Vijesti
Aktualac započeo pitanjem o dovršetku Miošićeve i uskrsnicama, a nastavio se pitanjem o pročistaču
Današnja 25. sjednica Gradskog vijeća započela je minutom šutnje za preminulog tajnika Zajednice športskih udruga Grada Velike Gorice Davora Štubana te gradonačelnika Zagreba Milana Bandića.
Aktualni sat započeo je pitanjima MOST-ovca Damira Slojšeka o dovršetku Ulice Andrije Kačića Miošića.
– Radovi su započeli krajem srpnja, od Kolareve do Kurilovečke, a očekivano trajanje radova je bilo 70 dana. Trebalo je biti gotovo u studenom, a i sad smo imali desetak i više lijepih dana, a radovi stoje i ulica nije asfaltirana. Zanima me i kad će biti gotovo asfaltiranje od Kurilovečke do Fabijančićeve? – upitao je Slojšek i dodao kako mu stanari već neko vrijeme prilaze s prijedlogom da organiziraju prosvjed.
2.3.2021. Velika Gorica – 25. sjednica Gradskog vijeća. Foto: Mile Šola/Cityportal.hr
– Slažem se, rok je usistinu bio 70 dana. Međutim zimska služba traje do 15. travnja i nakon toga je moguće pristupiti asfaltiranju. Uz dopuštenje komunalnog odjela i ako vrijeme dopusti, može biti i ranije, ali se ovdje javio ‘problem’ da se u toj ulici pojavio investitor koji gradi zgradu i ovih dana treba izvesti sve priključke ispod zemlje jer ukoliko se asfaltira ulica, po zakonu ne smijemo tri godine dirati. Nažalost, pojavila se ta sitiuacija koja će dodatno odužiti asfaltiranje – objasnio je v.d. gradonačelnika Krešimir Ačkar.
HDZ-ov vijećnik Josip Jerleković postavio je pitanje o završetku vatrogasnih domova u Novom Čiču i Buševcu, na što mu je odgovor dao zamjenik gradonačelnika Ervin Kolarec.
– Stari dom u Čiču zaista više ne možemo koristiti i mogu reći da su radovi na izgradnji DVD-a Novo Čiče u drugoj fazi. Dakle, temelji su u zemlji i armirano-betonska ploča je riješena. Postupak javne nabave je pokrenut prije nekoliko dana, krajem ožujka možemo očekivati sklapanje ugovora, a vrijednost ugovorenih radova 1,875.000 kuna s PDV-om. Završetak radova planiran je u siječnju 2022. godine. Što se tiče Vatrogasnog doma u Buševcu, radovi su u punom jeku. Vrijednost ugovorenih radova je 2,382.000 kuna s PDV-om. Planiramo da će radovi biti krajem svibnja do početka lipnja i gotovi – kazao je Kolarec.
Uskrsnice od 400 do 800 kuna
U ime vijećnika Hrvatske stranke umrovljenika Stjepana Raka, Jerleković je na aktualcu upitao i hoće li se goričkim umirovljenicima ove godine isplatiti uskrsnice.
– Pravo na uskrsnice ostvaruju umirovljenici s mirovinama do 2.000 kuna. Novčana pomoć onima koji imaju mirovinu do 1.000 kuna bit će 800 kuna, a uskrsnice onima koji primaju od 1.000 do 2.000 kuna mirovine bi iznosila 400 kuna – objasnio je Kolarec.
2.3.2021. Velika Gorica – 25. sjednica Gradskog vijeća. Foto: Mile Šola/Cityportal.hr
Kada će se urediti željeznička stanica?
Darko Bekić iz HDZ-a upitao je detalje o uređenju željezničke stanice u Velikoj Gorici, a v.d. gradonačelnika Krešimir Ačkar kazao je kako bi ovi prvi radovi trebali biti gotovi početkom svibnja te dodao kako je cijeli teret uređenja pristao preuzeti HŽ Infrastruktura.
– Troškovnici su već spremni za prvu fazu realizacije koja se odnosi na postavljanje rasvjete i za asfaltranje parkinga koji je danas uistinu, kao i cijela ta stanica, neprimjeren za jedan grad kao što je Velika Gorica. Rasvjetom i parkingom smo riješili tek dio problema, a drugi dio problema pokušavamo riješiti. Pročelnica Gordana Mikulčić je već naručila studiju s kojom ćemo participirati na natječaj za Zero emission autobus koji bi prvenstveno bio usmjeren na prijevoz naših sugrađana koji putuju vlakom – objasnio je Ačkar te objasnio kako Grad čeka raspisivanje natječaja.
2.3.2021. Velika Gorica – 25. sjednica Gradskog vijeća. Foto: Petra Rožić/Cityportal.hr
Spajanje na zagrebački pročistač umjesto gradnje novog?
Nezavisni vijećnik Alan Šembera postavio je pitanje o pročistaču otpadnih voda te projektu Aglomeracije.
– Aglomeracija, iako je bila zima, ide svojim ritmom, no za pročistač se savjetujemo i na zadnjem sastanku u Hrvatskim vodama bio sam stava da bi trebali ići sa spajanjem na zagrebački pročistač umjesto gradnjom novoga. Zbog ekoloških razloga i jezera Čiče. Skloniji sam da taj mulj i fekalije završe negdje drugdje, a ne u našem gradu. Međutim, tu smo uvjetovani jer je projekt sufinanciran od Europske unije i od samoga starta je plan bio gradnja i tu je niz problema koji nas je zadesio, kao što su obiteljske kuće koje nisu u projektu jer su izgrađene nakon 2009., pa sad moramo dodatna sredstva ishoditi kako bi i oni bili priključeni. Ukoliko uspijemo dobiti suglasnost Hrvatskih voda da idemo na zagrebački pročistač, koji sad koristi trećinu svojih kapaciteta, i ako matematika kaže da je to isplativije i jeftinije od izgradnje novoga pročistača, a i cijene su znatno otišle gore od vremena projektiranja, mišljenja sam da bi išli prema Zagrebu i mislim da bi to bilo dobro za građane – odgovorio je Ačkar, a Šembera je dao svoju podršku ideji da se pročistač izmjesti s postojeće lokacije.
Mrtvačnica u Kušancu i radovi na groblju u Šiljakovini tema su koju je na aktualizirala MOST-ova vijećnica Karmen Rak. Osim toga, zanimalo ju je ima li novosti oko uređenja autobusnog kolodvora u Gorici.
– Kada govorimo o mrtvačnici razvuklo se, no nizom sastanaka smo pokrenuli stvar i očekujemo završetak radova do lipnja kada bi sve trebalo biti gotovo i sa prometnicama. Bilo je problema zbog neusuglašavanja s arhitektom, međutim to smo riješili – kazao je Ačkar, dok će o problemu groblja u Šiljakovini Rak odgovor dobiti pisanim putem.
U planu je novi autobusni kolodvor
No, Krešimir Ačkar kazao je kako postoji glavni projekt izgradnje autobusnog kolodvora.
– Glede kolodvora idejno rješenje je gotovo već davnih dana, no sada smo imamo glavni projekt i tamo su također problemi imovinsko-pravni. Vrijednost radova bi bila oko 24 milijuna kuna i kolodvor bi sadržavao sve ono što jedan autobusni kolodvor treba, pa i sanitarni čvor, čekaonice, prodaju karata i sve ostalo. U Ministarstvu prometa smo saznali da imamo opcije da veliki dio sredstava možemo povući iz fondova, za što bi imali pravo je zapravo mi kao grad niti nemamo autobusni kolodvor – odgovorio je Ačkar.
Vladajuće je zbog neodgovaranja na pitanja prozvao SDP-ov Mario Zdelar, pa je na ovom aktualcu ponovio pitanja na koja čeka odgovor. Spomenuo je Zdelar pitanje o kreditnom zaduženju Grada, pročistaču otpadnih voda i Aglomeraciji te kome je Grad u 2020. i 2021. izdao poslovne i stambene protore u vlasništvu Grada. Pitanja za ovaj aktualac su mu pak bila radovi na asfaltiranju u Kurilovcu te rješavanje opasnog otpada u Vukovinskom polju.
– Tamo ima na desetke tisuća tona opasnog otpada, azbesta, otrovnih ulja… Izađite vidjeti ili pošaljite te komunalne redare. Počnite to rješavati. Također, zašto ne komunicirate s ljudima i objasnite im sve oko novog reciklažnog dvorišta u Kurilovcu – kazao je Zdelar, a Ačkar mu je obeća kako će na to i ostala svoja pitanja zasigurno uskoro dobiti odgovor, dok je za Jelačićevu odgovor dao odmah.
– Kada govorimo o Jelačićevoj ulici postavljate legitimno pitanje, ona iziskuje oborinsku odvodnju. Ove godine nije u proračunu, i trebali bi biti fer za sljedeću godinu staviti to u proračun jer Kurilovec to zaslužuje – rekao je Ačkar.
Pješačke staze
Milivoj Dijanežević na aktualcu je upitao kada će se izgraditi pješačka staza između Donje Lomnice i Gradića, kao i ona od Gradića do Petrovine. Odgovorom v.d. gradonačelnika završio je Aktualni sat.
– Puno upita je bilo oko te opasne ceste koja je opterećena, znamo koliko pješaka i biciklista njome prolazi. Natječaj za kompletnu rekonstrukciju Odranske od Vukovarske ulice u Gradićima do Vojka Miklaužića u Lomnici u dužini od 700 metara je završen i početak radova je u travnju, a završetak do šestoga mjeseca. Radim ćemo s dvije strane pješačke staze i time rješavamo pitanje sigurnosti djece. I u Rakarju smo umjesto planiranih 140 metara krenuli u kompletnu izradu pješačke staze preko 320 metara do Ilovnjaka spoj gdje već ima pješačka staza. I naselje Lukavec će uz Tratinsku ulicu dobiti pješačku stazu, a znamo kakva je cesta, jer njome prolaze svi koji putuju prema bregima, i roditelji zaslužuju mir i tu sigurnost ćemo omogućiti radovima u travnju. A u Petrovini smo imali pitanje oteretnog kanala koji je u vlasništvu Hrvatskih voda i dobili smo odobrenje po kojemu će radovi krenuti nakon natječaja, a do lipnja i završetak radova. Pješačke staze će mi biti prioritet dok god budem vršitelj gradonačelničke dužnosti – odgovorio je Ačkar.
Priča iz kvarta
Senzacija za 8.000 eura: Zagrijavanje u hodniku, trener od 22 godine i – Superliga!
Odbojkaši Gorice osvojili su drugo mjesto u drugom rangu hrvatske odbojke i izborili plasman među elitu! Do tog uspjeha došli su prolazeći kroz priču od koje bi se u Americi snimio jedan dobar film…
Kalendar je baš tih dana napravio iskorak iz siječnja u veljaču, siva, sumorna i depresivna zima 2025/26. i dalje ne posustaje. Nekakav je utorak pri kraju, zapravo nikakav, jer hladnoća probija do kosti, a ne pomaže ni vjetar koji udara u mozak. Na željezničkoj postaji Gradići nema psa. Kasni su sati, uskoro će i ponoć, mrkli je mrak, tko bi i bio tu…
A opet, jedna figura nazire se u daljini. Posljednji vlak za Sisak upravo treba stići, a mladić sa sportskom torbom na leđima cvokoće zubima. I čeka. Dok čeka, razmišlja o izazovu koje nosi sutra. Četvrti razred gimnazije debelo je zagazio u svoje drugo polugodište, ključni ispiti su pred klincem sakrivenim iza vunene kape i šala prebačenog preko nosa. Mora taj sutrašnji ispit, razmišlja smrzavajući se, odraditi što je bolje moguće, jer neće na PMF primiti baš bilo koga, a to je jedina želja. A i derbi je za vikend, posebno važna utakmica…
Za to vrijeme jedan automobil skromnijih prostornih gabarita sve više odmiče od željezničke postaje Gradići. U automobilu su petorica odraslih muškaraca, svi visoki i snažni, a do koji trenutak prije toga bilo ih je i šest. Onaj šesti je, nesretnik, ostao čekati na stanici.
Uz neskriveno divljenje posvećenosti tog šestog, ova petorica ne prestaju pričati. A tema je samo jedna. Samo odbojka. Za volanom je trener, uz njega i oko njega raspoređeni su igrači. Neki od njih i stariji od trenera, prekaljenog stratega s navršene 22 godine, nitko tu nikome ne persira, ali ni ne upada u riječ. Ideje se vrte, analize rade, pričaju i kako su se zagrijavali u hodniku dvorane, kako su im malo ta tri termina za trening na tjedan, smišljaju kako će pomoći predsjedniku kluba da plati suce, putovanja… I kako će pobijediti za vikend.
Jer, sve se čini da se otvara lijepa prilika da svi oni, svim okolnostima unatoč, nepuna dva mjeseca kasnije izbore ulazak u elitu, među najbolje u državi!
A to se, pogađate, i dogodilo. Klinac iz uvoda je Ivan Čičak, mladi Siščanin koji je u borbi za plasman u Superligu za odbojkaše bio najbolji napadač OK Gorice, momčadi čiji je trener 22-godišnji Gašpar Škorić-Budimir, momčadi koja je društvo najboljih klubova u Hrvatskoj izborila unatoč svim ovim slikama iz uvoda.
Da, oni su doista ulazak u Superligu izborili s tri treninga na tjedan! Zato se i zagrijavaju u hodniku dvorane, jer vremena definitivno nema za gubljenje… Njima je ponajbolji igrač doista 18-godišnji klinac, trener im stvarno ima samo 22 godine, a nitko od njih od odbojke ne zarađuje ni jednog jedinog centa. Što i čudi ako znaš da je OK Gorica u svemu tome uspjela sa, pazite sad, osam tisuća eura?! Ne mjesečno, osam tisuća eura za cijelu sezonu…
I kad je tako, naravno da je jedina opcija za prvo pitanje nešto u ovom stilu: Pa dobro, kako je to moguće??
– Ha, moguće je… Ako ima dovoljno ljubavi prema tome što radiš, ako dovoljno dobro radiš to što radiš, onda je moguće – kaže Marko Barunović, predsjednik OK Gorice, 43-godišnji Velikogoričanin kojeg možda znate i kao začetnika pub kviz scene u našem gradu, ali odbojka je u ovoj priči bez ikakve dvojbe najveća ljubav i stras.
Postojao je ranije OK Velika Gorica, koji se 2007. podijelio na dva djela, pa je nastala i OK Gorica. Ovaj prvi klub ugasio se 2010. godine, a godinu poslije bivši igrač Mladosti Marko Barunović došao je pojačati ovaj drugi klub, koji se mučio na svim razinama. Od 2017. Bara je na poziciji predsjednika, između ostaloga i zato što nitko drugi to nije želio biti. Devet godina kasnije, situacija je bitno drukčija nego tad.
– Kad sam preuzeo klub, zatekao sam šest seniora i šest kadeta. Malo po malo, korak po korak, uspjeli smo sve skupa nekako pokrenuti, a onda je taman došla korona i opet smo se vratili na početak – sjeća se Barunović, koji je baš u vrijeme korone klub doveo do premijernog nastupa u Superligi.
Međutim, ples je trajao samo jedno ljeto, velikim dijelom i zato što klub nije bio spreman za takav iskorak. Danas je, dojam je, kudikamo spremniji.
– Promijenilo se stvarno puno toga. Prije četiri godine bio sam, rekao bih, potpuno sam u svemu tome, a u posljednje četiri godine dečki u klubu su odrasli, pomažu puno oko svega, a neki su postali i treneri. Stvarno smo se bitno pomaknuli organizacijski, ali i po pitanju kvalitete rada u školi odbojke. U svim kategorijama smo redovni na državnim prvenstvima, posljednjih pet godina praktički nema završnice na kojoj nismo, a u posljednje dvije godine funkcionira i Gorica II, mlada momčad koja se natječe u trećem rangu – s razlogom je ponosan predsjednik Marko.
– Godinama sam to slagao koliko sam mogao i stigao uz posao, no za mene angažman u odbojci nikad nije imao cijenu. To jednostavno volim i želio sam davati sto posto u svakom trenutku, budući da smatram da se jedino tako nešto može napraviti – dodao je.
Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Odbojkaški klub Gorica, dakle, u novu superligašku avanturu ide bogatija za vrijedno iskustvo iz te prethodne epizode, ali tu prestaju sve priče o bogatstvu. A počinje ona priča o osam tisuća eura godišnje. Točno toliko, naime, ovaj klub dobije od Zajednice sportskih udruga, toliko je ovom klubu bilo dovoljno za, s obzirom na tu cifru, apsolutno senzacionalan uspjeh. I zato se sve one pozitivne emocije znaju pomiješati sa zabrinutošću…
– Je, emocije su baš pomiješane. Prevladava osjećaj sreće i zadovoljstva, ali s druge strane i znamo što nas čeka. Bili smo već prije četiri godine u Superligi, znamo koliko je to zahtjevno. I dosad smo putovali po cijeloj Hrvatskoj, tu se neće previše promijeniti, ali sad ćemo morati više ulagati u opremu, budući da ćemo biti i u televizijskim prijenosima, pa neke stvari treba dovesti na viši nivo, a skuplji su i suci, skuplje je sve… I s te strane, iskreno, baš se i ne veselim. Ali dobro, tu su naši gradski oci, tu je i naša Zajednica sportskih udruga, koja će svesrdno pomagati, kao i do sad – govori predsjednik Barunović.
Ako ne i više nego do sad, ubacujemo se s opaskom…
– Ako ne i više, naravno. Mi smo otišli na razinu više, a jedno vuče drugo, to tako ide…
Dok to izgovara, usne će se možda čak i raširiti u kiseli smiješak, jer svatko tko je ovdje primijetio dozu sarkazma, pazio je na satu.
– Uvjeti su, što se financija tiče, oduvijek bili minorni. Naša Zajednica broji nekih 55 članica, možda koju više ili manje, nisam ni siguran, ali znam da smo mi negdje 38. po visini prihoda. Evo, nemam problem reći da je tu riječ o osam tisuća eura godišnje. Znam da u gradu imamo nogometaše i rukometaše u najvišem rangu, možda i još nekoga, ali prilično sam siguran da nemamo 36 prvoligaša… Niti 36 klubova koji su na svim državnim prvenstvima, pogotovo u ekipnim sportovima – primjećuje Barunović.
A da se primijetiti i da odbojka u našem gradu nema status kakav bi možda trebala imati na temelju poveznica koje postoje…
– Ne znam koliko ljudi to znaju, ali velikogorički sport jedini trofej na seniorskoj razini ima iz odbojke, to je onaj Kup kojeg je osvojila Azena! Uz to, ni to ne zna previše ljudi, u Velikoj Gorici žive ili su živjeli ljudi čija imena nose hrvatski kupovi, Vinko Dobrić i Snježana Ušić sa svojom Sennom i curama, i Rade Malević, da ne pričam o Barbari i Vesni Jelić s roditeljima, pa sad i o kapetanu Mladosti Timofeju Žukovskom… Jako puno toga veže ovaj grad i odbojku, ali nikako da se to prepozna u punoj mjeri od strane Grada i Zajednice. Pogotovo kad pričamo o muškoj odbojci… Dobro, moram reći da nam je gradonačelnik Ačkar pomagao u doba kad smo igrali Superligu, bio je spreman pomoći kad god bismo ga zvali, a ja se nadam da će tako biti i dalje.
Bude li tako, bit će za nijansu lakše nastaviti ovaj put prema gore, koji je jedan od svojih vrhunaca doživio baš ove sezone. Kako je to moguće, da se vratimo na to pitanje, priča je od koje bi Ameri napravili jedan dobar sportski film, idealan za Netflix.
– Mislim da su naši treninzi dečkima bili zabavni, a zbog nedostatka vremena preskakao se onaj neobavezni dio, kojim se većina trenera bavi. U tih sat i pol saželi su se svi elementi, i tehnički i taktički, trener Gašpar Škorić-Budimir odradio je odličan posao, a za svaku utakmicu se odrađivala temeljita priprema. Znalo se tko što treba raditi, pazili smo na detalje, jako puno se razgovaralo i analiziralo, znamo doslovno svakog igrača u ovoj našoj ligi. Čak i kad igramo malu odbojku s djecom, pregledavamo utakmice suparnika, sve analiziramo čak i na toj razini, i na taj način tražimo prostor gdje bismo mogli osvajati poene – nudi ponešto odgovora prvi čovjek kluba.
I nije to baš cijele sezone izgledalo kao da će završiti ovako kako je završilo. Događali su se tu i usponi i padovi, bilo je i promjena i zaokreta.
– Počeli smo sezonu pobjedom protiv Rijeke II, da bi prvi dio sezone završili s učinkom od četiri pobjede i pet poraza, a usput smo i kao drugoligaš izborili osminu finala Kupa, u kojem smo igrali protiv Ribole Kaštela – ubacuje se u našu priču i mlađahni trener Gašpar Škorić-Budimir.
– Za drugu polusezonu dobro smo se pripremili, doveli i neka pojačanja, nekim igračima smo i zahvalili, malo pročistili svlačionicu, a dečki koji su ostali bili su željni rada. U drugi dio sezone krenuli smo sa četiri pobjede zaredom, a jedina dva poraza u cijeloj ovoj drugoj polusezoni doživjeli smo protiv osječkog Željezničara i Splita na domaćem terenu u pretposljednjem kolu. Dečki su fenomenalno radili, od prvog do zadnjeg, na čelu s kapetanom Matejem Šakotom, koji mi je bio i suigrač. Bilo je i nekih manjih iskakanja, trzavica koje smo brzo riješili, a nakon svega smo dobili izuzetno pozitivnu svlačionicu, ja bih rekao najbolju u državi. Svi smo se držali kao jedan, podizali se međusobno u teškim trenucima i, naravno, slavili zajedno kad se pobjeđivalo – sa smiješkom kaže trener.
Drugo mjesto u prvenstvu, vrijedno promocije, jer ispred je bila samo Mladost II, izborila je momčad u kojoj su i neki domaći dečki, poput ponajboljeg blokera lige Matije Klasnića i ponajboljeg libera lige Patrika Vidakovića, a tu su i neki igrači iz one prve superligaške epizode.
– Matija i Patrik su Goričani, dugi niz godina su u klubu, Gabrijel Cindrić, Karlo Pejić i ja u klubu smo od vremena kad se prvi put igrala Superliga, a imamo i nekoliko igrača iz Zagreba, kao i neke dečke koji su došli ovdje na studij, pa nas ima i iz Šibenika, Nuštra, Siska… Tin Devald je bio naš najbolji igrač, inače aktualni prvak Hrvatske u odbojci na pijesku – predstavlja kapetan Matej Šakota momčad koju predvodi.
– Svi smo se poznavali od ranije, neki smo i igrali zajedno, a tako smo i stvorili pravu momčad. Da nismo imali takvo zajedništvo, takvu energiju, siguran sam da bismo bili daleko od ovog drugog mjesta. A nije bilo lako stvoriti takvu kemiju u samo tri treninga tjedno, dapače… Nema tu vremena da se radi na nekim automatizmima, nemamo mogućnosti kakve imaju drugi klubovi, ali imali smo u svakoj utakmici bolju povezanost i veću želju za pobjedom. Neke utakmice koje su se lomile na lopti ili dvije, dobivali smo glavom više nego rukama i nogama – govori Šakota i nastavlja:
– Uz sve to, jako smo mlada momčad. Luka Mačvanin najstariji je s 29 godina, ja sam s 26 treći najstariji, a svi ostali su mladi igrači, od 2003. do 2007. godišnta. Evo, konkretno, najbolji napadač nam je 2007. godište… Većinom su dečki studenti, i to na ozbiljnim fakultetima poput FER-u, TVZ-u, FSB-u i sličnim, a neki od nas i rade, ima i školaraca… Ima nas, dakle, raznih dobi i raznih interesa, ali kad izađemo na teren, osjeća se to neko zajedništvo. Svi imamo isti cilj, u apsolutno svakoj utakmici želimo pobjedu, bez obzira na to tko je s druge strane mreže. Siguran sam da će ova momčad ostati na okupu, a uz još poneko kvalitetno pojačanje i još koji trening više tjedno, mogli bismo ozbiljno zapapriti i nekim protivnicima u Superligi.
Poneki trening više trebao bi biti realnost, jer u pogon je konačno puštena balon dvorana, valjda će se dogoditi i nekakav financijski pomak, ali ovi će se dečki i dalje prije svega držati zajedno. Kakvi god uvjeti i mogućnosti bili.
– Ove sezone svi su bili sjajni, vozili su jedni druge, skupljali smo se i po Zagrebu i Gorici, pa se pola sata prije treninga već krenuli zagrijavati. A zagrijavali smo se u hodniku dvorane zato da što bolje iskoristimo tih sat i pol u dvorani. Točnije, i manje od toga, budući da moramo prije svega postaviti teren, stupove i mrežu, tako da ispadne da nam ostane nešto više od sat vremena efektivnog treninga. U takvim uvjetima teško je biti veliki trener, s velikim planovima, jer u sat vremena moraš proći jako puno toga… – priča trener Škorić-Budimir vraćajući film na tek završenu sezonu.
– Svi se mi poznajemo od ranije, igrali smo i zajedno, i jedni protiv drugih. Često se družimo, pijemo kave, čujemo se, a u svim tim druženjima ne pričamo o izlascima, curama ili nečemu takvom, nego o odbojci. Jako puno razgovora odradi se na tim kavama, u vožnji do treninga, kad se skupimo, a pripreme i analize nikad ne staju. Zna biti dana kad me ujutro probudi poziv našeg predsjednika, pričamo i analiziramo, šaljemo si linkove, imamo i statističara Miću, koji nam pomaže, a mi gledamo snimke, videe, predstavljamo to igračima, pri čemu smo svjesni da ćemo doći do uspjeha i ako napravimo barem pola od zamišljenog posla.
Eto, to su problemi. Kako napraviti nešto praktički ni iz čega. A pare, kako kaže pjesma, nisu problem, jer para nikad nema…
– Baš to što ne živimo od odbojke i najbolje govori koliko volimo odbojku. Svi znamo što ovdje možemo dobiti, a to su super treninzi, kompetitivne utakmice, dobru ekipu i puno prijatelja. Svi smo mi prijatelji, svi se družimo, a pomažu i naše djevojke, koje su se uključile u vođenje klupskog Instagrama, budući da su one jače u tome. A na kraju, kad se sve oduzme i zbroji, nikome od nas nije žao uložiti sve što treba za uspjeh kluba. Naravno, ima tu i težih situacija, pogotovo kod mlađih igrača, bude i nervoze i bezvoljnosti, najviše nakon nekih poraza, ali bilo je fascinantno koliko smo se brzo vadili iz tih loših perioda. Ali i ti teži dani grade svakog od nas pojedinačno, a grade i momčad. Prošli smo već puno toga i zato smo sad na razini na kojoj jesmo – kaže kapetan Šakota.
Pojačanja se, dakle, ozbiljno planiraju, a u pregovorima se neće govoriti o ciframa, na stolu će biti neke druge teme.
– Ja volim reći da smo mi profesionalci za nula eura. Točnije, ovo što mi radimo je besplatni profesionalizam. Nažalost, tako je… Svi koji kod nas dolaze, znaju što će dobiti: dobru atmosferu, dobre treninge, vrhunske utakmice i mogućnost igranja Superlige. To svaki pravi sportaš sanja, nosi u sebi, teži za boljim. Dečki koje mislimo privući znaju, poznaju ljude u klubu, sve nas. Želja su nam mladi igrači koji bi došli na posudbu iz Mladosti, možda i juniori… U svakom slučaju, cilj nam je dovesti mlade igrače, dečke koji se žele dokazivati na najvišoj razini. Ako to budu domaći igrači, tim bolje, kao što je recimo Stjepan Sokol iz Kravarskog, koji trenutačno igra za Mladost II. Kad bismo njega uspjeli vratiti, bio bi to velik uspjeh – ističe predsjednik Barunović, dodajući još i jednu anegdotu, vic, životnu mudrost, što li već…
– Stalno mi se vrti po glavi kako je jedan stari trener nedavno meni i Gašparu objasnio što je odbojka. Danima sam razmišljao o tome što je on nazvao vicem, a za mene je to mudrost. Kaže da su nogometaše pitali što imaju, a oni su rekli da imaju novac i aute. Kad su pitali košarkaše što imaju, rekli su da imaju novac i najljepše žene. Kad su pitali odbojkaše što imaju, rekli su da imaju odbojku… Tako je i s nama. Jednostavno smo ludi za tim, potpuno smo u tome, s time se budimo i idemo spavati. Pogotovo kad vodiš cijelu priču, kad imaš odgovornost prema tim mladim ljudima.
Mlad je, ako ste zaboravili, i trener. Mlad i lud u najboljem mogućem smislu.
– Kad pričamo o toj sljedećoj sezoni, predsjednik je tu da bude realan i da kaže da je cilj opstanak, a ja sam trener i moje je da budem lud i ambiciozan. I zato ću reći da ciljamo doigravanje. Pa neka završimo negdje između toga… Mislim da imamo zdravu podlogu, da ciljamo igrače iz jako dobre generacije, 2005. godište i mlađe, a s takvim klincima, željnima rada, uz seniore koje imamo, vjerujem da ni doigravanje nije toliko neostvariva ambicija – zaključio je ovo posebno odbojkaško druženje Gašpar Škorić-Budimir.
Priča je zaista filmska, nevjerojatna, a s ovakvim likovima bi i snimanje nastavka ovoga filma moglo imati ozbiljan smisao. Samo za vas, stiže blockbuster pod radnim nazivom “Profesionalni amateri i njihovih nula eura 2″…
Vijesti
Vozači, pripremite se! Vlada objavila nove cijene goriva, dizel skače čak 12 centi
Benzin skuplji, dizel još više, a plin pojeftinjuje.
Vijesti
Policija upozorava! Sezona biciklista i motociklista kreće, oprez na cestama je ključan
PU zagrebačka apelira na bicikliste, mopediste, motocikliste i vozače romobila da poštuju pravila i prilagode brzinu kako bi se spriječile nesreće.
Vijesti
Bez struje u dijelovima grada i okolice – objavljen raspored radova
Radovi su planirani kroz tri dana, od utorka do četvrtka.
-
Vijestiprije 5 danaKako urediti dom za Uskrs – Ana Novak iz White Poppya donosi jednostavne ideje koje svatko može napraviti
-
CityLIGHTSprije 4 danaVIDEO Uskršnji intervju s gradonačelnikom Krešimirom Ačkarom
-
CityLIGHTSprije 5 danaVlada potvrdila snažan razvoj Velike Gorice i darovala zemljište vrijedno više od 31 milijun eura
-
CityLIGHTSprije 4 danaSUTRA Ačkar poziva na uskrsno druženje: pržene ribice i čestitke kod Tržnog centra