Povežite se s nama

Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

na

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

 

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Sport

Praznih ruku na Praznik rada: Kurilovec i Lukavec padali po Zagorju…

Nogometaši Kurilovca izgubili su 3-0 na gostovanju kod krapinskog Zagorca, a njihovi sportski prijatelji iz Lukavca poraženi su 1-0 u gostima kod Tondacha u Bedekovčini

Objavljeno

na

Objavio/la

Radni narod ove je srijede odmarao, roštiljao, na trenutke se i sakrivao od kiše, ali nogometna lopta nije mirovala. U četvrtom rangu hrvatskog nogometa, u 3. NL Centar, odrađivalo se izvanredno kolo, dvadeset i osmo po redu, jedno od rijetkih u kojem su oba naša predstavnika morala na gostovanja. Lukavec je tako na Praznik rada morao odrađivati posao u Bedekovčini, u gostima kod Tondacha, dok su se Kurilovčani zaputili u Krapinu, na megdan domaćem Zagorcu.

Zajedničke su tako ovom prilikom našim klubovima bile tri stvari… Prvo, dakle, i jedni i drugi su gostovali. Drugo, još malo detaljnije, i jedni i drugi su gostovali u Zagorju. Treće, nažalost, i jedni i drugi su se kući vratili praznih ruku. Bez bodova, bez postignutoga gola.

Kurilovčani su prema Krapini krenuli ohrabreni domaćom pobjedom protiv Maksimira četiri dana ranije, sa samopouzdanjem koje neizbježno stiže kad uzmeš tri boda momčadi iz vrha tablice, ali i sa spoznajom da su na posljednja dva gostovanja nastradali s tri gola minusa. Lučko je bilo bolje 3-0, dva tjedna poslije i Vrapče 4-1, a Zagorec je djelovao kao dobar izbor za protivnika s kojim se može promijeniti taj negativan trend u nastajanju.

Nažalost po društvo s Udarnika, ni ovoga puta nije bilo ništa drukčije nego u prethodna dva iskustva u gostima. Prvi gol Kurilovčani su primili u uvodnoj fazi utakmice, jer već u 17. minuti pogodio je Karlo Stiperski, i to praktički iz mrtvoga kuta, iz situacije koju se teško može nazvati stopostotnom. S minimalnim zaostatkom momčad trenera Senada Harambašića otišla je i na predah, neke stvari pokušali su i presložiti, promijeniti, ali već u 52. minuti dogodio se novi trenutak dekoncentracije i penal za domaćina. Petar Bračević bio je siguran s bijele točke, da bi u trećoj minuti nadoknade konačnih 3-o postavio Marko Strabić.

Istovremeno, u nedalekoj Bedekovčini nogometaši Lukavca išli su na domaći Tondach, koji je uoči susreta dijelio posljednje mjesto na tablici sa Savom iz Strmca. I tu ne spominjemo dečke iz Strmca, bez razloga, jer točno dva tjedna ranije i oni su se osladili u domaćem ogledu s Lukavčanima. Problemi Lukavčana u sudarima s “davljenicima” nastavili su se i ovoga puta, što se dalo naslutiti već i po prvom poluvremenu.

Na predahu je trener Siniša Idrizi napravio dvije izmjene, Vidaković i Cimeša zamijenili su Marka Grdenića i Cotu, ali ni te promjene nisu donijele konkretan pomak. Lukavec nikako nije uspjevao pronaći način kako poslati loptu u mrežu borbenih protivnika, da bi se trenutak odluke u 75. minuti dogodio na drugoj strani igrališta. Filip Jagarčec prometnuo se u domaćeg junaka, budući da je postigao jedini gol za pobjedu protiv Lukavca, a strijelac je bio i četiri dana ranije u pobjedi protiv Zeline. Prije ove dvije vezane pobjede, recimo i to, Tondach je posljednji put pobijedio 19. studenog prošle godine…

Unatoč porazu, Lukavec se zadržao na petome mjestu ljestvice, s bodom manje od Maksimira, koji je u ovom kolu teško nastradao (0-4) doma protiv Lučkog. U sljedećem kolu, za samo tri dana, Lukavčani će opet u goste, ovoga puta u Petrinju, gdje će ih čekati domaća Mladost, koja je u ovom trenutku na 13. mjestu, sa samo bodom manje od dvanaeste momčadi prvenstva.

A dvanaesta momčad prvenstva zove se Kurilovec, kojem u goste za vikend dolazi uvjerljivi lider prvenstva, najbolja momčad ove lige, sisačka Segesta. Osluškivat će tako Kurilovčani što se događa u Petrinji, ali i na zagrebačkoj Trešnjevci, gdje gostuje Samobor, koji ima samo dva boda manje od Kurilovca na 14. mjestu.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Pobjeda odbojkaša Gorice za potvrdu 4. mjesta

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Odbojkaši Gorice su u utakmici 21. kola 2.Lige – Regija Sjever pobijedili rezultatom 3:0 susjede iz Kravarskog te su tako očekivano potvrdili svoje 4. mjesto na prvenstvenoj ljestvici.

Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Natjecanje u sezoni 2023./2024. je završeno, još se imaju odigrati dvije odgođene utakmice: OK Sisak II – OK Kravarsko (12.kolo) i OK Medicinar Trnje II – OK Gorica (20.kolo). Ishodi ovih utakmica neće utjecati na konačni poredak na prvenstvenoj ljestvici.

Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Galerija fotografija

2.liga – Regija Sjever – seniori 2023./2024., 21. kolo

OK Gorica – OK Kravarsko 3:0 (25:15, 25:21, 25:11)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Utorak, 30.04.2024., 21 sat. Sutkinje: Ana Visković (Velika Gorica) i Katarina Mišetić (Zagreb). Zapisničarka: Mirna Molnar (Velika Gorica).

GORICA: Franko Katalenić, Gabrijel Kaurić, Juraj Baldaš, Patrik Vidaković, Matija Klasnić, Davor Sviličić, Luka Mačvanin, Bruno Silaj, Karlo Pejić (cap.), Mateo Sviličić, Dario Pavlešan, Bruno Slavica, Dominik Glavaš (L). Trener: -.

KRAVARSKO: Dino Komar (L), Filip Hajduk, Matija Kompes, Darko Dugonjić, David Juvan, Tomislav Vrbančić, David Posavec, Nikola Dolački (cap.), Petar Brnjilović, Marko Miković, Neno Hazer. Trener: Nikola Boić.

Redoslijed: 1. MOK Čazma 36 (20 18 2 56:18), 2. OK Daruvar 34 (20 17 3 56:14), 3. HAOK Mladost II 30 (20 15 5 49:24), 4. OK Gorica 26 (19 13 6 44:27), 5. OK Sheeft 24 (20 12 8 43:29), 6. OK Croatia 18 (20 9 11 40:39), 7. OK Rudar Mursko Središće 18 (20 9 11 34:38), 8. OK Medicinar Trnje II 13 (19 7 12 24:37), 9. OK Sisak II 10 (19 5 14 17:46), 10. OK Quirin Sisak 6 (20 3 17 14:52), 11. OK Kravarsko 0 (19 0 19 4:57).

Nastavite čitati

Moja županija

‘Nema kluba kojem ne fali termina, zato stiže balon dvorana! A stiže i vrtićka olimpijada…’

Goran Kovačić, predsjednik Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice, najveće zajednice u županiji, u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije” govori o novim projektima, planovima i kompletnoj slici VG sporta

Objavljeno

na

Objavio/la

Najveći gradski sportski savez u županiji, onaj velikogorički, već dugi niz godina vodi jedan bivši košarkaš. Goran Kovačić nosio je dres Radnika u prvim godinama velikogoričke košarke, godinama je vodio klub, a kroz sve to profilirao se kao čovjek idealan za čelnu funkciju u velikogoričkom sportu.

– U kakvom je stanju velikogorički sport u ovom trenutku? Što se nas tiče, u jako dobrom! Možda nam seniorski rezultati u najpopularnijim momčadskim sportovima nisu na razini na kojoj su bili prije dvije ili tri godine, ali nije ni realno da budu. Mi i dalje imamo uspješne klubove, jer nogometaši su stabilni, rukometaši su se malo tražili, ali s novim trenerom su se i oni podigli, a i košarkaši su u vrhu Prve lige. Nije lako u kontinuitetu biti u vrhu u takvoj konkurenciji, treba biti realan, i zato kažem da imamo razloga biti zadovoljni. S druge strane, u pojedinačnim sportovima jako smo dobri, počevši od atletike, preko borilačkih sportova, pa se do badmintona – ističe Goran Kovačić te prebacuje fokus na onaj dio sportskog života grada koji je ipak za nijansu ili dvije važniji.

– Kad kažem da imamo razloga biti zadovoljni velikogoričkim sportom, u prvom redu mislim na činjenicu da mi imamo više od sedam tisuća registriranih sportaša u našim udrugama, odnosno klubovima. Od toga je njih 5300 mlađe od 18 godina, što je zapravo i ključ svega, razlog zašto mi radimo sve ovo što radimo. Toj djeci, jednako kao i vrhunskim sportašima, želimo omogućiti adekvatne uvjete za rad i napredak – ističe Kovačić.

U tom smislu posebno raduje najava gradnje, odnosno postavljanja nove dvorane. Velika Gorica nema dovoljno dvorana, klubovi se muče s terminima za treninge, a sve to izravno se oslikava i na rezultatima.

– Nema kluba iz kojeg nisu dolazili tu u Zajednicu i tražili više termina. Mi imamo 54 punopravne članice, koje dolaze iz 23 različita sporta, a ta se brojka stalno i povećava, a prostora za sve jednostavno nema, što je evidentan problem. I zato će nam jako puno značiti izgradnja “balon dvorane”, koja bi trebala biti završena do sredine sljedeće godine – najavio je Kovačić.

Goran Kovačić već dugi niz godina vodi velikogoričku Zajednicu sportskih udruga… Foto: Nikica Topić/cityportal.hr

Na terenu uz Gradsku sportsku dvorane, dakle, niknut će najmodernija verzija balona, ispod kojeg će se smjestiti tri poprečna igrališta za košarku, odnosno odbojku.

– Da, pod balonom će biti dvorana dugačka 70, a široka 35 metara. Visina će u najvišoj točki biti 11 metara, a u najnižoj pet. Na tu kvadraturu stane jedno rukometno igralište, ali i tri terena za košarku normalne veličine. Podloga će biti sportski pod najviše klase, certificiran od strane FIBA-e, IHF-a i svih drugih krovnih sportskih organizacija, tako da vjerujemo da će sportaši imati jako dobre uvjete za rad – zadovoljan je prvi čovjek velikogoričkog sporta.

Iako je u ovakvim situacijama uvijek nezahvalno govoriti o rokovima, balon bi treba u upotrebu krenuti na proljeće ili ljeto 2025. godine, a dvije godine poslije dobit ćemo još jednu veliku dvoranu.

– U projektu škole u Kurilovcu također je trodjela dvorana, gabarita sličnih kao pod balonom, tako da će i to puno značiti goričkim sportašima. Bit će tu i male tribine, moći će se igrati i natjecanja, no u prvom redu tu također pričamo o terminima za trening. Budući da je u planu jednosmjenska nastava, cijelo poslijepodne dvorana će biti na raspolaganju našim klubovima, odnosno sportašima – gleda unaprijed Kovačić.

U rubriku “pogled unaprijed” svakako spadaju i projekti koje velikogorička Zajednica provodi, a tiču se u prvom redu djece, već od vrtićke dobi.

– Imamo program “Odaberi sport”, manifestaciju na kojoj se početkom školske godine prezentiraju svi sportovi, pa djeca mogu lakše odabrati u koji će sport eventualno krenuti. Od ove godine prvi put imamo i stipendije za mlade sportaše, a uskoro ćemo krenuti i s Vrtićkom Olimpijadom – otkrio je Kovačić.

E, to bi moglo biti posebno zanimljivo, a dogodit će se vrlo brzo.

– Radi se o programu HOO-a, odražava se već dvadeseti put na razini cijele Hrvatske, a sudjelovati može svatko tko podnese zahtjev. Mi smo se od ove godine uključili, prošli na natječaju, po kojem će dio sredstava snositi HOO, a dio mi sami – započeo je ovaj dio priče Kovačić pa nastavio:

– U Dječjoj Olimpijadi sve je isto kao i u pravoj olimpijadi. U svakom vrtiću organizirat će svoja natjecanja, odabrati djecu koja će ih predstavljati, a to znači po 20 dječaka i djevojčica iz svakog od četiri velikogorička vrtića. Centralni događaj bit će 27. svibnja na glavnom terenu Gradskog stadiona, imat ćemo i mimohod, dizat ćemo olimpijsku zastavu, paliti olimpijsku baklju… Sve kao na olimpijskim igrama. Igrat će se mini nogomet, mini rukomet i atletika kroz trčanje, štafetu, bacanje loptica i skok u dalj. To bi moralo biti jako lijepo.

Nastavite čitati

Sport

Proljeće pehova i nesreća: Teška ozljeda kapetanice kao nastavak ružnog niza

Nogometašice Gorice protiv Međimurje su ovog vikenda došle do prve proljetne prvenstvene pobjede (2-1), uzele tri važna boda, ali i ostale bez najbolje igračice Perice Cicijelj, kojoj su popucali ligamenti u laktu. A to je samo nastavak lošeg niza…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dok sezone u gotovo svim nogometnim natjecanjima ulaze u svoju posljednju fazu, u životima nogometašica Gorice prava borba praktički tek počinje. Borba s protivnicama, ali u nešto manjoj mjeri, jer prava borba u ovoj se priči vodi s ozljedama, nesrećama i pehovima. Koji ne prestaju.

Prva je ovo prvoligaška sezona za naše nogometašice, sezona u kojoj su cure predvođene trenerom Stefanom Rajićem u prvoj polovici prvenstva bile najljepša priča hrvatskog ženskog nogometa. I tako bi možda i ostalo, jer potiho se pričalo i o borbi za ulazak među četiri najbolje ekipe u državi, ali zima je donijela početak velikih promjena planova.

– Lucija Vunić, naša juniorska reprezentativka, ozljedila je prednje križne ligamente koljena i za nju je sezona završila. Nakon nje isto se dogodilo i Niki Tokić, a Anu Pavičić napala je bakterija u koljenu zbog koje je dva mjeseca bila na štakama. Uz to, Lucija Borovec je odustala od nogometa zbog obaveza na fakultetu, a tu pričamo o četiri izuzetno bitne igračice, za koje nismo imali zamjenu. Nove igračice nismo dovodili, tako da smo kadar morali popunjavati našim kadetkinjama – nabraja nesreće i pehove Stefan Rajić, koji se i ovog vikenda primao za glavu od muke.

Na otvaranju Lige za ostanak, nakon što su takve oslabljene u prve četiri proljetne utakmice upisale tri poraza i remi s Agramom, Goričanke su dočekale čakovečko Međimurje. Kapetanica Perica Cicijelj, u novonastalim okolnostima daleko najbolja igračica Gorice, izborila je penal iz kojeg je Gorica povela u 40. minuti, a u 72. minuti sama je zabila za 2-0. A onda je stigao novi peh, novi težak udarac po goričke ambicije.

– U jednom duelu Perica Cicijelj pala je na lakat, izgledalo je jako ružno i bolno, a kasniji pregledi pokazali su da su popucali ligamenti u laktu. I sezona je i za nju gotova, a to nam je baš veliki hendikep, pogotovo s obzirom na sve što nam se ranije događalo – svjestan je trener Rajić.

O koliko je velikom i značajnom problemu riječ, najbolje će ilustrirati gostovanje u Zadru, kod Donata, u posljednjem kolu prvog dijela prvenstva vikend ranije. Gostovanje kod posljednje momčadi lige, koja je uzela samo jedan bod u prvih 13 utakmica, Gorica je morala odraditi bez lakše ozlijeđene Perice, a kao posljedica stigao je poraz 0-1. I borba za ostanak odjedanput je postala dramatična.

– Imamo deset bodova više od zadnjeg Donata, do kraja je još pet kola, i u tom smislu vjerujem da nećemo doći u opasnost da budemo zadnji i izravno ispadnemo iz lige. Međutim, važno bi bilo i izbjeći sedmo mjesto, koje vodi u dodatne kvalifikacije. Hoćemo li u tome uspjeti, tek ćemo vidjeti, jer u ovom trenutku znamo samo da će nam biti jako teško u ovom sastavu, bez pet toliko važnih igračica. Dat ćemo sve od sebe, napraviti sve što možemo i vjerujem da ćemo sačuvati status, makar kroz kvalifikacije – realan je i oprezan trener Rajić.

Bude li rasplet doista takav da Gorica mora u dodatne kvalifikacije, sezona će se maksimalno produžiti, sve tamo do kraja lipnja. Nakon što Liga za ostanak završi, Goričanke još čeka i polufinale kupa, što se u ovim okolnostima čini prilično beznadnim zadatkom, budući da ostatak društva čine prejaki Osijek, Dinamo i Split. Tek nakon što to završi, slijedit će okret prema eventualnim kvalifikacijama, u kojima Gorica, nadamo se, ipak neće biti.

A onda će se, ovisno o raspletu sezone, s obzirom kad i kako završi, graditi planovi za budućnost. U njima bi svakako trebalo biti ponekih pojačanja, ali još je važnije da pehovi i nesreće konačno prestanu. I da Gorica opet bude najljepša, a ne najnesretnija priča hrvatskog ženskog nogometa…

Nastavite čitati

Sport

FOTO VG Boys u derbiju kola bolji od Vatrogasca

Objavljeno

na

Objavio/la

Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Utakmicama 18. kola nastavljeno je natjecanje veteranskih momčadi Lige veterana Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) 2023./2024. Derbi između VG Boys i Vatrogasca završen je rezultatom 5:3 u korist vodeće momčadi, a drugo poluvrijeme bilo je vrlo zanimljivo i rezultatski uzbudljivo.

Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Boys su s dva pogotka Tomislava Škrinjarića (5′, 33′) riješili prvi dio zasluženim vodstvom 2:0, a kada je Tin Marković u 46. povisio na 3:0 izgledalo je da je susret riješen. Međutim, ”vatrogasci” su u samo četiri minute preko Romana Grabovića (52′) i Antonia Jerbića (56′) smanjili na 3:2 i još su promašili zicer za izjednačenje!

Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Marković je iz kaznenog udarca (igranje rukom) podigao na 4:2 (62′), ali Aleksandar Badrić samo tri minute kasnije pogađa iz blizine za 4:3. Obrana Boysa izgledala je u tom dijelu susreta posve dezorijentirano. Ipak, Škrinjarić u 75. svojim trećim golom podiže na 5:3, i to se pokazalo, kao konačni ishod ove vrlo dobre utakmice.

Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sudio je Jurica Huzjak (Gustelnica).

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2023./2024., 18. kolo

Rezultati 18. kola (26/.29.04.2024.): Klas (Mičevec) – Hruševec (Donji Hruševec) 7:0, Lekenik – Gorica 2:1, VG Boys – Vatrogasac (Kobilić) 5:3, Mladost (Obrezina) – Dinamo (Novo Čiče) 2:1, Mlaka (Velika Mlaka) – Polet (Buševec) 3:1, Buna (Mala Buna) – Gradići 2:2, Lukavec slobodni.

Redoslijed: 1. VG Boys 46 (17 15 1 1 60:17), 2. Mlaka 39 (16 13 0 3 43:20), 3. Gorica 30 (17 9 3 5 31:21), 4. Vatrogasac 29 (17 8 5 4 47:32), 5. Mladost 27 (17 7 6 4 38:26), 6. Buna 22 (17 6 4 7 32:40), 7. Klas 21 (16 6 3 7 49:37), 8. Polet 18 (16 4 6 6 29:32), 9. Gradići 17 (16 5 2 9 24:46), 10. Lekenik 14 (16 3 5 8 23:33), 11. Dinamo 14 (16 3 5 8 26:39), 12. Lukavec 14 (16 3 5 8 19:42), 13. Hruševec 6 (17 1 3 13 22:59).

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno