Da malo razbijemo ozbiljnost, evo jedna crtica za opustiti mozak, ali ipak i zapitati se koliko taj organ ipak koristimo.
Kao što većina vas već zna, ja sam „novokomponovana“ spisateljica i kolumnistica, a želja mi je jednog dana raditi samo to. Hoću li u tome uspjeti uvelike ovisi o mojim živcima. Iako svi znamo da je većina ljudi koji su se izrazili kroz umjetnost ili znanost imali neki mentalni poremećaj, tek sad kužim zašto.
Moja priča će jednom u budućnosti izgledati ovako.
Nekoć davno, u jednom maloj zemlji na Balkanu živjela je Žena, majka, kraljica – tema našeg današnjeg sata psihologije – Nevena Skočić. Ta ista je slučajno iz dosade napisala neki roman koji se svidio ljudima i to je pokrenulo niz događaja. Ubrzo se, opet ne svojom krivnjom, našla u prilici da piše više i češće. Neka njezina piskaranja su čak i objavljivana, a nju je to činilo presretnom. Život je napokon imao smisao. Pisala je kad god je mogla i sve je pohranjivala na USB port (o tome ćete učiti na satu povijesti, smiješna mala naprava koju su nekad davno koristili ljudi). Taj USB port je na sebi imao sva njezina piskaranja, prvi roman, drugi roman, sve kolumne i fotografije koje je objavljivala uz kolumne, putopise, čak i folder sa slikama glumaca koje bi voljela da jednom igraju u filmovima koji bi bili snimani po njezinim djelima. Vidite, već tada je pokazivala znakove psihoze.
I znajući da ne može vjerovati tehnici, sama je sebi mailom slala sadržaj USB-a kako bi imala dodatnu pohranu. Domišljato, nema šta. I tako je jednu noć u napadu pisanja završila svoj drugi roman i napisala 4 kolumne. Znala je da inspiracija dolazi u valovima i željela ju je iskoristiti.
Prije nego li je uspjela poslati sama sebi mailom to što je cijelu noć pisala, njezin laptop se ugasio. Nije se prepala jer je imala autosave i znala je da nije ništa izgubila. Mislila je da se baterija ispraznila, ali kad je vidjela da je laptop uštekan u struju, lagano ju je hladni znoj oblio. Iako je i sama bila svjesna da će kad-tad pisaljka riknuti, nije imala dovoljno novaca da si kupi novu pisaljku, jer je skupljala novce da objavi drugu knjigu.
I tako, laptop je spojen na struju, lampica wi-fi svijetli, ali ekran je mračan, 6 sati je ujutro. Sad ne može ništa.
Jedva je dočekala da dođe na posao, ali je sa sobom ponijela i laptop ne bi li ga kolega pogledao i vidio ima li mu spasa. Ulaskom u ured gurnula je čudnovati USB port u računalo i namjeravala ga je pokrenuti, dok se kolega primio posla istražujući ima li spasa staroj kanti od laptopa. Srećom, zazvonio je telefon pa nije pokrenula računalo odmah jer joj je razgovor okrenuo pažnju na druge stvari.
Odjednom se iz koleginog ureda začulo:
– Nevenaaaaaaaaaaa, ne guraj stik nikamo! Odmah dođi! Oooodmah!
Bacila je slušalicu i uletila kod kolege u ured kao da ju divlji psi gone.
Kolega ju je pogledao, okrenuo monitor prema njoj i prestao disati.
Na monitoru je pisalo: Troyan is saying hello! J
I tako je naša Nevena, dobila dijagnozu naziva „sindrom nervozne spisateljice“ koji se danas u slengu koristi kao „Bacit ću te kroz prozor“ sindrom. A zašto? Pa zato što je naša Nevena vidno uzrujana u tom trenutku odjurila po USB stik, uzela njega i laptop i bacila ih kroz otvoreni prozor na parkirana vozila na parkiralištu. Ostalo je povijest.
Ne, nisam vidovita, ali bojim se da će se nešto ovako uskoro dogoditi budući da se kako ja, a tako i većina vas, previše uzdajemo u tu tehnologiju. Ne razmišljamo o tome što bi se dogodilo da nestane struje, da padne Internet, da nema GPS-a, da nema Googla.
Bismo li mi uopće znali živjeti bez svega toga i koliko bi nema trebalo da nađemo ulicu Đure Đakovića u Prijedoru, koja se već godinama tako ne zove? Kako bismo izračunali koliko je 327 na kvadrat? Kako bismo znali kad nam je kumčetu rođendan? Kad je ono bila 20. godišnjica mature i kak se ono zove onaj dućan u kojem ima za kupit onih finih pralina? Online shoping?
Dakle, topla preporuka po mojim osobnim iskustvima: Papir svašta trpi, koristite ga. Barem za neke osnovne stvari, kao što su datumi i adrese. Kad putujete, probajte bez GPS-a. Vjerujte mi, puno je zanimljivije.
Eto toliko ove srijede od mene. Odoh tražiti neki dobar rokovnik dok još sve fercera online pa da prepišem na vrijeme.
Voli Vas Vaša Vidovita N.