649222035360

Bismo li mi uopće znali živjeti bez svega toga i koliko bi nema trebalo da nađemo ulicu Đure Đakovića u Prijedoru, koja se već godinama tako ne zove? Kako bismo izračunali koliko je 327 na kvadrat? Kako bismo znali kad nam je kumčetu rođendan? Kad je ono bila 20. godišnjica mature i kak se ono zove onaj dućan u kojem ima za kupit onih finih pralina? Online shoping?

Dakle, topla preporuka po mojim osobnim iskustvima: Papir svašta trpi, koristite ga. Barem za neke osnovne stvari, kao što su datumi i adrese. Kad putujete, probajte bez GPS-a. Vjerujte mi, puno je zanimljivije.

Eto toliko ove srijede od mene. Odoh tražiti neki dobar rokovnik dok još sve fercera online pa da prepišem na vrijeme.

Voli Vas Vaša Vidovita N.

Vruće teme

Žena za volanom, i to se mora reći…

Čuvajte sebe, tako ćete čuvati i druge…

Objavljeno

na

Objavio/la

Pixabay gusttavobraz

Nakon ove kolumne, likovat će uglavnom muški, ali ja više jednostavno ne mogu šutjeti. Dakle, unatoč činjenici da se više od 25 godina družim s vozačicama i vozačima koji nastupaju na sustavim automobilističkim natjecanjima, ja i dalje nemam dovoljno materijala da mogu reći: Sve žene su dobri vozači.

Ajmo priča.

Slinavo jutro. Srijeda. Dani ni vrit ni mimo. Iako je prepolovljen radni tjedan, ja se i dalje vučem kao kišna glista na asfaltu i dolazim do svog starog tandrkala kojeg sam sinoć osobno, kao i uvijek, sparkirala na „guzicu“. Tako mi je lakše ujutro izaći s parkinga, a i inače se tako parkiram. Nije to neka vještina, to je navika. Prilazim mu sa suvozačeve strane ni ne naslućujući što me čeka s vozačke strane. Čujem korake iza sebe. Susjed Jura.

– Jutro.. kaj, vučemo se malo, a?

– Jutro Jura…vučem se…svega mi, ako ovo sivilo ne prestane, prošvikat ću.

– A nisi već? Onda si dobra. – s osmjehom mi odgovara susjed i nastavlja: Idem vidjet kak’ je ona moja parkirala. Došla je noćas u neko doba i sve me strah da nije uneredila auto kao što je uneredila sebe. Ne znam ni di je parkirala…

– Ajde idi…ja sam tu. – pokazujući prstom prema mojoj najdražoj kanti. 360 somova kilometara, dostavno vozilo u kojem samo što nema mladih majmuna, ali služi svrsi. To je za mene auto. Prijevozno sredstvo od točke A do točke B. Mjesto gdje slušam glazbu koja meni paše, gdje pjevam iz sveg grla dok me ljudi iz susjednih automobila gledaju u čudu. Moj Caddy.

Facebook grupa Parkiram kao idiot

Foto: Facebook – grupa Parkiram kao idiot

Dolazim s vozačeve strane i padne mi mrak na oči. Nemrem ući u auto. A zašto? Pa zato što je neki biser parkirao svoj auto na 5 cm od mene i to isto na guzicu.

– E, ovo može samo baba! – rekla sam na glas, psujući u sebi.

– U pravu si, suseda – moja baba! Gle kak’ ga je na dlaku utjerala! – rekao je smijući se od srca susjed Jura.

Moram li vam išta više od toga reći? Dan je upravo postao još siviji jer on ne zna gdje njegova baba sprema ključeva od auta, a i žuri mu se na posao i ne stigne doma. I kaj sad?

A niš. Otvoriš suvozačeva vrata i nađeš načina provući se na vozačevo mjesto, u haljini, ispod koje imaš najlonke koje su pukle i očicu si baš prije 5 minuta u zadnji čas zaustavljala lakom za nokte da ne proviri ispod koljena. I tak plaziš pa autu, isporučuješ majkojebe znanima i neznanima i napokon kreneš, kadli već na prvom semaforu, opet neka situacija. Ispred mene neka mala Kia, sa zamagljenim šajbama. Pa dobro, jel’ toliko problem obrisati šajbe prije kretanja? Pa auto se ionako mora zagrijati malo prije nego kreneš u vožnju. Moraš i po haubi roknut šakom da iz nje pobjegne neka životinjica koja možda spava unutra i tak… A vi to ne radite? Onda sam ja fakat pacijent. No vratimo se mi na zamagljenu Kiu. Vidim, za volanom, opet baba. Kako znam? Pa eto po frizuri koja je 3 put veća od njezine glave. Teško da bi neki muški tak natapiran hodao okolo, ali danas, ništa nije čudno. Upali se zeleno da možemo krenuti, ali ona ne kreće. Zašto? Pa gospođa si maže trepavice, briše šajbice rukama i traži lokalnu radio postaju da se požali kako je magla i kako ona ništa ne vidi. Preuveličavam? Možda malo, ali tako je meni to izgledalo. I ja nervozna – potrubim, i što dobijem? Niš. Nije čula od buke u autu. O sunce ti slinavo, pa jel’ ću još jedan semafor propustiti?? I nisam, eto prošla sam u zadnji čas kroz žuto. Obišla sam ju prvom prilikom i krenula prema poslu. Na pol puta do posla penjem se na obilaznicu da zaobiđem poznatu gužvu u Buzinu, kad tamo nailazim na dva auta koja se voze usporedno i očito da vozači razgovaraju kroz otvorene prozore. Možda se netko izgubio, ok….

dayalgroup

Foto: dayalgroup

Na žalost nije. Njih dvije su se u vožnji nešto dogovarale i nakon cca 300 m takve vožnje poslale si pusu i razdvojile se.

Pojačala sam glazbu u svojoj staroj kanti da sama sebe ne slušam kak’ „brojim“ i napokon došla na odredište. Sparkirala sam se na rikverc, opalila branikom stupić i rekla sama sebi: A jesi baba.

Na parkiralištu je jedna mama pažljivo vezala klince u auto sjedalice, ljubila ih prije nego je zatvorila vrata i kad je sjela za volan, vezala se, provjerila retrovizore, još jednu pusu poslala klincima koji su ju gledali u retrovizoru, i polako krenula svojim putem.

Sretno teta, pomislila sam. Čuvaj se baba na cesti.

N. Skocic privatna arhiva najbrze Iva Damarija Dalila Delimehic i Mirela Stern 2

Foto: N. Skočić – privatna arhiva, najbrže Iva Damarija, Dalila Delimehić i Mirela Stern

Osobno sam i ja nekad divljala po cesti i vozila se kao da me neko lovi. Imala sam tešku nogu na gasu i često sam umorna sjedala za volan. Ali, nikad nisam radila ovakve gluposti kakve danas viđam u prometu. Istina, nisam ni najsretnija kad vidim da netko piše poruke i vozi, ili kad vidim ispred sebe Reno 4 ili Ladaru, a vozi ju deda sa šeširom iz kojeg viri fazanovo pero… znam da su to potencijalne opasnosti. Opasnosti i distrakcija u vožnji ima i previše. Neki dan sam se zabuljila u reklamu koja je postavljena na kraju mosta gdje sam trebala skrenuti desno, ali nisam jer sam gledala u reklamu, toples lik s keramikom na trbuhu. Dakle, nepotrebna distrakcija u vožnji.

Danas kad vozim, na žalost vozim automatski. Ne razmišljam previše. Ponekad mi se zna desiti da uopće ne znam kako sam do posla došla. A to nije dobro. Nikako.

Zato evo, apeliram i na vozačice i vozače, čuvajte sebe, tako ćete čuvati i druge. I MOLIM VAS – bez šminkanja za volanom. Ovo ide za oba spola jer sam neki dan vidjela maskaru za muškarce, i smučilo mi se. Ali o tome ćemo u jednom od idućih piskaranja.

Getty Makeup driving 979289

Foto: Getty – Makeup-driving

Do tada, vozite se sigurno i poštujte sve sudionike u prometu.

Do iduće srijede, voli Vas Vaša Nena!

Nastavite čitati

Zanimljivosti

Pobjednik ‘Večere za 5’ uskoro otvara burger bar u Gorici – ‘Kod Kugle’

Silvio Stefanović Kugla iz Velike Gorice, pobjednik RTL-ovog kulinarskog showa, otkrio nam je ponešto o iskustvu sa snimanja, budućim planovima, hobijima i kako njegov nadimak ipak nema veze s – frizurom..

Objavljeno

na

Objavio/la

silvio stefanovic kugla e1656264661901

Kulinarske vještine našeg sugrađanina Silvia Stefanovića Kugle bile su dobro poznate u pojedinim krugovima i prije njegove pobjede u RTL-ovom kulinarskom showu ‘Večera za 5′. No, nakon što je njegov smoker meni pomeo konkurenciju i osvojio najviše bodova, prepoznaju ga gdje god se pojavio, a neznanci mu čestitaju na ulici.

– Mislio sam da neću pobijediti, jer bila je dobra ekipa, eto, otišlo je na moju stranu.Volim se natjecati, pa  volim i pobijediti, dobar je to osjećaj. Već sam to iskusio vozeći brdske auto utrke. Smoker koji sam radio u ‘Večeri za 5’ radim zadnjih deset godina, rijetko tko to radi. I meni je tako napravljeno meso najfinije, tko to nije jeo ne može skroz shvatiti o čemu se radi dok ne proba.. Počeo sam kuhati s 20 godina, kad sam počeo živjeti sam. Kuham sve! Od graha, gulaša, roštilja,ražnja..sve…- otkriva nam Silvio.

kugla

Foto: Silvio Stefanović Kugla/privatni album

Ovaj 46-godišnjak, koji je odrastao u centru Velike Gorice, gdje i danas živi, ali ne više sam nego s djevojkom Jelenom, radi kao djelatnik u osiguranju, a najveća strast mu ipak nije kuhača, nego – auto utrke, koje vozi već 16 godina, trenutno u zagrebačkom Auto i karting klubu Fly with Kolman.

Čitavo iskustvo mu je ostalo u dobrom sjećanju, a na show se prijavio na nagovor prijatelja, koji nisu sumnjali u njegovu pobjedu. Kako i bi, kad su im već dobro poznati Kuglini specijaliteti, bilo iz druženja s ekipom iz auto kluba ili iz nekog od goričkih lokala, gdje povremeno zadnjih deset godina sprema delicije.

– Nisam nikome govorio da sam pobijedio, svi su bili oduševljeni, i mama Verica i cura,  a ovi koji su već probali moj specijalitet ionako su mislili da ću pobijediti.. Gledao sam show sa svojim društvom, bilo je tu puno komentara, sve to na televiziji lijepo izgleda, ali uživo je ipak drugačije..Bilo je i prehladnih jela, pa I bezukusnih, to se moglo vidjeti po tanjurima, koliko su prazni ili nisu, tak da se vidjela razlika tko je kako to spremio..Iskreno, dobro iskustvo, ali i jako naporno..Puno snimanja, ponavljanja, ali zasad ne bih išao u neki novi TV show, osim ako bi bila riječ o nekom baš zanimljivom kulinarskom showu – kaže.

kugla1

Foto: Silvio Stefanović Kugla/privatni album

A kakvo je bilo druženje s Jadrankom, Ines, Ružicom i Goranom?

– Sve je bilo okej, gospođe su bile malo starije, kandidati su bili okej, makar sam ja računao da ćemo biti sličnih godina, ali sve u svemu kandidati su bili odlični..Čujem se Goranom, on mi je super, komentirali smo nakon svake emisije…

Nagradu za osvojeno prvo mjesto u iznosu pet tisuća kuna potrošio je na slavlje s prijateljima i neke sitnice. Nekako se samo po sebi nametnulo pitanje, pa hoće li Kugla ponuditi smokerske delicije možda I u nekom svom restoranu?

– Nešto imam u planu.. otvorio bih jedan manji restoran u Velikoj Gorici i to u vrlo skoro vrijeme, vjerojatno na jesen, nešto tipa burger bar..Vjerojatno će se zvati ‘Kod Kugle’..to je 99 posto.. Dosta me ljudi sad zaustavlja po cesti koji me ni ne znaju, svi bi htjeli sad to probati, trebao bi za pol’ Gorice kuhati, to je svakako najbolja rekama- otkriva nam.

I neizbježno pitanje – je li nadimak Kugla doista zbog upečatljive frizure ili…?

-Nadimak Kugla mi je već 25 godina, pa recimo 50 posto ljudi u auto svijetu ne zna me po imenu nego po nadimku..Kad smo k’o mlađi dečki jurili motorima, znali su govoriti ‘brz je ko kugla’..Bila je to zezancija I tako je ostalo. Dosta ljudi misli da je to zbog moje frizure, ali ovo je prava priča – ispričao nam je Silvio Stefanović Kugla i riješio i taj ‘misterij’.

 

Nastavite čitati

Kolumna

Muške igračke…

Lagana je srijeda, godišnji su počeli, pa ćemo samo lagano…

Objavljeno

na

Objavio/la

pexels andrii chepelovskyi 12515182

Znam, sigurno ste pomislili da ću vam pisati o seksi igračkama, ali ne. Jer, koliko ja znam, vama muškima igračke ne trebaju. Kod vas je to jednostavno. Mislim na seks. Dok pak s druge strane, muški ‘ko muški uvijek imaju igračke u životu. Ovo što meni nije jasno, pa bi molila da mi netko objasni, jesu električni romobili.

Prošli tjedan u našem gradu „upogonjeno“ je 200 električnih zelenih romobila koji su dani na korištenje građanima. Viđamo ih posvuda. Parkirani na sve strane, ponegdje nabacani na gomilu, a ponegdje već i potrgani. Govori to puno o našim ljudima, ali nećemo o tome…Lagana je srijeda, godišnji su počeli, pa ćemo samo lagano.

pexels brett sayles 4054460

Foto: pexels-brett-sayles

Nego da vam ispričam jednu priču iz vremena dok sam primjećivala ljude oko sebe.

Od kad sam počela primjećivati osobe suprotnog spola (umjesto da napišem: dečki zvečki, kako sam ih onda zvala), nikad mi za oko nisu zapinjali namirisani, uredno podšišani, glasni dečki koji su bili u centru pažnje. Okice su uvijek bježale na one tihe, raščupane i tajnovite, koji su se smijali samo krajičkom usana. Zašto? Pa zato što sam glasna bila ja. Uvijek! I nisam voljela da me se nadglasa. No, dobro, nije baš tako, ali dobar izgovor je zlata vrijedan.

Još jedan od problema koje sam imala je taj da sam se uvijek radije družila s dečkima, nego s curama. Jedan od glavnih razloga je bio taj što nikad nisam voljela trač niti priču o nekom tko nije prisutan. A curice su eto tome sklonije, nego dečki.

Uglavnom, takva rabijatna i borbena djevojčica s kečkicama, poderanih koljena i uvijek nekih tema za razgovor, ostala sam i danas. Bez razbijenih koljena – naravno, jer u mojim godinama svaki pad bio bi, gledateljima zabavan, a meni koban, pa sam malo usporila. Kečkice još nosim, ali po doma….da, da. Pitajte mog muža. On dobije fraze kad me vidi takvu, ali zna da sam ja samo djevojčica koja je zarobljena u tijelu velike žene, pa tolerira moje povremene djetinjaste ispade.

Pixabay 1494202

Foto: Pixabay

I tako ja, zarobljena djevojčica u tijelu velike žene, jedno jutro idem na posao. Magla, hladno je. Očistila sam šajbe na autu i krenula polako put posla, gledajući kako je jesen počela navlačiti svoj prekrasan šareni kaput pokazujući nam raskoš svih boja koje je majčica Priroda u svojoj paleti pripremila za nas. Dovukla sam se do Zagreba i stojim u koloni na semaforu. Ispred mene 5 automobila. Zujim i dalje, polubudna jer nisam popila kavu, u nadi da Iva radi i da će mi kava koju mi ona pripremi otvoriti oči. Kad li, na semaforu ugledam pojavu. Bolje rečeno, pola pojave jer mi je auto zaklanjao pogled donje polovice pojave. Visok muškarac, širokih ramena, u kožnoj jakni, čupave crvenkasto smeđe kose svezane u neku ludu punđu, crvenkaste raščupane brade, stoji uspravno i čeka da pređe preko semafora. Sama njegova pojava otvorila mi je širom oči, i Ivina kava je pala u zaborav. Hvala ti Bože, Svemiru, Thore i svi vikinški i ini sveci i božanstva, što ste mi u ovo tmurno jutro poslali ovakvo stvorenje da mi otvori oči. Oooo, bit će ovo divan dan, ako je ovako počeo. I uglavnom, upali se pješacima zeleno svjetlo i pojava krene preko ceste…ali nekako čudno. Izgledao je kao da lebdi na oblaku, kako i priliči liku kao što je i on. I tako zamišljajući ga u kožnom plaštu s raščupanom kosom kako juri poljima u borbi za pravdu malog čovjeka ili u svom osobnom pohodu na nešto ili nekoga (srce kuca jače nego da sam trčala uzbrdo), ŠOK! NEVJERICA! Pa j.beni Viking se vozi! Vozi se majstor na f.aking električnom romobilu! Aaaaaa, svi vi ranije zazvani sveci – ZAŠTOO? Zašto ste ga uopće morali staviti preda me? Zašto ste mi uopće probudili maštu kad TAKAV lik vozi ROMOBIL?!?!?! Suzo kreni, gasi internet, motaj kablove…ovo više nema smisla. Zar je i muškarce kao što je on, zarazila ova pomodarska opasnost? Ma nemam riječi.

pexels dmitriy ganin 8379343

Foto: pexels-dmitriy-ganin

Molila bi, ako je moguće, da mi netko od vas muških objasni, što se to mora desiti u vašoj glavi da vam uopće padne na pamet kupiti – ROMOBIL! J.benu nabrijanu igračku.

Niste ga imali kad ste bili mali?

Pa što onda???

Kupite si motor!

Probušite bradavicu, tetovirajte se, nabavite si papigu, pit bula, bilo što, ali romobil…eto, to ne kontam i gotovo. Molim objašnjenje, ako neće biti takvo da ću se lupati glavom od zid, što sam uopće pitala, a znam već sad da hoće.

Enivej. Dovukoh se do posla, popih Ivinu kavu i na izlazu iz kafića naletim na kolegu koji radi u jednoj eminentnoj državnoj instituciji. Silazi s romobila. Istog takvog. Pas mater.

– Jutro Nevenčice.

– Jutro Jura. (jel’ vidite kako okrećem očima dok ovo izgovaram?)

– Ti se sviđa?

– Kaj?

– Pa jurilica!- govori i ponosno pokazuje na igračku.

– A di je jurilica?

– Pa evo je, j.bote, kaj ne vidiš? – još upire prstom u igračku.

– Ne. Vidim nabrijanu i opasnu dječju igračku.

– Haaa?? Kaj, PMS te pere?

– Možda. A koji je tvoj izgovor?

Razgovor je završio. On zbunjen, ja razočarana.

pexels lenin estrada 2103864

Foto: pexels-lenin-estrada

Prisjećam se crtića Wall-E. Jeste ga gledali? Ako niste, da vam ukratko kažem o čemu se radi. Crtić govori o bliskoj budućnosti naše planete, na kojoj je ostao samo jedan robot i žohar. Ljudi su toliko zagadili Zemlju da su morali preseliti na drugu. Na toj drugoj planeti svi samo sjede, debeli su i služe ih roboti. Jedino prijevozno sredstvo su pomične trake. Uglavnom, crtić je iz 2008. a danas je 2022. Zato govorim da je riječ o bliskoj budućnosti, jer eto iz moje perspektive, zaigrane djevojčice s kečkicama koja je zarobljena u tijelu velike žene (da, ja sam po dimenzijama spremna za tu drugu planetu, ali neka hvala, pokrenuh se i bit će bolje), preko maštanja o Vikinzima dolazim do Wall-E-a i spoznaje da je to put kojim smo krenuli.

Ali, dok smo mi još tu, lijepo bi molila sve koji izgledaju kao muškarci, da se tako i ponašaju. Jer ja, nemam dlake na jeziku, spremna sam na svaki odgovor i svjesna svoje pojave, i dalje sam dama kad moram, alapača kad me izazovu, kraljica kad treba i uvijek, ali uvijek žena.

Do iduće srijede, voli vas vaša Nena

Nastavite čitati

HOTNEWS

Kako motivirati lijenog tinejdžera!?

Ako želite pomoći svojim lijenim tinejdžerima da postanu vrijedni i motivirani, onda trebate manje usredotočiti na njihovo problematično ponašanje, a više na njihove osnovne emocije.

Objavljeno

na

Objavio/la

pexels kindel media 8550834

Da znamo, znamo… Kraj je školske godine i uopće vam nije do pametovanja o odgoju i analize svega onoga što već znate, a ne primjenjujete iz vama poznatih razloga. Međutim, ovo štivo je nužno da vas u predstojeća 2 mjeseca natjera na promišljanja koja bi vam mogla pomoći u idućoj školskoj godini. Pa krenimo…

Biti tinejdžer je važna faza u životu. Međutim, tinejdžeri mogu lako izgubiti motivaciju/fokus, dok roditelji, učitelji i stariji rođaci ponekad smatraju da je motiviranje tinejdžera da uspiju težak zadatak. Osluškivanjem želja i potreba svojih tinejdžera i izgradnjom dugoročnih ciljeva oko njih, možete pomoći svom tinejdžeru da ostane motiviran za uspjeh.

Dopustite nam da vas pitamo: Jeste li ikada pokušali koristiti sustav nagrada i kazni sa svojim tinejdžerima? Ako jeste, vjerojatno ste shvatili da ovaj pristup može djelovati kratkoročno, ali neće raditi dugoročno. Sigurni smo da želite da vaši tinejdžeri učine pozitivne promjene i koriste ih dugoročno.

Kako biste krenuli pravim putem potrebno je manje se usredotočite na problematično ponašanje tinejdžera, a više na njihove emocije. Zamislite samo da imate problem s telefonom, on se stalno pregrijava, a ne znate zašto. Svaki put kada vam se telefon zagrije, stavite ga u hladnjak na 30 minuta da se ohladi. Je li ovo dobar način za rješavanje problema pregrijavanja? Naravno da ne. Morat ćete shvatiti zašto se telefon uopće pregrijava, je li nešto u redu s baterijom? Ili možda nešto nije u redu s postavkama telefona? Ili možda postoji buggy aplikacija koja uzrokuje pregrijavanje telefona? Tek kada dođete do uzroka problema, vaš će se telefon prestati pregrijati.

pexels liza summer 6383204

Foto: Pexels/liza-summer

Evo kako se to odnosi na vaše lijene tinejdžere. Problematično ponašanje vaših tinejdžera je poput pregrijavanja telefona. Možete koristiti poticaje, nagrade, prijetnje, kazne kako bi problematično ponašanje nestalo, barem na neko vrijeme. Ali ovo bi bilo kao da stavite vrući telefon u hladnjak, dakle to je samo privremeno rješenje.

Ako želite pomoći svojim lijenim tinejdžerima da postanu vrijedni i motivirani, onda trebate manje usredotočiti na njihovo problematično ponašanje, a više na njihove osnovne emocije.

S kojim se izazovima suočavaju zbog kojih su lijeni?

Možda se osjećaju preopterećeno ili obeshrabreno, ili možda postoji stalna borba za pravo glasa između vas i njih, što ih tjera da se pobune, ili se možda osjećaju kao da upravljate stvarima koje vas se ne tiču, a to ih frustrira.

Kako biste natjerali svoje tinejdžere da se otvore, pokušajte se s njima poistovjetiti. Nemojte im držati predavanja, umjesto toga učinite sve što je moguće da shvatite kako se osjećaju. Potaknite ih da nastave pričati i reći stvari poput “Reci mi više” sa željom da im pomognete.

pexels liza summer 6382705

Foto: Pexels/liza-summer

S vremena na vrijeme sažmite što mislite da je vaš tinejdžer rekao. Raspravite o tome da njim ili njom. Na primjer, možete reći svom tinejdžeru koji osjeća da ga ili nju kontrolirate zbog njihove ocjene “Znam da zvučim kao da me zanimaju samo tvoj ocjene. I tebi se to tako čini, zar ne?”. Zapamtite, pristup koji najbolje funkcionira je kada se više povezujete i manje kritizirate. Kada prihvatite ovaj pristup, razumjet ćete temeljne emocije svojih tinejdžera i tada im možete pomoći da poboljšaju svoj stav i ponašanje.

Znamo da je jako frustrirajuće kada vidite svoje tinejdžere kako ljenčare gledajući TV, igraju video igrice, u vrijeme kada bi trebali učiti. Stoga je prirodno da kažete nešto poput “Zašto uvijek gledaš TV kada bi trebala/trebao učiti?” Ili komentirate “Stvarno si ovisna/ovisan o toj igrici”. Ako kažete takve stvari, vaši će se tinejdžeri osjećati kao da ih kritizirate i postavit će se u obrambenu fazu.

Dakle, što biste trebali učiniti umjesto toga? Podijelite s njim svoje osjećaje. Na primjer, u istoj situaciji možete reći nešto poput “Znaš da se osjećam zabrinuto. Znam da ovaj tjedan imaš ispit iz biologije, ali gledaš TV posljednja 3 sata. Brinem se da nećeš biti spremna/spreman za ispit” ili možda možete reći nešto poput “Osjećam se zabrinuto kada te vidim kako igraš videoigre nekoliko sati svaki dan. Kad sam bio/bila mlađa, i ja sam bio/bila ovisna o video igricama, što je stvarno utjecalo na moj život. Ne želim da se isto dogodi i tebi.” Ako svoje osjećaje podijelite sa svojim tinejdžerima, vjerujemo da će oni bolje razumjeti vašu perspektivu. Stoga se ne zaboravite više usredotočiti na svoje osjećaje, a manje na njihove nedostatke.

pexels alena darmel 7862631

Foto: Pexels/alena-darmel

Pokažite svojim tinejdžerima da je naporan rad zabavan. Na žalost činjenice jest da danas djeca rijetko sretnu odraslu osobu koja se ne žali na svog šefa ili na to koliko su iznervirani zbog svog posla. Stoga većina tinejdžera smatra da je naporan rad nešto što treba izbjegavati kad god je to moguće. Znam da ne želite da vaši tinejdžeri imaju ovakav stav, i zato baš vi možete biti ona odrasla osoba u njihovim životima koja pokazuje da naporan rad može biti smislen, nagrađujući, pa čak i zabavan. Stoga im s vremena na vrijeme recite o problemima s kojima se susrećete na poslu, recite im o drugim problemima s kojima se susrećete u drugim područjima svog života. Pričajte im o radosti rada kroz izazove, objasnite im kako rastete i razvijate se. S vremenom će početi uviđati da naporan rad nije nešto loše. I da je većinu vremena, naporan rad nešto u čemu se uživa.

Priznajte njihov trud i napredak – uvijek i u svakoj prilici. Ne dozvolite da pohvala bude prešućena.

Većina lijene i nemotivirane djece kaže da su zapravo obeshrabreni jer se osjećaju kao da nikada neće moći ispuniti očekivanja svojih roditelja, tako da im se ni ne da pokušati. Budući da čitate ovu kolumnu, vjerojatno mislite da su vaši tinejdžeri lijeni. Stoga je prirodno da „negativno“ reagirate na svoje tinejdžere. Ali ako o njima uvijek dajete negativne komentare i uvijek im govorite da je ono što rade pogrešno, počet će sami sebi stavljati neke negativne etikete. Možda počnu razmišljati u sebi “Ja sam samo lijen i nemotiviran” ili bi možda mogli za sebe misliti kao “kampanjac”. Nemojte svojim tinejdžerima davati negativne etikete. Ako te negativne etikete postanu dio njihova identiteta, bit će još teže natjerati ih da se poboljšaju. Dakle, što biste trebali učiniti umjesto toga? Namjerno promatrajte i priznajte njihov trud i pozitivno ponašanje. Usredotočite se na napredak, a ne na savršenstvo. Kada je u pitanju razvoj vašeg tinejdžera, zapamtite da je važan način na koji ćete doći do tog cilja. Dakle, ako vaš sin iznosi smeće, što bi ionako trebao učiniti, možete reći nešto poput “Hvala što si bacio smeće” ili ako vidite da se vaša kćer sat vremena fokusira na školski posao, možete reći nešto poput “Vidio sam te kako radiš svoj posao sat vremena, čini se da ti se fokus poboljšava.”

pexels kindel media 8550841

Foto: Pexels/kindel-media

Ovakvi komentari im puno znače. Vjerojatno svakom od vas to pođe kroz glavu, ali kad pređe preko jezika i dođe do uha vašeg tinejdžera, riječi dobiju snagu.

Pokažite interes za sve aspekte života vašeg tinejdžera. Većina roditelja se usredotočuje na samo nekoliko područja i to su uglavnom škola, sport, glazba i kućanske obaveze. Ako se to slučaj u vašoj obitelji, vjerojatno je da vaš tinejdžer vjerovati da vam je samo do toga stalo. Osjećat će se kao da ih se tretira kao projekt umjesto kao osobu. To će im biti velika prepreka u pronalaženju dugoročne motivacije. Tada čak mogu početi postajati buntovni ili prkosni. Stoga je jako važno da svog tinejdžera tretirate kao cjelovitu osobu, a ne kao projekt koji treba riješiti. Slušajte svoje tinejdžere kada govore o svojim interesima. Potrudite se razumjeti zašto su neke aktivnosti njima tako zabavne. Probajte i vidjet ćete da će vaši tinejdžeri to cijeniti. Neće im se činiti da uvijek ne odobravate njihove interese i hobije. Podsjetit će se da ih bezuvjetno volite obzirom na interes koji pokazujete za njihove živote.

Pretvorite raspravu s tinejdžerom u suradnju. Kada razgovarate sa svojim tinejdžerom o njegovom ili njezinom nedostatku motivacije, imajte na umu da ne želite da razgovor bude paralelno rješavanje problema i suradnja. Kada razgovarate s njima, jasno im dajte do znanja da vaš tinejdžer nije problem, problem je situacija u kojoj se nalazi. Radit ćete zajedno sa svojim tinejdžerom kako biste pronašli rješenje. A vi ćete se pobrinuti da rješenje bude nešto čime ste oboje zadovoljni. Tijekom rješavanja problema, pokušajte razumjeti kako se vaš tinejdžer osjeća, koje su njegove frustracije? Što ga muči? Kako bi volio da ga podržite? Podijelite vlastito stajalište bez dopuštanja da vas emocije nadvladaju. Ako se počnete ljutiti, odmorite se. Ponovite razgovor kasnije. Kada shvatite perspektivu svog tinejdžera, tada možete početi razmišljati o mogućim rješenjima. Pobrinite se da nitko ne ode osjećajući se kao gubitnik. Cilj je doći do „win-win“ rješenja ili barem rješenja bez gubitka.

pexels pixabay 267684

Foto: pexels/pixabay

Ukratko, vaš tinejdžer je uvijek motiviran. Oni su samo motivirani da se odupru vama i drugima kada nešto ne žele. Ključno je naučiti kako njihovu negativnu motivaciju pretvoriti u pozitivnu. Ako je kontinuirano opiranje način na koji pokušavaju riješiti probleme, tada će roditeljima biti teško dok ne pouče svoje tinejdžere kako riješiti probleme na odgovarajući način. Prvi korak u učenju vještina rješavanja problema je razumijevanje da oni nisu bespomoćne žrtve. Umjesto toga, oni jednostavno pokušavaju riješiti probleme na neučinkovit način.

Do iduće srijede, vole vas Nena&Chicha team

Nastavite čitati

Kolumna

To što on ne pokazuje ljubav, ne znači da te ne voli…2. dio

Nova srijeda, nova pitanja…

Objavljeno

na

Objavio/la

Pixaby panajiots

Nova srijeda, nova pitanja.

I nakon što smo ustanovili da je prvi korak shvaćanje znamo li što želimo, kako želimo biti voljeni i znamo li uopće pokazati ljubav, zanima nas jeste li razmislili o svojim stavovima i priznali sebi jeste li zaista rekli svojim partnerima kako želite biti voljeni.

Nastavimo mi s našom temom…

I tako ne znajući ni sami zapravo kako želite biti voljeni, ne možete reći ni svom partneru kako da vas voli, pomirite se s tim toksičnim odnosom i vrijeme vam prolazi u nadi da će se nešto promijeniti. Neki ljudi nisu ni svjesni koliko ih partner zapravo lomi, vrijeđa, čini im loše.. To je zato što većina vas ne zna kako se pravilno ponašati prema sebi.

Ako ne volite sebe, kako želite da vas ljudi cijene?

Jer ovo što se zove ljubav je osobna stvar, dolazi iznutra, iz same naše srži.

Morate naučiti znati reći što želite i reći to pravim ljudima.

Reći ćete da želite ljubav, ali oko vas nema ljubavi. Čak ni sebe ne volite dovoljno da napustite toksičnu situaciju ili da napustite lošu situaciju. To nije ljubav. Ne znate koliko ste dragocjeni, ne znate moć koju posjedujete, i uvijek tražite neko drugo ljudsko biće da vas potvrdi, da potvrdi vašu vrijednost. To ljudsko biće također traži drugo ljudsko biće da ih potvrdi. Svatko uvijek pokušava otkriti sebe i nitko nije savršen.

Pixaby Greahawk

Foto: Pixaby – Greahawk

Nekad kada se toliko dugo oslonite na nekoga vrlo je vjerojatno da ga time počnete gušiti. Moramo biti svjesni da smo svi skloni pucanju i da nitko nije dovoljno jak da podnese i svoj i tuđi teret bez posljedica. Morate dobro razmisliti i shvatiti što vas čini sretnim, tako da kada ljudi dođu u vaš život i kada ih volite dovoljno, možete ih naučiti kako voljeti vas same. Ponavljamo ovo kao papige, ali to je zapravo bit svega. Ako ne možeš pokazati partneru kako da te voli, daljnji napredak u vezi je težak, čak i nemoguć.

Prije svega trebate vratiti film unazad i ponovno otkriti sebe, shvatiti “što radite i što ne radite”, postaviti jasne granice, postaviti svoju osobnost. Osobnost proizlazi iz onoga što volite i što ne volite, što možete podnijeti i što ne možete podnijeti, jer svatko od nas ima granice. Ono što privlači ljude k vama ste VI, ljubav koju dajete sebi je ta koja ih privlači.

To je razlog zašto se ljudi ne zaljubljuju u nestabilne i „posebne“ ljude, jer takva osoba ne vodi računa o sebi. Ljubav je namjera, ljudi se ne zaljubljuju pijance, ne zaljubljuju se u nestabilne i „posebne“ ljude. No dobro, uglavnom se ne zaljubljuju. Namjerno se zaljubljuju u određenu vrstu ljudi. Šminkaš se, nosiš određenu odjeću jer želiš privući određenu vrstu osobe. To je razlog zašto paziš kako se oblačiš kad želiš izaći van. Dakle, ljubav je namjerna. Namjerno se zaljubljujemo. Ali, morate otvoriti oči da biste bili sigurni u ono što želite.

Neki od vas žive kako im drugi nalažu. Ti životi čine njih sretnima, ali ne i vas. To je zato što niste pronašli sebe, radite samo ono što drugi ljudi traže od vas. Niste uspjeli dovoljno uživati u životu da biste mogli raditi ono što želite, ono što uživate raditi, ono što volite raditi. To se zove projekcija, to je zato što većina vas nema samosvijest. Samosvijest će vam reći: „Da, želim nositi ovakvu frizuru i baš mi se sviđa!“. Ako vam netko kaže da vam ta frizura baš i ne stoji, vi ako imate samosvijest, pogledat ćete se u ogledalo i reći: „Ma baš mi super stoji!“

Pixaby danielsampaioneto

Foto: Pixaby – danielsampaioneto

Ali kada nemate samosvijest ljudi će vam uvijek govoriti što da radite, iako vam se to ne sviđa, već zato što se toj osobi sviđa. Zbog toga ćete izgubiti svoj identitet i nikada nećete biti sretni, nećete ni znati što vas čini sretnim jer sreću niste pronašli.

Ono što morate uvijek znati jest da je ljubav koju tražite posvuda, ljubav ste vi, ljubav je ono što je dobro za vas. Tako da kada ljudi dođu u vaš život, možete se povezati s onima koji žele raditi iste stvari kao i vi, to je smisao ljubavi. Jer ako voliš ljude i ljudi te natjeraju da činiš stvari koje ti se sviđaju onda to nije ljubav, to je ropstvo.

Nitko vas ne može shvatiti onoliko koliko možete shvatiti sami sebe. Ljudi će u odnosima s vama koristiti samo ono što znaju, a većina ljudi će samo doći i projicirati vam svoju osobnost.

I sad se tu postavlja pitanje koje smo mnogi izgovorili: „Zato svi žele da budem poput njih, zašto me ljudi mrze?“

Mrze te jer nisi kao oni, ne misliš kako oni misle, ne govoriš kako oni govore. Neki te mrze zato što ne ideš u njihovu crkvu, jer ne govoriš njihov jezik, nemaš istu boju kože, seksualnu orijentaciju, ne slušaš istu glazbu kao oni. To vam je dokaz da svako pokušava projicirati sebe u vama ali to nije moguće jer – vi ste jedinstveni. U trenutku kad im vi to dozvolite, vi postajete njihova kopija jer su uspjeli replicirati sebe kao original nečega što je njima važno, a vas su potpuno izbrisali. Očiti primjer su današnje djevojke. Jeste li primijetili koliko se slično oblače, ponašaju, šminkaju? Sve su to kopije. Originale u našem društvu nazivamo – „buntovnicima“. Te „buntovne“ osobe znaju što žele, a što ne žele. Znaju tko su i tko ne žele biti. Žele biti drugačije, žele biti svoje i žele biti originali. One vole sebe i znat će u svakom trenutku reći osobama oko sebe kako da ih vole. One imaju samosvijest i imaju svoj identitet. Te osobe će često reći da su našle ljubav u sebi. I to je ono što ih čini originalima i vladarima svojih emotivnih života. Takva osoba će prepoznati ljubav u svemu i živjet će ju. Kopije će pasti u depresiju u trenutku kad spoznaju da ih to na što su pristali kopirajući druge, uopće ne čini sretnima ni voljenima. Mnogi će zanemariti tu spoznaju, a neki će pasti u depresiju.

Pixaby birgl

Foto: Pixaby – birgl

I da ukratko završimo ovu temu, kako bismo mogli prijeći na veselije, naš savjet je:

* Pogledajte u sebe i pronađite što vi volite.

* Jasno dajte partneru do znanja što volite.

* Volite sebe pa onda sve druge.

* Ne budite kopija, budite original.

* Ako vas partner ne razumije i loše tretira, recite mu što volite. Ako i tada ne promjeni svoje načine, mislimo da znate što treba učiniti.

Volite sebe.

Do iduće srijede pozdravlja vas Nena&Chicha team.

Nastavite čitati

Reporter 415 - 26.05.2022.

Facebook

Izdvojeno