Povežite se s nama

Sport

Sasvim posebna desetka: Broj druge boje, pozicija druga, a on – nikad bolji!

Ne sjećam se kad sam zadnji put zabio gol, a kamoli dva, šali se Matija Dvorneković nakon što je odigrao čudesnih 45 minuta protiv Krškog. Na novoj poziciji, s brojem u posebnim bojama na leđima…

Objavljeno

na

Pamtimo ga kao klinca kojem su predviđali veliku karijeru, sjećamo se i kako je izgledao svaki put kad bi se s neke od inozemnih destinacija (Rusija, Albanija, Island…) vraćao kući, u svoju Goricu. Gledali smo ga kao napadača, kao krilo, bio je i lijevo, i desno… Međutim, nikad nismo vidjeli Matiju Dvornekovića u ovako dobrom izdanju kao u srijedu protiv Krškog! Dva gola, još nekoliko opasnih akcija, sudjelovanje u igri, defenziva… Odradio je sve, igrao kao preporođen, bio čak i vrlo blizu hat-tricka, a sve to za samo 45 minuta na terenu.

– Kako sam zabijao? Kod prvoga gola mali Šroler je probio s desne strane, ubacio u sredinu i ja sam lijevom nogom samo loptu pospremio u mrežu. Drugi gol je bio centaršut s lijeve strane, opet Šroki, negdje oko penala sam je iz voleja ‘poklopio’. Onako, kao Zizou u finalu Lige prvaka, ha, ha, ha… – govorio je zadovoljni Matija nakon 5-1 protiv slovenskog prvoligaša.

Kao da se baš odlučio izdvojiti u ovoj utakmici, čovjek zvan Nindža istrčao je na teren i s jednom modnom inovacijom. Gorica je bila u crnim dresovima, s bijelim slovima prezimena i bijelim brojevima na leđima. Svi osim Matije Dvornekovića. On je bio u crnom dresu s crvenim brojem 10! I zato ga je logično bilo pitati što on sad tu glumi, zašto ne može biti kao svi drugi…

– Ha, ha, ha, evo ispričat ću vam sve… Bio je i moj broj bijele boje, ali čim sam uzeo dres u svlačionici, vidio sam da se taj bijeli broj može otrgnuti, da se odlijepio, a ispod je bio crveni broj. Kako mi je ‘lamatao’ komad tog bijelog broja, skinuo sam ga skroz, a onda mi je bilo glupo da je jedan broj bijeli, a drugi crveni. Pa sam skinuo i drugi. I na kraju je prezime ostalo bijelo, a broj crveni. Eto, to je priča, a za sve ostale detalje morate se obratiti gospodinu iz Alpasa – sa smiješkom je govorio Nindža.

Kontaktirali smo i “gospodina iz Alpasa”, ime mu je Kristijan Japec, a on nam je objasnio o čemu je riječ.

– Na početku sezone stavili smo crvene brojeve na crne dresove, no brzo smo shvatili da se u televizijskom prijenosu u toj boji ne vidi najbolje. Preko njih smo prelijepili bijele, koji su se na ovoj garnituri s vremenom počeli odljepljivati. Ali dobro, ovo su dresovi za prijateljske utakmice, nema šanse da se takvo nešto dogodi kad krene prvenstvo – objasnio je Japec.

I tako je ostala priča o “crvenoj desetki”. I o igraču koji je na pragu 30. rođendana postao – desetka! Ona prava, kakvu znamo iz prošlosti, kad su se brojevi na dresu dijelili po pozicijama u momčadi. Desetka je uvijek bila polušpica, ofenzivni vezni, plemeniti igrač koji dolazi pred gol iz drugoga plana… Baš onako kako je to Dvorneković radio ovog poslijepodneva. Cijelu jesen proveo je na desnom krilu, a sad je u sredini, puno s loptom, puno više u igri…

– Da, već drugu utakmicu zaredom igram na poziciji polušpice i mogu reći da sam dosta zadovoljan učinkom. Izboren penal na Kajzerici, pa dva gola protiv Krškog, uz još nekoliko šansi i polušansi. Stalno sam u završnici i čak mi je lakše igrati ovu poziciju nego krilo. Puno manje se trošim u fazi obrane, zato me i više ima u šesnaestercu, blizu golu – kazao je Nindža i dodao:

– Nikad nisam to igrao, uglavnom sam bio špica, u ovoj ulozi vrlo rijetko. Trener Jakir me sad prvi put vidi tu negdje. Nadam se da je i on zadovoljan, ja osobno jesam i nadam se da ću nastaviti s dobrim igrama na toj poziciji.

Zadovoljan je i trener, kako ne bi bio…

– Pokušavamo unijeti neke promjene, isprobati neke stvari, zato i služe prijateljske utakmice. Mislim da on može to igrati, ima dobru odgovornu igru, a iz drugog plana može napraviti puno štete protivniku. Bitno je da je pokazao da je efikasan, jer ipak se igra za golove, oni su najvažniji – rekao je trener Sergej Jakirović.

Točnije, bio je efikasan kao što već dugo nije bilo. Još točnije…

– Kad sam zadnji put zabio dva gola? Uh, ne znam ni kad sam zabio jedan, ha, ha, ha – nasmijao se skromno Nindža pa se ipak sjetio:

– Kad malo razmislim, mislim da je to isto bilo za Goricu, i to u Dugopolju, u drugoj ligi, 2015. Zabio sam i iz igre i iz penala. Eto, i dalje to pamtim.

 

Zapamtit će i ove pripreme, prve zimske prvoligaške s klubom u kojem je odrastao. Ambicije su velike, atmosfera odlična, radi se kvalitetno…

– Već polako prolazi drugi tjedan priprema, hvala Bogu što neće trajati dugo, jer sad već ulazimo u završnu fazu. U subotu imamo tu utakmicu s Aluminijem, nakon koje ćemo lagano smanjivati intenzitet i kreću pripreme za Rijeku. Marin (kondicijski trener Ivančić, op. a.) malo nas je izmrcvario, ali dobro, tako i mora biti u ovoj fazi. No nismo ni imali puno odmora, tako da smo praktički spremni došli na pripreme – analizira Dvorneković, koji se polako navikava i na donedavno nezamislive situacije.

Igrači Gorice su, naime, sve više prepoznati po gradu, pogotovo oni domaći, među koje spada i Matija. Pa se tako sve češće događa da mu se javljaju navijači, ljudi koje ne poznaje. Ukratko, velika promjena.

– Je, je, promijenilo se dosta toga… Dosta rano sam otišao iz Gorice, bio sam u inozemstvu šest, sedam godina i ljudi su znali za mene u nogometnim krugovima, znali su tko je Dvorneković. Međutim, uz ovo što se događalo nakon ulaska u prvu ligu sve je otišlo na neku drugu razinu. Valjda to tako ide, tek kad si u svom klubu i svom gradu ljudi te malo bolje upoznaju. Ili možda prije nije bilo takve euforije oko nogometa… – kazao je Nindža pa podijelio s nama nekoliko situacija koje svjedoče o tome:

– Šećem Konzumom i odjednom čujem čovjeka koji tamo pere pod, sjedi na onom vozilu i viče: ‘Ajmo Nindža, držim fige za subotu!’ Ja se okrećem, gledam s kime priča, je li možda na mobitelu… Kad ono govori meni. Pa dođem na tehnički, stariji gospodin drži moje papire i kaže: ‘Dvorneković, a? Gorica, jel? Ajde, samo naprijed, uz vas smo’. Ima još primjera, to su samo neki…

Kažu priče da čak i tete u vrtiću, u koji idu njegova dva sina, potpuno drukčije gledaju na dečka kojeg su znale i ranije, da se zbog njega posebno prati Gorica.

– Ma da, tete u vrtiću su me znale i prije, budući da moja mama radi u vrtiću, ali mislim daod ove sezone doslovno cijeli vrtić u Kurilovečkoj, u koji idu moji klinci, prati Goricu. Nema tete koja ne spomene da će ili muž ili ona doći na utakmicu, a to mi jako lijepo, drago mi je to čuti – ističe Nindža.

I na kraju je ostalo samo predvidjeti kakvu će Goricu tete, njihovi muževi, ali i svi ostali navijači gledati na proljeće.

– Mislim da ćemo sigurno biti bolji. I dalje smo na okupu, nadam se da će tako i ostati. Skupa smo već šest mjeseci, što nije mala stvar, puno bolje se poznajemo, znamo i što šef traži od nas… Kažem, siguran sam da će biti puno lakše i bolje, da će Gorica biti bolja nego jesenas! – završio je Nindža.

Neka tako i bude. Puno bolja Gorica s nikad boljim Dvornekovićem u ulozi “cenera”. Treba samo provjeriti je li moguće da i dalje igra s brojem u drukčijim bojama, očito je to dobitna kombinacija…

 

Sport

KUP 11.MNL Turopolja i Posavine u Turopolju

Objavljeno

na

Objavio/la

Malonogometna liga Turopolja i Posavine nastavlja se Kup natjecanjem u Turopolju (nedjelja, 06.07.2025., početak u 16 sati).

Velika Gorica, 04.07.2025. Najava KUP 11.MNL Turopolja i Posavine u Turopolju

Prema rasporedu momčadi će igrati paralelno na dva terena. Pobjednik prošlogodišnjeg Kupa MNK Vukovina neće braniti naslov, jer ove godine se ne natječe u Ligi. Prošle godine osvojili su pobjednički pehar pobijedivši u finalu Kuče rezultatom 2:1.

Prema rasporedu finale je u 20 sati.

Galerija fotografija

11.Malonogometna liga Turopolja i Posavine 2025 – 06. kolo

Redoslijed: 1. Lazina 16 (6 5 1 0 26:6), 2. Poljana Čička 15 (6 5 0 1 22:5), 3. Kuče 15 (6 5 0 1 22:8), 4. Okuje 12 (6 4 0 2 15:11), 5. Pešćenica 12 (6 4 0 2 9:7), 6. Mraclin 10 (6 3 1 2 7:9), 7. Drnek 9 (6 3 0 3 8:7), 8. Ribnica 6 (6 2 0 4 14:19), 9. Jagodno 4 (6 1 1 4 4:14), 10. Rakitovec 3 (6 1 0 5 11:36), 11. Novo Čiče 2 (6 0 2 4 3:12), 12. Turopolje 1 (6 0 1 5 8:15).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Kod kuće je najljepše: Ante Budimir trenira na svom stadionu

Ante Budimir je na odmoru, tijekom kojega rješava ispite na fakultetu, ali i trenira. I to na Gradskom stadionu, na mjestu s kojeg je i krenuo na svoje čudesno nogometno putovanje… I na koje će se jednom i vratiti?

Objavljeno

na

Objavio/la

Uvijek je lijepo vidjeti ga u ovom našem, domaćem okruženju. Ante Budimir voli doći u svoju Veliku Goricu, u svoj kvart Cibljanicu, vidjeti se sa starim društvom, družiti se s obitelji, svakog ljeta neizostavno je tu, doma, među svojim ljudima… Ovoga puta kući je došao kao treći strijelac španjolske La Lige, odmah iza Mbappea i Lewandowskog, kao igrač kojeg se povezuje čak i s velikim Real Madridom, ali nije to ništa promijenilo u nastupu, pristupu, odnosu.

Dan nakon što je objavio fotografiju na kojoj se bori s ispitima na Ekonomskog fakultetu, Ante se pojavio na Gradskom stadionu. U svom nogometnom domu, na mjestu s kojeg je krenuo prema vrhu. I tu se redovito vraća, u svakoj stanci koristi terene našega stadiona da bi se na pripremama pojavio spreman, a s dogovorima nema apsolutno nikakvih problema. U klubu se vesele svakoj prilici da ugoste najvećeg igrača kojeg je HNK Gorica ikad imala.

“Prizori koji nas uvijek vesele – Ante Budimir kod kuće”, objavili su iz kluba na društevnim mrežama.

Majica je ovoga puta bila Osasunina, hlačice od reprezentacije, ali svaki put kad ovako navrati, probudi se nada da će jednoga dana istim ovim igralištima ponovno trčati u dresu svoga kluba. Uostalom, uvijek se volimo sjetiti one čuvene izjave…

– Budem li se ikad vraćao u HNL, najradije bih igrao za Goricu. To je moj klub.

Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Nastavite čitati

Sport

Dobar ždrijeb za Kurilovec: U pretkolu Kupa izvukli – put na more!

Nogometaši Kurilovca u pretkolu Hrvatskog nogometnoga kupa idu na NK Zemunik, klub iz Zemunika Donjeg koji igra u sedmom, posljednjem rangu natjecanja, ali županijski kup je – osvojio!

Objavljeno

na

Objavio/la

Ulaskom u finale županijskoga kupa u završnici prošle sezone nogometaši Kurilovca automatski su osigurali nastup u pretkolu SuperSport Hrvatskog nogometnoga kupa. Nije im prvi put, daleko od toga, jer u Kupu su protivnici Kurilovčanima dosad bili i Gorica, i Istra, i Slaven Belupo, i Osijek, ali takve utakmice dolaze na red tek na drugom koraku. Prvi korak podrazumijeva prolazak pretkola…

Nadajući se novoj prilici da se sudare s nekim od prvoligaša, na Udarniku su sa strepnjom čekali ždrijeb, koji je odrađen ovog četvrtka. A u njemu je Kurilovec dobio – putovanje na more! I to u još “živoj” turističkoj sezoni, jer 27. kolovoza Kurilovčani će kao gosti igrati protiv NK Zemunika iz Zemunika Donjeg. Jasno, riječ je o zadarskom području, o naselju koje ima i aerodrom, pa ovo ispada nekakav aerodromski derbi u pretkolu kupa.

I to je dobar ždrijeb za momčad Senada Harambašića, budući da se radi o klubu iz 2. Županijske nogometne lige Zadarske, prošle sezone trećoj momčadi posljednjeg ranga natjecanja. Prejaki su bili prvak NK Debeljak i drugoplasirani NK Sv. Mihovil, valjda će prejak biti i Kurilovec, koji se praktički cijele sezone borio za titulu u četvrtom rangu natjecanja. Iako, u tom NK Zemuniku očito su majstori za kup, jer nanizali su sve protivnike do finala, pa tamo na treće penale zaredom sredili Hrvatski vitez iz Posedarja.

Kurilovec je, s druge strane, u finalu županijskoga kupa poražen u Velikoj Mlaki od Dugog Sela, koje je također izborilo nastup u pretkolu, u kojem će gostovati kod NK Jedinstva u Donjem Miholjcu, slavonskom gradiću na samoj mađarskoj granici.

Parovi pretkola:
Neretva – Zadrugar
Uljanik – Bjelovar
BSK – Solin
Varteks – Moslavina
Radnik Križevci – Došk Drniš
Špansko – Gaj Mače
Zemunik – KURILOVEC
Maksimir – Jadran-Poreč
Slavonija – Marsonia
Bednja – Karlovac 1919
Jedinstvo – Dugo Selo
Bedem – Dinamo Predavac
Radnički – Graničar
Libertas – Opatija
Nehaj – Vukovar 1991
Koprivnica – Pitomačac

Nastavite čitati

Sport

Goričke snage na Miss sporta: Lucija i Frana Petra u borbi za lentu

Na izboru za Miss sporta Hrvatske, među 16 finalistica, smjestila se i nogometašica ŽNK Gorice Lucija Delač, te Frana Petra Vlatković iz Orebića, koja se fitnessom i bodybuildingom bavi u našem Fortis Gymu

Objavljeno

na

U Zaprešiću će u četvrtak navečer početi izbor za Miss sporta Hrvatske za ovu godinu, natjecanje u ljepoti koje već desetljećima tradicionalno okuplja najljepše sportašice u državi. Velika Gorica prošle je godine bila domaćin završnice ovog izbora, ove godine u toj ulozi zamijenit će je drugi grad iz naše županije, ali to ne znači da nećemo imati poseban razlog za ispratiti rezultate ovog izbora.

Naime, čak su dvije Velikogoričanke, jedna “prava” i jedna “uvozna”, ove godine u konkurenciji. Jedna dolazi iz nogometa, druga iz fitnessa…

Lucija Delač ima 18 godina, završila je Ekonomsku školu i igra nogomet za ŽNK Goricu. Lucija trenira nogomet od 2019. godine, a upravo je posvećenost sportu, ali i angažman u network marketingu, ističu kao svestranu i motiviranu mladu osobu. najesen planira upisati studij na Kineziološkom ili Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Uz nogomet, bavi se i poduzetništvom u području promocije wellness proizvoda, a ističe kako ju sport naučio disciplini, timskom radu i upornosti – vrijednostima koje želi prenijeti i izvan terena.

Među 16 finalistica je i Frana Petra Vlatković (28), rodom iz Orebića na Pelješcu, za koji kaže da joj je “najdraže mjesto na svijetu”, a trenutačno živi u Velikoj Gorici. Bavi se Fitnessom & bodybuildingom već osam godina, a trenira u Fitness centru Fortis Gym Velika Gorica. Završila je komunikologiju i filozofiju na Fakultetu Hrvatskih studija, a osim treniranja, najveća strast su joj putovanja i daleke destinacije.

Izbor Pučkom otvorenom učilištu u Zaprešiću, s početkom u 20 sati, donijet će nam novu Miss sporta Hrvatske, a mi imamo za koga navijati.

Nastavite čitati

Sport

Jedan je Ante Budimir: Idem li u Real Madrid?! Prvo imam ispit na faksu…

Ante Budimir na svom je Instagramu objavio fotografiju na kojoj je hrpa papira, kalkulator, laptop… Dok njegovi kolege odmaraju na egzotičnim destinacijama, on priprema ispit na svom Ekonomskom fakultetu

Objavljeno

na

To da je Ante Budimir malo drukčiji od ostalih nogometaša stara je vijest. Zvijezda koja to nije, treći strijelac La Lige, a istovremeno običan dečko iz susjedstva, hrvatski reprezentativac koji je do “svetog dresa” stigao bez Dinama ili Hajduka u svom nogometnom životopisu, čovjek koji sruši klupski rekord pa sve zaposlenike kluba odvede na ručak, 33-godišnjak kojeg u svojim planovima imaju i najveći svjetski klubovi…

Osim što je sve to, Ante Budimir je i – student. Logično je da se ta priča s faksom malo odužila, jer nije lako kolokvije ugurati između golova protiv Real Madrida, Barcelona ili francuske reprezentacije, ali Ante ne odustaje.

– Da, zna se događati da putujemo na gostovanje, suigrači se zabavljaju kartanjem, filmovima ili takvim nečim, a ja učim. Sve se to može uklopiti ako stvarno želiš – objašnjavao je svojevremeno Budimir taj dio svoje biografije.

Upisao je Ekonomski fakultet, indeks je već pun sadržaja, ali valja i dovršiti posao. I onda Ante, u trenucima kad svijet nogometa otvara mogućnost da završi u dresu Real Madrida, sjedi doma i uči. Nema druge nego zagrijati stolicu, jer neće se faks završiti sam od sebe…

Jedan je Ante Budimir. Jedan i jedinstven.

A Real Madrid? Nije najuže vezano za ovu priču, ali čini se da od svega toga na kraju neće biti ništa. Tako barem zasad stvari stoje, pa će velikan sa Santiago Bernabuea prema svemu sudeći ući u istu kategoriju kao i Barcelona i Juventus, koji su se ranije spominjali kao realne opcije za nastavak njegove karijere: glasine su to koje je lijepo čuti, pa makar se i ne dogode…

Uostalom, nije loše ni ostati u Osasuni, u kojoj ga obožavaju.

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno