Sport
Vlado Horvat: Nogometna hijerarhija u Turopolju konačno je idealna!
Najiskusniji trener u nogometnom Turopolju u opširnom intervjuu govori o svojim počecima, o igračkim i trenerskim danima… Vodi našeg jedinog četvrtoligaša, Gradiće…
Vlado Horvat (57) iz Starog Čiča najiskusniji je nogometni trener Nogometnog središta Velika Gorica. Trenutno je strateg četvrtoligaša Gradića i ima što zanimljivo kazati o amaterskom nogometu našeg podneblja. Prije no što smo sjeli za stol, uručio je prigodne poklone (bez željene kemijske, ha, ha) i započeo svoju priču.
– Moj je stav da je konačno u nogometnom Turopolju uspostavljena gotovo idealna hijerarhija. Gorica je prvoligaš za naklon do poda, prvenstveno zaslugom predsjednika Nenada Črnka, a onda i čelnih ljudi Velike Gorice. Suradnja Gorice i trećeligaša Kurilovca također je hvalevrijedan potez, logičan i vjerojatno ekonomičan. Gradići su trećerangirani klub pri NS velika Gorica i zadovoljstvo mi je tamo raditi. Vjerujem da će se odgovorni iz našeg prvoligaša malo sjetiti i nas te nam pomoći oko očuvanja rejtinga – uvodno je malo ozbiljno, a malo uz dozu šale, kazao Horvat.
Iza njega je zanimljiva nogometna karijera, kao igrača centarfora, ali i kao trenera. Iz širokog spektra predviđenih tema najprije je zamoljen da se konkretnije predstavi.
– Počeo sam igrati u tadašnjem Borcu u Vukovini, nastavio u Trnju, Samoboru, Dinamu (OO), Maksimiru, Maloj Mlaki i na kraju Hrašću. Osim Borca, sve su to bili klubovi rejtinga za današnju 3. HNL, bilo je tu vrlo zanimljivih igrača i trenera. U Samoboru mi je tako suigrač bio Stjepan Bašić, danas trener u HNS-u, trenutno vodi četvrtoligaša Dinama iz Odranskog Obreža. U spomenutom Dinamu trener mi je bio Miljenko Ćorić, otac poznatog igrača Ante Ćorića. Igrao sam i mali nogomet, za primjer na čuvenoj Kutiji šibica, uz suigrače Ninu Matkovića, Šljivca, Pršira, Hrvoje Braovića, Dražena Plodinec i Rogala – rekao je Horvat i dodao:
– Karijeru igrača seniora zaključio sam u 36. godini, a zatim u veteranima Male Mlake igrao u društvu poznatih nogometaša Drage Rukljača Geca, Ismeta Hadžića, Ivice Poljaka, Ivande, Šćurica… Kao treneru, negdje u 37. godini, prvi klub bio mi je Mala Mlaka, koju sam preuzeo od Drage Rukljača, negdašnjeg velikog igrača Zagreba i Hajduka. Sjećam se, vodio sam tada i igrača Darka Janječića Žicu, velikog znalca, ali isto tako i treneru teško kontroliranog fakina i zaljubljenika u nogomet, kao što je i danas kao nogometni djelatnik (ima velike zasluge za možda i najveće rezultate Udarnika, kasnije Kurilovca). Iz Mlake u školu Radnika, doveo me legendarni Silvio Kranjac Šime, a za dobivenu mladu selekciju koju sam trenirao igrali su onda Matija Dvorneković i Ante Radoš. Trenirao sam još Jelačić iz Vukovine i Lekenik, koje sam uveo u 4. HNL, zatim Turopoljac, Dinamo Hidrel i Mraclin. Za Polet iz Buševca angažirao me sad prvi čovjek Gorice Nenad Črnko, a osim treniranja juniora, asistirao sam i prvom treneru i kumu Nini Matkoviću – prisjeća(o) se Vlado Horvat.
Prije dolaska u Gradiće napravio je pravi podvig u Mraclinu.
– Preuzeo sam Mraclin dok je na kontu bio samo jedan bod (!?), a imali smo toliko i nakon još nekoliko kola pod mojom komandom, dok je, recimo, Turopolje imalo već 20. Na kraju, Mraclin je bio četvrti a Turopoljac sedmi.
Horvatov dobar i zapažen rad itekako je zapeo za oko ljudima u četvrtoligašu Gradiću, kojem nije išlo kako je zamišljeno. – Atmosfera u Gradićima tada nije bila sjajna, daleko od toga. Mnogi su me sumnjičavo gledali kad sam odlučio prihvatiti se teškog izazova. Nisam, međutim, ni trena dvojio, jer vodila me intrigantna činjenica da nije isto odlaziti igrati u Karlovac, Sisak, Petrinju, Zabok, Sveti Ivan Zelinu ili u Zvekovac, Ostrnu ili Oborovo (neka dotični oproste jer nije to nikako podcjenjivanje). Imao sam tada podršku i uže obitelji, a danas sam sve sigurniji da nisam pogriješio. Ubrzo nakon mojeg preuzimanja momčadi, došlo je do smjene predsjednika, a uzde je čvrsto preuzeo Želimir Matičević. Presložena je Uprava, momčad je konsolidirana i uz stvorenu pozitivnu atmosferu stigli su i rezultati, nakon kojih imamo realne šanse ostati četvrtoligaš – kazao je trener Gradića i nastavio:
– Moram spomenuti iskusnije igrače Milanovića, Igora Hajduka, Krešu Budimira (kapetan), Cindrića, Župetića, Štefnera, Furića i Krstanovića. Oni su trpjeli najveći teret i pokrenuli mlađe da svi zajedno prionu radu i treninzima te u stvaranju zajedništva u momčadi, pa onda i u klubu. Planiramo preko zime angažirati nekoliko ciljanih pojačanja, prvenstveno u vezi, pa je nekako i optimizam sada realan i opravdan.
Borba za ostanak u 4. HNL odmah je sugerirala i pitanje o najavljenoj reorganizaciji natjecanja i eventualnom formiranju pet, umjesto sadašnjih tri 3. HNL. Horvat se u vezi toga nije držao samo uskih interesa.
– Nama u Gradiću bi odgovaralo da se klubovi zagrebačkog prstena odvoje od onih s Kvarnera, Rijeke i Istre, jer bi reorganizacijom i mi u nižim ligama lakše izborili ostanak u četvrtom rangu. Šteta je, međutim, razvodnjavati kvalitetu sadašnje 3. HNL zapad jer Kurilovec više ne bi igrao protiv Orijenta, Krka, Opatije, Jadrana Poreč, Novigrada istarskog, Pazinke iz Pazina. Vjerojatno bi pao i interes za novoformirane trećeligaške lige, a za primjer susret Orijenta i Opatije pratilo je na tako davno oko 1500 gledatelja, što je za naše prilike zavidan broj.
Horvat je komentirao i jesenji učinak nižerangiranih klubova središta Velika Gorica.
– Lukavec kao petoligaš u Jedinstvenoj županijskoj ligi ima kvalitetu i trenutni plasman da uspije u pohodu na 4. HNL. Mislim da je i logično da se Gradićima pridruži još jedan klub iz Turopolja kao četvrtoligaš. Turopoljac je pri samom vrhu 1. ŽNL istok i opet bije boj za ulazak među petoligaše, ali već nekoliko sezona su prokockali velike prilike. I opet će biti vrlo teško kontra favoriziranog Naftaša iz Ivanić Grada. Najugodnije iznenađenje jesenas za mene je Vatrogasac i čestitke treneru Nini Matkoviću za preporod momčadi iz Kobilića.
Kako komentirate činjenicu da Jelačić u vlastitom okruženju u Vukovini ima matične trenere Horvata, Matkovića i Ivicu Burića, trenutno u Turopoljcu, a znatno pojačane “banove” vodi strateg iz Zagreba? I pritom rezultati nisu očekivani. Također, što mislite o potezu Dinama Hidrela, koji je na mjesto predsjednice ustoličio gospođu Ivanu Cesarec, koja je prva dama u Turopolju konkretnije zaposlena u muškom nogometu?
– U Jelačiću su kao treneri već radili i Horvat i Matković i Burić pa zašto ne bi i Rakuljić iz Zagreba. Vjerujem i želim da im rezultati budu bolji jer, koliko čujem, ne igraju loše. Što se tiče žene predsjednice u Dinamu Hidrelu, šteta što se takvo što nije dogodilo dok sam tamo ja bio trener. Šalu na stranu, ali mislim da to nije loš potez kluba iz Čiča. Kaže se da žena drži tri strane svake kuće, a podržava i četvrtu ako tlo podrhtava. Gospođa Cesarec već je pokazala hrabrost, a čujem također da ima mirnoću, povjerenje u suradnike i strpljivost. Na ostalima iz kluba je da joj maksimalno pomognu pa žena na čelu nogometnog kluba više i neće biti nekakav raritet – mišljenja je Vlado Horvat.
U već blagdanskom ozračju i nevezanom razgovoru stiglo se i do tek minulog 3. malonogometnog turnira svih 18 klubova središta Velika Gorica “Sveta Lucija 2018.” povodom dana grada.
– Ideja o takvom turniru na kraju godine je odlična. Šteta što je naš prvoligaš Gorica zbog prvenstvenog dvoboja nastupao s mladom momčadi iz škole nogometa i ispao od Poleta iz Buševca. Moji Gradići su, pak, na sedmerce izbacili trećeligaša Kurilovec pa je u finalu Kupa iz Pokupskog u razigravanju s Poletom i Gradićima bila najbolja i osvojila turnir te zaslužuje ogromnu čestitku. Polet ja na kraju bio drugi, a Gradići treći, čime smo mi u klubu zadovoljni. Konačni plasman i nije toliko važan (za Kupu bome je), važno je druženje nas Turopoljaca povodom dana grada i dolazećih blagdana. Na kraju, redakciji City portala i onima koji otvaraju stranicu želim sve najbolja za Božić i u novoj 2019 – zaključio je najiskusniji nogometni trener i strateg u Turopolju Vlado Horvat.
Sport
Nove medalje za goričke taekwondoašice, Sara Prpić i Dora Habijančić srebrne
Nakon nastupa na Croatia Open, odlično su prezentirali svoj klub na Noći borilačkih sportova.
Vikend iza nas, 15. – 16. studenog u dvorani Sutinska vrela održao se G1 Croatia Open na kojem su sudjelovali i natjecateljice iz Taekwondo kluba Velika Gorica. Turnir je okupio više od 750 natjecatelja iz više od 40 država.
– Mi smo na ovom natjecanju nastupili sa šest naših sportašica, kadetkinja Lejla Lea Kajfeš, te juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Sara Prpić, Katarina Bačurin i Dora Habijančić. Turnir je bio iznimno kvalitetan i naše sportašice su odlično odradile svoj posao. Osvojili smo dva srebra i jednu broncu, te jedan plasman na 5. mjesto – komentirao je trener Igor Matić.
U konkurenciji kadetkinja -59kg Lejla Lea Kajfeš osvojila je brončanu medalju. U konkurenciji juniorki -49kg Katarina Bačurin zauzela je peto mjesto, jer je u borbi za medalju izgubila od predstavnice iz Koreje, ovogodišnje viceprvakinje Svijeta.
Sara Prpić juniorka -42kg je osvojila srebrnu medalju, nakon pobjede nad Turskom predstavnicom u finalu gubi od predstavnice iz Hrvatske. Dora Habijančić juniorka -63kg također osvaja srebrnu medalju, nakon pobjeda protiv predstavnica Austrije, Mađarske, Hrvatske u finalu gubi borbu od predstavnice iz Srbije inače 1.nositeljice na ovom turniru.
– Cure su odradile odličan posao i zaradile vrijedne bodove na Europskoj rang listi – dodao je Matić.
Inače, nakon turnira goričke sportašice sudjelovale su i na Noć borilačkih sportova gdje su svojim nastupom zaokružile uspješan dan.
Zajedno sa njima nastupili su i naši mlađi članovi te pokazali osnovne elemente taekwondoa dok su nešto malo starije cure prezentirale izvedbu poomsae (formi) u taekwondou.
Sport
Put do sreće vodi preko Gorice: Jedan brani Hrvatsku, drugi osvaja Ameriku!
Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski, dva bivša golmana HNK Gorice, gotovo istovremeno doživjeli su najljepše trenutku svojih karijera: Kale je proglašen najboljim golmanom MLS-a, a Kota je stao na gol hrvatske reprezentacije
U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.
U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!
Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…
Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.
Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.
– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.
Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.
– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.
Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.
– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.
Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.
A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.
– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.
Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.
I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.
I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…
U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.
Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…
Moja županija
‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’
Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…
Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.
– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.
– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.
U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.
– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.
Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.
– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.
Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.
– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.
– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.
Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…
– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.
Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati
– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.
S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…
Sljedećeg vikenda (23./24.11.2024.) utakmicama 15. kola završava jesenska polusezona u Jedinstvenoj 1.županijskoj nogometnoj ligi. Jesenski prvak je Buna, neovisno o rezultatima zadnjeg kola, jer ima prednost od 4 boda ispred Lonje i pet više od trećeplasiranog Rakovca.
Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Dinamo Hidrel je zahvaljujući odličnim rezultatima (od 8. do 14. kola) stigao na visoku 5. poziciju, zajedno s novim trenerom Stivenom Žitnikom. Posavec je u gornjem dijelu ljestvice s 23 boda na 7. mjestu, a Mladost Obrezina je s najmlađom momčadu u ligi na sigurnom 10. mjestu s 18 bodova. Dojam je da Turopolje bolje igra nego što to pokazuje plasman na 12. mjestu.
Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vatrogasac je na 15. mjestu s jednom pobjedom i jednim remijem, a Kupa ima samo jedan bod na zadnjem mjestu.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025.
Rezultati 14. kola (16./17.11.2024.): Jamnica – Buna (Mala Buna) 1:3, Dinamo Hidrel (Novo Čiče) – Vatrogasac (Kobilić) 2:0, Posavec (Orle) – Turopolje (Turopolje) 0:0, Mladost Obrezina – Milka Trnina (Vezišće) 2:0, Pribić (Pribić) – Kupa 3:0, Rakovec (Rakovec) – Graničar Tučenik 1:1, Lonja – Pušća 1:1, Ban Jelačić (Banovo) – Dinamo Jakovlje 0:3.
Redoslijed: 1. Buna 34 (14 11 1 2 25:9), 2. Lonja 30, 3. Rakovec 29, 4. Pušća 25, 5. Dinamo Hidrel 24 (14 7 3 4 28:22), 6. Dinamo Jakovlje 24, 7. Posavec 23 (14 7 2 5 26:17), 8. Pribić 22, 9. Graničar Tučenik 19, 10. Mladost Obrezina18 (14 5 3 6 26:20), 11. Jamnica 18, 12. Turopolje 16 (14 4 5 5 16:20), 13. Ban Jelačić (B) 14, 14. Milka Trnina 12, 15. Vatrogasac 4 (14 1 1 12 12:39), 16. Kupa 1 (14 0 1 13 9:39).
Novo igralište u Lazini Čičkoj otvoreno je jučer (srijeda, 20.11.2024.) malonogometnim susretom između Reprezentacije Grada i Malonogometnog kluba Lazina. Lokacija je ostala ista, sada je umjesto trave asfalt, ovo igralište je trajnije i lakše ga je održavati.
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Igralište maksimalnih dimenzija je jučerašnjim susretom i službeno stavljeno u funkciju, a svoje nogometno umijeće demonstrirao je i gradonačelnik Krešimir Ačkar sa svojim suradnicima. Predviđeno je da će se o novom sportskom objektu ponajviše skrbiti MNK Lazina.
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Podsjećamo, MNK Lazina je ove godine u MNL Turopolja i Posavine 2024. svoje domaćinstvo odradila na igralištu NK Dinamo Hidrel u Novom Čiču.
Galerija fotografija
-
HOTNEWSprije 2 danaFOTO Prometna nesreća kod Leggiera, naoružajte se strpljenjem
-
Vijestiprije 4 danaTuropoljski tjedan ‘Večere za 5’ otvara radnica u ugostiteljstvu Branka: „Volim kuhati, ali nemam za koga“
-
HOTNEWSprije 4 danaGoričanka Branka osvojila je 37 bodova: Ivan predjelo nije mogao probati zbog alergije
-
HOTNEWSprije 4 danaMještani Gradića pozivaju se na oprez! Provaljeno u garaže i obiteljske kuće
