Sport
Gorički dvojac za I HNL
Kad protivnički treneri uđu u svlačionicu prije utakmice protiv Gorice, prvo upozorenje je: “Čuvajte se broja 9 i broja 27!” A iza tih šifri kriju se naši dečki, domaći, odrasli u ovom gradu, dvojica najboljih igrača goričkog drugoligaša – broj 9 je 25-godišnji Matija Dvorneković, a broj 27 nosi 27-godišnji Nikola Rak. Igrači s inozemnim i prvoligaških iskustvom, ali i veliki prijatelji. Znaju se u dušu, kako na terenu, tako i izvan njega. Evo, Matija upravo ima longetu na ruci, igra unatoč tome, a kopačke mu veže – Nikola. Uvijek tu, bez obzira treba li dodati za gol ili sjesti na kavu.
– Prijatelji smo već deset godina, od kad sam ja kao ulazni kadet došao igrati u seniore. Rak je već dvije godine bio u prvoj momčadi i sjećam se da sam kao 14-godišnji klinac gledao njega, Komšića, Menjaka i još neke dečke kako tako mladi igraju za prvu momčad Radnika i mislio: ‘Wow, svaka čast…’. Ubrzo se i meni dogodilo isto. Imao sam 16 kad sam došao u seniore i jako brzo sam se sprijateljio s Nikolom. Prijateljstvo, evo, traje do danas – kaže Dvorneković, a prijatelj i suigrač Rak nastavlja: – Pričalo se o tom malom Dvornekoviću kad sam postao senior, govorili su da je dobar, pa sam ga otišao pogledati kako za mlađe pionire igra protiv Dinama. Naravno, zabio je gol. Odmah mi je bilo jasno da će ga brzo priključiti prvoj momčadi. Čim je došao, odmah smo ‘kliknuli’. Nije dugo ostao, ali nastavili smo se družiti. Manje na terenu, više u diskotekama, ha, ha.
Prvi seniorski dani i inozemna karijera
Sijeku im se karijere, iako dugo odvojene, u nekoliko točaka. Igrali su mali nogomet zajedno, obojica su igrali prvoligaški nogomet, obojica su bili u Slaven Belupu, nosili su i iste brojeve na dresu, a prvi seniorski trener i jednom i drugom bio je Beli Domitrović.
– Bio sam u školi, oko dva popodne, kad mi je usred sata zazvonio mobitel. Vidio sam da me zove trener Domitrović i slagao sam profesoru da moram na WC kako bih se mogao javiti. Rekao mi je: ‘Čuj, imamo trening u pola pet, dođi.’ I čim je završio sat, odjurio sam do profesorice i rekao: ‘Ja imam trening, moram ići’. Ništa me nije moglo zaustaviti – sjeća se Matija Dvorneković, inače bivši učenik velikogoričke gimnazije.
Nikola Rak bio je kat niže, u ekonomskoj školi, kad je ušao u prvi sastav.
– Kako je bilo? Znate kako je, kao klinac dođeš u svlačionicu, sjedneš u kut i slušaš. Tad su igrali Bibić, Keko Marušić i ta ekipa, naravno da imaš respekt prema starijim igračima. Drugi je to svijet kad dođeš u seniore, čak i drugačija zafrkancija… Treba ti neko vrijeme da se prilagodiš – kaže Rak.
Prvi je tadašnji Radnik napustio Dvorneković. Odigrao je pola sezone, spakirao kofere i otišao u Slaven Belupo. – Tri i pol godine proveo sam u Koprivnici. U početku sam igrao za juniore, bio sam i na posudbi u NK Koprivnici, a seniorskoj momčadi prvi me priključio Kruno Jurčić. Inače, jako dobar trener. Bio sam i kod Mile Petkovića na pripremama, ali Radnik je tražio odštetu od nekih 15.000 eura, ovi to iz nekog razloga nisu htjeli platiti i dugo nisam igrao. Još mi je i puknuo mišić, ubrzo je za trenera došao Zlatko Dalić, s njim se nisam našao i odlučio sam otići – priča Dvorenković.
Trenirao je s Mumlekom, Zahorom, Vručinom i ostalima, ali želio je i igrati. Pa se vratio kući.
– U siječnju 2010. vratio sam se u Goricu kod Damira Petravića. Pola godine smo igrali u trećoj ligi, ušli u drugu, na jesen završili kao prvi na tablici i u siječnju 2011. otišao sam u Rusiju – otvara Matija novu epizodu:
– Otišao sam u Antalyu na probu u ruskog drugoligaša Nižnji Novgorod i ostao dva, tri dana. Došao sam tamo s ozljedom gležnja, ali impresionirao sam ih i potpisao ugovor na godinu i pol dana.
Prvi ruski dani nisu bili nimalo laki.
– Dođem tamo, a u momčadi ja i 23 Rusa. I nitko ne zna ni beknuti engleski. Bio je tamo jedan Litavac koji je nešto znao, on mi je pomogao, ali bila je to komunikacija i rukama i nogama. Što da vam kažem, Pale sam u Rusiji – smije se Dvorneković i dodaje:
– Naučio sam ruski već nakon tri mjeseca, zapravo znao sam ga ‘nabadati’, a nakon pola godine sam ga već govorio za pravo. Sad ga pričam možda i bolje nego hrvatski, ha, ha.
Nakon početne prilagodbe počeo je igrati, zabijati golove, pa je nakon godinu i pol stigao je poziv iz prve lige. Grad je ostao isti, ali klub je ovoga puta Volga.
– Nisam previše očekivao u početku, ali brzo sam shvatio da mogu tamo igrati. I trener je to uskoro shvatio, igrao sam u prva tri kola protiv Dinama iz Moskve, Spartaka i Rubina, a onda odjedanput nestao. Prebacili su me u B momčad, dugo sam čekao svoju šansu, na kraju je i dočekao, počeo dobro igrati, pa su mi ponudili novi ugovor – vrti film Dvorneković.
Nije sreća predugo trajala, opet je završio na klupi, pa otišao je u Torpedo na posudbu. No brzo se razočarao i odlučio napustiti Rusiju.
– ‘Izvrtjeli’ su me na sve moguće načine u te četiri godine…
Na ruskim terenima sudarao se s Hulkom, Witselom i brojnim drugim velikim imenima, ali najviše ga je impresionirao…
– Portugalac Danny iz Zenita! Kad smo igrali protiv njih zabio nam je u pet minuta dva takva gola da se smrzneš. Odličan, odličan igrač – pamti igrača od 30 milijuna eura Matija, koji je svo to vrijeme bio je u kontaktu s prijateljem Rakom.
A Nikola je svoju nogometnu sreću tražio na domaćim prvoligaškim travnjacima.
– Otišao sam kad je Radnik bio u trećoj ligi, stanje u klubu tad je bilo katastrofalno. Mi domaći smo igrali za tisuću kuna, a ovi sa strane su uzimali pare. Puknuo mi je film i otišao sam u Lučko – počeo je Rak pa nastavio:
– Bio sam u tamo četiri godine, iz treće lige smo ušli u drugu, igrali je dvije godine, pa ušli u prvu. I bilo je lijepo. Zabio sam povijesni prvi gol za Lučko u prvoj ligi, protiv Zadra, dobili smo i Hajduk na Poljudu… No ispali smo iz lige te sezone, već sam se i zasitio i tad su me pozvali iz Slaven Belupa.
U Koprivnicu je došao dvije godine nakon što je Dvorneković otišao, naravno da su se čuli, dao je Matija i poneki savjet, a imali su i puno istih suigrača.
– Bio sam cimer s Bojanom Vručinom, a pamtim i velikog Davora Vugrineca. On je čudo. Takva lakoća zabijanja, takvo kretanje… Možeš samo gledati i učiti. A vrhunski je i kao čovjek. Respektiraju ga i suigrači, i protivnici, i navijači. Jednostavno, Vuga je Vuga! – kaže Nikola, koji je s tom sjajnom momčadi doživio i neke od najljepših trenutaka u karijeri:
– U klubu je tad bilo love, igrali smo Europu. Zabio sam tri gola irskom Portadownu, prošli smo i izvukli Athletic Bilbao. Uh, to je bio šok, mislili smo da ćemo dobiti deset komada. Međutim, otišli smo tamo i izgubili 3-1. To je bio doživljaj. Na stadionu 40.000 ljudi, ne čuješ suigrača pokraj sebe, atmosfera čudesna… Tko to ne doživi, može samo maštati. Osjećaš se kao igrač! I onda shvatiš da je njima takva svaka utakmica. U uzvratu smo ih dobili 2-1, odigrali smo strašnu utakmicu, malo je falilo da prođemo, ali pamtit ćemo da smo dobili finalista Europske lige iz sezone ranije – sjeća se Rak.
Uživao je u Koprivnici sve dok nije stigla neugodna ozljeda pubične kosti.
– Nisam igrao četiri mjeseca, teško sam to podnosio. Hodaš, sve OK, čim potrčiš, boli. Kad sam se vratio rezultati su bili lošiji, jedva smo ostali u ligi, a u te dvije godine sam promijenio četiri trenera. Htjeli su da produžim ugovor, ali nisam želio. Loše sam se osjećao, jedva sam čekao da sve to završi i da odem – otvoreno kaže Nikola.
Ponovno zajedno na svom terenu
I priče se tu opet spajaju. Rakova i Dvornekovićeva. Pili su kave na goričkim terasama prošlog ljeta, obojica bez kluba, razmišljali što će i gdje će. Već je počeo srpanj kad je telefon zazvonio jednom pa drugom. Nenad Črnko, predsjednik Gorice, pozvao ih je da se vrate u svoj klub.
– Dogovorili smo se za otprilike pola minute – kaže Rak, a Dvorneković nastavlja priču:
– Stvarno nas nije trebalo dugo nagovarati. Črnko nas je pozvao na trening u Buševcu, prije toga smo sjeli za stol, dogovorili uvjete i pružili si ruke. I pokazalo se da sam dobro odlučio. Trebalo mi je da malo odmorim glavu od svega što se događalo tih zadnjih nekoliko godina u inozemstvu.
Oporavljao se dobrim igrama, jesen je bila odlična i po njih dvojicu i po klub. Gorica prva, oni zabijaju, asistiraju… Zajedno su zabili 16 golova ove sezone, Matija deset, Nikola šest. Izuzme li se Tomislav Kiš, ostatak momčadi zabio je 13 komada.
– Je, jesen je bila odlična, završili smo je kao prvi, sve je bilo vrhunski. I sad je sve OK, iako ne briljiramo… Ušli smo u neku krizu, ali i dalje vjerujem da ćemo biti prvi. To zaslužujemo i mi, i navijači, i ovaj grad – odlučan je Rak, kojem odlični strijelac Kiš i dalje nedostaje.
– S njim smo nas trojica bili ‘bermudski trokut’. Šteta što je otišao, sad Matija igra malo izvan svoje pozicije – rezonira Rak.
No Kiša nema i bez njega se mora, svjesni su toga i junaci naše priče. A ta kriza o kojoj je riječ, tvrde, i nije baš tolika…
– Realno, situacija uopće nije toliko alarmantna koliko se prikazuje sa strane. Mi igrači to najbolje znamo, jer među nama je atmosfera vrhunska. Dobro kaže naš kapetan Jančetić, ispada da je sad kad se borimo za vrh sve puno lošije nego one sezone kad se Gorica borila za ostanak. A to je smiješno – kaže Dvorneković, uvjeren u “happy end”, ali i ljutit zbog povika s tribina, jer optužbe da puštaju utakmice posebno bole igrače.
– Svatko ima pravo na mišljenje, ali ja te priče o namještanju slušam od prvoga kola. Kad god kiksamo, govore da smo prodali. To su zločesti ljudi, ali mi smo tu da to istrpimo, znamo da smo uvijek prvi na udaru i moramo se znati s tim nositi. I nosimo se, u preostalih pet kola ćemo pokazati da smo jaki u glavi. Izvući ćemo se iz ove situacije i 30. svibnja slaviti prvo mjesto – kaže Dvorneković, a nadovezuje se Rak:
– Žalosno je to doživjeti na tribinama svog stadiona, od svojih navijača. Bez obzira na jednu, dvije ili tri loše utakmice. To je dno dna. Ovaj zadnji poraz od Lučkog bio je loš dan u najgorem trenutku i ništa drugo.
U tom porazu Nikola Rak nije sudjelovao, a kad je tako, Gorica često ima problema.
– Svi znamo koliko nam Nikola znači, to se najbolje vidi kad ga nema. Bez njega nema ni tog završnog pasa – svjestan je Dvorneković, koji će na pitanje o vrlinama i manama svoga prijatelja govoriti isključivo o ovom prvom.
– Ima brzinu, tehniku, dribling… Mane? Ma ovo uopće nije njegov rang, on nije igrač za drugu ligu, ako se gleda po ovim mjerilima, onda ima sve. Kad na ljeto dođemo u prvu ligu, možda ću mu i pronaći neku manu. Recimo, da je premali – šali se Matija Dvorenković.
Odlično se slažu na terenu, često Nikola svojim loptama traži baš Matiju.
– Da, baš se kužimo, lijepo je igrati s njim. Vidi se da je prošao jaku rusku ligu, zna se kretati, zna proći… – hvalio je suigrača Rak, pa ga i “citirao”:
– Druga liga nije njegov nivo.
Kao iskusniji kolega može Rak i pomoći malom Matiji…
– Može on napredovati, još je mlad, tek mu je 25. Ja sam ipak u ozbiljnim godinama, sad ću 28, ja sam već gotov pa ću probati njega nešto naučiti – uz smijeh kaže Nikola Rak.
Odradili su i manekenski dio intervjua, malo pozirali pa krenuli s glavnog terena gradskog stadiona. Vjerojatno na kavu. I u svakom razgovoru provlači se samo jedna želja:
– Ma samo da u prvenstvu sve završi kako treba, da na kraju budemo prvi…
S njima dvojicom u pravom izdanju, ta će im se želja puno lakše ostvariti.
Tetovaža kao uspomena na neprežaljenog brata
Dali smo dečkima zadatak: postaviti pitanje jedan drugome. Mislili su, mislili, pa smislili…
– Htio bih pitati Nikolu kad će se oženiti – na “sklizak” teren krenuo je Dvorneković.
– Vrlo škakljivo pitanje, ubit će me moja Iva što god da kažem, ha, ha. Već tri godine smo u sretnoj vezi, nadam se da bi kroz sljedeće tri moglo doći to “Da”. Ali mlad sam ja još – odgovorio je Rak.
Matiju za ženidbu nije morao pitati, on je već oženjen, stigao je i mali Noah, ali pitanje je također osobno: Što ti znači tetovaža na desnoj ruci?
– To je posveta mome tri godine mlađem bratu, koji je umro sa 19 godina. Napisao sam “So close, no matter how far” (Tako blizu, nije važno koliko daleko). To me uvijek podsjeti na njega, daje mi neku dodatnu snagu, pogotovo u teškim trenucima. Ljudi se to često boje pitati, ali ne bih je ni stavljao da mi je problem objašnjavati – kazao je Matija.
Messi ili Ronaldo, pitanje je sad… Ako želiš svađu
Idol? Samo Zinedine Zidane! On mi je oduvijek pojam. Pelea i Maradonu nisam ni gledao osim na YouTubeu, pa mi je Zizou bio omiljen. Naravno, i pravi Ronaldo, Ronaldinho…, nabrajao je Brazilce Nikola Rak, a s Brazilcem je počeo Matija Dvorneković:
– Kao klincu idol mi je bio Kaka. Bio sam jako mali kad sam dobio prvi njegov dres, uvijek mi je bio drag, a i sviđa mi se njegov stil igre.
Obojica su navijači Real Madrida, ali dolazi do sitnih “trzavica” kad se spomene pitanje najboljeg igrača današnjice.
– Da, za Real sam, ali mislim da je Messi broj jedan – kaže Rak, na što Dvorneković samo odmahne rukom.
– I ja sam realovac, ali on mi je s tim Messijem počeo vući na Barcinu stranu, to mi se baš ne sviđa, ha, ha… Meni je sad broj jedan Cristiano Ronaldo – kontrira Matija.
Zajednički broj i nagovaranje devetke na desetku
Ne igraju brojevi, igraju igrači, kaže Nikola Rak kad krene priča o brojevima na dresu. A opet vuče taj njegov broj, nema baš puno glavnih igrača koji izaberu broj 27.
– Kad smo došli, tražio sam dres veličine M, ali nije ga bilo. Ostao je taj broj 27, a meni je omiljeni broj sedam. Pa sam izveo kombinaciju, jer sam u Belupu nosio 21 – objasnio je Rak, a ubacio se Dvorneković:
– To je od mene pokupio, 21 je bio moj prvi broj u Rusiji.
Matija nosi devetku, nagovarao je Raka da uzme desetku kad je Kiš otišao, ali ideja nije prošla.
– Dugo sam mislio da mi je sretan broj 17, ali u Rusiji sam ga nosio tri godine pa sam shvatio da mi baš i nije toliko sretan – smije se Dvorneković.
Priča iz kvarta
‘Mraclinci toliko vole svoj klub da se i sam ponekad zapitam u čemu je stvar…’
Miroslav Iličić početkom ožujka je preuzeo ulogu predsjednik NK Mraclina, trenutačno pete momčadi 4. NL Središte. U nedjelju se na Grabi igra derbi kola, u goste Mraclincima dolazi Naftaš iz Ivanića
Promjena na čelu NK Mraclina, po rezultatima četvrtog kluba u nogometnom Turopolju, dogodila se početkom ožujka, što će reći da su iza novog predsjednika Miroslava Iličića prva dva mjeseca u ulozi koja mu je nova, ali koja u praktičnom smislu i nije donijela neke velike, krucijalne promjene.
– Da, sad je već prošlo nešto vremena, ali mogu vam reći da mi se život i nije značajno promijenio. I dosad sam bio uključen u vođenje kluba, zajedno s bivšim predsjednikom, a sadašnjim tajnikom Goranom Vukašinecom i sportskim direktorom Lukom Cvetnićem. I tu se zapravo ništa nije značajno promijenilo. Kod Gorana je došlo do malog zasićenja, poželio se maknuti, Luka je ostao na svojoj poziciji, pa praktički nije ni bilo druge opcije nego da ja budem predsjednik – kaže Iličić, poduzetnik i nogometni zaljubljenik iz Mraclina.
Na skupštini na kojoj je preuzeo čelno mjesto u rad kluba uključili su se još neki ljudi, mraclinska nogometna ekipa sad je još jača, ali s tim u ovom posebnom selu ionako nema previše problema.
– Mraclinci su jako vezani uz klub, to je baš posebnost našeg sela. Jako puno mještana želi pomoći, uključiti se, tako da se zna dogoditi da nas dođe i previše kad se nešto radi, kad se organizira neka akcija. Čudno je to za peti rang natjecanja, ali mi imamo svoje navijače na svim gostovanjima, čak i onim najdaljima. Iskreno, i sam se ponekad zapitam u čemu je stvar, u čemu je tajna, jer ti ljudi su uz nas i kad se pobjeđuje, i kad se gubi, i kad je lijepo, i kad je teško – govori Iličić pa nastavlja:
– Možda je djelomično stvar u tome da smo zadnjih godina preskakali rangove, imali dobre sezone, napredovali, možda je to malo više ljude vezalo uz klub. U svakom slučaju, presretan sam i prezadovoljan što imamo takvu sinergiju u klubu i u selu. Za jedan seoski klub to je na zaista visokoj razini.
Sve govori da će tako i ostati, jer ista ekipa i dalje je na okupu, iz dana u dan, ako treba i od jutra do mraka.
– Stvarno često radimo u klubu i oko kluba, tako da smo postali kao obitelj. To su pozivi, poruke… S porukom na temu kluba se budiš ujutro, s porukom na temu kluba ideš spavati navečer. Naš sportski direktor Luka Cvetnić ustaje jako rano i on prvi kreće ujutro, ali zato ide rano spavati. A kad on spava, tamo negdje u ponoćnom terminu, bivši predsjednik Goran Vukašinec šalje završne poruke za taj dan. Ideš leći u krevet, a dolazi poruka… U početku je i žena pitala tko mi to šalje poruke u to doba, ali sad je i ona naviknula, ha, ha – kroz smijeh opisuje predsjednik Mraclina.
Na početku svog mandata u ulozi prvog čovjeka kluba sudario se i s poznatim boljkama niželigaškog nogometa. Zbog suđenja su iz Mraclina već dvaput reagirali ovog proljeća, s posebnim naglaskom na gostovanje kod vodećeg Tigra u Svetoj Nedelji. Sudac s te utakmice, kao i one kod Moslavine u Kutini, skinuti su s lista.
– Da, može se reći da smo imali problema sa suđenjem. Objavljivali smo i na društvenim mrežama neke odluke koje nismo mogli prožvakati. Smatramo da smo oštećeni i uskraćeni za neke zaslužene bodove, ali neću ići toliko daleko i reći da se to događalo namjerno. Iako, neke su odluke bile, onako, čudne. I bilo ih je više, a to je teško prihvatiti. Ulažeš vrijeme i energiju, odeš uživati na tu utakmicu i teško je ostati miran kad dolazi do takvih situacija – kaže Iličić.
Mraclin ima podršku navijača na domaćim, ali i na gostujućim utakmicama… Foto: Vito Štuban
Sve to, naravno, neizbježno utječe i na život kluba u cjelini.
– Ma kako ne, narušava se atmosfera, osjeća se nervoza među ljudima, navijačima. Iako na nas u upravi to ne utječe previše, nije ti svejedno ako se, kao što se događalo ove sezone, nađeš u fazi u kojoj povežeš četiri utakmice bez pobjede, a trebao si dobiti barem dvije – kaže Iličić, kojem je za ovu priliku preostalo još jedino malo se osobno predstaviti.
– Imam tvrtku koja se bavi PVC stolarijom, živim u Mraclinu, otac troje djece, sretno oženjen, a nogomet mi dođe kao ispušni ventil. Kad dođeš nedjeljom na utakmicu, zaboraviš na sve, to mi je najbolji mogući odmor. Taman poslije nedjeljnog ručka, gledaš utakmicu, vidiš se s ljudima koje ne vidiš tijekom tjedna, a to je i poanta seoskoga kluba – zaključio je predsjednik Mraclina.
Prva sljedeća takva prilika pojavit će se već ove nedjelje od 17 sati, kad Mraclin dočekuje Naftaš Ivanić. Sad je opet u rijeku dobra faza, jer Mraclin je uzeo deset bodova u posljednje četiri utakmice i drži se na petome mjestu tablice 4. NL Središte, s dva boda manje od treće Rugvice i četvrte kutinske Moslavine, s jednim više od šestog Moslavca iz Popovače. Sljedeći protivnik, društvo iz Ivanića, drži drugo mjesto, što će reći da se u nedjelju na Grabi igra derbi kola.
I mirno se čeka kraj još jedne dobre i uspješne sezone, što je potpuno drukčije okruženje od onog u kojem žive naša preostala dva predstavnika u ovom rangu, Gradići i Jelačić, koji su u borbi za ostanak u ligi. Sastav iz Vukovine u subotu je u Lekeniku, a istoga dana Gradići gostuju kod Libertasa u Novskoj.
Sport
Za što igra Gorica? Ozljede, izostanci, prilike i motivi za kraj teške sezone
Nogometaši Gorice u subotu od 17 sati igraju protiv Slaven Belupa, na pretposljednjem gostovanju sezone, uz gomilu problema s ozljedama i izostancima, ali i daleko od pravog ritma, pogotovo nakon poraza od Osijeka u prošlom kolu
Četiri utakmice daleko od završetka još jedne turbulentne i neobične sezone, nakon tri vezana poraza, nogometaši Gorice odrađuju posljednje pripreme za pretposljednje gostovanje u ovoj prvenstvenoj kampanji. S obzirom na okolnosti, na postojanje Rudeša s jedne i na udaljenost od Lokomotive s druge strane, velikog rezultatskog imperativa nema, no daleko od toga da u goričkim redovima vlada mir i spokoj u iščekivanju putovanja za Koprivnicu.
Porazi od Dinama, Rijeke i Osijeka, u kojima Gorica nije uspjela ni zabiti gol ni uloviti bod, svakako su ostavili posljedice, kako u mentalnom, tako i u fizičkom smislu. I iz jedne i iz druge perspektive sezona je izuzetno naporna i zahtjevna, rezultati su takvi da je preostalo igrati za ponos i čast, pa i ne čudi što se ožiljci vide i u energiji, i u pristupu, ali i u rubrici “ozlijeđeni”. Iako, sve to nisu razlozi da se sezona ne dovrši na najbolji mogući način, s najvećom mogućom željom i motivom, sa ciljem da se zgrabi svaka ponuđena prilika.
Međutim, da je lako – nije. Goricu trenutačno vodi treći trener ove sezone, Rajko Vidović naslijedio je momčad koju su vodili i pripremali Željko Sopić i Dinko Jeličić, a i to je detalj koji nosi svoje pluseve i minuse. Mijenjali su se načini rada, uloge u momčadi i rezultatske faze, pri čemu je ovo posljednje u 2024. godini na prilično niskoj razini. I to bi svakako trebalo popraviti, jer svakom bi igraču, kao i članu stožeru, zapravo bilo kome tko je u momčadi i oko nje, trebalo biti izuzetno važno da se sve skupa ne završi onako kako izgleda posljednjih mjeseci.
Uzme li se kao uzorak samo ova godina, pa doda li se tome i posljednji mjesec posljednje godine, gole brojke kažu da je Gorica odmah do Rudeša. I da je u posljednjih 17 utakmica uzela samo devet bodova. A na raspolaganju je bio, lako je izračunati, 51 bod. I to je loša stvar za klub, ali i za svakog od igrača, koji se možda žele prodati, možda izboriti za novi ugovor, možda za bolji status kod novog trenera… Nitko od potencijalnih kupaca, realno, neće ozbiljno shvatiti igrače koji u spomenutom razdoblju uzimaju 0,5 bodova po utakmici, nitko od navijača ne može biti blagonaklon prema takvom učinku, nitko od onih koji odlučuju o budućnosti kluba ne može gledati na takvo društvo s velikim optimizmom.
I zato je ova sama završnica prvenstva prilika da se situacija barem malo popravi, da dojam bude barem nešto bolji, da pozicija na tablici bude najbolja što može biti u ovom trenutku. Razlika je, i to velika, hoće li Gorica na kraju biti šesta, sedma, osma ili deveta. Zbog svega spomenutog, zbog dojma i doživljaja, a u krajnjoj liniji i zbog novca koji dolazi od TV prava. I sve su to i više nego dovoljno dobri razlozi da se u posljednje četiri utakmice sezone “pojede trava” na svakom sljedećem treningu, u svakoj sljedećoj utakmici.
Bez obzira na to što nije lako ni igračima, iscrpljenima i potrošenima u svakom smislu, a definitivno nije lako ni treneru. Rajko Vidović kod svojih igrača mora pokušati probuditi sve moguće motive, a istovremeno mora i “kemijati” s onima koje ima na raspolaganju. Dobra vijest je da će opet na raspolaganju imati Josipa Mitrovića, jednu od rijetkih svjetlih točaka u ovom tmurnog nogometnom proljeću, ali tu je i cijeli niz onih na koje neće moći računati.
Ni u Koprivnici tako neće biti Merveila Ndockyta, što je već odavno stara vijest, a neće biti ni Dina Štigleca, ni Kreše Krizmanića, ni Tima Matavža, vjerojatno ni Luke Kapulice, možda ni Filipa Mrzljaka, koji je također načet ozljedama, već duže je ozlijeđen i mladi Ino Vuko, a upitan je i Andrej Lazarov. Neki od njih mogli bi biti u kadru, ali radi se o vrlo značajnoj brojci izostanaka, pogotovo kad znamo da je već i počela selekcija za novu sezonu, u kojoj igrači Gorice, prilično je izvjesno, neće biti Alex Munksgaard i Sven Blummel. Pa ni oni, shodno tome, nisu u ozbiljnoj konkurenciji za momčad u samoj završnici sezoni.
Zbog svih tih problema s izostancima, trener Vidović priključio je treninzima prve momčadi trojicu juniora, pa cijeli tjedan s prvotimcima rade stoper Petar Raguž, veznjak Lovro Dukić i napadač Fran Stunja, sva trojica rođeni 2006. godine.
– Njih trojica neće biti u konkurenciji za utakmicu u Koprivnici, priključili smo ih kako bismo imali dovoljan broj igrača za trening, ali i kako bismo dobili bolju sliku o njima za budućnost – objasnio je trener Vidović, koji u pripremi ogleda sa Slaven Belupom neće imati previše manevarskog prostora.
Još malo konkretnije, u obrani će raspolaže s iskusnim Maločom, dokazanim Lešom, te nedokazanim Matkovićem i Đekićem, čemu možemo dodati još i 17-godišnjeg Josića i praktički otpisanog Munksgaarda. U veznom redu, uz upitnog kapetana Mrzljaka, tu su još i Soldo, Pršir, 17-godišnji Vrzić, eventualno i Lazarov, a na krilima konkuriraju Rukavina, Mitrović i Majstorović, plus otpisani Blummel, a daleko od tog statusa nije ni Ilečić. Za mjesta u napadu konkuriraju Vujnović i Jurić, s kojima priča zapravo i završava.
Daleko je to, dakle, od bilo kakve raskoši u izborima trenera koji ima zadatak davati priliku mladima, procijenjivati ih u ovim preostalim utakmicama, a uz to i pokušati uloviti što je više moguće bodova. Nije to nimalo lako pomiriti i upravo zato je pred Vidovićem težak i vrlo zahtjevan zadatak.
Najlakše bi u svemu tome bilo povesti se onom “samo neka sezona što prije završi”, ali nije to baš tako. Ugled i renome kluba, ali i svakog pojedinog igrača, gradi se jako dugo i mukotrpno, a ruši se i nestaje puno brže i jednostavnije. I zato je puno logičnije povesti se onom “samo neka sezona što bolje završi”, budući da trenutačno sve skupa nije daleko od slike koja je uokvirena prošle sezone, po svim kriterijima najlošije otkad je Gorica prvoligaš.
A to nikome ne treba.
Velika Gorica, 03.05.2024. Superliga 2023./2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Igrači HSTK Velika Gorica izgubili su rezultatom 0:3 od državnog prvaka STK Libertas Marinkolor (Dubrovnik) u posljednjem 12. kolu Superlige i nakon jedne sezone vratili se u niži rang, u Prvu ligu..
Velika Gorica, 03.05.2024. Superliga 2023./2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.05.2024. Superliga 2023./2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Za goričku momčad najznačajniji susret zadnjeg kola bio je meč STK Marathon – STK Split, čiji je ishod bio odlučujući koja će se momčad preseliti u niži rang – Marathon ili Velika Gorica. Pobijedio je Marathon (3:2) i ostao u Superligi.
Velika Gorica, 03.05.2024. Superliga 2023./2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Rezultat u zadnjem kolu doveo je do paradoksalnog raspleta, jer je Marathon u netom završenom prvenstvu oba puta izgubio susrete s Velikom Goricom!? Goričkoj momčadi trebala je u konačnici samo još jedna pobjeda za očuvanje superligaškog statusa. Gdje se ”zagubila” ta pobjeda? Možda u jesenskom dijelu prvenstva kada je Martin Petrović zbog ozljede propustio 5 nastupa!
Velika Gorica, 03.05.2024. Superliga 2023./2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Pojedinačni skorovi igrača: Lovro Zovko 29 mečeva (7 pobjeda / 22 poraza), Marko Habijanec 24 (6/18), Martin Petrović 16 (5/11), Ante Jakić 6 (0/6).
Galerija fotografija
Superliga muški 2023./2024., 12. kolo
HSTK Velika Gorica – STK Libertas Marinkolor (Dubrovnik) 0:3 (1:9, 63:107)
Rezultati Martin Petrović – Miho Simović 0:3 (11:13, 2:11. 6:11), Lovro Zovko – Filip Čipin 1:3 (8:11, 4:11, 11:6, 6:11), Ante Jakić – Tomislav Japec 0:3 (3:11, 5:11, 7:11).
Rezultati 12. kola (28.04.2024.): HSTK Velika Gorica – STK Libertas Marinkolor (Dubrovnik) 0:3, STK Pula – STK Požega 1:3, GSTK Zagreb – STK Vodovod (Osijek) 3:1, STK Marathon (Zagreb) – STK Split 3:2, STK Zagreb – Donat (Zadar) 3:1.
Konačni redoslijed: 1. STK Libertas Marinkolor (20 20:0 60:4 40), 2. STK Zagreb (20 17:3 55:21 37), 3. GSTK Zagreb (20 16:4 50:24 36), 4. STK Starr Varaždin (20 15:5 49:27 35), 5. Donat (20 9:11 35:42 29), 6. STK Požega (20 7:13 34:45 27), 7. STK Split (20 7:13 33:47 27), 8. STK Pula (20 6:14 28:50 26), 9. STK Vodovod (20 6:14 28:46 26), 10. STK Marathon (20 4:16 28:55 24), 11. HSTK Velika Gorica (20 3:17 18:57 23).
Sport
Praznih ruku na Praznik rada: Kurilovec i Lukavec padali po Zagorju…
Nogometaši Kurilovca izgubili su 3-0 na gostovanju kod krapinskog Zagorca, a njihovi sportski prijatelji iz Lukavca poraženi su 1-0 u gostima kod Tondacha u Bedekovčini
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Odbojkaši Gorice su u utakmici 21. kola 2.Lige – Regija Sjever pobijedili rezultatom 3:0 susjede iz Kravarskog te su tako očekivano potvrdili svoje 4. mjesto na prvenstvenoj ljestvici.
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Natjecanje u sezoni 2023./2024. je završeno, još se imaju odigrati dvije odgođene utakmice: OK Sisak II – OK Kravarsko (12.kolo) i OK Medicinar Trnje II – OK Gorica (20.kolo). Ishodi ovih utakmica neće utjecati na konačni poredak na prvenstvenoj ljestvici.
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Galerija fotografija
2.liga – Regija Sjever – seniori 2023./2024., 21. kolo
OK Gorica – OK Kravarsko 3:0 (25:15, 25:21, 25:11)
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Utorak, 30.04.2024., 21 sat. Sutkinje: Ana Visković (Velika Gorica) i Katarina Mišetić (Zagreb). Zapisničarka: Mirna Molnar (Velika Gorica).
GORICA: Franko Katalenić, Gabrijel Kaurić, Juraj Baldaš, Patrik Vidaković, Matija Klasnić, Davor Sviličić, Luka Mačvanin, Bruno Silaj, Karlo Pejić (cap.), Mateo Sviličić, Dario Pavlešan, Bruno Slavica, Dominik Glavaš (L). Trener: -.
KRAVARSKO: Dino Komar (L), Filip Hajduk, Matija Kompes, Darko Dugonjić, David Juvan, Tomislav Vrbančić, David Posavec, Nikola Dolački (cap.), Petar Brnjilović, Marko Miković, Neno Hazer. Trener: Nikola Boić.
Redoslijed: 1. MOK Čazma 36 (20 18 2 56:18), 2. OK Daruvar 34 (20 17 3 56:14), 3. HAOK Mladost II 30 (20 15 5 49:24), 4. OK Gorica 26 (19 13 6 44:27), 5. OK Sheeft 24 (20 12 8 43:29), 6. OK Croatia 18 (20 9 11 40:39), 7. OK Rudar Mursko Središće 18 (20 9 11 34:38), 8. OK Medicinar Trnje II 13 (19 7 12 24:37), 9. OK Sisak II 10 (19 5 14 17:46), 10. OK Quirin Sisak 6 (20 3 17 14:52), 11. OK Kravarsko 0 (19 0 19 4:57).
-
CityLIGHTSprije 3 danaPrelet VBA Rafale iznad čitave Hrvatske povodom obljetnice Operacije Bljesak
-
Kulturaprije 5 danaFOTO Održan koncert u čast hrvatskim braniteljima u novosagrađenoj crkvi u Kravarskom
-
Obrazovanjeprije 19 satiFOTO Održan Sajam Vježbeničkih tvrtki Ekonomske škole Velika Gorica
-
Sportprije 4 danaNa korak do ostvarenja sna: ‘Spuštamo dečke na zemlju, ništa i dalje nije gotovo…’
