Povežite se s nama

HOTNEWS

Bacit ću te kroz prozor, svega mi!

Papir svašta trpi, koristite ga.

Objavljeno

na

Da malo razbijemo ozbiljnost, evo jedna crtica za opustiti mozak, ali ipak i zapitati se koliko taj organ ipak koristimo.

Kao što većina vas već zna, ja sam „novokomponovana“ spisateljica i kolumnistica, a želja mi je jednog dana raditi samo to. Hoću li u tome uspjeti uvelike ovisi o mojim živcima. Iako svi znamo da je većina ljudi koji su se izrazili kroz umjetnost ili znanost imali neki mentalni poremećaj, tek sad kužim zašto.

Moja priča će jednom u budućnosti izgledati ovako.

Nekoć davno, u jednom maloj zemlji na Balkanu živjela je Žena, majka, kraljica – tema našeg današnjeg sata psihologije – Nevena Skočić. Ta ista je slučajno iz dosade napisala neki roman koji se svidio ljudima i to je pokrenulo niz događaja. Ubrzo se, opet ne svojom krivnjom, našla u prilici da piše više i češće. Neka njezina piskaranja su čak i objavljivana, a nju je to činilo presretnom. Život je napokon imao smisao. Pisala je kad god je mogla i sve je pohranjivala na USB port (o tome ćete učiti na satu povijesti, smiješna mala naprava koju su nekad davno koristili ljudi). Taj USB port je na sebi imao sva njezina piskaranja, prvi roman, drugi roman, sve kolumne i fotografije koje je objavljivala uz kolumne, putopise, čak i folder sa slikama glumaca koje bi voljela da jednom igraju u filmovima koji bi bili snimani po njezinim djelima. Vidite, već tada je pokazivala znakove psihoze.

I znajući da ne može vjerovati tehnici, sama je sebi mailom slala sadržaj USB-a kako bi imala dodatnu pohranu. Domišljato, nema šta. I tako je jednu noć u napadu pisanja završila svoj drugi roman i napisala 4 kolumne. Znala je da inspiracija dolazi u valovima i željela ju je iskoristiti.

Prije nego li je uspjela poslati sama sebi mailom to što je cijelu noć pisala, njezin laptop se ugasio. Nije se prepala jer je imala autosave i znala je da nije ništa izgubila. Mislila je da se baterija ispraznila, ali kad je vidjela da je laptop uštekan u struju, lagano ju je hladni znoj oblio. Iako je i sama bila svjesna da će kad-tad pisaljka riknuti, nije imala dovoljno novaca da si kupi novu pisaljku, jer je skupljala novce da objavi drugu knjigu.

I tako, laptop je spojen na struju, lampica wi-fi svijetli, ali ekran je mračan, 6 sati je ujutro. Sad ne može ništa.

Jedva je dočekala da dođe na posao, ali je sa sobom ponijela i laptop ne bi li ga kolega pogledao i vidio ima li mu spasa. Ulaskom u ured gurnula je čudnovati USB port u računalo i namjeravala ga je pokrenuti, dok se kolega primio posla istražujući ima li spasa staroj kanti od laptopa. Srećom, zazvonio je telefon pa nije pokrenula računalo odmah jer joj je razgovor okrenuo pažnju na druge stvari.

Odjednom se iz koleginog ureda začulo:

– Nevenaaaaaaaaaaa, ne guraj stik nikamo! Odmah dođi! Oooodmah!

Bacila je slušalicu i uletila kod kolege u ured kao da ju divlji psi gone.

Kolega ju je pogledao, okrenuo monitor prema njoj i prestao disati.

Na monitoru je pisalo: Troyan is saying hello! J

I tako je naša Nevena, dobila dijagnozu naziva „sindrom nervozne spisateljice“ koji se danas u slengu koristi kao „Bacit ću te kroz prozor“ sindrom. A zašto? Pa zato što je naša Nevena vidno uzrujana u tom trenutku odjurila po USB stik, uzela njega i laptop i bacila ih kroz otvoreni prozor na parkirana vozila na parkiralištu. Ostalo je povijest.

Ne, nisam vidovita, ali bojim se da će se nešto ovako uskoro dogoditi budući da se kako ja, a tako i većina vas, previše uzdajemo u tu tehnologiju. Ne razmišljamo o tome što bi se dogodilo da nestane struje, da padne Internet, da nema GPS-a, da nema Googla.

Bismo li mi uopće znali živjeti bez svega toga i koliko bi nema trebalo da nađemo ulicu Đure Đakovića u Prijedoru, koja se već godinama tako ne zove? Kako bismo izračunali koliko je 327 na kvadrat? Kako bismo znali kad nam je kumčetu rođendan? Kad je ono bila 20. godišnjica mature i kak se ono zove onaj dućan u kojem ima za kupit onih finih pralina? Online shoping?

Dakle, topla preporuka po mojim osobnim iskustvima: Papir svašta trpi, koristite ga. Barem za neke osnovne stvari, kao što su datumi i adrese. Kad putujete, probajte bez GPS-a. Vjerujte mi, puno je zanimljivije.

Eto toliko ove srijede od mene. Odoh tražiti neki dobar rokovnik dok još sve fercera online pa da prepišem na vrijeme.

Voli Vas Vaša Vidovita N.

HOTNEWS

FOTO Odigrano prvo kolo 5. rukometnog božićnog turnira u organizaciji RK Zagorica

Objavljeno

na

Objavio/la

Prvo kolo 5.Božićnog rukometnog turnira za mlađe uzraste u organizaciji Rukometnog kluba Zagorica odigrano je jučer (subota, 27.12.2025.) u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici.

Velika Gorica, 27.12.2025. RK Zagorica – 5.Božićni turnir za mlaðe uzraste. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 27.12.2025. RK Zagorica – 5.Božžićni turnir za mlaðe uzraste. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na turniru u muškoj konkurenciji igra 16 ekipa: 6 (U-13) + 6 (U-15) + 4 (U-17). Prve dvije skupine (U-13 i U-15) igraju u dva dana dvokružno, a najstarije ekipe (U-17) jednokružno. Trećeg dana turnira (ponedjeljak, 29.12.2025.) igraju se završnice u sve tri skupine.

Velika Gorica, 27.12.2025. RK Zagorica – 5.Božžićni turnir za mlaðe uzraste. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Utakmice ženskih ekipa (U-12, U-14, U-16) na rasporedu je od 02. do 04. siječnja 2026. u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.

Velika Gorica, 27.12.2025. RK Zagorica – 5.Božžićni turnir za mlaðe uzraste. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 27.12.2025. RK Zagorica – 5.Božžićni turnir za mlaðe uzraste. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završni dani turnira predviđeni su za polufinalne susrete i finale te dodjelu pojedinačnih i ekipnih nagrada.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

HOTNEWS

Božićni običaji “kak negda” – u Turopolju su Badnjak i Božić više od blagdana

U središtu običaja oduvijek su bile žene kao čuvarice doma, vjere i predaje.

Objavljeno

na

U vrijeme prije televizora… tako bismo mogli datirati današnju priču, koja svjedoči o istinskoj povezanosti u obitelji i ritualima Turopoljaca i Turopoljki u božićno vrijeme. 

Da ne bi bilo zaboravljeno, ostalo na vremenskoj crti koja blijedi kako starije stanovništvo nestaje, Etno udruga Kurilovec svojevremeno je snimila predstavu Nešto staro, nešto novo gdje je ekranizirala “Božić kak negda”, po ideji Stjepana Dianeževića i uz pomoć članova KUD-a Nova zora iz Donje Lomnice. 

Zanimljivo je prisjetiti mlađe generacije svakog Badnjaka i Božića na način kako su naši preci njegovali osjećaj blagdana, posebice jer ćemo danas teško naći kuću u kojoj žive tri generacije.

 

– Tekst je napisao Stjepan Šipušić Kazo a u tom kratkom filmu od 15 minuta snimanom 2018. godine, možete točno vidjeti običaje kak’ su nekada bili, jer smo snimili točno po sjećanjima starijih ljudi. Htjeli smo zabilježiti i pokazati bogatu tradiciju, odnosno božićne običaje u Turopolju i Velikoj Gorici kroz tri generacije koje se za Božić okupljaju u svom domu. Svak’ radi svoje, ali se točno znalo što rade djeda i baka, mama i tata, a što djeca koja su non-stop za kompjuterom i mobitelom, i onda tu dolazi do malih razmirica i neslaganja – prisjetila se predsjednica udruge Snježana Dianežević. 

Blagdani su bili jedan sveti trenutak zajedništva, pamćenja i zahvalnosti. U središtu tih običaja od uvijek bile žene – čuvarice doma, vjere i predaje.

Njihove su ruke sijale pšenicu na svetu Luciju, pripremale su badnjačku večeru, prostirale slamu, palile svijeću oko koje se obitelj okupljala u tišini, molitvi i miru. 

-U takvim trenucima se rađala i božićna pjesma, tiha, ali snažna. Pjevalo se u kući, na putu prema polnoćki i nakon nje, kao iskrena radost zbog samog rođenja Spasitelja. Tom pjesmom se prenosila vjera, ljubav i identitet našeg kraja iz generacije u generaciju – ispričala je Snježana i podsjetila kako ta tradicija i dalje živi. 

-Tu bogatu baštinu s ponosom nastavljamo kroz naše KUD-ove i etno udruge. Tako KUD Nova Zora, čija sam ja članica, ali i naša brojna društva, čuvaju tu turopoljsku riječ, pjesmu i nošnju, i ne samo kao uspomenu, nego kao živu tradiciju – dodala je.  

Iako se vremena mijenjaju, uvijek ostaje ista nit vodilja. Zajedništvo u ritualima, koji nagovješćuju Božić. 

-Nekad se umjesto modernog bora kitila jednostavna grana bora ili borovica, koju su otec i najstariji sin išli birati u šumu i donijeli su doma. Tada se ona kitila orasima, lješnjacima, žirom ili bombonima u šarenom papiru koje su pripremali djeca i žene, a kasnije su se ukrasi razvili u današnji tradicionalni bor. Zatim su dodavali jabuke božićnice koje su bile pod borom, u takozvanoj grovači, kaže Snježana.

Ono po čemu je još Badnjak bio poseban je i – slamica.  Unosila se na Badnjak u kuću i to je bio zadatak najčešće najstarijeg muškarca u obitelji, uz pratnju najčešće muškog djeteta koje je nosilo badnje svjetlo, odnosno lampaš. Oni ulaze u kuću simbolizirajući štalicu u kojoj se rodio Isus. Slama se rasprostrla ispod stola i pokraj stola i djeca su se tu igrala, skakala, ležali su na slamici i najljepši osjećaj je bio taj da je obitelj na okupu.  

-Za razliku od današnjeg posvećivanja velike pažnje u biranju skupih poklona, prije uopće nije bilo poklona pod borom, jer je najveći dar bila jabuka božićnica, Danas  je to sve materijalizirano i izgubilo je onu svoju pravu čar Božića – podsjeća naša čuvarica tradicije i običaja, a moramo se složiti s njom. Prije je ta jednostavnost i duboko proživljavanje Božića budilo u svim članovima obitelji osjećaj povezanosti i uzajamnu ljubav. 

-Moramo zato prenositi našoj djeci tu našu bogatu tradiciju, našu baštinu, da znaju kako se to nekada radilo i da je Božić doista vrijeme okupljanja, zajedništva i mira u kući, u domu i u jednoj obitelji. Zato mi je drago što mogu i ovom prilikom podsjetiti čitatelje da su u Turopolju Badnjak i Božić više od blagdana – poručila je Snježana. 

(FOTO: Etno udruga Kurilovec)

Nastavite čitati

HOTNEWS

VIDEO Božji dolazak k nama: Božićna poruka i blagoslov župnika Ivana Norberta Kopriveca

Objavljeno

na

Slavimo Kristov dolazak na svijet!

Trenutak neraskidive povezanosti neba i zemlje, neka nas ispuni zahvalnošću i mirom, neka nam bude podsjetnik da je maleno dijete u jaslama donijelo čistu ljubav među ljude.

Pogledajte i poslušajte riječ Božju župnika Crkve Navještenja Blažene Djevice Marije Ivana Norberta Kopriveca:

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Ulica Matice Hrvatske puštena u promet

U rekonstrukciju 200 metara prometnice uloženo je gotovo 550 tisuća eura.

Objavljeno

na

Radovi na Ulici Matice hrvatske u Velikoj Gorici su završeni!

Dio prometnice od križanja s Kolarevom i Kurilovečkom prošao je komplatnu rekonstrukciju – komunalne infrastrukture, kolnika i pješačko-biciklističke staze, a uloženo je gotovo 550 tisuća eura.

FOTO:Mile Šola

Nakon zatvaranja u rujnu, promet je preusmjeravan obilaznim pravcima, tako da od danas stanovnici ovog dijela Velike Gorice mogu odahnuti, i zbog završetka radova i zbog protočnosti prometa.

FOTO: Mile Šola

Također, linije javnog prijevoza vraćaju se na standardne rute.

FOTO galerija:

Nastavite čitati

HOTNEWS

Megablast potvrdio svjetsku klasu: Goričanke su svjetske šampionke!

“Jedan od najljepših trenutaka s natjecanja bio je onaj kad su dvoranom odjekivali taktovi hrvatske himne…”

Objavljeno

na

Djevojke iz Plesnog kluba Megablast iz Budimpešte, sa World championship stage dance 2025, donijele su zlato u Veliku Goricu.

Glavni grad Mađarske bio je domaćin Svjetskog prvenstva u show danceu na kojem su velikogoričke plesačice iz Megablasta u velikoj formaciji bile najbolje od svih natjecatelja i zasluženo nose titulu svjetskih prvakinja! 

No, ovo nije jedini uspjeh – mala formacija i solistica Sara Vukadin osvojile su broncu.  

-Jedan od najljepših trenutaka s natjecanja bio je onaj kad su dvoranom odjekivali taktovi hrvatske himne, što nas je podsjetilo da se svaki trening, odricanje i trud isplatio – komentirao je doživljaj s proglašenja rezultata Gordan Križaj, predsjednik kluba. 

Megablast je još jednom potvrdio svjetsku klasu i jedan je od najboljih promotora Velike Gorice diljem svijeta. Čestitamo!

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno