Zbog svega što je značio za klub kojeg nazivamo “ponos grada”, zbog svega što je dao Gorici, i kad je bio ovdje i kad je otišao, zbog načina na koji osjeća ovaj klub i ovaj grad, Kristijan Kahlina je u svakom pogledu – naš! Da, rođeni je Zagrepčanin, ali djetinjstva je provodio kod bake u Kravarskom, a nogometnu sreću pronašao je u srcu Turopolja, u klubu kojeg i danas smatra svojim.

Osjeća tako i u trenucima kad je njegov klub zapravo američki Charlotte FC, u trenucima kad ga obasipaju čestitkama sa svih strana. Jer, čuli ste već vjerojatno, Kristijan Kahlina proglašen je najboljim golmanom američkog MLS-a!

– Hvala svim mojim suigračima na veliko potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati kako ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlottea. Hvala svima – rekao je Kale pred suigračima nakon što je trener objavio da je nagrada za golmana godine otišla u njegove ruke.

Konkurencija je bila opaka, Kahlina živi i radi u vrlo ozbiljnom nogometnom okruženju, a to će dosta dobro opisati činjenica da je na drugome mjestu u ovom izboru bio – Hugo Lloris! Da, onaj Lloris, dugogodišnji golman Tottenhama i francuske reprezentacije. Taj Lloris osvojio je nešto više od deset posto glasova, dok je naš Kale završio na 34 posto! Dominacija teške kategorije za najveće priznanje u karijeri vrijednoj svakog respekta…

Prolazi i četvrta godina otkako je Kristijan Kahlina u suzama pokupio svoje stvari iz ormarića na Gradskom stadionu i mahnuo dojučerašnjim suigračima i gomili prijatelja u klubu i oko njega. Valdas Dambrauskas povukao ga je u Ludogorec, no bila je to samo postaja na kojoj je trebalo zastati da bi došlo do pravog lansiranja u zvijezde.

Prilika se pojavila u MLS-u, u Sjedinjenim Državama, i Kale je sa svojom Nikolinom napravio prvi korak prema ostvarenju američkog sna u nogometnoj varijanti. Uskoro će se navršiti tri godine otkad je “amerikanac”, u životnom kalendaru su 32 godine, a vijesti koje dolaze iz SAD-a kažu da je – bolji nego ikad. Potvrdit će to i ova nagrada, apsolutno zaslužena, jer iza njega je godina za pamćenje, prepuna bravura i intervencija koje zaslužuju “standing ovation” u najmanju ruku ugodno popunjenog stadiona.

Charlotte FC, naime, domaće utakmice igra na stadionu koji prima 75.000 gledatelja, nekoliko puta u sezoni bude i gotovo potpuno ispunjen, a rijetko kad je na tribinama manje od 30 tisuća ljudi. S druge strane znaju biti i tipovi poput Lea Messija, ali i na strani i kod kuće… Ma znate već.

Gomila čestitki stigla mu je i iz njegove Velike Gorice, jer tu se osjeća doma, tu dođe praktički čim sleti iz Amerike, Gorici preko oceana pošalje opremu za golmanske treninge, iz Amerike bodri bivše suigrače kad je teško.

– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kahlina.

Kralj Amerike, prva rukavica MLS-a i – naš Kale.

Koji je, usput rečeno, stvarno zaslužio da prema njemu pogleda i izbornik Dalić…

Godine prolaze, izmjenjuju se ljeta, jeseni, zime i proljeća, a u svijetu HNK Gorice neke se stvari ne mijenjaju. Predsjednik kluba uporno je Nenad Črnko, direktor kluba od prvoga dana je Darko Blažinčić, oružar je bio i ostao Franjo Kovačić zvani Pevec, a na terenu je – Krešimir Krizmanić. Prošao je put od talentiranog juniora, preko klinca koji izrasta u ozbiljnog igrača, sve do ovoga što je danas. A danas je jedna od najčvršćih karika kluba, igrač bez kojeg je teško zamisliti početnih 11, iako su pojedinci nedavno imali i takvu ideju…

Do subote navečer Krizma je u dresu Gorice skupio ukupno 138 nastupa, a rubrika “golovi” i dalje je bila prazna. Potrajalo je to i 61 minutu ogleda s Dinamom na Gradskom stadionu, a onda je Jurica Pršir izveo korner, a Krešo Krizmanić naletio na tu loptu i probio golmana Zagorca. Emotivno je proslavio svoj prvi HNL gol u dresu svoga kluba, ukupno drugi, a tim je potezom i prestao biti igrač s najviše nastupa u HNL-u bez ijednoga gola. Od subote je tu ulogu preuzeo Lokomotivin stoper Jon Mersinaj.

– Da, znao sam za taj podatak… Evo, sad neka malo zezaju Mersinaja, ha, ha… – rekao je Krizmanić u razgovoru za 24sata, koji dan nakon što se riješio neslavne titule.

Nije baš da je Krizma svojim potezom izazvao euforiju na stadionu, jer tribine su i ovoga puta bile priklonjene gostima iz Zagreba, a čak je i naljutio konobara iz lokalnoga kafića, koji je žestoko psovao igrače kluba iz svoga grada.

– Je*eš takav klub, za Dinamo zabije dečko iz Gorice, a u Gorici nema nijednog igrača iz Gorice… – lupetao je bijesni konobar, misleći na Darija Špikića, a nemajući pojma da je gol upravo zabio dečko koji cijeli život živi jedva stotinjak metara od njegova radnog mjesta.

Krizma je, naime, domaći dečko, doduše jedan od rijetkih koji su nosili dres našega kluba u prvoligaškim godinama iza nas, ali i izuzetak koji potvrđuje pravilo da nije nimalo jednostavno iz svoje škole izbaciti domaćeg prvoligaškog igrača.

Gorica je u 28 utakmica protiv Dinama izborila jednu pobjedu i doživjela 22 poraza, a u subotu je došla do petog remija… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

– Nisam nikome posebno posvetio gol, čak nisam još stigao ni počastiti suigrače – rekao je Krešo pa dodao:

– Sretni smo zbog boda, ali prevelikog slavlja u svlačionici nije bilo. Bod protiv Dinama uvijek je dobar, ali svejedno ostaje žal što smo ostali bez pobjede, budući da smo taj gol za 2-2 primili u 86. minuti. S druge strane, Mbuku je zabio stvarno fantastičan gol, tako da si nemamo previše toga za zamjeriti.

Otkad je ušao u seniorski nogomet, Krizmanić je obrambeni igrač, time se može objasniti činjenica da je toliko dugo čekao na prvi gol u HNL-u, ali tijekom svog nogometnog puta nazabijao se on golova.

– Počeo sam u Kurilovcu, u Udarniku, budući da je tamo krenuo i moj stariji brat. Išao sam s tatom na njegove treninge, pratio ga, pa i sam počeo trenirati s nekih sedam godina. Bio sam tamo dvije godine, zatim jednu u Hrvatskom dragovoljcu, a u Goricu sam došao 2010. na poziv tadašnjeg trenera Perice Vidaka, s deset godina. Igrao sam u to vrijeme desno krilo, zabijao golove, pa onda naglo izrastao, završio prvo na beku, a onda i na stoperu. I evo me, tu sam i sad – prepričao je Krizma svoju karijeru u nekoliko rečenica.

U posljednjih nekoliko prijelaznih rokova pričalo se o njegovu odlasku, spominjali su se u tim pričama i njemački Mainz, i ukrajinski velikan Dinamo Kijev, kao i još neki klubovi, ali Krizma je i dalje tu.

– Prije nekoliko godina službenu ponudu je poslao francuski Saint-Etienne, ali klub me nije pustio. Bilo je i ljetos upita iz nekih klubova, ali još sam tu. Iako, lagao bih kad bih rekao da želim cijelu karijeru provesti u Gorici, naravno da bih se volio okušati u jačoj sredini – priznaje Krešo, koji ne dvoji previše kad treba odabrati s kim se najteže nositi na terenu.

– Najteže je čuvati Petkovića i Livaju, a od onih koji više nisu u HNL-u izdvojio bih Miereza, Drmića i Gavranovića. Što se klubova tiče, najteže je igrati protiv Dinama. Mislim da su, bez obzira na sve poteškoće, daleko najjača momčad lige. Pa pogledajte samo kakve igrače imaju na klupu. Taj Mbuku, koji je nama zabio, došao je iz Augsburga, a u Bundesligu se baš i ne može zalutati… – ističe Krešo.

Trenutačno je lijevi bek, iako se najbolje osjeća na poziciji stopera, no i sam će reći da je spreman zaigrati gdje god ga trener vidi. I bit će tako sve dok i sam ne završi na nekoj ekskluzivnijoj, ali i lukrativnijoj adresi. Nakon šest i pol prvoligaških sezona, zaslužio je…

E, sad bi najbolja fora bila da Šibenik uzme Rajka Vidovića…, glasila je poruka koja je stigla nakon što je Gorica imenovala dotadašnjeg trenera Šibenika Marija Carevića nasljednikom Rajka Vidovića. Bilo je to popraćeno i s nekoliko “smajlića”, jer to bi baš bilo fora, ali manje od mjesec dana kasnije upravo to će se i dogoditi. Nije šala, nego je vrtuljak koji se zanimljivo zavrtio u svijetu HNL-a…

Čeka se još službena potvrda, ali vijesti iz Dalmacije kažu kako je stvar riješena, sportski direktor Mario Brkljača odabrao je svog prijatelja Vidovića za trećeg trenera Šibenika ove sezone, nepunih osam mjeseci nakon što je dotadašnjem treneru trećeligaša Kustošije u ruke dao klupu kluba u kojem je u to vrijeme provodio sportsku politiku. Carević je započeo sezonu, naslijedio ga je Marko Kartelo, koji će se sad vratiti na mjesto voditelja nogometne škole, a Vidović će dobiti drugu priliku u HNL-u.

I da nije tih trenerskih rošada, prva sljedeća prvenstvena utakmica Gorice bila bi posebna, jer sjećamo se i dalje svi onog ludog proljeća 2023., kad je Željko Sopić sa svojim igračima u jurišu za pamćenje prestigao upravo Šibenčane i poslao ih u drugi rang natjecanja. Samo jedna sezona bila je potrebna Šibenčanina da se vrate u najviši rang, pa je zanimljivo bilo vidjeti i prvi sljedeći okršaj ovih dvaju klubova ove sezone, u kojem je Carevićev Šibenik zapucao dva zicera na otvaranju, a Vidovićeva Gorica to iskoristila i došla do prve pobjede u sezoni.

Nepuna tri mjeseca poslije, Gorica će se vratiti na Šubićevac prvi put nakon onih čudesnih 4-0 iz proljeća 2023., pobjede koja je utabala put prema ostanku u ligi, a uloge će biti zamijenjene. Carevićeva Gorica doći će u goste Vidovićevom Šibeniku, što će od te utakmice učiniti teški nogometni “rollercoaster”. Kao da nije bilo dovoljno zabavno što se Carević vraća na stadion na kojem je donedavno bio doma, sad će još i Vidović biti na drugoj strani.

Međutim, neće to biti i prva sljedeća utakmica Gorice, ima do tog trenutka još posla, jer ovog četvrtka će Goričani igrati utakmicu osmine finala Kupa Hrvatske, u gostima kod Varaždina. Nekome se učinilo da je logična odluka pozicionirati ovu utakmicu usred reprezentativne stanke, pa će Carević svoju momčad povesti u goste klubu kojeg je također vodio u jednom razdoblju svoje karijere u reduciranom izdanju. Manje će tu Gorici nedostajati mladi reprezentativci Ante Sušak i Luka Vrzić, puno više reprezentativac Konga Merveil Ndockyt, koji će s afričkoga kontinenta na aplikacijama pratiti što njegovi suigrači rade u baroknom gradu. U kojem je Carević nedavno i debitirao, i to porazom 2-1.

Ukratko, ništa na svijetu nije bolje od HNL-a…

Vatrogasac je u 13. kolu Jedinstvene 1.ŽNL visoko poražen (0:6) u susretu s trenutačno trećeplasiranom Lonjom i tako nastavio poražavajući niz u jesenskoj polusezoni 2024.

Kobilić, 10.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-13.kolo: Vatrogasac – Lonja (Lonjica) 0:6. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 10.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-13.kolo: Vatrogasac – Lonja (Lonjica) 0:6. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Jesenski sastav kluba iz Kobilića mogao bi se nazvati seniorsko-juniorsko-veteranski, jer je upravo sastavljen od igrača iz tri generacije. Takav spoj generacija mogao bi biti simpatičan na nekom revijalnom natjecanju, ali ne i u ligaškom natjecanju od 16 klubova.

Kobilić, 10.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-13.kolo: Vatrogasac – Lonja (Lonjica) 0:6. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 10.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-13.kolo: Vatrogasac – Lonja (Lonjica) 0:6. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vjerojatno niti u klubu ne mogu pogoditi u kojem će sastavu Vatrogasac zaigrati u redovnom kolu ove ne baš izuzetno zahtjevne lige, jer jedino je izvjesno da će se već nekako skupiti. Jedina dobra stvar za ”vatrogasce” je činjenica da je do kraja ove polusezone ostalo da se odigraju još dvije utakmice. Nakon toga klupski čelnici su na potezu: kako dalje?

Kobilić, 10.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-13.kolo: Vatrogasac – Lonja (Lonjica) 0:6. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vatrogasac (13 1 1 11 12:37 4) je s 4 boda na pretposljednjem mjestu u trenutačnom redoslijedu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 13. kolo

NK Vatrogasac – NK Lonja (Lonjica) 0:6 (0:3)

Kobilić. Stadion: ŠRC Kobilić. Gledatelja: 50. Nedjelja, 10.11.2024., 14 sati. Glavni sudac: Luka Britvec (Luka Pokupska). Pomoćni suci: Martin Štulec (Donja Zdenčina Jastrebarsko) i Ivan Batušić (Jastrebarsko). Delegat: Mateo Vušković (Samobor). Strijelci: 0:1 – Puhin (16), 0:2 – Krizmanić (24), 0:3 – Krizmanić (41), 0:4 – Hmelina (53), 0:5 – Krasnić (72-ag), 0:6 – Aračić (90+3).

VATROGASAC: B.Grilec, I.Mikulčić (od 62. Vuković), M.Mikulčić (od 12. Čavar), Kontić (cap.), L.Badrić, Šimek (od 46. Mirenić), Kirinić (od 46. Vukadin), Haraminčić, Hrženjak (od 62. A.Badrić), Krasnić, M.Barišić. Trener: Juro Gavran.

LONJA: Bagarić, Orač (od 62. Aračić), Forgač (od 46. Severec), Ivoš (cap.), Dimović, Babić, Puhin, Krizmanić (od 62. Zelić), Ćosić (od 75. Taraš), Tandara (od 46. Solarić), Hmelina (od 75. Ranogajec). Trener: Mario Ćosić.

Nakon utakmice 15. kola Premier lige NSZŽ-e koju su nogometaši Poleta izgubili 1:0 od momčadi Sutla Laduč odigranoj u Šenkovcu 9. studenog, Nogometni klub Polet iz Buševca, točnije njihov predsjednik Goran Rožić preko klupskog Facebooka, ali i službenim dopisom prema krovnoj županijskoj organizaciji javno je obznanio javnosti o nezapamćenoj prevari i neugodnosti na utakmici. Prijepis teksta iz Facebooka prenosimo u cjelosti:

“Da će ovo biti teško gostovanje smo znali i prije ali ovakvu predstavu nismo mogli ni sanjati u najgorim snovima. Krenimo redom, već prije samog početka utakmice osjećamo u zraku neku čudnu „vibru“ koja dolazi od strane sudaca i delegata utakmice prema nama. U 5. minuti nakon našeg centaršuta u protivnički kazneni udarac Matušin biva povlačen od strane domaćeg igrača te pita suca da li vidiš šta mi radi, naravno sudac dosuđuje indirekt te kažnjava Matušina žutim kartonom. Tu smo shvatili da suca današnje utakmice ne smiješ ništa pitati jer ćeš biti „nagrađen“. U 7. minuti greška naše obrane te domaći broj 7 izbija sam na vratara te poentira za 1:0. Idemo dalje, mi igramo, šutimo i dolazimo do prve naše šanse, lopta dolazi do Ribarića, dok u sredini našeg napada domaći igrač namjerno i bez lopte koljenom udara Matušina u leđa, normalo sudac ništa ne vidi, ali Ribarić odlično prolazi te izbija sam na vratara, puca ali zamalo promašuje. Nema veze bit će još šansi, do kraja poluvremena igramo i stvaramo šanse ali bez realizacije. U 30. minuti Ribarić radi jedan prekršaj kod naše klupe te nakon toga domaći igrač 5 psuje i prijeti Ribariću (j… ti mater potrgat ću te), sudac koji sve čuje ne reagira, OK za domaćina očito vrijede neka druga pravila. Tokom prvog poluvremena naša klupa biva upozorena više puta iako ne znamo zbog čega, niti jedna ružna riječ niti prigovor nije došao s naše klupe. Drugo poluvrijeme dobro otvaramo te stvaramo šanse, iz jednog kornera zabijamo i gol, domaći vratar hvata loptu te se sudara sa svojim suigračem, ispadne mu lopta te Šestak zabija u prazna vrata ALI sudac sudi prekršaj koji samo on vidi. Svaki naš prelazak centra i stvaranje bilo kakve šanse biva zaustavljeno od strane 1. pomoćnog suca dizanjem zastavice. Tako u 65. minuti Šečić prolazi po lijevoj strani šalje loptu za Matušina koji pretrčava svog čuvara i izbija sam na vratara ALI, pogodite, zaleđe. Dolazimo do 86. minute, ničija lopta, Ribarić dolazi prvi do lopte domaći igrač uklizava i ruši ga u kaznenom prostoru, probajte pogoditi odluku glavnog i 1. pomoćnog suca??? Prekršaj u napadu i žuti karton za Ribarića. U 88. minuti Šestak prima loptu domaći broj 5 u trku namjerno otvornim đonom udara Šestaka u leđa, sudac jedva sudi prekršaj i još teže daje drugi žuti iako je start bio za izravni crveni karton. Šestak ne može nastaviti utakmicu, radimo izmjenu, delegat piše u zapisnik kako nije bilo težih ozljeda. Igra se 90. minuta domaća klupa tokom igre namjerno nekoliko puta ubacuje drugu loptu u igru sudac prekida ali nema sankcije. Nakon reakcije našeg kapetan Stuparića da mora pokazati žuti karton klupi jer namjerno prekidaju igru, on i pokazuje ali Stupariću drugi žuti uz riječi: pun mi te je k… sad ideš van, a onda i nekome na klupi. Stuparić mirno prima odluku te ide prema glavnom sucu pružiti ruku i pozdraviti se, glavni sudac se ne želi rukovati, ne razumijemo zašto se ne želi sportski pozdraviti sa igračem (možda je razlog što ne sudi sportski??), da bi poslije vidjeli razlog: sudac i delegat upisuju u zapisnik kako je Stuparić rekao glavnom sucu da mu je to zadnja utakmica koju sudi TOTALNA NEISTINA. Vidjeli smo svašta do sada u nogometu ali da Službeni doktor Siniša Debogović prilikom prolaska pokraj našeg igrača govori: Šta vi hoćete J.. vam mater, to prvi puta vidimo od kada smo u nogometu, gospodine doktore krasno ste odgojeni. 92. minuta utakmice imamo slobodan udarac i u gužvi domaći igrač broj 6 udara Matušina bez lopte (3. put na utakmici) a nakon toga ga i pljuje, Matušin kaže glavnom sucu da li vidiš da me pljuje, odluka suca utakmice je izravni crveni karton za Matušina i domaćina broj 6. koji je odavno trebao biti vani, ali zašto Matušin??? Nema odgovora od strane glavnog suca, tek nakon utakmice vidimo da delegat i sudac upisuju Matušinu razlog pljuvanje igrača. Još jedna NEISTINA. Utakmica završava, mi mirno napuštamo teren za igru. Poraz nije niti prvi niti zadnji ali na ovakav način ne možemo prihvatiti. Moramo napomenuti da su naši igrači već na poluvremenu bili vidno uzrujani te nekolicina njih je tražilo izmjenu jer nisu bili u stanju nastaviti igru, na nagovor trenera nastavili su igru kako bi fer i korektno završila utakmica, nažalost utakmica nije završila niti fer niti korektno. Šlag na tortu daje i delegat nakon utakmice kada prilazi našem igraču koji je čekao da se suigrači otuširaju i presvuku sa pitanjem da li hoće da ga prijavi??? Zbog čega gospodine delegatu??? Nema odgovora niti na to pitanje.
Shvaćamo da su suci isto ljudi koji mogu pogriješiti, i ta pogreška može biti slučajna ali ovo što smo jučer doživjeli nije bilo slučajno. Zbog ovakvih sudaca pitamo se da li uopće niželigaški nogomet ima smisla kada sav vaš trud i treniranje tokom godine gospoda u crnom sruši kao kulu od karata. ”
Gospodo u crnom SRAMITE SE!