Povežite se s nama

Sport

KOMENTAR Na kraju svega, bogovi nogometa ipak su imali zrnce milosti…

Ovo je priča o promjeni duha u gradu često hladnom prema lokalnom sportu, o jednoj poruci, jednom konobaru, o bogovima nogometa, pravdi i nepravdi, o nogometnom jeseni za anale, za vječnost…

Objavljeno

na

Jedna vruća, ljetna subota bližila se podnevu, dva su dana preostala od mjeseca srpnja. Nekoliko sati poslije Gorica je trebala istrčati na Rujevicu i započeti jednu ludu prvoligašku avanturu, držala me neka neobična nervoza u iščekivanju da konačno krene, i nisam mogao izdržati… Poslao sam poruku treneru Sergeju Jakiroviću:

“Samo hrabro, želim ti da od danas pokreneš priču koja će dovesti do toga da cijeli grad prije utakmica Gorice drhti u iščekivanju ovako kao ja danas.”

Odgovorio je kratko, optimistično – takav je on uvijek, pozitivan i optimističan – ali bio je i sam svjestan gdje je došao, u kakvu sredinu. U grad u kojem sam nekoliko sati poslije, desetak minuta prije nego što će utakmica početi, sjeo u jedan kafić, ispred televizije. Vrtio se nekakav vaterpolo, više nemam pojma koja utakmica točno, nitko od gostiju nije čak ni pogledavao prema ekranu, i u svemu tome jedan lik u dresu Gorice, montiran ispred TV-a, vjerojatno je djelovao kao čudak. U najmanju ruku.

Možete mi, molim vas, prebaciti na Goricu – zamolio sam uljudno konobara.

– Koju Goricu, što se igra – odgovorio je čovjek protupitanjem, čak ga je malo i živciralo što ga sad gnjavim s tim nekim glupostima, kakva sad Gorica…

I tu sam shvatio koliko je još posla pred Sergejem, koliko je ona želja iz poruke teško dostižan ideal. Neću pretjerati ako kažem da sam bio jedini koji je pozorno gledao u ekran tih 90 minuta, svi ostali bi eventualno tu i tamo bacili pogled na “neku tamo utakmicu” i odmah zatim se vraćali svojim razgovorima, novinama, mobitelima ili gledanju u prazno. Čudak u dresu Gorice sad se počeo i živcirati, nešto vikati, ljutiti se na primljene golove…

Tjedan dana poslije nešto ljudi došlo je vidjeti prvu domaću utakmicu, ona ekipa koju se moglo sresti na tribini i u drugoligaško vrijeme, pojačana s još ponekim znatiželjnikom, a ispalo je da je Gorica prosula dva boda protiv Slaven Belupa. Pa tjedan poslije još tri protiv Intera… Znajući kako diše ovaj grad, bojao sam se da će i to malo interesa ekspresno splasnuti, da ljudi neće shvatiti što se tu zapravo događa.

A onda je došao Hajduk na Poljudu… Nisam bio u goričkom kafiću nego gore na tribini, to je bila utakmica koja se ne propušta. I veliki preokret. Dan poslije šepurio sam se ulicama mjestašca na omiljenom otoku u istom onom dresu, svjestan da bi ovo mogao biti početak nečega velikog. Osjetilo se u duhu momčadi, u atmosferi, trebali su stisnuti taj neki imaginarni prekidač da bi stvari krenule u pravom smjeru. I krenule su…

Jedna topla subota, bilo je već bablje ljeto, išla je prema podnevu, mjesec rujan bio je točno na svojoj polovici. Poruke ovoga puta nisam slao, ovoga puta su mi dolazile.

Daj mi riješi ulaznice, molim te, trebaju mi dvije ako ikako možeš. Platit ću koliko treba.”

I to je samo jedna od njih, ali poslužit će kao dobra ilustracija onoga što se događalo. Kao i moj odgovor…

“Nažalost, stari, ne mogu ti pomoći. Ulaznica jednostavno više nema. Nema i gotovo.”

Tog dana u grad je dolazio Dinamo, a na klupskoj Facebook stranici već je danima stajao onaj prekrasni natpis. Rasprodano! Sve se okrenulo naglavačke, sad je valjda i onaj konobar iz kafića s početka priče znao tko igra, o kakvoj je to Gorici riječ, vjerojatno je čovjek i žicao ulaznice po gradu… Ali, jebiga, rasprodano.

– Jel se meni to čini ili si ti već uspio izvesti ono iz poruke – rekao sam treneru nakon utakmice koju je gledalo više od 4000 ljudi, a bilo bi ih i puno više da su HNS-ovi propisi dopustili da ljudi mogu i na istočnu tribinu.

Nasmijao se, nije mogao sakriti zadovoljstvo, iako je koju minutu prije izgubio utakmicu. Ali dobio je puno više. I on i Gorica. Dobio je pažnju ljudi, izazvao je kaos u Velikoj Gorici zbog nogometa. To se desetljećima nije događalo, to je bilo nešto potpuno novo, ludo, na trenutke nestvarno… I ponovilo se još jednom, onog jesenskog dana kad je u grad došao Hajduk, kad su se prvi put upalili toliko iščekivani reflektori. Ponovno su radili telefoni, a u red za ulaznice u jednom je trenutku morao stati čak i kapetan Igor Čagalj! Kažem, totalna ludnica…

I svi su odjednom znali za Goricu, svi se su divili Gorici, isticali kako Gorica čisti svlačionice i mete protivnike, govorili o pristojnom, gospodskom klubu koji ima igrače, igru, trenera, upravu, pa čak i navijače! E, to je pravi posao u ovome gradu, pomalo hladnom prema lokalnom sportu, svojim radom i angažmanom natjerati ljude da stvore i malu, ali simpatičnu navijačku skupinu, da se ona nazove Gorica Good Boys, da se za Goricu navija čak i na gostovanjima.

Ispadali su tu negdje usput i igrače, izbacivala ih je momčad, i oko njih su krenule razne priče. Iyayi Belive Atiemwen prometnuo se u ponajboljeg igrača lige, Lukasz Zwolinski u ponajboljeg strijelca lige, Kristijan Kahlina u ponajboljeg golmana lige… A Gorica se prometnula u najljepšu priču HNL-a. Nisu to pokvarila ni tri vezana poraza u završnici jeseni, u cjelokupnoj slici toliko su dominirali svijetli tonovi da nije bilo te tamne nijanse koja se može probiti na površinu.

Gorica, postalo je jasno svima i svakome, ima igrače, ima trenera, ima predsjednika kluba, ima dopredsjednika, ima upravu, ima sve one ljude oko kluba… I svi su se je oni učinili hitom. Jedni na terenu, drugi u uredima, treći posvuda. I zasluge za jednu ovakvu jesen moraju se podijeliti na sve njih. Od čovjeka koji “lajna” teren i postavlja zastavice, preko onoga koji osigurava novac, onoga koji dovodi igrače, onoga koji se bavi papirologijom, onoga koji popravlja vrata, naručuje pizze nakon utakmice ili kači transparente na ogradu stadiona, pa sve do onoga koji zabija, asistira, uklizava ili brani. Ovo je zajednička jesen, zajednički uspjeh.

I zato mi je u trenucima kad sam, promrzao do kostiju, sjedio na tribinama stadiona u Kranjčevićevoj i gledao kako utakmica ide prema kraju dok na semaforu piše “Lokomotiva – Gorica 2-1”, pogledavao i prema nebu.

– Čekaj, stvarno misliš da je ovo fer?! – promrmljao sam u sebi obraćajući se Onome Gore.

14.12.2018., Stadion Kranjceviceva, Zagreb – Hrvatski telekom Prva liga, 18. kolo, NK Lokomotiva – HNK Gorica. Believe Atiemwen Iyayi Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Na kraju ovakve jeseni, nakon tri poraza u nizu, dođeš na snijegom prekriveni teren, daš svoj maksimum, i onda ti se dogodi da taj briljantni Zwolinski zapuca tri šanse, da se fenomenalnom momku i strašnom golman Kahlini, koji je konačno dočekao svoju šansu i pokazao koliko je dobar, dogodi onakav kiks, da mu lopta prođe kroz ruke… Nakon svega, bogovi nogometa ispali bi zaista okrutni i nemilosrdni da dopuste da ovakva jesen ovako završi.

Srećom, nisu oni takvi. Barem ovoga puta nisu ispali takvi. Igrala se 88. minuti, Beli je namjestio loptu, nježno i elegantno prebacio zid i pogodio za 2-2. E, tako već može… Imao sam već i naslov:

“Beli, zabij ga snježno!”

Odustao sam, svjestan da su konotacije presnažne, ali poanta je jasna. Beli je pogodio, i red je da upravo on bude taj, a Gorica je jesen završila s vrijednim remijem. Točnije, nije ga završila s četiri poraza u nizu. Uostalom, bilo bi i glupo da jest, ne bi tu bilo kozmičke prave da je završilo tako, nisu to ovi momci zaslužili. Puno više su zaslužili da taj slobodnjak uđe, da spas stigne u zadnji čas i da svi zajedno na nogometno zimovanje odemo puno boljeg raspoloženja.

A na proljeća – idemo dalje! Istim ili još jačim tempom. Bogatiji za vrijedna iskustva, svjesni da je sve moguće. Ako si pošten, ako daješ maksimum, ako to zaslužiš. Ili, kako bi trener Jakir rekao…

– Samo jako ili nikako!

A sad, Gorica, odmori se. Zaslužila si…

 

Sport

Ivan Grahovac – priča o talentu, radu i naslovu prvaka Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad se iz Kozjače, iz naših Vukomeričkih gorica, krene prema velikim sportskim snovima, put nikada nije lagan. No, za Ivana Grahovca nogomet je ljubav i način života.
Rođen 24. lipnja 2009. godine, Ivan će za mjesec dana proslaviti svoj 17. rođendan, a iza njega su već godine rada, odricanja i uspjeha kakve mnogi sportaši sanjaju cijelu karijeru. Njegova priča počinje na terenima NK Kurilovec, gdje je kao devetogodišnji dječak prvi put stao među vratnice. Već tada bilo je jasno da posjeduje nešto posebno što označava prave golmane.
Talent nije dugo ostao skriven. Godine 2022. stiže poziv iz HNK Gorice, jednog od najorganiziranijih hrvatskih prvoligaških klubova kada je riječ o radu s mladim igračima. Ivan tamo nastavlja svoj razvoj i vrlo brzo postaje jedan od ključnih igrača generacije 2009. Iste godine dolazi i prvi veliki trenutak. Na kultnom malonogometnom turniru tkz. „Mala Kutija šibica”, pioniri HNK Gorice osvajaju naslov pobjednika, a Ivan Grahovac proglašen je najboljim vratarom turnira. Bio je to trenutak kada je šira sportska javnost prvi put ozbiljno čula za tihog i skromnog dečka iz Vukomeričkih gorica. Pod vodstvom trenera Borisa Trivunova uslijedio je novi iskorak. Generacija HNK Gorice osvaja Prvenstvo Hrvatske u kategoriji starijih pionira, a Ivan svojim obranama potvrđuje status jednog od najperspektivnijih mladih golmana.


No, pravi sportaši ne boje se izazova. Upravo zato Ivan prihvaća poziv trenera Dine Kovača i odlučuje otvoriti novo poglavlje svoje karijere prelaskom u MNK Uspinjača Gimka. Odluka da veliki nogomet zamijeni futsalom pokazala se kao pun pogodak. Brži ritam igre i manji prostor  samo su dodatno naglasili njegove kvalitete. Ivan je iz utakmice u utakmicu rastao, a 2026. godina donijela je krunu svega uloženog truda — naslov prvaka Hrvatske u futsalu u kadetskoj konkurenciji.
Državna završnica u Gradskoj sportskoj dvorani Velika Gorica ostat će zauvijek upisana u povijest kluba. Uspinjača Gimka je osvojila naslove državnih prvaka u kadetskoj (U-17) i juniorskoj (U-19) konkurenciji, u obje finalne utakmice svladali su gradskog rivala Futsal Dinamo.
U spektakularnom finalu kadeta protiv MNK Futsal Dinamo, momčad Uspinjača Gimko slavila je rezultatom 3:2, a Ivan Grahovac još jednom bio je jedan od junaka susreta.
Dok je sigurnim obranama zaključavao svoja vrata, publika je posebno ostala bez daha u trenutku kada je „Grah”, kako ga suigrači od milja zovu, postigao nevjerojatan pogodak s gotovo 30 metara udaljenosti. Bio je to trenutak koji se ne zaboravlja — gol koji je podigao dvoranu na noge i simbolično pokazao koliko daleko može dosegnuti dječak iz Kozjače kada vjeruje u sebe.


Na kraju prvenstva stiglo je i novo veliko priznanje — nagrada za najboljeg vratara Hrvatske u svojoj igračkoj kategoriji. No, ono što Ivana razlikuje od mnogih nije samo talent, nego i skromnost. Dok je ponosno držao trofej u rukama, njegove riječi pokazale su koliko čvrsto stoji na zemlji:
– Prije svega želim zahvaliti svojoj obitelji, suigračima i trenerima koji su mi bili najveća podrška i velika pomoć u mom napretku. Ova nagrada mi iznimno puno znači jer osjećam da je odraz mog truda, rada i odricanja tijekom cijele sezone. Ali ovo ne doživljavam samo kao individualan uspjeh, nego kao uspjeh cijelog kluba Uspinjača Gimka. Ponosan sam što predstavljam ovaj klub i što sam dio ove ekipe. Vjerujem da je ovo tek početak još većih uspjeha i dodatna motivacija da nastavim još jače raditi i napredovati.”
Dok gradi ozbiljnu sportsku karijeru i polako ulazi u svijet ozbiljnijeg sporta, Ivan nikada nije zaboravio svoj kraj i svoje ljude. Proteklih godina branio je i za svoju Kozjaču na kultnoj Breškoj ligi. Ipak, kako obveze i profesionalni zahtjevi postaju sve veći, ove godine Ivan neće stati među vratnice svoje momčadi. U Kozjači nitko ne sumnja da će njihov „Grah” uvijek ostati jedan od njih, bez obzira na to kamo ga nogometni put odvede.

Na njegovu sportskom putu posebno mjesto pripada i osobnom treneru Tihomiru Perekoviću, koji je uz Ivana od njegovih prvih igračkih dana. Kroz godine rada, treninga i odricanja bio mu je velika podrška u razvoju, a upravo su predanost, disciplina i kontinuiran rad dodatno oblikovali Ivana u jednog od najperspektivnijih mladih vratara svoje generacije.

Fotografije – obiteljska arhiva

Nastavite čitati

Sport

Novo zlato stiže u Veliku Goricu – sjajan nastup paraboćara na prvenstvu Hrvatske

Boćari BK „Marijan Dobrinčić“ iz Velike Gorice vratili su se s trećeg prvenstvenog turnira Hrvatske u bocci

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Parasportski savez grada Velike Gorice/FB

Na trećem prvenstvenom turniru Hrvatske u bocci, održanom proteklog vikenda u Splitu, boćari Paraboćarskog kluba “Marijan Dobrinčić” iz Velike Gorice, ostvarili su niz zapaženih rezultata, a najviše se istaknuo Marko Turković osvajanjem zlata u BC2 kategoriji.

U konkurenciji u kojoj je tijekom dva dana odigrano 96 utakmica, Veliku Goricu su predstavljali Josipa Strgar, Leonardo Jurić, Mateo Celčić, Marko Turković i Pavao Čančer.

Marko Turković turnir je zaključio bez poraza i osvojio prvo mjesto u svojoj kategoriji, potvrdivši odličnu formu. Leonardo Jurić stigao je do polufinala, dok je Mateo Celčić upisao pobjedu protiv aktualnog državnog prvaka, što se izdvaja kao jedan od značajnijih trenutaka turnira za velikogorički klub.

“Ovakvi rezultati još su jedan dokaz koliko rada, odricanja i zajedništva stoji iza naših sportaša i klubova. Ponosni smo na svaki njihov nastup, trud i borbu kojom predstavljaju svoj grad i Savez”, poručili su iz Parasportskog saveza grada Velike Gorice.

Nastavite čitati

Sport

ACES Europe u Velikoj Gorici – evo što je grad pokazao u utrci za županijsku sportsku titulu

Članovi ACES Europe obišli su sportske objekte i treninge u Velikoj Gorici u sklopu procjene Zagrebačke županije za kandidaturu Europske regije sporta 2027.

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica bila je jedna od postaja trodnevnog posjeta evaluacijske komisije ACES Europe, koja obilazi Zagrebačku županiju u sklopu procjene kandidature za titulu Europske regije sporta 2027. Komisija je u našem gradu, koji već nosi titulu Europskog grada sporta 2023., razgledala sportske objekte, pratila treninge i upoznala se s planovima razvoja sportske infrastrukture.

Tijekom posjeta Gradskoj sportskoj dvorani članovi komisije vidjeli su kako izgleda svakodnevni rad u lokalnim sportskim programima. Istovremeno su se odvijali treninzi djece u različitim disciplinama, od break dancea za dječake do ritmičke gimnastike za djevojčice, kao i drugi organizirani sportski sadržaji za mlade.

U sklopu posjeta predstavljen je i jedan od većih sportskih projekata u Hrvatskoj, budući nogometni kamp Hrvatskog nogometnog saveza u Velikoj Gorici. Članovi komisije upoznati su s tijekom radova i planiranom ulogom tog projekta u daljnjem razvoju sporta u gradu i županiji.

Program posjeta uključivao je i obilazak balon dvorane, gdje su trenirale mlade rukometašice, čime je dodatno naglašena važnost sustavnog rada s mladima i razvoja ženskog sporta u gradu.

Posebna pažnja posvećena je i parasportskim programima, gdje su sportaši demonstrirali treninge, a komisiji je predstavljen pristup koji, kako je istaknuto tijekom obilaska, naglasak stavlja na dostupnost sporta svima.

Nastavite čitati

Najave

Turopoljski polumaraton se vraća u Goricu! U nedjelju 600 trkača, zatvara se dio gradskih prometnica

Nakon sedam godina pauze, Velika Gorica je ponovno domaćin Turopoljskog polumaratona.

Objavljeno

na

Nakon sedam godina pauze, u nedjelju, 31. svibnja, u Veliku Goricu se vraća Turopoljski polumaraton koji ponovno okuplja trkače na gradskim ulicama. Organizator je AK Turopolje, čiji je predsjednik Hrvoje Mikulić istaknuo kako se radi o povratku jedne dugogodišnje sportske priče u gradu.

“Turopoljski polumaraton jer nasljednik popularne Turopoljske trke koja je bila godinama ovdje. Sretni smo da se napokon vraća i uzbuđeni smo. Trka će imati tri dužine, polumaraton (21 km) te popratne utrke od 10 km i 5 km. Trenutačno imamo prijavljenih 620 trkača, potvrđenih preko 520. Očekujemo da ćemo doći do brojke od 600, a cilj nam je uhvatiti zamah kako bi ovo bila redovna manifestacija”, rekao je Mikulić.

Mikulić je zahvalio i brojnim partnerima koji su sudjelovali u organizaciji, Gradu Velikoj Gorici, Zagrebačkoj županiji, Zajednici sportskih udruga Grada Velike Gorice, turističkim zajednicama, policiji, vatrogascima te velikom broju volontera.

“Ovo je ogroman projekt i zahtijeva puno ljudi po cesti i bez njih ništa ne bi bilo”, istaknuo je.

Utrka ima i međunarodni karakter, a u Veliku Goricu dolaze trkači iz BiH, Slovenije, Švicarske, SAD-a, Kine i Filipina. Među sudionicima je i velik broj mladih, oko 10 % natjecatelja je mlađe od 20 godina.

Zbog utrke će u nedjelju doći do značajnih prometnih ograničenja. Zagrebačka ulica bit će zatvorena od 8:50 do 12 sati, od Gradske tržnice do križanja s Ulicom Rudolfa Fizira i Poštanskom ulicom. Privremeno će se zatvarati i dijelovi Ljudevita Posavskog i Matice hrvatske, koji će se ponovno otvarati nakon prolaska trkača.

“Natjecatelji koji trče 5 km kreću od Muzeja Turopolja i idu do Zubaka, tamo se polukružno okreću, vraćaju se Ulicom Ljudevita Posavskog, Matice hrvatske, idu kroz rotore i dolaze do cilja. 10 km ide tako još jedan krug. Što se tiče polumaratona, natjecatelji također idu do Zubaka, ali se ne okreću već skreću u Poštansku ulicu, ali idu po nogostupu i skreću na Vukomeričku cestu, idu u A. K. Miošića do Kolodvorske gdje će skrenuti desno prema pruzi, zatim idu lijevo u Ulicu bana Josipa Jelačića i prolaze kroz cijeli Kurilovec pa će proći kroz Josipovićevu ulicu pa preko rotora u Ulicu Stjepana Fabijančića Jape, skroz do obilaznice gdje skreću lijevo i kod novog reciklažnog dvorišta i spajaju je se na Stjepana Fabijančića Jape i dolaze do cilja i tako dva puta”, pojašnjava Mikulić.

Osim sportskog dijela, događaj će imati i popratni sadržaj DJ program, ručak za natjecatelje te sportski buvljak. Prikupljena sredstva od buvljaka bit će donirana Caritasu župe Navještenja Blažene Djevice Marije, a dodatni dio donirat će i AK Turopolje

Za natjecatelje je pripremljeno sedam okrjepnih stanica te gulaš nakon utrke te rižoto i tjesteninu s povrćem.

Podjela startnih paketa organizirana je u prostoru Turističke zajednice Grada Velike Gorice u petak od 17 do 20 sati, u subotu od 9 do 12 te od 17 do 20, kao i na dan utrke od 7 do 8:30 sati.

Nastavite čitati

Sport

FOTO VG Boys u derbi susretu bolji od Kurilovca

Objavljeno

na

Objavio/la

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 23. i 24. kola u kojima je na 12 odigranih utakmica postignuto 53 pogotka (23+ 30). Do kraja prvenstva za odigrati su još utakmice dva kompletna kola i nekoliko odgođenih utakmica.

Utakmice 25. kola igraju se u petak, 29. svibnja, odnosno u ponedjeljak 01. lipnja 2026. godine.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 23.-24. kolo

Rezultati 23. kola (petak, 22.05.2026.): Buna – VG Boys 1:3, Dinamo – Klas 1:2, Posavec – Lekenik 0:0, Velika Mlaka 1947 – Hruševec 7:2, Polet – Gradići 2:2, Vatrogasac – Lukavec 3:0, Kurilovec slobodni.

Rezultati 24. kola (ponedjeljak, 25.05.2026.): Lukavec – Polet 1:3, Gradići –Velika Mlaka 1947 4:4, Hruševec – Posavec 5:1, Lekenik – Dinamo 6:0, Klas – Buna 3:0, VG Boys – Kurilovec 2:1 (Škrinjarić, Zorić / Šporčić), Vatrogasac slobodni.

Poredak nakon 24. kola: 1. Klas 55 (21 17 4 0 97:26), 2. VG Boys 50 (23 16 2 5 71:24), 3. Kurilovec 47 (21 15 2 4 61:20), 4. Velika Mlaka 1947 38 (22 12 2 8 61:48), 5. Dinamo 35 (22 11 2 9 63:51), 6. Lekenik 34 (22 10 4 8 57:44), 7. Vatrogasac 33 (20 10 3 7 36:26), 8. Gradići 22 (21 6 5 11 30:66), 9. Lukavec 22 (22 6 4 12 31:43), 10. Polet 22 (23 6 4 13 34:50), 11. Buna 22 (20 6 3 13 29:44), 12. Hruševec 12 (20 3 3 14 30:87), 13. Posavec 9 (21 1 6 14 11:82).

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno