Povežite se s nama

HOTNEWS

Tko je taj Zwolinski? Jede domaću Nutellu, pije kokosovo mlijeko i – zabija

Objavljeno

na

Sat vremena Gorica se mučila u gostima kod Rudeša, na tribinama je razina zabrinutosti sve više rasla, sve dok Matija Špičić nije poslao jednu loptu naprijed, naizgled napamet, no može to ispasti i kao genijalan potez ako ta lopta ide prema Lukaszu Zwolinskom. Poljska napadačka “zvijer” primila je loptu i riješila stvar u dva dodira. Bio je to njegov osmi gol ove sezone, opet je naš Zwole sam na vrhu ljestvice strijelaca HNL-a…

“Nisam zabio dvije utakmice, jednu sam i pauzirao… Vrijeme je za novi gol”, govorio je Zwolinski u neformalnom razgovoru iščekujući Rudeš.

Rečeno, učinjeno. Kastrati, Mierez, Andrić i Heber opet gledaju u leđa Zwolinskom, a Gorica je na trećemu mjestu prvenstvene ljestvice. Barem na jedan dan, dok ne završi ogled Osijeka i Slaven Belupa u Koprivnici.

“Znam da neću zabijati u svakoj utakmici, to je normalno, ali važno mi je da u svakom trenutku radim sve što mogu da pomognem momčadi. To je najvažnije, pobjeđujemo samo ako igramo zajedno. Sviđa mi se liga, igra se puno ofenzivnije i slobodnije nego u Poljskoj, a to meni kao napadaču odgovara”, kaže Zwolinski.

Da bi slika o jednom sjajnom nogometašu bila potpunija, zagrebali smo ispod površine i saznali kako je i zašto došao u Goricu, odakle tako dobar napadač u klubu koji je tek ušao u prvu ligu…

“Moj rodni grad je Sczeczin, tamo sam i počeo igrati, u Pogonu. Prošao sam sve uzrasne kategorije i na kraju zaigrao za prvu momčad. I nije mi bilo loše, ne mogu to reći, ipak je to moj klub, moj grad, ali razgovarao sam s trenerom i rekao mi je: ‘Zwole, ti si jako dobar igrač, ali ponekad je dobro promijeniti klimu da bi se osjećao, da bi bio sretan’. Ne mogu reći da nisam bio sretan u svome klubu, u svom gradu, ali imao sam osjećaj kao da me netko guši”, otvoreno kaže Zwoliński.

Uzeli su ga i navijači na zub, za loše igre momčadi krivili su njega, pa mu gledali što objavljuje na Instagramu, izludili ga toliko da je ugasio profil…

“Nije to lako. Ja sam rođen tamo, na utakmici ja od 10.000 ljudi na tribinama osobno poznajem njih 5000. I u želji da budem što bolji, blokiram. Morao sam se maknuti da bih pokazao što znam.”

I maknuo se, srećom po nas, baš u Goricu. Kako? Zašto?

“Upravo sam s Pogonom putovao na utakmicu poljske lige, kad me nazvao menadžer i rekao: ‘Ne moraš mi odmah odgovoriti što misliš, ali imaš ponudu iz Gorice. Provjeri o kakvom se klubu radi, raspitaj se, radi se o novom hrvatskom prvoligašu, tamo igra i Michał Masłowski… Razmisli, prespavaj pa ćemo se čuti’.”

Sljedeći Łukaszev potez bio je, zapravo, i jedini logičan.

“Odmah sam nazvao Maslowskog. Nakon tog prvog razgovora, sljedećih dana čuli smo se pet puta na dan, raspitivao sam se o svakom detalju. O klubu, treninzima, treneru, travnjaku, suigračima, kvaliteti lige… Ma o svemu. I rekao mi je jako puno lijepih stvari.

Sve je to Maslovo maslo…

Konkretnije, Masłowski ga je, u maniri najboljih sportskih direktora, “doveo” u Goricu.

“Pričao mi je da su ljudi ovdje otvoreni, srdačni, pristupačni, uvijek spremni pomoći… Rekao mi je da su suigrači jako dobri, da je liga odlična, pa mi je sve to usporedio s Poljskom. Kazao mi je: ‘Da, u Poljskoj imaš velike stadione, pune tribine, sve oko nogometa je sjajno, ali kvaliteta samog nogometa je čak i malo lošija nego ovdje.’ I brzo sam shvatio da je za napadača ovo jako dobra liga. Puno igrača zaista ima kvalitetu, igra se puno otvorenije, više napadački, dok se u Poljskoj sve temelji na fizičkoj snazi i taktici” usporedio je Zwoliński.

Iako, danas priznaje kako je osjećao da ulazi u veliki rizik.

“Nakon svega, nazvao sam menadžera i rekao mu: ‘Može, riskirat ću!’ Da, dolazak u Goricu za mene je bio rizik, ali čini mi se da je to bio dobar rizik, ha, ha.”

Nažalost, Masłowski je odmah na početku sezone ozlijedio koljeno i neće ga biti sve do proljeća, ali prijatelj i suigrač sprema lijepo iznenađenje.

“Obećao sam Maslu da će, kad se vrati nakon ozljede, Gorica biti najmanje u sredini tablice. Zato dajem još više nego što mogu, jer taj dečko mi je stvarno puno pomogao u mojim prvim danima ovdje. Razumije, čak i govori hrvatski, tako da je uz njega sve bilo lakše… Uostalom, i njemu sam više puta rekao da ne bih došao u Goricu da on nije igrao tu. Ipak sam išao u nešto potpuno nepoznato, prvi put sam u inozemstvu, u bilo kojem klubu osim mog Pogona… Ukratko, hvala ti, Maslo”, sa smiješkom je kazao Zwole, a zahvalama će se sigurno priključiti i svaki navijač Gorice.

Jabuke i breskve na dar

Uostalom, baš zbog ljudi koji ga okružuju, velikim dijelom zbog njih, danas je ovaj Poljak sretan čovjek.

“Osjećaj se jako, jako dobro u Gorici. Ljudi ovdje su zaista otvoreni, prijateljski nastrojeni. I oni koji me ne znaju prilaze mi kao da sam cijeli život ovdje, nude mi pomoć na svakom koraku… I susjedi su nam sjajni. Moja djevojka je, recimo, bila u šetnji sa psom, kad su joj počeli prilaziti i pokazivati novine u kojima je moj intervju. Dali su joj i domaće jabuke i breskve iz vrta… Fenomenalan osjećaj. Toga nema u Poljskoj. Svaki put kad odem na kavu ljudi čestitaju, daju podršku, govore da navijaju za Goricu. Kažem, izvrsno se osjećam ovdje”, hvali Zwole svoj novi dom.

Uzeo je i satove hrvatskog, uči jezik i ide mu sve bolje.

“Hrvatski je sličan kao poljski, a ja nisam tip koji će sjediti doma za PlayStationom, radije ću nešto naučiti”, kaže Zwoliński i pritom doista misli ozbiljno.

Naime, gorička devetka uskoro će biti akademski građanin, pri kraju je studija na poljskoj verziji Kineziološkog fakulteta, i to je uspio uz nogometnu karijeru.

“Kad završi prvi dio sezone, moram otići polagati ispite u Poljsku. Inače bih trebao biti i na 40 posto predavanja, ali ovo mi je zadnji semestar pa su mi progledali kroz prste” govori Łukasz, koji se i na putovanjima s klubom često druži s knjigom.

Budi fit kao Lewandowski

U Velikoj Gorici nije sam, uz njega je i zaručnica Ines.

“Tako je, tu smo ona, ja i naš pas Kobe. Znate, kao Kobe Bryant”, smije se Zwole i nastavlja:

“Završila je fakultet pa nije bilo razloga da ne dođe sa mnom. Puno mi je lakše kad je ona tu, između ostalog i zato što je završila neku vrstu nutricionizma, s naglaskom na zdravu hranu i sport. Nije loše kad sportaš ima stručnjaka za to doma, ha, ha… Osim toga, vrhunska je kuharica. Što god pronađem na ‘googlu’, pošaljem joj i ona samo kaže ‘ok’ – zadovoljno konstatira napadač Gorice.

“U Poljskoj je pristup prehrani ‘budi fit’ jako popularan zbog Roberta Lewandowskog i njegove supruge, koji promoviraju zdrav život. Tako i mi živimo, ali nismo nikakvi frikovi. Mene, recimo, nikad nećete vidjeti da pijem Coca-colu, jedem čips, pa čak i da pijem normalno mlijeko. Nego kakvo? Samo rižino, bademovo ili kokosovo”, objašnjava Zwole pa nastavlja:

“Između ostaloga, moja Ines radi i slatkiše. Recimo, nema šanse da pojedem Nutellu, ali zato ona napravi domaću Nutellu. Imamo mašinu za to, u nju se ubace bademi, kikiriki… Tako da joj nije dosadno dok sam ja na treninzima i utakmicama.

Dobar čovjek, dobar igrač

Ines je već bila u Hrvatskoj, s roditeljima je pet, šest puta dolazila na našu obalu, a Łukaszu je dolazak u Veliku Goricu prvi posjet Hrvatskoj.

“Kad imamo vremena, odemo do Zagreba, oboje volimo povijest pa smo upoznali i povijesti Zagreba. Ona je vidjela Dubrovnik, Hvar, Split i mnoga druga mjesta, ali Hrvatska je prekrasna i imamo puno jako planova za razgledavanje, čim bude moguće”, govori Zwoliński.

Nije tipičan nogometaš, shvatili ste to već, kao što se već nakon nekoliko minuta razgovora s njim lako shvati i da je odličan tip. Pa recimo, na pitanje druže li se stranci isključivo između sebe ili se “miješaju” s domaćim igračima, odgovara:

“Svi smo zajedno, ali u svakom klubu je normalno da se stranci malo više drže zajedno. Ipak domaći igrači imaju obitelji, djecu, neki žive u Zagrebu, a mi smo svi ovdje, svima nam je ovo novo. Često Ines i ja pozovemo na druženje ili na ručak nekog od suigrača koji su ovdje sami, znamo da im nije lako. Ipak je najvažnije biti dobar čovjek. Ako je tako, vratit će ti se i na terenu” zaključuje svoju priču Zwoliński.

Dobar tip i, znate to već, sjajan napadač. Ajmo tako dalje…

HOTNEWS

FOTO Prva pobjeda Gradića u gostima

Objavljeno

na

Objavio/la

Ban Jelačić je u 10. kolu Premier lige u sezoni 2025./2026. zabilježio prvi poraz na domaćem terenu, izgubio je od Gradića 2:3! Za pobjednika strijelci su bili Stjepan Pralas (2) i Nikola Kos, a za domaće Josip Hrženjak i Ivan Pušić.

Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Zanimljiva utakmica u kojoj je favorit iz Vukovine izgubio tri ‘planirana’ boda, koja su zasluženo osvojili Gradići. Susret je započeo očekivanim pritiskom domaćih i u 15. minuti Hrženjak je nakon odbijanca poslao loptu u nebranjenu mrežu – 1:0.

Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Stalnom inicijativom domaći su imali nekoliko prigoda za pogodak koje su ostale neiskorištene. Solo prodor Kosa u 41. minuti nije uspio zaustaviti njegov čuvar i mladi napadač (inače, šahovski prvak Hrvatske u kadetskoj kategoriji) projektilom je s ruba kaznenog prostora matirao vratara Vidića i izjednačio – 1:1.

Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon odmora domaći su krenuli s tri izmjene, ali to nije donijelo pomak u njihovoj igri. Gradići su u otvorenoj igri dva puta preko kapetana Pralasa zatresli mrežu za osjetno vodstvo – 1:3! Pojačanim pritiskom domaći su stvarali šanse i promašili, nisu imali ni sreće, dva puta pogodili su gredu odnosno vratnicu. U završnici su i Gradići pogodili vratnicu, a Pušić je golom iz gužve u prvoj minuti sudačke nadoknade samo ublažio poraz – 2:3!!

Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ban Jelačić (10 3 4 3 18:15 13) je s 13 bodova na 11. mjestu, a Gradići (10 3 0 7 15:30 9) su s 9 bodova na 14. mjestu u trenutačnom poretku.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 10.kolo

NK Ban Jelačić – NK Gradići 2:3 (1:1)

Vukovina. Gledatelja: 30. Nedjelja, 05.10.2025., 16 sati. Sudac: Petar Jantolek (Velika Gorica). Pomoćni suci: Matej Mrkoci (Mraclin) i Katarina Ćulumović Velika Gorica). Delegat: Tomislav Brebrić (Markuševec Turopoljski). Strijelci: 1:0 – Hrženjak (15), 1:1 – Kos (41), 1:2 – Pralas (55), 1:3 – Pralas (62), 2:3 – Pušić (90+1).

BAN JELAČIĆ: Vidić, Landeka (od 46. Rovišan), Drezga, Markov, Smok, Hrženjak (od 46. Miletić), M.Nikić (cap.), Barišić (od 63. Kotrman), Milatović, Klasnić, Harambašić (od 46. Pušić). Trener: Tomislav Škrinjarić.

GRADIĆI: Jerković, Premac, Lovrić, Belčić (cap.)(od 63. Milić), Pralas (od 86. Obućina), Plećaš (od 82. Mišić), Kos (od 86. Cvetković), Antunović, Belić, Meštrović, Koturaš. Trener: Marko Rajić.

Nastavite čitati

HOTNEWS

S novim vrtićem ulazimo u Dječji tjedan – područni vrtić Lojtrica otvorio vrata u Gradićima

Mjesta ima za 60-ak mališana u dvije vrtićke skupine i jednoj jasličkoj

Objavljeno

na

Objavio/la

Mali stanovnici Gradića od danas imaju novo, moderno mjesto, za sretno djetinjstvo i odrastanje uz puno pažnje odgojiteljica. Otvoren je područni dječji vrtić Lojtrica u zgradi koju su nekada koristili vatrogasci, a jutros je primio svoje prve „stanare“.

Dobrodošlicu djeci i roditeljima došao je poželjeti gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar, pročelnica Upravnog odjela za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić Lukinić, ravnatelj DV Lojtrica Branimir Bakran i savjetnica za predškolski odgoj djecu i mlade Petra Gotal, a mališani su za uspomenu na prvi vrtićki dan dobili plišanog medvjedića sa znakom našega grada.

– U ovom vrtiću mjesto je pronašlo naših 60-setak mališana, u dvije vrtićke skupine i jednoj jasličkoj, a investicija zajedno s vatrogasnim domom koji se nalazi unutar kompleksa je 2,1 milijun eura. Ovo je deveti objekt koji otvaramo od kada sam gradonačelnik, a u budućnosti otvaramo još dva, u Pokupskoj i Kolarevoj ulici – istaknuo je gradonačelnik.

Prema informacijama iz Grada, sva djeca koja imaju uvjete, upisana su goričke vrtiće, a novi objekti omogućit će standard kojem teži svaki veliki grad.

Osim gradnje novih objekata, Velika Gorica se može pohvaliti i besplatnim vrtićima za svu djecu, kao i povećanjem materijalnih prava djelatnicima, što je još jedan veliki plus koji naš grad čini poželjnim mjestom za život.

 

Inače, danas u našem gradu počinje i Dječji tjedan u Velikoj Gorici, koji traje od 6. do 12. listopada i donosi niz programa za djecu i stručnih skupova za odgojitelje. Središnja svečanost održana je u vijećnici Pučkog otvorenog učilišta u 12 sati, a u sklopu programa najavljeni su i Dani dječjih vrtića Grada Velike Gorice.

FOTO galerija:

FOTO: Marija Vrbanus

Nastavite čitati

HOTNEWS

U Vinogradskoj bolnici u 76. godini života preminuo preč. Đuro Sabolek

Župnikom Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini imenovan je 1. rujna 1987. godine, gdje ostaje do umirovljenja 2024. godine.

Objavljeno

na

Preč. Đuro Sabolek, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, preminuo je u ponedjeljak 6. listopada 2025. godine u Vinogradskoj bolnici u 76. godini života i 51. godini svećeništva – objavila je jutros Zagrebačka nadbiskupija.

Rođen je 11. svibnja 1950. godine u Jelenščaku, od oca Vjekoslava i majke Katarine, r. Ipša. Sakrament krštenja i svete potvrde primio je u rodnoj Župi sv. Vida i sv. Jurja mučenika u Mađarevu. Nakon osnovne škole koju je polazio u Podrutama, upisao je Dječačko sjemenište na zagrebačkoj Šalati. U Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu ušao je 1969. godine te je upisao Katolički bogoslovni fakultet.

Za đakona je zaređen 1974. godine po rukama zagrebačkoga nadbiskupa Franje Kuharića, a za svećenika ga je 29. lipnja 1975. godine zaredio Sveti Otac Pavao VI. u Rimu.

Prvu službu župnog vikara obnašao je u Župi sv. Nikole biskupa u Pleternici od 1976. do 1978. godine. Nakon toga bio je župni vikar u Župi Svetoga Križa u Orahovici do 1980., a potom je imenovan upraviteljem Župe sv. Franje Ksaverskoga u Viduševcu.
Župnikom Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini imenovan je 1. rujna 1987. godine, gdje ostaje do umirovljenja 2024. godine. Nakon umirovljenja živio je u Svećeničkom domu sv. Josipa na zagrebačkom Kaptolu.

Bio je dekan Velikogoričko-odranskog dekanata u dva mandata te član Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Najbolje su bučnice f Kučama! Kod stare škole žene kreirale čarobnu jesen

Manifestacija “Jesen f Kučama” po drugi put pokazala bogatstvo domaćih okusa i rukotvorina, stigli im brojni gosti pa čak i iz Šibenika!

Objavljeno

na

Objavio/la

Naselje Kuče i ove je jeseni istaknulo ono najbolje od truda domaćica, koje su s pažnjom pripremile kolače, kiflice i bučnice, te uredile predivan ambijent kod stare škole pod nazivom “Jesen f Kuča”. Bučnice su danas u posebnom fokusu, budući da je žiri odabrao “kraljicu”. 

Manifestaciju organizira drugu godinu za redom Udruga žena Kuče uz pomoć svojih vatrogasaca, plemenitaša sučije Kuče, umirovljenika i ostalih mještana. 

-Prezadovoljni smo odazivom i gostiju ali i mještana koji do sada nisu sudjelovali u aktivnostima našega mjesta, pridružuju nam se i žele pokazati što oni znaju i mogu, a bojim se da nam je već ove godine prostor postao premali! Cijeli događaj prate i naši lokalni tamburaši i gosti iz KUD-a Šiljakovina. Osim naših žena, za natjecanje za najbolju bučnicu prijavile su se i žene iz Rakitovca, Kozjače, Buševca… – ispričala nam je Nataša Đuračić, članica udruge. 

Kroz dvorište stare škole prošao je velik broj domaćih, ali i posjetitelja iz Zagreba, pa i iz Šibenika, koji su uživali u domaćim delicijama, kotlovini i pečenom odojku s grahom, roštilj dok su najmlađi bili vrlo aktivni u radionicama i trošenju energije na napuhancu. 

-Došli smo na poziv naših prijatelja i ugodno smo iznenađeni, prvi put smo tu. Oduševljeni smo – rekli su kratko supružnici Stipe i Ana Marija Vlahov iz općine Bilice pokraj Šibenika i požurili isprobati jela našeg podneblja. 

Cilj je, ističu iz udruge, revitalizirati prostor stare škole koju je dao izgraditi Franji pl. Lučić, te podsjetiti mlade generacije da je to bilo mjesto gdje su njihovi preci učili pisati i računati. 

-U planu nam je u budućnosti organizirati “Dane Franje Lučića” i etno izložbe kako bi ovo zdanje bilo živo i za generacije koje dolaze – dodala je Đuračić. 

Predsjednica udruge žena Kuče Zora Ištvanek ispričala je kako je sve rađeno njihovim rukama. 

-Uređivale smo prostor, pripremale s našim dečkima tri vrste jela, domaće kolače i pekle smo bučnice zajedno. Ispekle smo ukupno 15 protvana, tako da ima za sve! – rekla nam je Zora. 

A kad smo kod ruku, svoje rukotvorine izložili su brojni izlagači, poput Suzane Križanić iz Lukavca koja izrađuje figurice od gipsa. 

-Izrađujem od gipsa sezonske ukrase, božićne, za razne prigode, anđele, a za danas sam pripremila jesensku ponudu, kao što su ove male buče. Možete sve naći na društvenim mrežama Suzyni anđeli. Sve je ručni rad, od gipsa koji se suši na zraku i nakon toga boja akrilnim bojama – ispričala je Suzana kojoj je hobi prerastao u posao i time se bavi već 10 godina. 

U toploj, jesenskoj atmosferi stručni žiri je imao težak zadatak – odabrati najbolje pripremljenu bučnicu – savijaču od sira u kombinaciji s “bučinim mesom”. 

Čini se da su domaćice iz Kuča majstorice u pripremi ovog tradicionalnog jesenskog slanog kolača, jer je prvo mjesto odnijela upravo “lokalna” bučnica Dubravke Đurašin iz Petrove ulice iz Kuča, koja kaže kako nema posebnog tajnog recepta. 

-Nema tajne, tijesto se mora dobro razvući. Vuče se i vuče, i onda sam punila filom od jaja, vrhnja, sira i buče – rekla je skromno Dubravka, no svi koji su degustirali rekli su isto – ovo je raj za nepce i vraća nas u djetinjstvo. 

Drugo mjesto pripalo je Jadranki Krumpak dok je na trećem mjestu ove godine bučnica koju je ispekla Sandra Romac. Nagrade je dodijelila izaslanica gradonačelnika Grada Velike Gorice Krešimira Ačkara, Ivana Belošević, inače vijećnica u Gradskom vijeću. 

Detaljno osmišljen ambijent, lokacija, atmosfera, hrana koja mami na prvi pogled – sve je to pun pogodak za vratiti se u Kuče, gdje se uvijek osjećamo “kao doma”.

(Razgovor i foto: Gianna Kotroman) 

FOTO Galerija:

Nastavite čitati

HOTNEWS

CITY POTRAGA Kako smo Santi iz Nepala pomogli naći izgubljene dokumente!

Jutros smo imali ulogu detektiva. I uspjeli smo!

Objavljeno

na

Objavio/la

Santa Bahadur Tamang i Marija Vrbanus

Jutros u 7 sati u našoj je redakciji City radija zazvonio telefon. Doista neobično jer obično zvonjava kreće u 9 sati, a naša voditeljica jutarnjeg programa Gianna Kotroman taman se spremala javiti u eter!

S druge strane na liniji javlja se slušatelj iz Zagreba koji traži pomoć, budući da ne zna kome se obratiti, jer je njegova supruga na ulici pronašla dokumente radnika iz Nepala koji je, kako je pročitala smješten u Velikoj Gorici, a uz novčanik s novcem i drugim dokumentima, bila je i njegova radna dozvola! Pouzdao se u naš novinarski „nagon“ i kako ćete u nastavku doznati – nije pogriješio.

Gianna mi je poslala glasovnu poruku i pitala da li se ikako može čovjeku pomoći, budući da nemamo nikakav kontakt na adresi gdje je u Velikoj Gorici prijavljen, a na facebooku ima barem desetak muškaraca s istim imenom i prezimenom…

Ok. Sjedam u auto i odlazim na navedenu adresu gdje su u dvorištu parkirana taxi vozila, što mi je bio prvi znak, da sam na pravome mjestu, no na stambenom objektu nije bilo zvona…Googlam taxi službu koja piše na autima, ali ne mogu pronaći točno sjedište. I tada u dvorište ulazi još jedan taxi, iz kojeg su me zbunjeno gledala trojica stranih državljana. Pokažem rukom da ih trebam, oni spuštaju „šajbu“ a ja im na engleskom objasnim zašto sam došla…

I tada nastaje oduševljenje!

Prijatelj koji s njima boravi na toj adresi upravo je otišao u goričku policiju prijaviti gubitak dokumenata. Zovu ga sretno, zahvaljuju i ja mu pokušavam objasniti gdje se u Zagrebu nalaze nađeni dokumenti, jer ih je gospođa uzela sa sobom na posao. Kako je rekla, u današnje vrijeme ima svega, pa i krađe identiteta. Teže se sporazumijevamo jer ne priča hrvatski jezik a teško može preko telefona zapisati adresu poliklinike u Zagrebu u kojoj gospođa koja „čuva“ dokumente radi.

“Preslovkam” mu broj da ga spojim s gospođom i prekidam poziv.

Ali…imala sam osjećaj da komunikacija možda neće ići glatko zbog borbe s jezikom, pa sam se nadala da je još u policiji. Odvezem se tamo i pred zgradom vidim čovjeka koji telefonira, liči mi na stanovnika Nepala, i viknem mu da li je on Santa Bahadur Tamang? Yes, madam – kaže, a ja mu na brzinu, kako sam stala „na sva četiri žmigavca“, na njegovom mobitelu upišem u google maps adresu, kako bi ga navigacija odvela na mjesto gdje ga čeka novčanik i radna dozvola…

Ne moram reći koliko je bio sretan i zahvalan, što mu je netko u stranoj državi, gdje još uči hrvatski jezik, pomogao naći izgubljene „papire“, bez kojih je bespomoćan.

Nema na čemu, Santa. Drago nam je da smo mogli pomoći…

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno