Nepropisno parkirana vozila često izazivaju ogorčenje građana, osobito kad onemogućuju prolaz pješacima, roditeljima s kolicima ili osobama s invaliditetom. No, reagiranje na takve situacije oštećivanjem tuđeg automobila može imati ozbiljne pravne posljedice, čak i kaznu zatvora.

Upravo jedan takav primjer dolazi iz Osijeka. Kako piše HAK, Općinski sud donio je kazneni nalog protiv muškarca koji je, vidjevši automobil parkiran na travi ispred svoje kuće, rukom savinuo brisač vozila i ispod njega ostavio poruku, “Kravo, ovdje se ne parkira”. Tom radnjom oštetio je motor brisača te počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari.

Sud ga je proglasio krivim i izrekao mu kaznu zatvora od četiri mjeseca, uvjetno na godinu dana. Ako u tom razdoblju ne počini novo kazneno djelo, kazna se neće izvršiti, no okrivljenik je obvezan platiti i troškove postupka.

Premda svi u ovakvim situacijama žele preuzeti stvar u svoje ruke, iz ovog slučaja jasno je kako zakon to ne tolerira. Nepropisno parkiranje jest prekršaj koji rješavaju nadležne službe, prometno redarstvo ili policija, no oštećenje tuđe imovine ulazi u sferu kaznenog prava i može rezultirati zatvorskom kaznom.

Stoga, umjesto fizičkog obračuna s nepropisno parkiranim vozilima, građanima ostaje jedina legalna opcija, prijaviti prekršaj nadležnim institucijama. Sve drugo može završiti kaznenom prijavom, sudskim troškovima i kao u osječkom slučaju uvjetnom zatvorskom kaznom, a je li to stvarno vrijedno zbog nepropisnog parkiranja?

→S Emanuelom Starčevićem razgovarala: Gianna Kotroman

Najpoznatija izreka o gljivama “Sve su gljive jestive, ali neke samo jednom”, uz svoju duhovitu poruku, upozorava u biti na opasnost od trovanja nejestivim, odnosno otrovnim gljivama. 

Jesensko razdoblje, zbog češćih oborina koje pogoduju njihovom rastu, obiluje rastom gljiva, a pretpostavlja se da u svijetu postoji oko milijun i pol vrsta, od kojih je znanstveno opisano tek oko 70 tisuća. Inače, gljive ne pripadaju ni skupini biljaka ni životinja, već su to posebne vrste heterotrofnih organizama, koji su najrasprostranjeniji živi organizmi na Zemlji. 

Foto: Matea Brenčić

Gljiva na tanjuru – kod Kineza već 1000 godina, u Egiptu i Rimu servirana samo kraljevima 

Dok su u starom Rimu i Egiptu rezervirane bile samo za kraljeve i bogataše, gljive su danas postale namirnica koja se može nabaviti u svakoj trgovini. Kako uzgajati gljive Kinezi poznaju već tisuću godina, a u Europi je uzgoj šampinjona potaknuo francuski kralj Louis XIV.   

Gljive su i u turopoljskoj prošlosti, kada su ljudi živjeli oskudno, bile cijenjena namirnica. I besplatna. Njome su nadopunjavali svoju jednoličnu prehranu. 

Foto: Emanuel Starčević

-Ponajviše o gljivarenju sam naučio od pokojnog Ive Cekovića koji je bio cijeli svoj život lugar i stvarno je bio jedno vrelo informacije i znanja koje mi je prenio. Gljivarenje je bila jedna usputna djelatnost kojom se se bavili djeca, mladi i odrasli. I nekako vrganji i mliječnice su bile uobičajene u prehrani, pa onda i bukovače, posebice zimi kada su druge gljive rijetke – započeo je svoju priču Emanuel Starčević iz Dubranca, inače vlasnik OPG-a i strastveni gljivar-hobist koji nam je otkrio detalje o svijetu gljiva našeg podneblja. 

-Koristi od gljivarenja ima puno. Na primjer, vole vas svi susjedi koji vole jesti gljive! Njima obogaćujete svoju prehranu, jer ti neki sastojci, minerali koje imaju  gljive nemaju nigdje drugdje, a nama su potrebni. I ono što je najvažnije, potraga za gljivama izvlači vas u prirodu da budete zdravi, čili, orni, i onda zavolite i prirodu i gljive – priča Emauel i podsjeća kako su gljive uvijek bile misterij, zato što nisu bile jednostavne za uzgoj.  

Foto: Matea Brenčić

-Iako su još Rimljani znali uzgajati neke vrste, recimo od svježeg stabla napravili su dasku i stavili zrele jablanovače, pokrili slojem zemlje od par centimetara i te gljive su onda rasle. Sličan je način za bukovače, a za brestovače je bio jedan način da se one operu u vodi i onda se tom vodom zalije panj i brestovače bi rasle. Može se uzgojiti čak i vrganj na hrastu, recimo, a moguća je i simbioza lješnjaka i tartufa – otkriva nam gljivar. 

Za gljivarenje je potrebna dozvola? 

Od Starčevića smo doznali da biste trebali izvaditi dozvolu za odlazak u šumu u berbu gljiva, koja je besplatna i može se dobiti putem aplikacije.  

-Na taj način se dobiva povratna informacija koliko ima sakupljača gljiva u Hrvatskoj i koliko se gljiva prikupi tijekom godine, jer znamo da je u svemu, pa tako i u gljivarenju, potrebno imati savjest i držati se zakona, pravila i etike – upozorio je Emanuel. 

Foto: Emanuel Starčević

Riječ je o poštivanju ekosustava u koji kročite i iz kojeg iznosite gljive, odnosno da se s pažnjom odnosite prema staništu gljiva kako ga ne bismo uništili. Emanuel savjetuje da svaku treću zrelu gljivu ostavite na staništu, tako da se ona ima prilike razviti i razmnožavati se. Osjećat ćete se ponosno, jer vam je šuma dala urod, a osigurali ste plodove i u budućnosti. 

-To je poštivanje gljivarske etike, ističe Starčević i objašnjava kako je do 3 kilograma za domaće potrebe ili do 10 kilograma ako ste komercijalni sakupljači, optimalno za obje strane – čovjekove potrebe i prirodnu ravnotežu. 

Gljiva je lijek, no… 

Svaka gljiva je posebna, a pripremljena za jelo ona je i obrok i začin i lijek, no treba biti vrlo oprezan tijekom berbe, jer znamo da obzirom na sličnosti među vrstama, lako može doći do zabune a tada i do neželjenih posljedica, od lakših probavnih poteškoća do trovanja. 

Foto: Emanuel Starčević

-Kod pojedinih vrsta gljiva simptomi se pojavljuju vrlo brzo, no moramo uzeti u obzir da neke vrste poput Kokice ljudima samo teže padnu na želudac, i nisu otrovne. No, recimo ako ne znate raspoznati gljive i pojedete zelenu pupavku, nećete odmah osjetiti trovanje. Njen otrov djeluje tek nakon nekoliko sati od konzumacije, a još je zanimljivije da postoji vrsta otrovne gljive koja razvija simptome tek nakon više od 20 dana! – kaže Emanuel i daje nam popis onih koje su sigurne za komercijalno prikupljanje u Hrvatskoj. 

-Riječ je o nekoliko vrsta koje ispunjavaju 3 osnovna uvjeta: da nije ugrožena vrsta, da postoji tradicija provjerene i sigurne konzumacije i da ne postoji druga zamjenjiva gljiva. Tako da je u našoj zemlji jestiv vrganj, lisičice, tartufi, puze, prosenjaci... nabrojio je Emanuel.  

Foto: Matea Brenčić

Važno je, ukoliko se odlučite na potragu za ovim šumskim blagom, ići u društvu iskusnog poznavatelja gljiva ili se pridružite gljivarskom društvu gdje ćete naučiti “cake” prepoznavanja.  

Dodajmo kako u Zagrebu djeluje najstarije gljivarsko društvo u Hrvatskoj “Kamilo Blagaić” koje redovito organizira determinacije, odnosno određivanja vrste ili roda gljive, stručne izlete i predavanja. 

Na području Zagrebačke županije djeluje još i Gljivarska udruga “Amanita” Sveti Ivan Zelina u čijoj je obližnjoj šumi Raclinjak prije dvije godine otvoren jedinstveni gljivarsko-edukativni park, te ivanićgradsko Gljivarsko društvo “Crveni peharček” koji će u sklopu manifestacije Bučijada imati 11. Izložbu gljiva. 

Krajem listopada ponovno nas čeka prelazak na zimsko računanje vremena. U noći s 25. na 26. listopada 2025., u 3:00 sata ujutro, kazaljke će se pomaknuti jedan sat unatrag. Dok Europa i dalje održava ovu praksu, mnoge zemlje svijeta već su je ukinule i odlučile se za trajno zimsko ili ljetno vrijeme.

Prema podacima koje prenosi N1, Rusija je 2014. godine trajno uvela zimsko vrijeme, dok se Turska od 2016. drži isključivo ljetnog računanja vremena. Brazil je ljetno računanje ukinuo 2019., a Meksiko je 2022. većini regija ukinuo pomicanje sata, osim u pograničnim područjima sa SAD-om. Od prakse su odustali i Urugvaj, Namibija, te zemlje Bliskog istoka poput Azerbajdžana, Irana, Jordana i Sirije. U Aziji su Kina, Indija, Japan i Južna Koreja odavno napustile sezonske promjene, dok u Australiji pomicanja sata ne provode Queensland, Zapadna Australija i Sjeverni teritorij.

U Europskoj uniji rasprava o ukidanju traje godinama, ali politički dogovor još uvijek nije postignut. Sustav je uveden 1973. tijekom naftne krize radi uštede energije, a prvi ga je prihvatila Francuska. Austrija ga je uvela 1979., dok su Njemačka i Švicarska slijedile godinu dana kasnije.

Zanimljivo je da je Austro-Ugarska još 1916. godine pokušala s ljetnim računanjem vremena, no sustav nije zaživio. Drugi pokušaj između 1940. i 1948. također je bio kratkog vijeka.

Iako se u svijetu sve više država odlučuje na ukidanje pomicanja sata, Europa zasad ostaje pri starom modelu. Sljedeće pomicanje čeka nas u noći s 25. na 26. listopada, kada ćemo kazaljke vratiti jedan sat unatrag i službeno ući u zimsko računanje vremena.

Vraćamo se s novim vikend-vodičem koji vas vodi od Dana vina u Jastrebarskom i Samoborske glazbene jeseni, preko rudarskog iskustva u Rudama, do prvog natjecanja u izradi salenjaka u Kozjači. Evo što se sve sprema.

Dani vina – Jastrebarsko

Najpoznatija manifestacija jaskanskog kraja, Dani vina, održat će se od 26. do 28. rujna u perivoju dvorca Erdödy u Jastrebarskom. Svečano otvorenje je u petak u 19:30 sati, a okupljene očekuje šesnaest vinara, a to su Vina Josip Braje, Vina Robert Braje, Vinarija Griffin Ivančić, Željko Gregorić, Vinarija Jagunić, Kolarić Coletti, Podrum Mladina, Vino Sirovica, Vinarija Šoškić, Tomac & Bajda, Dobra berba, RJ Winery, Vinarija Šember, Vinarija Kurtalj, Vinarija Krešimir Režek i Vinarija Ivančić.

Uz bogatu vinsku ponudu pripremljen je i popratni program: radionice, gastro sadržaji, koncerti i zabavni dio tijekom cijelog vikenda. Ulaz na sva događanja je slobodan.

50. Samoborska glazbena jesen

Samobor u petak u 20 sati otvara jubilarno izdanje Samoborske glazbene jeseni. Svečanost će se održati u Župnoj crkvi sv. Anastazije, a program traje sve do nedjelje s nizom radionica, koncerata i glazbenih večeri.

Već u petak u 18 sati počinje vinska radionica “Pjenušci od A do Ž”, gastro program “Jaska na tanjuru” te koncerti Darka Lugarića i benda Valovi, dok će večer zaključiti nastup Gospodara tambura. Subota donosi čak četiri vinske radionice, a u 21 sat koncert Danijele Martinović.

Nedjelja je rezervirana za umjetničke vinske radionice (Clay & Wine, Glass Art & Wine, T-shirt Art & Wine i Bag Art & Wine) te završni koncert grupe Dalmatino u 21 sat.

Budi rudar na jedan dan – Rude

U sklopu Dana europske baštine u nedjelju se u Rudama kraj Samobora održava manifestacija “Budi rudar na jedan dan”. Posjetitelji će od 11 do 17 sati moći obići do sada zatvorene dijelove Rudnika sveta Barbara uz stručnjake Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta.

Uz prošireni obilazak rudnika organizirane su radionice kovanja u kovačnici, rudarske igre za djecu, potraga za bakrom, radionice s perlicama i likovne radionice. Djeca će imati priliku učiti i o izradi greblice, dok će odrasli moći sudjelovati u kuhanju rakije i tradicionalnom guljenju kore obručnjakom.

Gastro ponuda također prati rudarsku tradiciju pa su na meniju “prisileno zelje z mesnom štrucom”, domaći kruh i poznata rudarska greblica.

Foto Ljerka Celić Agroklub salenjaci

Natjecanje u izradi salenjaka – Kozjača

Kozjača će, također u nedjelju, biti domaćin prvog natjecanja u izradi salenjaka, tradicionalne poslastice koja se veže uz obiteljsku tradiciju i djetinjstvo. Program počinje u 10 sati folklornim nastupom gostiju iz Šiljakovine, nakon svete mise. Od 13 sati kreće natjecateljski dio i zabavni program, a atmosferu će tijekom cijelog dana podizati Velikogorički bećari.

Sudjelovati mogu svi, od pojedinaca do udruga i klubova. Pravilo je da se salenjaci pripremaju kod kuće, a na manifestaciju donosi nekoliko komada za degustaciju i ocjenjivanje. Organizatori su osigurali ručak, besplatne kolače i piće na licu mjesta.

Sport bez granica – biciklijada Samobor – Kipišće

Za one koji vikend žele provesti aktivno, u nedjelju se održava i biciklijada “Sport bez granica”. Okupljanje je od 9 sati kod teniskih terena TK Samobor, a start u 10 sati. Ruta je duga 20 kilometara i prilagođena svim dobnim skupinama, a završava kod jezera Kipišće u Svetoj Nedelji.

Na cilju sudionike očekuje sportsko-rekreativni i edukativni program, od istezanja i zdravstvenih radionica do mjerenja krvnog tlaka i šećera u krvi. Bit će i prezentacija turističkih i prehrambenih proizvoda te glazbeni program s bogatom ponudom hrane i pića do 20 sati.

Dan policije – Bundek

Bundek će u nedjelju ugostiti obilježavanje Dana policije. Građani će moći razgledati opremu i vozila policijskih rodova te sudjelovati u edukacijama o sigurnosti u prometu.

Poseban naglasak bit će na prometnoj sigurnosti – posjetitelji će moći testirati prisutnost alkohola u organizmu bez sankcija, okušati se u upravljanju romobilom i naučiti više o važnosti korištenja sigurnosnog pojasa. Najmlađe očekuje “Prometna učilica”, a najbolji će moći osvojiti nagrade.

Zagazili smo u jesen, temperature su niže, ali opet se može naći nešto za savršeni vikend-bijeg.

Piše: Gianna Kotroman

Kao u pravom prirodnom ornitološkom rezervatu, nebom iznad našega kraja leti velik broj raznovrsnih vrsta ptica. Posebno to vrijedi za područje tamo oko Jagodnog i Donjeg Podotočja, koje je i mjesto radnje u ovoj našoj priči.

U zaselku Peternaci u Donjem Podotočju, naime, svoj je dom pronašao 53-godišnji Drago Krnji. Uzgajivač i veliki ljubitelj ptica, ali ne onih ptica koje lete inače nebom iznad nas.

– Ne, ja imam samo egzotične ptice! – kaže nam uvodno susjed Drago pa nas odmah uvodi u svoj svijet u kojem su ljudi i životinje sustanari.

– Ljubav prema životinjama rodila se još u najranijem djetinjstvu, oduvijek imam ljubimce, a vrlo rano sam shvatio da želim samo one životinje koje nitko drugi nema. I to me, eto, dovelo do toga da se bavim egzotičnim pticama. Krenuo sam skromno, sa dva-tri para, a sad sam dogurao do 20 “radnih” parova. Ukupno imam oko 140 ptica svih vrsta.

Drago Krnjić u svome dvorištu ima četiri mačke, sve četiri ih je udomio, a ima i jednog psa. Ima, kaže u šali, i par krtica i poneku voluharicu, glodavace koji navrate s vremena na vrijeme, ali odnos je prema svima njima poseban, malo drukčiji. Životinje su očito velika ljubav, a sama “specijalizacija” rodila se naknadno.

– Egzotičnim pticama bavim se posljednjih 15 godina. Od početka mi je to bio hobi, a hobi mi je i danas. Uživam u životu sa svojim pticama, idemo i po izložbama, a ići ću i dalje. Najpoznatija je ona u Nedelišću, ali bude ih i po Velikoj Gorici, pogotovo u zimskim mjesecima, redovno sam tamo… – objašnjava Drago.

Može se pohvaliti zaista bogatom kolekcijom ptica, među kojima su…

– Zelenokrilni dijamantni golubići, senegalske simetnice, brončani golubi, gvinejski golubi, zlatni fazani, kanarinci gould amadine… Imam i nekoliko vrsta kokošiju, ove velike su vrste brahme, a uz njih su i ukrasne male kokice, više vrsta. Iako, uvijek tražim i gledam nove vrste ptica. Kad god vidim neku vrstu koju nemema, ili ih kupim, ili razmijenim s prijateljima. I uživam u svemu tome, ovo je hobi koji baš volim – govori Krnjić.

Prva bi pomisao bila da je i skupo i zahtjevno imati 140 i nešto ptica, održavati ih, hraniti, brinuti se… Međutim, ništa od toga!

– Ma nije ni skupo ni teško. One vam zapravo same sebe “pokrivaju” što se tiče hrane. Neke prodam, neke zamijenim za hranu… Ovo stvarno nije skup hobi. Važnije je da ovo voliš, jer kad je tako, sve je to jednostavno. Ja mislim da me sve skupa mjesečno dođe nekih 30 eura! Ne više od toga – objašnjava Drago i odmah nastavlja:

– Sve sam kaveze radio sam. Svakom paru treba otprilike metar sa metar prostora, a radio sam ih u skladu s prirodom, da bi se mogle pariti, da imaju mlade. I skoro svaki tjedan ih očistim, volim da im je uredno, a naravno da su i ptice zadovoljnije kad im je čisto, svježa voda… A sve to meni je usput… Shvaćam da bi ljudi mogli pomisliti da je to nekakva muka, jer ipak tu ima 30 volijera, ali za sve to mi laganim ritmom treba 20-ak minuta.

U tim volijerima, odnosno kavezima za ptice, djeluje prava mala tvornica mladih ptica.

– “Radni” parovi su ptice koje su kod mene najmanje dvije-tri godine i koje dobivaju mlade kroz cijelu godinu. Konkretno, ja zadnjih četiri-pet godina imam iste ptice, koje stalno daju mlade, ali moram reći da nije sve to tako jednostavno. Tek nakon tri godine počeo sam dobivati prve mlade, jer ipak se ptice moraju uklopiti u sredinu u kojoj žive, priviknuti na sve slike i zvukove…

Kavezi za ptice su izrađeni od paleta, poklona Dragina prijatelja, ima tu i nešto lamperije, Drago će dodati i da bi dobar dio toga završio na otpadu da ga on nije uzeo i upotrijebio. Umjesto u smeću, palete su tako završile kao dio konačnog proizvoda koje pticama nudi prirodno okruženje, udobnost, ali i, ništa manje važno, maksimalnu sigurnost.

– Susjedi su znali imati problema s lisicama, znali su im odnijeti kokoši, ali ja nikad nisam imao takvih situacija. Viđao sam uokolo i lisice i jazavce, ali kod mene oni ne mogu ući. Napravio sam kvalitetne gajbe, u njih je nemoguće ući, jer znam da predatora uvijek ima i na to sam posebno mislio – govori nam Drago dok oko nas šeću kokoši svih vrsta, a u pozadini ne prestaje pjev njegovih ptica.

Dio ptica ima i vrijeme za “šetnju”, odnosno dio dana kad izađu iz kaveza i polete nebom iznad Donjeg Podotočja. Odrade let, dobro se razgibaju, pa se vrate kući, u svoju gajbu, svojoj životnom partneru i svojim reproduktivno-izložbenim obvezama.

– Da, golubice lete slobodno, bez nadzora, ali u 99 posto slučajeva se vrate. Jedino što im se može dogoditi je da ih jastreb rastjera ili, još gore, uhvati…

Kreće se Drago, jasno, u društvu ljudi sličnih interesa, uzgajivača ptica u Hrvatskoj ima, ali nove generacije sve se rjeđe odlučuju na hobije poput ovoga.

– Ima dosta ljudi koji se bave pticama, posebno se to vidi kad dođe zima i te izložbe, ali problem je jedno što nema baš mladih, uglavnom su to ljudi stariji od 40 godina. Nadam se da će se i to promijeniti, da će se i mladi “zakačiti” – zaključuje svoju priču Drago Krnjić.