Amerikanac u Gorici! “Leteći” Seth LeDay iz Dallasa sletio u Turopolje
Rođeni Teksašanin Seth LeDay (26) novi je košarkaš Gorice. Sletio je na naš aerodrom u srijedu oko 15 sati, a već sat vremena poslije bio je na prvom treningu pod novim šefom, Vladimirom Krstićem
Avion je pistu dotaknuo u srijedu nešto prije 15 sati i čim su kotači prestali rolati pistom, jedan visoki mladić požurio je prema izlazu. Prekooceanski let je konačno došao svome kraju, iz Dallasa je poletio cijeli jedan dan i nekoliko vremenskih zona ranije, i sad je trebalo stići na – trening!
Seth LeDay, 26-godišnji Teksašanin visok 202 centimetra, želio se odmah staviti na raspolaganje novom šefu, treneru KK Gorice Vladimiru Krstiću.
– Iskreno, još sam malo izvan sebe, lovim se s tim vremenskim zonama, ali brzo ću se priviknuti. Već do subote, nadam se, ja sam spreman… I dalje pokušavam poloviti sva imena, toliko sam kratko ovdje, ali za početak mi se sve sviđa. Dečki su odlični, odmah su mi ponudili pomoć, stavili se na raspolaganje. I hvala im na tome – priča nam Seth dan poslije, nakon klupskog fotografiranja, a prije početka prvog sljedećeg treninga.
U subotu u grad dolazi Šibenka, na redu je treće kolo domaćeg prvenstva, a LeDay bi za tu utakmicu trebao biti na raspolaganju. Tražila je Gorica centra, pojačanje pod obručima, koje je na kraju i stiglo, ali ne u obliku klasične “petice”.
– Više sam četvorka, čak bih rekao i trojka, a ovdje sam došao igrati četvorku i peticu. Nije problem, što god je potrebno, ja sam tu. Želim pomoći momčadi na bilo koji način, zato sam ovdje. Razgovarao sam s trenerom prije nego što sam došao, objasnio mi je koji je njegov plan igre i učinilo mi se da bih se u to mogao dobro uklopiti – kaže Seth.
Ako bi se morao opisivati kao igrač, govori LeDay, rekao bi da donosi ogromnu količinu energije na oba kraja terena, ali i…
– Volim zakucavati! U tome baš uživam, bit će toga i ovdje, ali prije svega uvijek pokušavam dati sve za pobjedu.
Dakle, kad već nije stigla očekivana količina centimetara i mišića, došla je neočekivana doza atrakcije.
– Nadam se da će i gledatelji uživati, da ćemo igrati dobru košarku i pobjeđivati – dodaje Seth.
Ponešto zna o dijelu svijeta u koji je došao, jer Gorica je njegovo treće europsko iskustvo. Sezonu prekinutu koronom proveo je na Islandu, prošle sezone igrao je za mađarsku Nyiregyhazu, a savjetom može pomoći i stariji brat Zach, već drugu sezonu igrač beogradskog Partizana, s europskom karijerom koja uključuje i Olympiacos, Žalgiris i Milano…
– Uz brata sam i počeo igrati košarku kao dijete. Dvije godine je stariji od mene, a kako smo u dvorištu iza kuće imali koš, po cijele dane igrali smo jedan na jedan. To mi je puno pomoglo u tim počecima, tu sam dobio temelje za sve što je stiglo kasnije. Kroz srednju školu sam naglo izrastao, a igrajući u NCAA-u fizički ojačao. I inače nastojim svake sezone dodati nešto novo u svoju igru, neki novi element – priča Seth, koji je bio na sveučilištu East Carolina, koje se natječe na najvišoj razini američke studentske košarke.
– Imao sam plan 2020. izaći na NBA draft, ali na kraju sam odustao i otišao na Island. Tu me ulovila korona, nisam uspio previše toga ni odigrati, ali zato mi je u Mađarskoj bilo jako prošle sezone. Imao sam trenera od kojeg sam jako puno naučio, popravio neke stvari u igri, počeo puno bolje šutirati i općenito bitno napredovao. Ukupno gledajući, jako dobro iskustvo – ističe gorički Amerikanac.
Još malo će se navršiti šest godina otkad su u Goricu došli prvi i posljednji košarkaši iz SAD-a. U siječnju 2017. godine u paketu su stigla dvojica, bek Roob Felix Javan i centar Trey Cornelius McDonald, ali nije to bila osobito plodonosna suradnja… Dojam će pokušati popraviti čovjek koji će oduševljavati zakucavanjima i blokadama, a istovremeno i upoznavati Hrvatsku.
– Guglao sam Hrvatsku, naravno, i vidio sam samo predivne plaže i još ljepše djevojke na plažama. Mislio sam da će me i ovdje dočekati plaža, ali evo, nije se dogodilo… – smije se simpatični Seth.
– Znam za neke hrvatske košarkaše, za Bojana Bogdanovića, Marija Hezonju, sjećam se Tonija Kukoča iz vremena Bullsa… – krenuo je nabrajati LeDay, kad smo dodali da je u dresu Gorice igrao i centar Clippersa Ivica Zubac.
– Ozbiljno?! Big men Zubac? Nisam to znao, ali taj dečko je jako dobar igrač, sviđa mi se kako igra – rekao je Seth.
Nekad Zubac, a od subote LeDay u goričkom dresu. Šibenka mu je, naravno, potpuna nepoznanica.
– Gledat ćemo video, upoznat ćemo ih, ali važnije mi je da do kraja upoznam svoje suigrače. Siguran sam da će to ići brzo i da ćemo već u subotu pobijediti. I da ćemo nakon toga, naravno, nastaviti pobjeđivati – zaključio je Seth LeDay, novi košarkaš Gorice.
Prepoznat ćete ga po broju 1 na leđima, po zakucavanjima, atrakciji… Tako to ide kad dečko iz Texasa sleti u dvoranu u Rakarju.
Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu završeno je finalnim nastupima u pet kategorija jučer (nedjelja, 23.11.2025.) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Drugog dana sjajne plesne manifestacije predstavnici Hrvatske osvojili su dvije medalje, srebrnu i brončanu. U konkurenciji najmlađih srebrnu medalju osvojio je par Paula Jakovac / Nola Radošević, a brončanu seniorke Showgirls iz Velike Gorice.
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Organizator velike internacionalne manifestacije bio je Sportski plesni klub VEGA (Tomislav Odžić – predsjednik, glavni trener, koreograf) pod pokroviteljstvom Grada Velike Gorice i potporu domaćih odnosno međunarodnih sportskih organizacija.
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Plesači su se natjecali u deset kategorija, a njihove izvedbe ocjenjivao je brojni međunarodni sudački žiri.
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Interes za reprezentativnu plesnu manifestaciju bio je očekivano velik, a to se vidi i po odzivu posjetitelja, koji su na popunjenoj tribini prvenstvo ispratili do završetka. Organizacija dvodnevne plesne manifestacije bila je za svaku pohvalu.
Galerija fotografija
Finalni rezultati – nedjelja, 23.11.2025.
Djeca 1. Stella Burgi / Stanislav Filipas (Švicarska), 2. Paula Jakovac / Nola Radošević (Hrvatska), 3. Avrora Stiahlyk / Makay Kabashniy (Ukrajina).
Juniori: 1. Anna Nahovitsyna / Illia Pivovar (Ukrajina), 2. Ladina Wolkensinger / Emil Pallmann (Švicarska), 3. Adelaida Kushka / Oleksandr Lyashenko (Ukrajina).
Na Croatia Openu, održanom 15. i 16. studenoga u Zagrebu, taekwondašice Taekwondo kluba Velika Gorica nastupile su u konkurenciji više od 800 sportaša iz četrdesetak država. Najveći uspjeh ostvarile su juniorke Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić, koje su osigurile nastup na finalnom juniorskom Grand Prix-u u Sarajevu, prestižnom turniru za 16 najboljih natjecateljica u Europi u svakoj kategoriji.
Prvog dana natjecanja nastupile su juniorke Lana Horvat, Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić. Horvat je zaustavljena u prvom kolu u tijesnoj borbi sa španjolskom predstavnicom. Habijančić je stigla do četvrtfinala, gdje ju je pobijedila sportašica iz Južne Koreje, što joj je donijelo peto mjesto.
Kajfeš je ostvarila pobjedu u četvrtfinalu protiv hrvatske natjecateljice, a potom izgubila polufinale od Korejke te osvojila broncu. Zanimljivo je da su sve protivnice koje su pobijedile Velikogoričanke na kraju osvojile turnir, čime se dodatno vidi koliko je ždrijeb bio zahtjevan.
Drugog dana nastupile su juniorke Lana Gavrilov i Katarina Bačurin, koje su se prvi put okušale u juniorskoj konkurenciji te su poražene u uvodnim borbama, ali su pokazale kvalitetu. Seniorsku kategoriju predstavljala je Sara Prpić, koja je prošla prvo kolo, no u četvrtfinalu izgubila od Talijanke, kasnije pobjednice turnira, i završila na petom mjestu.
“Finalni Grand Prix je pozivni turnir za 16 najboljih natjecatelja sa WTE rang liste po kategoriji te je time još veći, a možemo reći i povijesni rezultat za naš klub, te velika promidžba za naš grad. Ponosni smo na naše cure”, poručuju iz kluba.
Bravo za sve: Snijeg zajedno očistili klinci, direktori, bivši predsjednik i navijači!
Desetak sati prije utakmica sa Istrom 1961 travnjak našeg stadiona bio je prekriven snježnim pokrivačem, a već malo nakon podne vrijedna ga je ekipa dovela u izvrsno stanje. U akciju su krenuli svi koji su mogli…
Kad je u subotu ujutro krenuo padati snijeg, pa kad je kasnije u subotu nastavio padati, a sve to događalo se dan prije dolaska Istre 1961 na Gradski stadion, prva pomisao mnogima je bila: “Ok, sad ćemo vidjeti kako radi to novo grijanje terena!” Međutim, s obzirom da i dalje nisu osigurani svi uvjeti da grijanje terena krene u pogon, preostalo je jedino pouzdati se u “old school” način rješavanja snijega – lopate u ruke!
Situacija je bila takva da se treba organizirati brzo, jer nije jednostavno očistiti više od sedam tisuća kvadrata snijega. I zato su u akciju pozvani svi koji su bili na raspolaganju!
Lopatu u ruke uzeo je tako i dojučerašnji predsjednik kluba Nenad Črnko, jednako kao i aktualni sportski direktor Boštjan Blažinčič te njegov prvi suradnik Luka Perić i tehnički direktor kluba Darko Blažinčić, a vlasnik kluba Ilija Karamatić pobrinuo se za čaj, koji se kuhao u dvije ogromne posude. Bio je tu i direktor Škole nogometa Slavko Perković, voditelj Škole Marko Radanić i gotovo svi treneri iz omladinskog pogona, ali i dvije momčadi: snijeg su čistili juniori 1 i juniori 2, i oni su dijelili dobro i zlo zajedno sa svima nabrojenima, kao i sa ostalim zaposlenicima kluba, ali i ljudima iz Ustanove.
Iako, nije tu bilo zla, vladalo je samo dobro. Klupski zaposlenik Filip Pazman s razglasa je puštao domoljubne pjesme, koje su se miješale s klupskim hitovima, a u svemu tome uživali su i – navijači! Neizostavni Bobi, naravno, ovo nije propustio, ali nije bio i jedini, jer uključilo se još nekoliko njegovih kolega s tribina. Ukupno je tu bilo nešto više od 50 ljudi, odreda mali heroji ove nogometne nedjelje…
– Malo iza devet sati počeli smo se skupljati na stadionu, prvo smo teren podijelili na četiri dijela, dali svakome njegova zaduženja i krenuli na posao. Snijeg smo prvo skupljali na cerade, pa ih izvlačili van, da bi ga na kraju Mario iz Ustanove ralicom odgurao dalje od ruba. Sve skupa ispalo je jako lijepo, baš pravo zajedništvo, dobro druženje, a mislim da smo i napravili dobar posao – zadovoljan je Slavko Perković, za kojeg kažu da je prvi stigao na snijegom prekriveni teren.
Sve skupa bilo je gotovo oko 12.20 sati, preostalo je nakon toga još samo popiti malo toplog čaja, dobro se ugrijati pa krenuti na odmor. Već od 18.15 sati, naime, kreće utakmica protiv Istre, koja će se igrati u gotovo idealnim uvjetima. Svaka čast svima, ovo je događaj za svaku pohvalu!
Niz ide dalje: Dominirali, upali u probleme, izvukli se i – pobijedili!
Košarkaši Gorice do četvrte uzastopne pobjede došli su na gostovanju u Đakovu, momčad koju vodi bivši trener Gorice Miron Češkić pobijedili su 88-74 uz 26 koševa Nike Rimca i double-double učinak Filipa Kalajžića
Pobjednički niz košarkaša Gorice nastavljen je i u Đakovu! Na izuzetno vrućem i neugodnom gostovanju, gdje se ove sezone već poskliznulo Škrljevo, naši su košarkaši potvrdili uzlaznu rezultatsku putanju, ostvarivši četvrtu uzastopnu pobjedu, kojom su došli do trećeg mjesta na prvenstvenoj ljestvici. Na isteku četrdeset minuta semafor je pokazao 88-74 u korist naše momčadi.
Izuzev nekoliko početnih vodstava domaće momčadi, ostatak susreta rezultatska prednost bila je na goričkoj strani. Nakon prve četvrtine imao je sastav trenera Miljkovića šest poena viška (24-18), da bi na odmor otišli s lijepih +13 (45-32).
U nastavak susreta domaći igrači ulaze agresivnije, no bez previše učinka, jer nakon dvije minute igre po drugi puta je +16 (52-36) za Goricu. Mala dekoncentracija u posljednjim trenucima treće četvrtine, kad domaći igrač Hajduković sa zvukom sirene pogađa tricu za -8 (60-52), donijela je Đakovčanima slamku spasa, koju su objeručke prihvatili te s tri uzastopne trice bivšeg igrača Gorice Ivana Oštrića dolaze na samo minus četiri (65-61). Nešto kasnije Oštrić i Šustić smanjuju u dva navrata na samo minus dva, i to šest i pol minuta prije kraja.
Probudila se u tim trenucima i publika, koju je najprije tricom za 71-66 utišao Niko Rimac, a nakon toga je uslijedila serija 14-4 goričkih košarkaša igrača, kojom su na dvije minute prije kraja došli do novih plus 15 (85-70) i time riješili pitanje pobjednika.
– Dobra utakmica moje momčadi, na čemu čestitam igračima. Vodili smo cijelo vrijeme, bili smo kompletniji, držali smo se dogovora, a znali smo da imamo i prednost u visini, što smo maksimalno iskoristili – kazao je nakon susreta trener Gorice Damir Miljković.
Sa 26 poena najučinkovitiji igrač Gorice bio je Niko Rimac, Filip Kalajžić je uz 21 poen imao i 10 skokova, a dvocifren učinak imao je i Borna Dramalija, koji je ubacio 14 poena. Kod Đakova po 18 poena Ivana Oštrića i Blaža Vojedilova.
Radnikovci u akciji: ‘Predlažemo da gorički stadion dobije ime NK Radnik!’
Bivši igrači, trener i klupski djelatnici NK Radnika okupili su se povodom 80 godina osnutka kluba. I ovoga puta evocirali su uspomene, prisjetili se brojnih dogodovština, ali ovoga puta krenuli i sa zanimljivom inicijativom
Točno na 80. rođendan svog nikad prežaljenoga kluba, nešto više do 16 godina otkad klub njihovih mladosti više ne postoji, okupili su se “radnikovci” svi generacija. Inicijator druženja i obilježavanja ove okrugle obljetnice bio je i ovoga puta Ivan Mikulčić, jedan od ljudi koje ne žele dozvoliti da povijest kultnog i uvijek nam dragog NK Radnika padne u zaborav.
– Nakon završetka drugog svjetskog rata velikogorička mladež pokrenula je snažnu inicijativu za obnovu sportskih aktivnosti na području Turopolja, a posebno nogometa, kao najpopularnijeg sporta. Tako je 21. studenog 1945. godine održana Glavna godišnja skupština Fiskulturnog društva Radnik Velika Gorica u prostorima stare pošte u Velikoj Gorici, na adresi Trg kralja Tomislava 41. Izabrana je Uprava Fiskulturnog društva, kao i kapetani sportskih sekcija, odnosno predsjednici sekcija-klubova. Tako je za prvog kapetana, odnosno predsjednika kluba NK Radnik izabran Vlado Sirovan, svestrani sportaš i poznati velikogorički krojački obrtnik – prepričao je Mikulčić.
Prisjetili smo se i da je prvi kapetan nogometne momčadi bio Kazimir Plepelić, rođen 1921. godine u Plesu. Igrao je desnog halfa, pričaju klupski kroničari, bio je temperamentan igrač i pravi vođa.
– Prvi trener momčadi bio je Dragutin Kršek, koji je stanovao u Zagrebu, a na treninge i utakmice u Veliku Goricu je putovao vlakom do željezničke stanice, a dalje do igrališta biciklom. Nikad nije propustio niti jedan trening niti utakmicu! – ističu “radnikovci”, dodajući kako je prvi nogometni sudac ponikao iz Radnika bio Vlado Kezić, poznati gorički brijač, u čijoj su se brijačnici okupljali brojni navijači i simpatizeri kluba.
Prvo igralište, možda je i nešto manje poznato, nalazilo se na tadašnjem sajmištu, odnosno na prostoru današnjeg Tržnog centra. Budući da su svlačionice bile u prostorima prizemlja tadašnjeg Doma kulture u Turopoljskom gradu, današnjem Muzeju Turopolja, trebalo je prošetati tih nekoliko stotina metara od svlačionice do igrališta… Međutim, nije to potrajalo predugo, jer već 1946. godine igralište se seli u Kolarevu ulicu, gdje su se gorički sportaši okupljali sve do 1987. godine, kad je došlo do selidbe na lokaciju današnjeg Gradskog stadiona.
Nabrajajući uspjehe i postignuća kroz klupsku povijest, ističu se ulazak u Zagrebačku zonu 1968., zatim kvalifikacije za drugu jugoslavensku ligu 1971., pa ulazak u Međurepubličku ligu 1988… Uspostavom samostalne Hrvatske, Radnik je već u drugoj sezoni postao prvoligaš (1992.) i u najvišem rangu zadržao se dvije sezone. Spomenuti su u tom nizu i uspjesi mlađih klupskih kategorija, od pionira do juniora, a posebno su “radnikovci” ponosni na to što su čak šestorica igrača poniklih u Radniku oblačili dres hrvatske reprezentacije: Pavličić, Panadić, Cvitanović, Butina, Župetić i Budimir.
– Osim toga, brojni su “radnikovci” postali poznati treneri i funkcioneri, političari, ali i poznati obrtnici, poduzetnici, znanstvenici i ugledni građani. Velik doprinos brojni “radnikovci” dali su i u Domovinskom ratu – ističe Mikulčić, dodajući kako o svemu tome gomilu informacija nudi monografija “NK Radnik 1945. – 2009.” autora Ivana Mišerića, koja kao vrijedan i trajan dokument čuva uspomenu na postignuća svih generacija.
Naravno da i šesnaest godina poslije “radnikovci” žale što više nema Radnika.
– Unatoč tome što se klub od 2009. više ne natječe, na nama je da od zaborava očuvamo naš Radnik družeći se redovito svake godine i evocirajući brojne uspomene. Podigli smo isključivo donacijama prekrasni spomenik na prostoru bivšeg igrališta u Kolarevoj ulic,i čiji je okoliš nedavno i hortikulturno uređen. Višak doniranih sredstava dodijeljen je sportašima s posebnim potrebama, te mlađim uzrastima klubova u sportovima od posebnog interesa za Grad Veliku Goricu. Isto tako, u sportskom domu Gradskog stadiona obnovljena je i novopostavljena galerija fotografija “Povijest Radnika u 13 slika”, donacijom ŠRC-a Velika Gorica – kazao je Mikulčić i dodao:
– Nećemo stati na tome. Svjedoci smo da brojni stadioni u Hrvatskoj i šire nose imena svojih zaslužnika. Smatram da bi i našem stadionu trebalo dati ime. Cijelo ovo vrijeme svi ga inercijom zovemo Radnik, ali on u nazivu ima samo Gradski stadion. Predlažem da do idućeg našeg druženja, za godinu dana, obavimo međusobne konzultacije i dogovore o imenu, pa da ga kao zajednički prijedlog usvojimo i uputimo u daljnju proceduru nadležnom Odboru Gradskog vijeća za imenovanje ulica i trgova te samom Gradskom vijeću na usvajanje. Tako bi 2027. godine, na 40 godišnjicu gradnje stadiona, isti dobio i ime!
Ideja zvuči jako dobro, povezuje dvije važne ere turopoljskog nogometa, a ne treba smetnuti s uma ni to da je svaki naziv bolji od ovog bezličnog “Gradski stadion”. A pogotovo ovaj: stadion NK Radnik!