Sport

Alpas Cup, deseti put! Ponovno će se graditi mostovi među djecom…

Ovog vikenda, od subote u 10 do nedjelje iza 20 sati, u Kurilovcu će se igrati deseto izdanje Alpas Cupa, na kojem će biti momčadi iz Hrvatske, još šest europskih zemalja, ali i jedan klub iz Australije

Objavljeno

prije 6 godina

13. lipnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

U novim, prekrasno uređenim klupskim prostorijama, ispod svjetlećega grba NK Kurilovca, smjestili su se predsjednik NK Kurilovca Dražen Vujnović, prvi čovjek Alpas Cupa Vlado Stepanić, direktor tvrtke Alpas Hrvatska Kristijan Japec te vodeći ljudi grada, gradonačelnik Dražen Barišić i njegov zamjenik Ervin Kolarec. Približilo se i deseto izdanje Alpas Cupa, turnira za dječake do 11 godina, koji je na rasporedu ovog vikenda.

– Pred nama je deseto izdanje turnira kroz koji je dosad prošlo 450 klubova iz 16 zemalja i iznimno smo ponosni što smo uspjeli dovesti Alpas Cup do statusa jednog od najznačajnijih turnira za ovaj uzrast i puno šire od Hrvatske – istaknuo je predsjednik kluba Vujnović.

Ukupno je, gledajući sve ove godine, terenom u Kurilovcu trčalo više od 6500 djece, što zapravo najviše govori samo za sebe.

– Deset godina je lijepa tradicija za bilo kakvu manifestaciju, a Alpas Cup je afirmirao Kurilovec, Veliku Goricu i Hrvatsku na nogometnoj karti djece i mladih. Zbog toga ovaj turnir zaslužuje pažnju, ali i čestitke. Drago mi je što su oni pioniri koji su ovo prije deset godina i osmislili izdržali do danas u najvećem broju, jer impozantno je kad čuješ da je tu bilo 450 momčadi iz 16 zemalja, da je ovuda prošlo više od 6500 nogometaša. Svoj toj djeci i njihovim roditeljima uljepšali ste taj jedan vikend, a mladi su se kroz sve ovo i izgrađivali kao osobe, držali na pravom putu. Hvala u ime grada, u ime goričkog gospodarstva i turizma, ali prije svega u ime sportaša – rekao je gradonačelnik Barišić, na što su iz kluba dodali kako ovog vikenda zbog turnira u Kurilovcu u cijeloj Velikoj Gorici nema slobodnih kreveta, jer popunjeni su svi smještajni kapaciteti, što dovoljno govori o sinergiji goričkog gospodarstva i kluba iz Kurilovca.

– Ovo je sportska manifestacija na ponos Velike Gorice, jedna od najjačih koje imamo u gradu, a i šire. Pokazalo se u ovih deset godina da je ovaj turnir visoko na europskoj nogometnoj karti i na to imamo razloga biti ponosni. Ulaskom HNK Gorice u 1. HNL konačno je uspostavljena hijerarhija u turopoljskom nogometu, a tu važno mjesto ima i naš jedini trećeligaš NK Kurilovec, koji u omladinskom pogonu ima više od 200 djece. To je temelj, to je budućnost, ne samo Kurilovca, nego svakog od 17 naših klubova. Moramo ovim putem odati priznanje svima koji su bili uključeni u Alpas Cup ovih deset godina, posebno volonterima i entuzijastima. Hvala im na doprinosu koji daju i na promociji Velike Gorice, jer slika od ovog vikenda ići u mnoge krajeve Europe i svijeta. Dosad smo se pokazali kao odlični domaćini, a vjerujem da će tako biti i ovoga puta – kazao je Ervin Kolarec, zamjenik gradonačelnika, pa nastavio:

– I mi smo preuzeli odgovornost za grad prije deset godina, nastojali smo od početka infrastrukturno pomoći svakom našem klubu, povećavali smo sredstva klubovima, oslobodili smo ih plaćanja režijskih troškova, što govori da ovaj grad itekako ulaže u sport. Vidimo da nam se to i vraća, u prvom redu tako što je sve više naših mladih sugrađana aktivno u raznim klubovima. Imamo više od 2500 registriranih nogometaša u našem središtu, što je bogatstvo. Nogomet je najmasovniji sport, a mi danas sa zadovoljstvom možemo konstatirati da su uspješne sezone iza Gorice i Kurilovca, da su Lukavec i Turopoljac izborili viši rang… To je za nas itekako važno.

Jedan od začetnika cijele ove priče je Kristijan Japec, direktor tvrtke Alpas Hrvatska.

– Uvijek je lijepo biti u ovakvom, sportskom društvu. Došli smo do, kako bi Španjolci rekli, La Decime, desetka je tu, već deset godina smo zajedno. I tek kad to izgovorim, u glavi prevrtim cijelo to razdoblje, sjetim se kako je cijela priča krenula, ali i shvatim koliko smo svi u međuvremenu odrasli i ostarili. A opet, kad se okrenemo iza sebe, možemo svi zajedno biti ponosni. Ovaj turnir je pokazatelj koliko u Velikoj Gorici ima poduzetničkog duha, jer uspjeli smo ovdje objediniti cijelu Europu, iza nas su brojke za veliki respekt i moramo stvarno zahvaliti svim ljudima koji su sudjelovali u ovome tijekom godina. Svi volonteri, svi koji su bili uključeni, dali su u ovo dio sebe, i zato su svi oni i zaslužni što je ovaj turnir doživio ovako lijepu obljetnicu – rekao je Japec i dodao:

– Mi kao tvrtka partner u organizaciji pokazali smo da cijenimo i poštujemo svoj grad, ljude i djecu koji treniraju u svim našim klubovima, koja su i naši konzumenti. Društvena odgovornost je temelj zdravih međuljudskih odnosa i mislim da je zajedničko djelovanje u ovom smjeru kojim mi idemo primjer svim drugim kolektivima i tvrtkama koje žele poboljšati kvalitetu života u Velikoj Gorici. Nadam se da ćemo nastaviti u tom tonu i dalje, da ćemo ovaj turnir gurati prema uvijek istom cilju – objediniti djecu, mlade i roditelje iz svih dijelova Europe, ali i svijeta, da skupimo različite kulture ovdje u Velikoj Gorici, za koju bi rekao da je grad mojih snova.

Posljednji je riječ dobio Vlado Stepanić, glavni koordinator Alpas Cupa, čovjek za kojeg je u najavi rečeno kako “svake godine uzima godišnji odmor zbog ovog turnira”…

– Došli smo do prvog malog jubileja, do desete godine, a to nas ispunjava ponosom i zadovoljstvom. Iza nas je strašan posao, jako puno momčadi iz puno zemalja, a to nam je bila olakotna okolnost i u pripremi za ovaj turnir. Otežavajuće je bilo to što su pripreme tekle usporedno s velikim projektima i radovima u klubu. Bili smo prisiljeni odraditi sve potrebno za nastup u 3. HNL, što smo izveli zahvaljujući Gradu. Logično, na to se nadoveže i potreba da se uredi i ovaj naš društveni prostor, koji smo uredili uz puno muke i odricanja svih nas, ali i pomoći sponzora. I hvala im svima, bogatiji smo za jedan krasan prostor, u kojem ćemo se svi osjećati ugodno – kazao je uvodno Stepanić.

Nastavak je slijedio gotovo u jednom dahu.

– Je li to išlo na uštrb veličine i broja klubova na turniru? U odnosu na prošlu godinu, sigurno je. Lani je bilo i pet klubova iz Njemačke, no svi smo svjesni da su takve akcije vrlo skupe. Mahom je riječ o velikim europskim momčadima, koje imaju svoj rejting i način na koji se odazivaju na turnire, a to podrazumijeva sve ono što je nama ipak preskupo. Posegnuli smo za nešto skromnijom varijantom, ali i ovoga puta bit će tu 11 klubova iz šest europskih zemalja, iz Hrvatske, ali i Australije. Riječ je o našim ljudima, iseljenicima, i drago mi je što imaju želju i potrebu dovesti tu djecu u zemlju njihovih predaka. Njihov posjet Hrvatskoj trajat će osam dana, obići i Krapinu, i Plitvice… A mi ćemo se truditi da budu zadovoljni i u Kurilovcu, kao i svi naši gosti. I tako će biti sve dok bude snage i mogućnosti – istaknuo je Stepanić i zaključio:

– Uvijek nas je vodio motiv koji se vidi i na fotografiji koja je tu na zidu. Na njoj su djeca iz Dinama, Crvene zvezde i Širokog Brijega, svi se spontano međusobno druže, razgovaraju… To je i smisao, ti mostovi prijateljstva koje gradimo.

Bit će svega toga i ove godine, to je sigurno, počevši od subote u 10 sati, kad kreću prve utakmice. Finale je na rasporedu u nedjelju oko 20 sati.

Povezane teme:ALPAS CUP hotnews Kristijan Japec Nk Kurilovec Vlado Stepanić

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 7 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 10 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.