Osim što se u Hrvatskoj danas slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja, slavi se i obljetnica vojno redarstvene operacije “Oluja”.

Na današnji dan 1995.godine Hrvatska vojska oslobodila je okupirani Knin, te je ovom operacijom oslobođeno 10 400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske. Također, u hrvatski ustavno-pravni poredak vraćen je cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije.  “Oluja” je započela dan ranije, u svitanje 04. kolovoza 1995.  U 84 sata akcije u kojoj je sudjelovalo oko 200 tisuća vojnika ostvareni su svi zacrtani ciljevi u koje vjerojatno nitko, osim nas samih nije vjerovao.

Svjedoci ovog vremena i danas, 26 godina kasnije prisjećaju se svega što se tada događalo s velikim ponosom. Među njima je i naš sugrađanin Anri Targuš koji je u Domovinski rat otišao kao srednjoškolac sa svega 16 godina. Nije to više bila igra rata s prijateljima u dvorištu, to je bio stvarni rat.

Foto: Privatna arhiva

Gledajući iz današnje perspektive, nemoguće je zamisliti da bi današnji mladi naraštaji mogli napraviti nešto slično što je napravila Anrijeva generacija devedesetih godina.

-Smatram da smo bili zreliji i psihički i fizički od današnjih generacija te dobi. Da, bio sam 16-godišnjak, tek završio drugi razred srednje škole i umjesto da nastavim školovanje, osjetio sam duboko u sebi neobjašnjiv poziv da pomognem svom narodu i svojoj domovini. Ljubav prema domovini bila je jača od svega. Uvijek govorim i svjedočim da smo cijela ratna generacija dragovoljaca Bogom odabrani da sačuvamo svoj narod i hrvatsku domovinu od pobješnjelih četničkih hordi i tadašnje JNA. Neprijatelj je dugo planirao svoj zločinački plan i pitanje je što bi od hrvatskoga naroda i domovine danas bilo da nije bilo baš tih mladih, tada golorukih, ali hrabrih i odvažnih gardista. – govori Targuš.

Roditelji su mu također bili hrvatski branitelji, majka Mara bila je u sanitetu Kriznog štaba “Knez Branimir” u Osijeku, gdje je i sam započeo svoj ratni put, a otac Viktor  bio je pripadnik 153. brigade  HV-a iz Velike Gorice.

Kako je  rodom iz Osijeka, nakon što je njegov grad napadnut odlučio se prijaviti u Zbor narodne garde (ZNG), a zbog godina na početku je radio kurirske poslove i čuvao stražu.

-U srpnju 1991. godine počeo sam odlaziti na prve linije obrane Osijeka – kaže Anri, te ističe kako je nekoliko mjeseci kasnije, 01.prosinca 1991. postao dio Samostalnog izviđačkog voda 106.brigade s kojim je prošao slavonska ratišta, te je sudjelovao u obrani Bosanske Posavine.

Foto: Privatna arhiva

Nakon rasformiravanja 106. Brigade, stotinjak mladih gardista poslano je na daljnju specijalizaciju u specijalnu postrojbu Ministarstva obrane “Bojnu Zrinski” gdje nakon rigorozne selekcije i obuke ostaju njih sedmorica.

-Kao pripadnik specijalne postrojbe “Bojne Zrinski” prolazim mnoga teška ratišta Južnog bojišta. Ratovati kao pripadnik specijalne postrojbe je teško i vrlo složeno, jer su to manje borbene grupe koje se infiltriraju duboko u neprijateljske pozadine i imaju specifične zadatke. Svaki pripadnik je morao biti visoko motiviran te izrazito fizički, a ponajviše psihički spreman, budući da su napetost i strah neprestano bili prisutni.

Bojna Zrinski je 1994. godine prešla u Prvi hrvatski gardijski zdrug.

Foto: Privatna arhiva

-Akcija “Oluja” me zatekla kao pripadnika elitne padobranske bojne prvog  hrvatskog gardijskog zdruga gdje sam zajedno s ostalim suborcima helikopterskim desantom prebačen s livanjskog polja na područje okolice Zadra. Zadaća Prvog hrvatskog gardijskog zdruga koja je bila pod direktnim zapovjedništvom tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana je bila ovladavanje i čišćenje terena pravcem Obrovac-Gračac-Srb te izbijanje na granicu s BiH.- prisjeća se Anri i kaže kako te noći nisu spavali, znali su da se sprema nešto veliko, ali nisu bili svjesni što.

U tri sata ujutro, postrojeni su, te im je pročitana zapovijed predsjednika Franje Tuđmana za vojnu akciju Oluja. I dan danas se sjeća dijela zapovijedi u kojoj je stajalo da se akcija mora odraditi i pod cijenu života.

-Nakon pročitane zapovijedi predsjednika Franje Tuđmana srce mi je zatreperilo od uzbuđenja jer je došao i taj konačni obračun,  a možda i završetak brutalnog i krvavog rata od kojeg smo, iskreno rečeno već bili poprilično umorni nakon 4 godine neprestanog ratovanja.-prisjeća se Anri.

Foto: Privatna arhiva

-Kad smo ušli u Obrovac neprijatelj nije pružao otpor, kao ni dalje do Gračaca do kuda smo čistili teritorij. Poseban trenutak bio je kad smo doznali da je oslobođen Knin, ali mi smo još uvijek izvršavali zapovijed, pa nije bilo prostora za opuštanje. U Srb smo ušli 8. kolovoza.- kaže Anri, te prepričava kako je to tada izgledalo. -Gotovo cijeli dio čišćenja terena od Obrovca do Srba smo prošli pješke. Cijelim putem nas je pratila velika vrućina.  Na svu sreću nije bilo velikog otpora neprijatelja u povlačenju,  tako da su bježeći ostavili velik dio vojne tehnike i opreme. Tek kod Srba smo imali veći okršaj s jednom neprijateljskom postrojbom koju smo u vrlo brzom vremenu savladali,  te ih protjerali preko granice.

-I danas kao pobjednik sam jednako ponosan na našu najsjajniju akciju “Oluja”, baš kao i prije 26 godina. Akcija koja je okrunjena ulaskom pobjedničke, hrvatske vojske u grad Knin koji je simbol naše patnje i našeg ponosa, te pobjede za oslobođenje i opstanak naše države. – s ponosom ističe.

Foto: Privatna arhiva

Nažalost za njih rat tada nije bio gotov. Postrojba je preusmjerena natrag u BiH gdje su bili cijelo vrijeme nakon oslobođenja Kupresa, Livanjskog polja, Bos.Grahova i Glamoča odnosno akcija Cincar, Zima 94, Ljeto 95.

-Uslijedile su akcije Južni potez i  operacija Maestral gdje sam 12.rujna 1995. bio i ranjen u akciji prema oslobađanju grada Jajca zajedno sa nekoliko suboraca, među kojima je bio i zapovjednik Miljenko Filipović. Dva suborca su poginula, dozapovjednik Ante Šaškor i jedan od mojih najboljih prijatelja  Dario Tomašević koji je sa mnom došao u Bojnu Zrinski. Želim istaknuti da je on također bio maloljetni branitelj, mlađi od mene 5 mjeseci.

Foto: Privatna arhiva

Prisjetio se kako je jednom prilikom kada je predsjednik Franjo Tuđman posjetio specijalnu postrojbu ”Bojnu Zrinski” u Kumrovcu 1991. godine rekao je:-Junaci, po prvi put u povijesti imamo svoju vojsku, a vi ste njezin prvi odred .Za vaša junačka djela zna se samo dijelom u javnosti, ali znat će se, pisat će o njima povijest.

I bio je u pravu, a naš Anri Targuš zauvijek će ostati dio te teške, bolne, ali u konačnici slavne povijesti. Jer, upravo zahvaljujući njemu i ostalim hrvatskim braniteljima, obranjen je i sačuvan naš dom, naša domovina. Naša Hrvatska. Hvala im na tome!

Foto: Privatna arhiva

Za kraj hrvatski branitelj Anri Targuš, uputio je čestitku povodom današnjeg dana.

-Svim pobjednicima, hrvatskim braniteljima koji su u zajedništvu s hrvatskim narodom ostvarili najveću povijesnu pobjedu čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, a mir i pokoj vječni dušama naših poginulih branitelja.