Povežite se s nama

Vijesti

Gradsko vijeće u srijedu raspravlja o sportu

Objavljeno

na

Gradsko vijeće Velike Gorice se u srijedu 22. srpnja okuplja kako bi raspravljalo o sportu. Hoće li na ovoj sjednici doći do određenih pomaka u promišljanju sporta u Velikoj Gorici uopće? Mišljenja smo da neće i da će to biti još jedna sjednica sa koje nitko neće otići pametniji. Već u uvodnoj dokumentaciji koja je dostavljena vijećnicima na stol u oči upadaju brojke o izdvajanjima u kojima je neosporno da Velika Gorica izdvaja velik novac za sportsku infrastrukturu. No, to su poznate činjenice koje su dostupne svakom građaninu koji se služi internetom, kao što bi i svi trebali znati na kojoj sportskoj infrastrukturi počiva velikogorički sport i kroz koje programe i institucije sport u Velikoj Gorici egzistira. Zasad su i dalje nepoznati podaci koliko se procjenjuje da Velika Gorica ima sportaša što profesionalnih, što amatera ili rekreativaca, odnosno tko sa njima radi, kakva je stručnost trenera, tko, kako i na koji način školuje trenere. Nije manje važno znati i spomenuti podatak sa koliko stručnih osoba u sportu raspolažemo u gradu na svim razinama od aktivnih sportskih djelatnika po klubovima koji volontiraju, liječnika, trenera, osoblja iz domene sportske fizikalne medicine,  ljudi koji sudjeluju u vođenju sportskih natjecanja te kakva je njihova obrazovna struktura, a jedno od važnih saznanja bilo bi i gdje, kako i u kojim brojkama takvi ljudi sa područja našega grada participiraju u nacionalnim selekcijama i savezima.

Hoće li rasprava u vijeću imati “težinu” koja bi u konačnici dala smjernice za pomake

Brojke će uvijek sakrivati stvarne probleme kojih je u sportu mnogo više od onih koje običan čovjek teško može uočiti. Isto tako, teško je ovakvu vrstu rasprave uopće i ocjenjivati ukoliko će je voditi ljudi koji objektivno ne žive sport i teško da znaju kako jedan radni dan, mjesec ili godina izgleda u nekom uređenom klubu sa dvjestotinjak djece, osim ako to nisu pročitali u novinama ili vidjeli na televiziji. Nažalost mediji nerijetko pokazuju ili “močvaru” ili “šlag” – sredine nema. Teško je predočiti aktivnosti unutar klubova gdje radni dan počinje u 8:00 ujutro a završava u 23:00 navečer, a brigu o djeci i uspješnim sportašima vode ili volonteri koji su za sendvič i kavu spremni zapustiti svoje obitelji i poslove, odnosno treneri sa završenim fakultetima koji za 6-10 sati dnevnog rada sa našom djecom jedva da mogu zaraditi tridesetak tisuća kuna godišnje, koje i potroše na brojnim putovanjima na utakmice i treninge. Da bi netko mogao kvalitetno ocijeniti kakve prioritete moramo graditi u sportu i kako ih dostići jedna tematska sjednica sigurno neće biti dovoljna jer su već i one ranije izvještajne potvrdile da sport i sportska infrastruktura zanima tek jedan mali dio gradskih vijećnika.

Velika Gorica daje mnoga međunarodno poznata sportska imena

Sportaši se u gradu ne smiju osjećati kao prolazna proračunska stavka, jer poruka koja se na taj način šalje nije stimulativna i stvara jaz između granskih sportova, a u tome na kraju trpe i grad i politika, a najviše sportaši i klubovi. Baš i iz tog razloga ovo gradsko vijeće ima povijesnu priliku da neka od životnih sportskih iskustava dođu za govornicu, ali tu priliku ćemo pričekati vjerujemo u nekom od nastavaka tematske sjednice o sportu. Nadamo se da će na nekoj od budućih sjednica priliku da pred gradskim vijećnicima o svojim životnim odricanjima kažu sportaši ili treneri koji trenutno promiču Veliku Goricu na dalekim svjetskim razinama i natjecanjima poput Dine Bošnjaka, Ante Budimira, Senne Ušić, Igora Panadića ili sina mu Andreja, Tomislava Butine, Giovannia Cernogoraz…. Jedino njihova iskustva kroz njihove sportske karijere mogu prikazati barem djelić sportske stvarnosti. Nitko ne želi osporiti da grad Velika Gorica nije ispred mnogih gradova i lokalnih zajednica u skrbi za sport i sportaše, no isto tako moramo sami sebi priznati da ima i boljih od nas i da želimo učiti od najboljih kako bismo u budućnosti i sami bili bolji.

Nedostaci prilikom obavljanja liječničkih pregleda

Možda bi i za ovu tematsku sjednicu dobro došao podatak koliko doista sportaša koristi usluge sportske ambulante, koliko je ista nažalost neučinkovita jer Zakon o sportu propisuje da sportaši moraju raditi ultrazvuk srca i krvne pretrage barem jednom godišnje i koliko u tim obavezama stvarno postoji problem nekomunikacije i neusuglašavanja dvije različite službe unutar iste institucije koje spadaju pod Dom zdravlja Zagrebačke županije. Naime sportska ambulanta ne želi ovjeriti sposobnost sportaša bez tih pregleda, a pojedini liječnici opće prakse ne žele davati uputnice za takve preglede jer ih ne smatraju nužnima, a u konačnici trpe klubovi i sportaši. Pregled bez uputnice se plaća 500 – 700 Kn, a krvni nalaz otprilike stotinjak Kn. Pretpostavka je da bi samo velikogorički klubovi za svoje sportaše starije od 17 godina koji su takve vrste pregleda obavezni raditi trebali potrošiti nešto manje od 1 mil. za takve preglede godišnje ukoliko je iste nemoguće napraviti na liječničke uputnice. Jedna od ključnih tema ove sjednice trebala bi svakako biti i zdravstvena preventiva u sportu i opremanje sportske ambulante za sve vrste pregleda na način kako to radi sportska ambulanta u Zagrebu koja za sedamdesetak kn obavi sve navedene preglede koji su propisani Zakonom o sportu. Obzirom da se ovdje radi tek o inicijativi prema Zagrebačkoj županiji jer ambulanta u Velikoj Gorici je jedina takve vrste trenutno u županiji, ova sjednica je uvjereni smo prilika i da se briga o zdravlju sportaša koji su u konačnici građani našega grada postavi u okvire kakvi zakonski i trebaju biti.

Priljev stranog kapitala u hrvatski sport mora biti prepoznat i od lokalnih zajednica

Velikoj Gorici sigurno ne nedostaje sportskih potencijala, a grad Velika Gorica čini napore da sportska infrastruktura prati potrebe sportaša. To potvrđuju i investicije u trenažnu sportsku dvoranu kao i investicija u dio izgradnje terena sa umjetnom travom. Da bi radili nove iskorake u sportskoj infrastrukturi moramo prihvatiti da sportaši svojim aktivnostima stvaraju nove vrijednosti, da smo izgradnjom ili uređenjem objekata sportske infrastrukture u gradu otvorili vrata za pojavljivanjem desetaka novih klubova koji s pravom očekuju potporu za svoje aktivnosti. Proračun koji se izdvaja prema Zajednici športskih udruga odavno je orijentiran isključivo za rad sa mladima i podmirenje troškova natjecanja i u situaciji stalnog porasta broja klubova u našem gradu on već odavno nije dostatan ni za podmirenje troškova sportskih škola u klubovima. Sportaši u Hrvatskoj već odavno su potvrdili da svaka sportska grana ima status društvene djelatnosti, a konstantno visoko pozicioniranje svih selekcija Hrvatske na svjetskim sportskim smotrama potvrđuje da nam je još uvijek talent daleko iznad ulaganja u sport. Možda će baš i nedavne brojne aktivnosti stranih investitora iz Amerike, Italije, Koreje, Njemačke u hrvatske sportske klubove otvoriti oči i lokalnoj zajednici da u priljevu stranog kapitala sport u Hrvatskoj trenutno prednjači pred gospodarstvom. Na sreću ili nažalost pokazat će vrijeme.

Priča iz kvarta

Naših 60 godina male mature: Bilo je to vrijeme kina i sladoled, Dingosa i sokolane…

U goričkoj Pivnici ove se srijede okupilo društvo koje je danas u srednjim sedamdesetim godinama, cure i dečki koji su 1965. završili svoje osnovnoškolsko obrazovanje. Velika Gorica tad je bila bitno drukčiji grad…

Objavljeno

na

U prestižnom ugostiteljskom lokalu Pivnica u Velikoj Gorici, u utorak 15. travnja poslijepodne, okupilo se vrlo zanimljivo društvo dama u zrelim i takozvanim zlatnim godinama života te njihovi muški vršnjaci. Skup su organizirali Ivan i Stjepan Mikulčić.

– Svi okupljeni smo generacija koja je prije 60 godina u Velikoj Gorici završila osmogodišnje osnovno školovanje i tako stekla ondašnju malu maturu. Uglavnom smo rođeni 1950. godine i domicilni smo stanovnici Velike Gorice i susjednih mjesta; Plesa, Rakarja, Kurilovca, Novog Čiča, Okuja, Velike Mlake i još nekih. Red je da druženjem malo proslavimo zaista veliki jubilej rastanka od vjerojatno najljepšeg razdoblja života i prisjetimo se tih lijepih dana – uvodno je kazao Ivan Mikulčić Mika.

Dobro je zapamtio kako je izgledala Gorica tih davnih dana.

– Velika Gorica je tad još bila na početku svojeg razvoja pa smo prvi razred odradili na početku Zagrebačke ulice, s desne strane, nedaleko parka u samom centru grada, u jednoj tada prigodnoj zgradi, u kojoj je kasnije bila trgovina Ve-go. Učiteljica je bila Stanka Matijašec. Kasnije smo se selili na suprotnu stranu ulice, u prostorije današnjeg Veleučilišta, pa u takozvanu Kulu, u blizini zgrade DVD-a, sad Udruženje obrtnika, a na kraju u potpuno novu školu, danas OŠ Eugena Kvaternika – otkriva Mika i dodaje:

– U novoj školi dobili smo i malu dvoranu za tjelovježbu, pa nismo više morali kroz kukuruze prema Kolarevoj, nedaleko tadašnjeg legendarnog igrališta NK Radnika, gdje smo vježbali u jednoj prizemnici koja još i danas postoji, odmah iza glavne pošte i HEP-a, a zvali smo je “sokolana”. U novoj školi razrednica nam je bila Josipa Čeranić.

Generacija učenika koji su pohađali 8. A, njih 22, okupila se i prije dvije godine na istom mjestu, u Pivnici, pa Mikulčić ima vjerodostojne podatke o broju učenika koji su u osam godina prodefilirali razredom.

– Na popisu imam oko 60 učenika. Neki su zajedno odradili svih osam godina, neki su se odselili, neki stigli iz susjednih mjesta od petog razreda nadalje, neki promijenili razred ili školu, a kasnije je, nažalost, dosta njih i preminulo. Ovom novom okupljanju odazvali su se Ankica Kranjčina (rođena Črnjak), Đurđica Dolački, Đurđa Nemet (Đuksi), Ankica Kadabec (Mirenić), Višnja Pavša (Peternac), Nada Gršetić (Stanković), Đurđa Plepelić (Šapković), Marija Pupić (Vugrinović), Franjo Bartolić, Miro Brigljević, Kazimir Fabečić, Ivica Jancetić, Zlatko Katulić, Stjepan Kliček, Marko Krilić, Ivan Mikulčić, Stjepan Mikulčić, Mato Paviša, Ratko Radić, Stjepan Zagorec, Josip Zubec i Božidar Župetić. Prije dvije godine odazvali su se i Ivan Godinić te Zvonko Mučnjak, koji su ovaj put bili spriječeni zbog bolesti.

Ivan Mikulčić dodao je i kako je red da se spomenu oni koji su, nažalost, puno prerano preminuli.

– To su Josip Bratković, Vlado Brigljević Šterna, Zlatko Brigljević Riba, Diana Daubachy, Stjepan Kavur, Nenad Kos, Stjepan Kovačić, Ivan Ljeljak, Ivan Lisec, Višnja Mikša, Ivan Munđer, Marica Plepelić, Branka Postić, Štefica Poturić, Milan Šipušić, Branko Trdić, Ivan Veselić, Marica Zubec i Mijo Gusić -pokazao je Ivan Mikulčić svoj precizan istraživački rad, pa i pamćenje.

Mika je bio ponajbolji učenik razreda, a kasnije je postao diplomirani inženjer prometa. Od 1977. do 1989. godine bio je djelatnik Gradske uprave grada Zagreba, u tadašnjem Sekretarijatu za promet. Godine 1981. autor je idejnog rješenja jednosmjernog prometa kroz Veliku Goricu, koje je i sprovedeno, a egzistira i danas. Bavio se i sportom, odlično igrao nogomet za velikogorički Radnik, a u bivšoj državi bio je prvoligaški sudac, kao i u hrvatskoj ligi. I drugi učenici iz ondašnjeg A razreda bili su kasnije zapaženi u društvenom i osobnom životu.

– Pokojni Neno Kos bio doktor radiolog, Višnja Peternac bila je dugogodišnja tajnica tad jedine škole u Velikoj Gorici, koju je i pohađala, Stjepan Mikulčić radio je kao sanitarni inspektor na tada državnoj razini, a bio je i branitelj u Domovinskom ratu, kao i Ratko Radić, Josip Zubec i Franjo Bartolić. Ivan Godinić imao je također diplomu sanitarnog inspektora, Marija Vugrinović ima svoj OPG, Stjepan Zagorac uspješni je obrtnik koji ima čak pet obrtničkih diploma, Vlado Odrčić radio je kao kontrolor leta u zračnoj luci na Plesu, gdje je 43 godine radio i Stjepan Kliček, Marko Krilić u Velikoj Gorici pokraj crkve Navještenja Blažene Djevice Marije ima svoju trgovinu uredskog materijala… I mnogi drugi bili su i jesu uspješni, čestiti pa i cijenjeni građani Velike Gorice i okolnih mjesta uz svoje obitelji – zaključio je Ivan Mikulčić.

Druženje je organizirano ciljano u Velikom tjednu, kako bi i oni koji možda žive van Lijepe naše bili prisutni, jer za Uskrs obavezno stižu u svoju Goricu. Zbog takvog termina nije bilo muzike i plesa, ali svečano, dostojanstveno i mirno svakako je bilo. Najprije je prisutne pozdravio jedan od organizatora Ivan Mikulčić te predstavio one koji nisu bili na druženju prije dvije godine. Razlog? Mnogi se možda ne bi međusobno ni prepoznali nakon 60 godina, što je i razumljivo.

Na samom domjenku opet su osvježene uspomene i sjećanja na prekrasne davno minule dane kad se za kino u Gorici vikendom tražila karta više, kad su dečki nedjeljom u deset jurili masovno na utakmicu NK Radnika u Kolarevu, a dame, one mlađe i starije, išle na misu. Kad se plesalo i slušao tadašnji odličan lokalni bend Dingosi, kad se išlo na kolače ili sladoled u jedinu slastičarnu, kad se šetalo Goricom i poznavalo gotovo sve koje se srelo. Danas baš i nije tako…

Sklopljena su tada mnoga prijateljstva, možda i simpatije. Svjedoče tome i poneka međusobna posjećivanja, a najsvježiji primjer je posjeta Juraju Šipušiću koji zbog bolesti nije mogao na druženje. Što ti je život, kao školarac bio je vjerojatno najbrži u Velikoj Gorici, pa i šire, štete je što se nije bavio atletikom.

Slavljenici i oni koji nisu mogli do Pivnice danas imaju oko 75 godina i svjedoci su zavidnog dijela povijesti svoje voljene Velike Gorice, pa i kultnog mjesta gdje su se okupili. Spomenimo na kraju da je jedan od prisutnih slavljenika svima poklonio primjerak svoje knjige o sportu, barem za uspomenu povodom prekrasnog druženja.

Nastavite čitati

Vijesti

Jedna kutija dnevno skraćuje život za 40 dana! Evo zašto je danas pravi trenutak da ostavite cigarete

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) upozorava kako duhan godišnje uzme oko 8 milijuna života, od čega čak 1,3 milijuna otpada na nepušače izložene pasivnom pušenju.

Objavljeno

na

Republika Hrvatska od 2003. obilježava nacionalni, Hrvatski dan nepušenja, kako bi se naglasila važnost prestanka pušenja. Ovaj se dan obilježava na prvi dan korizme, koja je ove godine počela 05. ožujka. Na taj dan većina ljudi razmišlja o odricanju, pa je ovo prilika za promišljanje o vlastitom zdravlju. Cilj je potaknuti pušače na prestanak pušenja tako da 24 sata ne zapale cigaretu, steknu uvid da to nije nemoguće i nastave s apstinencijom.

Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO):

· duhan ubije polovicu svojih korisnika koji ne prestanu pušiti

· svake godine od posljedica pušenja umre oko 8 milijuna osoba, uključujući procijenjenih 1.3 milijuna nepušača izloženih pasivnom pušenju

· približno 80 % od 1.3 milijarde osoba u svijetu koje puše živi u zemljama s niskim i srednjim dohotkom

· u 2020. pušilo je 22.3 % svjetske populacije (36.7 % muškaraca i 7.8 % žena).

Pušenje predstavlja veliki javnozdravstveni problem. Procjenjuje se da u Hrvatskoj od posljedica pušenja godišnje umire oko 14.000 ljudi. Dok je 1960-ih godina stopa pušenja bila na vrhuncu među muškarcima, a dva desetljeća kasnije među ženama, danas je statistika ipak na strani bivših pušača u odnosu na pušače.

Žestoke masovne medijske kampanje protiv duhana i slikovna zdravstvena upozorenja dokazano sprječavaju djecu i druge ranjive skupine da počnu pušiti i povećavaju broj korisnika duhana koji prestanu pušiti. Oko 80 % pušača počinje pušiti prije 18 godine. U cijelom svijetu svake godine oko 30 milijuna adolescenata počinje pušiti (oko 50 % mladih muškaraca i 10 % mladih žena), a nažalost većina će nastaviti do kraja života. Studije na mladuncima eksperimentalnih životinja zaključuju da nikotin može izazvati trajne promjene u mozgu.

Pušenje predstavlja najveći preventabilni zdravstveni rizik. Pušenje je vodeći uzročnik malignih, kardiovaskularnih i respiratornih bolesti. Oko 95 % umrlih od raka pluća su pušači. Pušenje se dovodi u vezu s povećanim rizikom od osteoporoze, ulkusa jednjaka i želuca, usporenog zarastanja rana i šećerne bolesti. Uz to, pušenje uzrokuje trenutačni porast krvnog tlaka i pulsa, smanjuje protok krvi kroz srce i mozak, smanjuje količinu kisika u tkivima, povećava rizik od stvaranja ugrušaka te direktno oštećuje krvne žile. Znanstveno je dokazano da jedna cigareta skraćuje život osam minuta; dakle, osobi koja puši jednu kutiju cigareta dnevno dan je kraći za dva sata i 40 minuta, a godina 40 dana. Ukupna smrtnost među pušačima je tri puta veća nego kod osoba iste dobi i spola koje nisu nikad pušile te pušači umiru oko 10 godina ranije.

Cigareta sadrži više od 7000 supstanci, od kojih je 70 kancerogeno. Za ovisnost je odgovoran nikotin, a intenzitet ovisnosti o nikotinu može se usporediti s heroinom ili kokainom. Pušenje uzrokuje zadovoljstvo, bolje raspoloženje, smanjenje stresa i anksioznosti. Oko 75 % pušača u zapadnim zemljama razmišljaju o prestanku u sljedećih 6 mjeseci, dok ih je oko 50 % pokušalo prethodne godine. Većina pušača nije planirala pušiti cijeli život, odlučili su samo zapaliti prvih nekoliko cigareta. Nažalost oko 80 % osoba koje pokušaju prestati pušiti, ponovno zapali cigaretu nakon nekoliko mjeseci.

„Prestati pušiti?! Pa to je bar lako, ja sam to učinio već stotinu puta!“ govorio je, navodno, Mark Twain. Iako nije lako, prestati pušiti je uvijek korisno, bez obzira na dob. Zanimljiva je metafora koja pušenje uspoređuje s uskim cipelama, tek kad ih skinemo osjetimo olakšanje. Tri minute traje jaka želja za cigaretom, nikada dulje, a možete je suzbiti na razne načine: operite zube, prošetajte, istuširajte se, popijte čašu vode, pojedite jabuku.

12 tjedana nakon prestanka pušenja poboljšava se cirkulacija krvi, lakše se hoda i diše, a nakon tri mjeseca smiruje se kašalj i otežano disanje te se poboljšava funkcija pluća. Godinu dana nakon prestanka pušenja rizik od srčanog udara smanjuje se za tri puta, a nakon 5 godina rizik je jednak onome kao u nepušača. Deset godina nakon prestanka pušenja rizik za pojavu raka pluća postaje dvostruko manji nego kod pušača, smanjuje se i rizik obolijevanja od raka usne šupljine, grkljana, jednjaka, mokraćnog mjehura, maternice i gušterače. Nakon 15 godina rizik obolijevanja od srčanih bolesti izjednačen je riziku nepušača.

Među pušačima koji su svjesni opasnosti duhana većina želi prestati pušiti. Osim zdravstvenih dobrobiti, brojne su druge prednosti prestanka pušenja, pa tako netko može pronaći motivaciju u količini ušteđenog novca i porastu samopouzdanja zbog ovog velikog koraka, porastu energije, svježijem izgledu, manje bora, drugi u boljem okusu hrane, osjetu mirisa, a treći u pružanju pozitivnog primjera djeci.

Savjetovanja i lijekovi mogu više nego udvostručiti šanse korisnika duhana za uspješan prestanak pušenja. U prestanku od pomoći mogu biti proizvodi koji sadrže nikotin u obliku flastera, guma za žvakanje i spreja. Ti proizvodi smanjuju simptome odvikavanja od pušenja jer zamjenjuju nikotin koji se unosi pušenjem cigarete. U organizam se tako unosi mala, netoksična doza nikotina, bez štetnog dima.

Nikotinska guma za žvakanje prikladnija ja za ljude koji se pušenja ne odriču naglo, već postepeno smanjuju broj popušenih cigareta, sve do potpunog prestanka. Uzima se kad se osjeti potreba za pušenjem i polako žvače tijekom 30 minuta. Prvo se koriste kao zamjena za cigarete što pomaže

smanjiti broj popušenih cigareta, a nakon toga se postupno smanjuje i uzimanje samih guma dok se ne smanji potreba za nikotinom.

Flaster se stavlja na kožu i neprekidno otpušta određenu količinu nikotina koja, kroz kožu, odlazi u cirkulaciju i dalje se prenosi krvlju te osigurava veliku šansu za prestanak pušenja ljudima koji se cigareta žele odreći odmah. Doziranje i trajanje terapije ovisi o razini ovisnosti o nikotinu.

Sprej se može koristiti za postupno smanjenje pušenja ili za nagli prestanak, ovisno o preferencijama pušača. Doza ovisi o razini ovisnosti o nikotinu. U procesu odvikavanja, primjenjuje se tijekom 12 tjedana. Koraci terapije uključuju postupno smanjivanje broja potisaka spreja tijekom tog razdoblja.

Učinci kombinirane nefarmakološke i farmakološke intervencije multipliciraju se, pri čemu obje komponente pridonose uspjehu bez obzira radi li se o individualnom ili grupnom pristupu. Stoga se kombinacija farmakoterapije sa savjetovanjem i bihevioralnim pristupom preporučuje kao najučinkovitija metoda za prestanak pušenja.

Nastavite čitati

Vijesti

Jurjevo u Kurilovcu! Pjesma, krijes i domaće delicije

Manifestacija će se odvijati na križanju Lomničke ulice i Jelačićeve, a očekuje se veliki odaziv građana.

Objavljeno

na

Objavio/la

Etno udruga Kurilovec u suradnji s Gradskom četvrti Kurilovec i DVD-om Kurilovec organizira tradicionalno Jurjevo u Kurilovcu, koje će se održati u utorak, 22. travnja 2025. godine, s početkom u 19 sati. Manifestacija će se odvijati na križanju Lomničke ulice i Jelačićeve, a očekuje se veliki odaziv građana.

„Okupljanje počinje u 18:30, govor etno udruge će biti 18:45, a 19 sati s nastupom kreće vokalno-instrumentalni sastav Jane sa svojim tradicionalnim turopoljskim pjesmama a oko 19:15-19:30 će početi tradicionalno paljenje Jurjevskog krijesa”, rekao je Damir Slojšek, predsjednik Gradske četvrti Kurilovec

Događaj će biti dodatno obogaćen i štandom s tradicionalnom hranom, gdje će posjetitelji imati priliku degustirati domaće proizvode i pića, u suradnji s Plemenitom općinom turopoljskom.

„Pozivamo sve ljude koji mogu doći na naše Jurjevo u Kurilovcu”, dodao je Slojšek.

Nastavite čitati

Vijesti

KUD Gradići održat će svoj tradicionalni Uskrsni koncert, ali s jednom malom izmjenom

Umjesto na Uskrsni ponedjeljak, KUD će svoj doprinos misnom slavlju dati na sam Uskrs.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Kud Gradići/Facebook

KUD Gradići će i ove godine održati svoj tradicionalni Uskršnji koncert u crkvi sv. Antuna Padovanskog u Gradićima. Svi članovi KUD-a nastupit će na Uskrsnoj svetoj misi u nedjelju, 20. travnja 2025., s početkom u 9:30 sati. Međutim ove godine umjesto na Uskrsni ponedjeljak, svoj doprinos misnom slavlju dat će na sam Uskrs. Razlog tome su druge obaveze KUD-a.

„S obzirom na to da je u istom tjednu i Jurjevo i neke druge aktivnosti koje smo dužni obaviti prema gradu te široj društvenoj zajednici, u suradnji s našim župnikom vlč. Ivanom Torbarom, dogovorili smo da KUD i svi njegovi članovi na samoj Uskrsnoj misi u nedjelju, u 9:30 u Crkvi sv. Antuna Padovanskog daju svoj doprinos. Izuzetno smo počašćeni, zadovoljni, sretni što ćemo u jednom zajedništvu, u jednom duhu mira, ljubavi, moći podijeliti radost Uskrsa sa svim našim mještanima i svima onima koji će se nalaziti na svetoj misi u crkvi“, istaknula je predsjednica KUD-a Gradići, Gordana Kovačić

Na misi će nastupiti sve sekcije KUD-a Gradići. Vokalna, tamburaška te dječja sekcija. Izvest će se nekoliko prigodnih uskrsnih skladbi, među kojima su i poznate pjesme „Ovaj dan“, „Ostani s nama“, „Jezuš nam je gore vstal“ i „Radost prosu se“. Izvest će se i prepoznatljive skladbe kako bi i ostali vjernici u crkvi mogli sudjelovati i zapjevati s izvođačima.

Uskrsna misa u Gradićima tako će ove godine postati i glazbeno duhovni doživljaj, prilika za zajedništvo, radost i slavlje koje nadilazi uobičajene okvire koncerata jer kad pjesma postane molitva, cijela župa pjeva jednim glasom.

Nastavite čitati

Sport

Kako je Klaf “zapalio” Široki: Ušli u finale kupa i zaslužili čudesan doček

Veliki uspjeh ostvarili su nogometaši Širokog Brijega, predvođeni Velikogoričaninom Deanom Klafurićem i njegovim pomoćnikom Damirom MIlanovićem ušli su u finale Kupa BiH u vrlo specifičnim uvjetima…

Objavljeno

na

Objavio/la

U najmanju ruku jako dobar posao radi velikogorički trener Dean Klafurić na klupi premijerligaša BiH iz Širokog Brijega. U kombinaciji sa svojim vjernim i vrijednim suradnikom Damirom Milanovićem preuzeo je Široki ove zime, a dolaskom proljeća počeli su stizati i vrlo konkretni, divljenja vrijedni rezultati. U teškim i zahtjevnim okolnostima, ali kad se radi kako radi Klaf, uloženo se mora vratiti…

Vratilo se u velikoj mjeri u srijedu navečer, nakon što je Široki gostovao u Sarajevu kod Željezničara u drugoj utakmici polufinala Kupa BiH. U prvoj utakmici Široki je bio maestralan, pomeli su Klafovi momci Želju s travnjaka i na uzvrat otišli s velikih 3-0. Sasvim logično, uoči uzvrata na Grbavici vladao je optimizam, ali i velika doza opreza, budući da u BiH nogometu, pokazalo se u prošlosti, i nemoguće često postane moguće.

Nemogućom se tako, primjerice, čini da igrač uđe u kazneni prostor protivnika, domaći branič mu doslovno slomi nogu, a sudac samo pokaže rukom: “Ništa, igra se dalje!” Postoji u BiH mogućnost pregleda situacije na VAR-u, ali ovoga puta sudac se iz nekog razloga nije odlučio upotrijebiti taj alat. Jer, igra se dalje…

I igralo se dalje, ali bez Daniela Lukića, koji je odmah po završetku utakmice završio u bolnici, a zatim i na operacijskom stolu, budući da mu je pukla tibija, kost u potkoljenici. Igraj dalje, ali za nekoliko mjeseci, kad se oporaviš od teške ozljede!

Osim Lukića, nastradala su još dva igrača Širokog, također bez sankcija, a Željezničar je dobio i kazneni udarac u 37. minuti. Kazneni udarac koji je, naravno, u najmanju ruku dvojben. Iz njega je Željo i zabio jedini gol na utakmici, pobijedio 1-0, ali nije uspio nadoknaditi minus iz prve utakmice. Klaf, Milka i njihova ekipa otišla je tako potpuno zasluženo u finale Kupa.

– Cilj nam je bio ući u finale, a u tom smislu smo se i pripremali, svjesni da imamo prednost od tri gola. Na kraju smo uspjeli i nema nikakve dvojbe da je ovo veliki uspjeh za nas – govorio je zadovoljni Klaf nakon utakmice koja je bila iscrpljujuća u svakom smislu.

Budući da ove sezone iz lige ispadaju čak četiri kluba, Širokom je i dalje primaran cilj izbjeći jednu od četiri posljednje pozicije. Trenutačno su na sedmome mjestu, s pet bodova više od devetog Radnika iz Bijeljine, prvoga koji je u ovom trenutku u opasnoj zoni, fokus je i dalje na tome, ali usput je stigao i ovaj prekrasan doseg u Kupu.

– Nije baš da smo se orijentirali na na Kup, nama je prvenstvo cilj opstanak u ligi, ali u ovom trenutku mogu reći da sam ponosan na svoje igrače. Utakmica nije bila lijepa, Željezničar je imao podršku, mi smo bili u grču u prvom poluvremenu, nismo se držali svog plana igre, no u drugom dijelu to je bilo bolje. Odmaknuli smo protivnika od našega gola i smanjili smo im broj šansi, tako da mislim da je naš prolazak u finale, gledajući obje utakmice, apsolutno zaslužen – rekao je Klafurić.

Proslavili su igrači i stožer Širokog plasman u finale već u Sarajevu, no prava fešta odrađena je po povratku kući, u Široki Brijeg. Oduševljeni navijači dočekali su ih spektakularnom bakljadom…

Dean Klafurić, shvatili ste već, prometnuo se u miljenika navijača, uživao je sasvim sigurno i u ovim prekrasnim trenucima, no svjesni su naši širokobriješki Goričani da posao ni izbliza nije gotov. Ni u kupu, u kojem ih u finalu čeka Sarajevo, predvođeno Zoranom Zekićem, koje će u tom finalu biti i favorit, ali posebna je pažnja i dalje na prvenstvu.

Već u subotu umorni i ozljedama izmučeni Široki ide na novo teško gostovanje, ovoga puta kod Igmana u Konjic.

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.