Nakon jutarnje mise u nedjelju, 10. studenoga, u 52. godini života i 27. godini svećeništva, preminuo je velečasni Stjepan Tenšek, župnik Župe sv. Martina biskupa u Šćitarjevu. Dvije su nedjelje prošle od tad, a tuga koja vlada među vjernicima nije ništa manja.

– Znali smo mi u selu da je velečasni jako bolestan, da je na lijekovima, pod svojim terapijama, ali svejedno smo se šokirali kad smo čuli da je preminuo. To jutro je služio misu, poslije se i družio s vjernicima, ali na misi u 11 sati nije se pojavio… – kaže nam predsjednik Mjesnog odbora Šćitarjevo Josip Tominčić.

Bez obzira na spoznaju o bolesti, šok je bio ogroman zbog pozitive koju je velečasni isključivo širio oko sebe.

– I kad bismo ga pitali kako je, kako se bori s bolešću, odmahivao bi rukom i govorio da se ništa ne brinemo, da će sve biti u redu… Čuli smo se dva dana ranije, za tu nedjelju dogovarali smo i proslavu Martinja, a na kraju smo, nažalost, morali sve otkazati – dodao Tominčić.

U Šćitarjevo je velečasni Tenšek došao još 2013. godine, zadržao se zaista značajno razdoblje, a trag koji je ostavio iza sebe u najmanju se ruku može nazvati dubokim, vrlo upečatljivim.

– Sve nas je jako pogodio njegov odlazak, jer on je bio župnik koji je doslovno živio sa svojim župljanima. Napravio je jako puno za župu, puno je toga pokrenuo i inicirao, a ljudima je pomagao na sve moguće načine, i financijski, i duhovno… On je inicirao i obilježavanje Martinja u našem kraju, pokrenuo puno toga u smislu obnove crkve nakon potresa, ali i što se tiče radova na fasadi, na krovištu, na župnom dvoru, pa sve do vitraja u crkvi i skulptura ispred nje… Jako je aktivan bio i oko hodočasničkog doručka u Šćitarjevu, tu se svake godine jako davao. U jednoj riječi, velečani Tenšek bio je nezamjenjiv – opisuje ga Tominčić.

Nedostaje svojim župljanima, nedostajat će još dugo, a od njega su se posljednji put mogli oprostiti u crkvi Uzviđenja Svetog Križa u Svetom Križu Začretju.

– Nadamo se da ćemo nakon njega dobiti župnika sličnoga njemu, bili bismo jako sretni da bude tako. Bio je predivna, jako osjećajna osoba, puna duha, vrlo duhovit čovjek… Obožavao je glazbu i ples, jako je volio folkor, druženja s ljudima. Brinuo se o gotovo četiri tisuće vjernika u deset sela, bio uvijek tu za sve njih… Takvog župnika samo dragi Bog može poslati! – zaključio je svoja iskustva Ivan Tominčić.

Zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski predvodio je sprovodnu misu i obrede za preminulog svećenika. U zajedništvu sa stotinjak svećenika i u nazočnosti članova obitelji, rodbine, prijatelja i mnogobrojnih vjernika, biskup Gorski je u homiliji naglasio da nakon nedavnog susreta s vlč. Tenšekom “nije niti slutio iznenadni gubitak brata svećenika koji je volio svoj poziv i sve ljude oko sebe.”

Poručio je da se službu svećenika u župi, evanđelje, propovijedanje, sakramente i slavljenje otajstva može razumjeti samo pod perspektivom vječnosti “jer bi u suprotnom oni bili tek pusti obred bez ikakva značenja za nas i za naše spasenje”.

– Naš brat svećenik Tenšek pričestio se Tijelom i Krvi Kristovom, hranom koja nam je izvor vječnoga života i spasenja i tako se je okrijepljen otajstvom života i ljubavi preselio u vječnost. Djelovao je na devet župa Zagrebačke nadbiskupije te je stekao različita iskustva koja su mu pomogla da bude čovjek, svećenik koji će duhovno obogatiti zajednicu kojoj je poslan da bude navjestitelj Božje Riječi – istaknuo je mons. Gorski.

Na kraju misnoga slavlja izrazio je sućut uime zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše i kardinala Josipa Bozanića svim ožalošćenim župljanima i bližnjima velečasnog Tenšeka.

Prije ophoda prema groblju od tijela vlč. Tenšeka sjećanjima i zahvalama oprostio se, uime generacije, vlč. Dragutin Šengula. Prisjetio se dolaska u sjemenište koji im je protekao u povezanosti jedni s drugima, a koje se nastavilo i tijekom svećeničkog služenja.

– Posebno su nam bili dragi odlasci s ocima isusovcima u Savski Nart, gdje smo kao djeca sa sela pomagali u poljoprivrednim poslovima da bi se mi sjemeništarci prehranili. Nakon dolaska u Bogosloviju, na osobit način Štef je gajio osobitu ljubav prema glazbi i pjesmi te smo proputovali puno toga promovirajući crkvenu glazbu, ali i duhovno zvanje kao poziv. U svome svećeničkom pozivu puno toga smo organizirali na našim župama, a posebno ističem hodočašća na kojima se uz pjesmu, druženje naš Štef isticao humorom, smiješkom i lijepom riječju za svakog čovjeka s kojim se susreo – rekao je.

Uime župljana Župe sv. Martina u Šćitarjevu oproštaj je izrekla Svjetlana Matić, koja je istaknula jednostavnost svećenika.

– Dragi Bog našem župniku dao je mnogobrojne talente koje on nije sebično zakopao, već ih dijelio sa svojim župljanima gradeći duhovno i materijalno sve ono za što se ukazala potreba u župnoj zajednici. U našu župu došao je kad je bio najpotrebniji, gdje se svima nama nesebično darovao, hrabrio nas i obnavljao naše sakralne objekte – podsjetila je te posebno istaknula Tenšekov neumoran rad s mladima.

Velečasni Stjepan Tenšek rođen je 7. siječnja 1972. godine u Krapini od, sada već pokojnih, oca Ivana i majke Vere. Djetinjstvo je proveo u mjestu Gornja Pačetina koje pripada župi Sveti Križ Začretje. Kršten je 16. siječnja 1972. godine u župnoj crkvi Uzvišenja Sv. Križa u Svetom Križu Začretju, gdje je i krizman 2. svibnja 1987. godine.

Nakon osnovne škole, koju je pohađao u Krapini, ulazi u Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu na Šalati, gdje je od 1987. do 1991. pohađao Interdijecensku srednju školu za spremanje svećenika (klasičnu gimnaziju), 1991. tu i maturira.

Po maturi, u jesen iste godine primljen je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište te kao bogoslov – svećenički kandidat Zagrebačke nadbiskupije upisuje filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, na kojem je diplomirao 1996. godine.

Za đakona je zaređen 13. listopada 1996. u zagrebačkoj Prvostolnici, a svoj đakonski praktikum vršio je do prezbiterskog ređenja u Župi sv. Pavla Apostola u Zagrebu. Za svećenika ga je 29. lipnja 1997. zaredio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić u zagrebačkoj Prvostolnici. Mladu misu slavio je 13. srpnja 1997. godine u zavičajnoj Župi Uzvišenja sv. Križa u Svetom Križu Začretju.

Svoje svećeničko služenje započeo je 31. kolovoza 1997. godine kao župni vikar u Župi Uzvišenja Sv. Križa u Kravarskom, gdje je ostao tri godine. Potom je premješten u Župu sv. Martina Biskupa u Dugom Selu, gdje je bio župni vikar sljedeće četiri godine, sve dok nije imenovan upraviteljem novoosnovane Župe Uzvišenja Sv. Križa u Dugom Selu – Ostrna, koja je osnovana 19. ožujka 2004. godine odvajanjem od Župe Dugo Selo – Sv. Martin. Nakon toga je dekretom od 10. srpnja 2004. imenovan upraviteljem Župe sv. Martina Biskupa u Velikoj Trnovitici i upraviteljem Župe sv. Tri kralja u Staroj Plošćici.

Bio je i upravitelja Župe sv. Tome Apostola u Tomašici, bio je svećenik i u Garešnici, a nakon toga je imenovan upraviteljem Župe sv. Roka u Luki, kojom je upravljao tri godine, od kolovoza 2007. do kolovoza 2010. godine.

U ljeto 2010. imenovan je upraviteljem Župe Presvetog Trojstva u Kraljevcu na Sutli i istovremeno upraviteljem Župe sv. Ane u Rozgi. U župi Rozga je službu vršio dvije godine, od kolovoza 2010. do rujna 2012., a u župi Kraljevec na Sutli službovao je kao župni upravitelj tri godine, od kolovoza 2010. do rujna 2013.

Godine 2013., dekretom od 3. srpnja, imenovan je župnikom u Župi sv. Martina Biskupa u Šćitarjevu, što je bila i njegova posljednja služba.

Ovo je mlada momčad, gotovo nitko od novih igrača nikad nije igrao ovaj rang natjecanja i sigurno će tijekom sezone biti i uspona i padova, na to moramo računati…, govorio je trener košarkaša Gorice Damir Cici Miljković i prije nego što je sezona u Prvoj ligi krenula.

I jako je dobro znao što govori, jer događa se upravo to. Uspona je bilo, očitovali su se u četiri pobjede zaredom, i to nakon onih groznih -42 na otvaranju sezone, ali sad je Gorica pokrenula neki sasvim drugi niz. Nakon domaćeg poraza od Mladosti, prilično uvjerljivog, stigao je i loš dan u Crikvenici, gdje je domaćin proslavio prvu pobjedu u sedmom kolu prvenstva.

A Gorica je, napadački potpuno neraspoložena, dogurala do mizernih 55 poena i, posljedično, doživjela novi poraz, ukupno treći ove sezone. Bivši trener Gorice Bože Radoš pronašao je slabe točke u sustavu kolege Cicija, a slaba je bila i pojedinačna izvedba. Pogotovo se to odnosi na posljednju četvrtinu, u kojoj je utakmica zapravo i izgubljena. Tri četvrtine Gorica je držala vodstvo, imala najvećih osam razlike u nekoliko navrata, da bi Crikvenica povela u 34. minuti i do kraja samo povećala razliku do konačnih +13.

Borna Dramalija bio je prvi strijelac Gorice sa 14 koševa, a još je jedino Ante Mašić, sa svojih deset, bio na dvocifrenom učinku. Gorica je ostala na 34 posto šuta, na skromnih 6-27 za tricu…

Prva sljedeća prilika za prekid ovog zasad kratkog niza ukazat će se u subotu od 16.30 sati, kad u Gradskoj sportskoj dvorani gostuje Aleta Puntamika.

Ponedjeljak navečer i ovoga će puta okupiti pasionirane igrače pub kvizova u našem gradu, i to na dobro poznatoj lokaciji. Caffe bar Alkar već punih osam godina svoje večeri ispunjava raznim varijantama kvizova, redovno okuplja značajan broj ljudi, a ponekad se u svemu tome dogodi i nešto malo drukčije….

Upravo to, jedna posebna kvizaška večer, dogodit će se u ponedjeljak navečer, jer od 20.30 sati krenut će kviz za koji je pitanja sastavljao, kojeg će voditi i moderirati Krešimir Međeral Sučević. Krešo iz Potjere, dakle, u Alkar ne dolazi prvi put, a prethodna iskustva kažu da će to doista biti malo drukčiji kviz. A i izazov je poseban kad znaš da je pitanja sastavio ponajbolji hrvatski kvizaš, voditelj kviza na Radio Sljemenu, ali i fenomenalni lovac iz popularne “Potjere”.

– Krešo je, gledajući statistiku točnih odgovora, najuspješniji lovac na svijetu, u svim varijantama “Potjere” koje postoje – otkrio je jednom prilikom njegov kolega Dean Kotiga.

Krešo je, inače, uz to što je profesionalni kvizaš, ujedno i doktor znanosti, s velikim iskustvom u televizijskim formatima, ali i još puno većim na pub kviz sceni, pa nema dvojbe da će interes biti velik. Broj mjesta je ograničen, maksimalno je moguće pet članova po ekipi, a kotizacija je tri eura po osobi.

Prijaviti se možete na broj telefona 098 1372 699, na email adresu [email protected] ili direktno na šanku CB Alkar, na adresi A.G. Matoša 11.

Bas-bariton Krešimir Stražanac i gorički pijanist i profesor u Umjetničkoj školi Franje Lučića, Krešimir Starčević objavili dvostruki album sa solo pjesmama hrvatskog skladatelja Blagoja Berse (1873.-1934.), u izdanju ugledne njemačke etikete Hänssler Classic!

Riječ je o snimkama svjetske premijere (“World Premiere Recordings”) koje po prvi puta donose 23 Bersine pjesme za glas i klavir na njemačkom, hrvatskom i talijanskom jeziku, pisane na stihove pjesnika kao što su Heine, Müller, Volker, Goethe, Ibsen, Ljermontov, Preradović i Josip Bersa.

Inače, Blagoje Bersa jedan je od najvažnijih hrvatskih skladatelja i glazbenih pedagoga čiji su glazbeni opus i djelovanje bitno obilježili hrvatsku glazbu razdoblja moderne i prve polovice 20. stoljeća. Obilježavajući 150. obljetnicu skladateljevog rođenja, Stražanac i Starčević su 2023. godine izvodili Bersine solo pjesme diljem Hrvatske, Brazila te na koncertu u Beču. Nakon koncerta u siječnju 2024. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, snimili su ih u Glazbenoj školi Požega.

Kritičari diljem Europe ocijenili su ovaj album s najvišim ocjenama.

– Senzacionalan solistički album prvijenac jednog od najljepših lirskih baritona današnjice Krešimira Stražanca i njegovog kongenijalnog sukreatora za klavirom Krešimira Starčevića. Veličanstveno!” – rekla je dr. Ingobert Waltenberger, iz bečke Međunarodne platforme za kulturu Online Merker.

Album je dostupan na svim streaming platformama i internetskim stranicama za kupnju CD-a klasične glazbe, te u svim CD shopovima diljem Hrvatske.

Računali smo već uoči gostovanja u Šibeniku gdje bi to Gorica mogla završiti u slučaju pobjede, kako će ta nova tri boda pomoći po pitanju napretka u nagužvanom donjem dijelu ljestvice, ali sve to ispalo je uzaludno. Iako je Šibenik u posljednje vrijeme bio kronično neuvjerljiv, iako Šibenčani nikoga nisu pobijedili puna tri mjeseca, i tome je došao kraj. Pobijedili su Goricu, koja je umjesto prema gore, na tablici otišla prema dolje. Toliko nisko da niže ne može, jer deseto mjesto u ovom trenutku je goričko…

Solidno je Gorica otvorila utakmicu, zaprijetila Šibeniku preko Kolara, ali vrlo brzo su domaćini odveli ovaj susret tamo gdje su ga željeli odvesti. Goričani su pokušavali igrati, pritom se mučili s lošim terenom na Šubićevcu, a Šibenik je koristio svaku priliku za zaprijeti iz brzih izlazaka, ali i iz prekida. Upravo je prekid bio i ključan trenutak ove utakmice.

Igrala se 37. minuta kad je Šibenik dobio slobodan udarac na velikoj udaljenosti, ali plan Rajka Vidovića u sudaru sa svojim donedavnim poslodavcem bio je jasan – pokušati iskoristiti svaku, pa i najmanju priliku. U skladu s tim, ubacivanje Josipa Majića išlo je ravno u kazneni prostor, u veliku gužvu, u kojoj se najbolje snašao mladi Ganac Morrison Agyemang. Glavom je zahvatio loptu koja se od travnjaka odbila u prečku, a zatim ušla u mrežu.

– Ljuti me što primimo gol iz prekida, i to nakon ubacivanja sa centra, nakon što lopta leti valjda sedam minuta, ali dobro, to je takva utakmica… – tješio se trener Mario Carević kad je sve završilo.

Pokušavali su Goričani i prije i nakon toga kreirati nešto prema naprijed, u tom segmentu ponovno su bili relativno skromni, ali ne i potpuno bezopasni. Međutim, ni u tom prvom dijelu, kao ni u nastavku utakmice, nije bilo konkretnosti, nije bilo dovoljno mirnoće i preciznosti. I uzaludnim se pokazalo sve što su pokušavali, bilo da se radilo o promašajima ili da se odnekud ukazao domaći golman Đaković.

Praktički do posljednje sekunde Goričani su tražili način kako konačno izbjeći poraz u gostima, ali nije se dogodilo. Sedam puta Gorica je ove sezone išla na gostovanje, sedam puta kući se vratila praznih ruku.

– Izgubili smo utakmicu, čestitam Šibeniku, a mi idemo dalje pripremati se za nastavak sezone – započeo je Carević analizu utakmice pa nastavio:

– Morali smo malo odstupiti od svoje igre zbog terena, a oni su se u takvim uvjetima bolje snašli i na kraju pobijedili… Moramo biti konkretniji i hrabriji u gostima, to moram spomenuti, ali idemo dalje. Dugoročno ćemo mi biti dobri, ova momčad ima potencijala, iako se moramo malo promijeniti po pitanju mentaliteta u određenim utakmicama. To je proces koji traje, ali ponavljam, mi ćemo dugoročno biti dobri!

I sve to može stajati, može se povjerovati i u to da će dugoročno sve skupa izgledati kudikamo bolje, da će Gorica možda jednog dana i u gostima uspjeti nešto napraviti, da će se mentalitet mijenjati, ali to ne mijenja aktualnu činjenicu da je Gorica posljednja momčad na tablici. I da je u situaciji u kojoj je svaki sljedeći izazov – najveći izazov.

Za početak će to biti Rijeka u gostima u sljedećem kolu, zatim Hajduk na domaćem terenu, pa se ide u Koprivnicu, dok će jesenski dio priče biti zaključen par dana prije Božića, 21. prosinca, domaćim ogledom s Lokomotivom.