Povežite se s nama

Sport

Zvonimir Kovačević: Doveo sam Goricu u prvu ligu, ali ne želim na tome stati

Objavljeno

na

Znam da se to ne čuje često, ali meni je bolje biti trener nego igrati, kaže trener KK Gorice Zvonimir Kovačević, koji je u prvoj prvoligaškoj sezoni izborio ostanak i ispunio cilj. Igrao je i ABA ligu, bio i na Cipru, zapamtio jednoga gospodina Browna i s 28 godina završio igračku karijeru. U ovoj novoj, trenerskoj, ma “bilićevski” pristup… 

Bila mu je 31 godina kad je Zvonimir Kovačević sjeo na klupu Gorice. Bivši igrač, jedan od najboljih velikogoričkih košarkaša u posljednjih 20-ak godina, odlučio je pokušati sjesti na klupu.

– Oduvijek me privlačio trenerski posao. I kao igrač sam, pogotovo u zadnje dvije godine, dok sam igrao u Sloveniji, razmišljao o tome. Naime, ondje je trener bio Gašper Potočnik, dečko koji je bio mlađi od mene. Imao je samo 25 godina. Puno vremena provodili smo zajedno, bio sam jedini stranac u klubu i družili smo se po cijele dane. Puno smo pričali o košarci, često je i uvažavao moje mišljenje, i tu se probudila želja. Dvije, tri godine sam se odmarao nakon karijere, no ta želja se vratila i rekao sam: ‘Idem probati’ – počeo je svoju priču trener goričkog prvoligaša.

Došao je na klupu i – ostao.

– Nisam zažalio što sam se ovoga primio, upravo suprotno. Pitao me baš nekidan jedan naš reprezentativac: ‘Što je bolje, biti igrač ili trener?’ Moj odgovor je da bih: ‘Uvijek bih radije bio trener’. Da, stotinu puta je teže biti trener, ali svejedno.

Došao je 2011., a četiri godine poslije klub je narastao sve do najvišeg ranga. U prvoj sezoni cilj je bio ostati u ligi, a tako je i bilo. Iza nas je lijepa sezona, košarka se vratila u grad…

– Ne mogu na ovu sezonu gledati izdvojeno, gledam na ono što radimo kroz četiri sezone, koliko sam na klupi. Klub je prije toga desetak godina bio u donjoj polovici druge lige, a mi smo vrlo brzo došli do toga da se tri godine borimo za ulazak u prvu ligu, pa konačno i uđemo u najviši rang. Prvi dio sezone bio je odličan, ali nije bilo realno da ostanemo u borbi za Ligu za prvaka. Na kraju smo ostali u ligi, a sve iznad toga nije bilo realno – uvjeren je Kovačević.

Domaći je dečko, odrastao u Velikoj Gorici, i danas s obitelji ovdje živi, a košarkaški počeci vežu se uz tadašnji Radnik. I jedno ime.

– Mirko Kovčalija, legendarni Bane! Bilo je to 1987. kad sam počeo, klub je još bio Radnik, a Bane je bio jedini koji ga je održavao na životu. Sam je vodio

sve selekcije i održavao klub na životu. Čak je i u ratno doba u uniformi znao dolaziti na trening – sjeća se Kovačević i nastavlja:

– Taj Banetov pedagoški i odgojni pristup bio je jedan od važnih razloga zašto sam zavolio košarku. On me zadržao u tom sportu i povratka više nije bilo.

Ubrzo je Radnik postao KK Media.

– U ljeto 1992. pojavio se Damir Pavličević, bivši košarkaš Cibone koji je preuzeo klub sa svojim privatnim kapitalom i preimenovao ga u Media. Tu je počeo taj uzlet goričke košarke. Iz treće lige ušlo se u drugu, tri godine zaredom igrale su se i kvalifikacije za prvu ligu, ali nažalost nije bilo interesa da u nju i uđe. Nikad klub nije bio bolje organiziran nego u to vrijeme, ali iznenada je došlo do prekida suradnje i klub je krenuo praktički ispočetka.

On je rastao kroz Mediju, došao i do seniorske momčad, pa “eksplodirao”. U drugoj ligi je zabijao 35 koševa po utakmici i uzeo ga je slovenski ABA ligaš Laško. No još jednu sezonu ostavio ga je u Velikoj Gorici, a glavni cilj je bio – udebljati se. Onako mršav i tanak teško je mogao na višu razinu. Odlazeći s treninga često je nosio kanticu posebnih preparata…

– Da, imao sam specijalan program prehrane, ali i cijeli mali tim koji je to pratio. U tih sam godinu dobio devet kilograma ‘dobrih’ mišića. Sve do tad je bila dječja košarka – nasmijao se Kovačević.

Proveo je u Sloveniji nekoliko godina, igrajući u Krškom, Laškom i Koperu, pa potom otišao na dvije godine u redove njemačkog prvoligaša Witzburga.

– Nakon toga sam imao i jednu godinu posvećenu egzotici, otišao sam na Cipar. Iako, tad se na Cipru igrala jako dobra košarka, s puno stranaca, čak i bivših NBA igrača.

Igrao je na Cipru i s jednim poznatim licem u domaćim košarkaškim krugovima. Jerel Blessingame, koji je sa Šarićem odvukao Cibonu do titule ABA lige, igrao je s Kovačevićem.

– Odličan dečko, pravi veseljak, sav zaigran, ali i sjajan igrač. Iako, više sam vremena na Cipru provodio s ‘balkanskom ekipom’.

Igrao je s Laškim i Eurokup, dijelio je svlačionicu s kasnije vrhunskim euroligaškim igračem Ermalom Kuqom, a u okršaju s Efes Pilsenom igrao je protiv najboljem igrača s kojim se ikad našao na parketu.

– Marcus Brown, Amerikanac iz Efesa, bio je nešto najjače što sam ikad vidio iz bliza. To je nešto strašno. Uostalom, dvije godine poslije bio je i najbolji igrač Eurolige. Jesam ga čuvao? Hm, probao sam ga čuvati… Ali zato je on mene vrlo uspješno čuvao, ha, ha.

Karijeru je Zvonimir završio s 28 godina, kad je shvatio da više nema smisla.

– Izvukao sam maksimum, prvenstveno iz svog tijela, koje nije bilo na razini košarke koja se danas igra. Nisam mogao to pratiti. Jednostavno rečeno, to je tijelo je bilo malo presporo. Procijenio sam u kojem smjeru ide košarka, koliko ja tu mogu dati, a na kraju krajeva i može li se od nje živjeti. Počeo sam sezonu u Škofjoj Loki, ali oko Nove godine sam otišao kući i rekao im: ‘Ne vraćam se’ – kaže Kovačević i dodaje:

– Iskreno, mislio sam da ću i više napraviti u karijeri kad sam bio klinac. No ispalo je da je ovo bilo maksimum.

Igračka priča tako je završila, a tri godine poslije započela je trenerska. Talent je tu, u to nema sumnje, puno promišlja i razmišlja o košarci, pokazao je da puno toga i zna. A sve sa stilom, kako sam kaže, karakterističnim za Slavena Bilića.

– Na njegovu primjeru pojavila se priča da, kao, Bilić ne može uspjeti zato što ima taj ‘frendly’ odnos s igračima. Ja mislim da to nije točno. Trenerski posao sve više ide u tom smjeru, gubi se onaj stari trenerski kov, strogih diktatora u svlačionici. Sve je važnija psihologija, sa svakim igračem moraš individualno ući u nekakav odnos i na osnovu toga graditi momčadski duh – opisao je svoje trenerske postulate Kova, uz obavezan dodatak:

– Kao igrač najlošiji sam bio u obrani, to mi je uvijek bilo problem, ali danas na njoj inzistiram. Prvo moraš posložiti obranu, pa onda graditi dalje.

Njegovi principi funkcioniraju jako dobro, s igračima zapravo živi u nekoj košarkaškoj simbiozi.

– Svi kažu da treneri stvaraju igrače, ali nije to baš tako jednostavno. To je obostrani proces, jer i igrači stvaraju trenera. Kad smo igali dobro u prvom dijelu sezone, bio sam najbolji trener, a čim je zaredalo par poraza, odmah sam najlošiji – primijetio je trener Gorice.

Kad ga se upita da pogleda prema naprijed, najčešće ćete čuti:

– Raditi dalje, samo raditi dalje!

Nekoliko je opcija u planovima o velikogoričkoj košarkaškoj budućnosti. Jedna od njih, vrlo ozbiljna i prilično primamljiva, suradnja s Cedevitom. Ne bi Gorica ni u kojem slučaju postala bilo čija filijala, ali suradnja bi bila obostrano korisna. Cedevita bi davala igrače na posudbu, pomagala Gorici, koja bi te igrače razvijala, na njima gradila rezultate.

– Uz to, naravno, radit ćemo i na razvoju naših mladih košarkaša – uskače trener Kovačević.

Postoje i neke druge varijante, jedna od njih je slična suradnja s Cibonom, a sad se pojavljuju i neke treće opcije, malo drukčije. No sve se svodi na to da…

– Gorica mora napraviti korak više. Otkad sam ja trener svake godine smo išli za stepenicu gore, a ove godine i dvije. Na tome ne smijemo stati. Uprava mora zauzeti čvrst stav, stabilizirati klub i financijski i infrastrukturno da bismo mogli postati jedan dobar prvoligaš – zaključio je “gorički Bilić”, uspješan trener sa samo 35 i čovjek s vizijom. Bilo bi šteta da se ne nastavi tim ritmom.

Sport

Imamo najboljega golmana u državi! Nitko ne brani kao Goričanin Karlo

Naslov prvaka Hrvatske u hokeju na ledu ponovno je osvojio Sisak, koji je u finalu pobijedio Mladost, ali najbolji golman prvenstva dolazi iz KHL Zagreba – njegovo ime je Karlo Bujanić i dolazi iz Velike Gorice…

Objavljeno

na

Uvjerljivom pobjedom Siska protiv Mladosti u posljednjoj utakmici finalne serije završena je još jedna sezona hrvatskog prvenstva u hokeju na ledu, sportu koji ima bogatu povijest, trenutke za pamćenje poput pojave jakog Medveščaka, ali i sadašnjost koja hokejaše udaljava od naslovnih strana. Ispod radara tako je prošao i detalj koji sa svim tim povezuje naš grad. Točnije, ne radi se o detalju nego o – Karlu!

Za mjesec dana Karlo Bujanić će navršiti 23 godine, a hokej u svim varijantama počeo je igrati kao desetogodišnjak. Hokej na rolama, inline hokej ili “pravi” hokej na ledu, nije bilo posebno važno, Karlo nije odustajao. Velika nagrada stigla je prije tri godine u obliku priznanja za najboljega golmana U-20 prvenstva Hrvatske, da bi ove sezone stigla dodatna nadogradnja.

Karlo Bujanić, naime, proglašen je najboljim golmanom hrvatskog prvenstva! Govorimo, naravno, o seniorskom prvenstvu, o natjecanju u kojem su najbolji hrvatski hokejski golmani, od svih njih najbolji je upravo Karlo. Dečko koji je sve svoje nepune 23 godine proživio u Velikoj Gorici, koji u tišini tjera po svome, koji je jako dobar u onome čime se bavi. Član je KHL Zagreba, no nije nemoguće da će mu ovo priznanje i otvoriti vrata nekih viših razina hokeja.

U svakom slučaju, kao i u svih ovih 25 sportova koji nam djeluju u gradu, Velika Gorica ima se čime pohvaliti i u hokeju na ledu…

Nastavite čitati

Sport

Klaf rastura, ali ovoga puta samo će gledati: ‘Milka, daj ti to preuzmi…’

Naš trener Dean Klafurić radi jako dobar posao na klupi Širokog, u srijedu je u polufinalu Kupa pao Željezničar, a već u subotu na redu je gostovanje u sedam sati vožnje udaljenoj Bijeljini. No Klaf će tamo biti gledatelj, a palicu preuzima prijatelj i suradnik

Objavljeno

na

Objavio/la

Jako dobar posao u Širokom Brijegu radi naš trener Dean Klafurić, dečko iz Kurilovca u najboljim godinama, odnedavno i djed. Ove zime prestao je dolaziti na uobičajne goričke nogometne kave, jer trenerski put odveo ga je prema Hercegovini, u kraj iz kojega korijene vuče supruga Maja, a vijesti koje otamo stižu govore da je u Širokom – pretežno sunčano!

Opasna je sezona u tijeku, čak četiri kluba ispast će iz lige u kojoj ih je trenutačno 12, a u tom smislu je Klaf od prvog trenutka bio svjestan da ga čeka težak posao. I da će svaki bod biti važan. Klafurić ih zasad, hvala na pitanju, skuplja s popriličnom uspješnošću…

Krenulo je odlično, s dvije pobjede protiv GOŠK-a iz Gabele, prvo u kupu, a zatim i u ligi, u kojoj je zatim Zrinjski odnio bod s Pecare “na pravdi boga”, nakon 90 minuta potpune dominacije Širokog. Put u kupu nastavljen je pobjedom protiv Veleža, bivšeg Klafurićeva kluba, a prvi poraz stigao je u gostima kod Sarajeva i kolege Zorana Zekića.

Povezao je Široki nakon toga još dvije pobjede, u ligi s Posušjem i još jednom u kupu s Veležom, nakon čega je stigla i prva mala kriza. Boraz 0-3 kod Borca u Banja Luci nezasluženo je visok, s na njega se naslonilo i 2-5 doma s Veležom u prvenstvu, u najlošijoj utakmici koju je Široki odigrao od Klafurićeva dolaska.

Međutim, olakšanje je stiglo nakon briljantne pobjede doma protiv Željezničara, ponovno u kupu, ovoga puta u polufinalu. Dogodilo se to u srijedu, a već u subotu Široki čeka gostovanje u dalekoj Bijeljini. Na put je Klaf tako momčad poveo već u četvrtak, a u petak će trening odraditi u prekrasnom okruženju, koje izgleda ovako nekako:

Široki je trenutačno na sedmome mjestu, šest bodova iznad zone ispadanja, a Radnik iz Bijeljine na osmome mjestu ima samo dva boda više od Posušja, najboljeg među ugroženima. U prijevodu, bit će ovo utakmica “na nož”, a Širokom pritom neće pomoći činjenica što će baš ovoga puta, baš u Bijeljini, suspenziju morati odraditi – trener!

Dean Klafurić, naime, ima tri akumulirana žuta kartona, što znači da će morati preseliti na tribine. To, međutim, ne znači da Široki ovom prilikom neće voditi Velikogoričanin.

– Milka, preuzmi, sve znaš – reći će Klaf neposredno uoči utakmice svom prijatelju i dugogodišnjem suradniku Damiru Milanoviću, najpoznatijem po tome što je bio trener Mraclina i Jelačića.

Dobro, igrao je i nešto prve lige, osvajao nekakve trofeje, okušao se i u europskim natjecanjima, ušao s Goricom u HNL, ali sve to ovoga puta može objesiti mačku o rep. I okrenuti se onome što je naučio kao trener Mraclina i Jelačića, jer baš kao i tamo, ovoga puta on će biti šef. A Klaf privremeno u pozadini…

– Ma on je uvijek u pozadini, samo misli da je glavni – kazat će na tu temu mladi i talentirani Milka.

Iako, nježnim godinama unatoč, jer tek su mu 42, ima iza sebe i nešto nakupljenog iskustva. Kao, primjerice, onomad u srcu Mostara, kad se igrao veliki derbi između Veleža i Zrinjskog. I tad je Klaf zaslužio jednu utakmicu na tribinama, pa je momčad preuzeo upravo Milka. Svjedoci kažu da je uz liniju pretrčao više nego polovica igrača na terenu, a posebnim iskustvom može se opisati i ono što je slijedilo nakon poraza 0-1 pod Bijelim brijegom.

Naime, nakon završetka utakmice u teren su uletjeli navijači Zrinjskog uletjeli su u teren i sukobili se sa specijalcima, u tom trenutku svi su se razbježali prema svlačionicama, a jedini je na svome mjestu ostao Damir Milanović. Sve se smirilo nakon nekoliko minuta, ali Milka je postao i ostao miljenik navijača Veleža.

– Nakon toga dva mjeseca nigdje nisam platio kavu, ha, ha… – sjeća se Milka.

Suradnja s prijateljem i šefom Klafom toliko je dugotrajna i duboka da problema nije bilo tad, kao što ih neće biti ni tad. Deda Klafurić će sve pripremiti najbolje što može, komunikacija s klupom će biti konstantna, no njegove oči i uši na klupi bit će Milka.

Sretno, Goričani!

Nastavite čitati

Sport

Besplatan tenis u travnju: ‘Školarci, dođite i upoznajte se s tenisom!’

U organizaciji Teniskoga kluba iTeam Velika Gorica, uz pomoć iz Grada i županijske sportske zajednice, učenici naših osnovnih škola mogu tijekom travnja doći na terene i okušati se u tenisu

Objavljeno

na

Teniski klub iTeam Velika Gorica u suradnji s gradskom sportskom Zajednicom, rekreativnim Savezom i turističkom zajednicom, kao i samim Gradom, ali i županijskom sportskom Zajednicom, do kraja travnja organizira besplatne treninge tenisa za djecu svih osnovnih škola u Velikoj Gorici.

“Pozivamo sve učenike osnovnih i srednjih škola da se prijave na ovaj besplatan program i na taj se način upoznaju s tenisom. Tenis je sport koji je u mlađim dobnim kategorijama prilično evoluirao, postavši tako dostupan svima, ne samo financijski, već i igrački. Djeca sa svojih sedam godina mogu bez problema osjetiti čari teniske igre, a pri tome mislim na zaista igranje mečeva i izmjenu loptice sa suigračem ili trenerom već na prvom treningu”, poručuju iz kluba, uz objašnjenje:

“Cijeli program treniranja u našem klubu temelji se na ITF (Međunarodna teniska federacija) tzv. “Play&Stay” sustavu, što podrazumijeva prilagodbu tenisa djeci, koja igraju na malim teniskim terenima adekvatnima njihovoj visini i uzrastu, te s malim, laganim, lako upravljivim reketima i jednako tako prilagođenim sporijim lopticama koje dozvoljavaju djeci više vremena za procjenu loptice koju je suigrač uputio, te više vremena za razmišljanje što učiniti s tom lopticom i kako na nju odgovoriti. Sve ovo omogućava djeci uživanje u igri i tenisu kao sportu.”

Tenis će se besplatno moći igrati na terenima TK iTeam VG u sklopu srednjoškolskog centra u Cvjetnom naselju. Prijave se vrše na broj telefona 091 3344 031 (trener Miha) i primaju se za vrijeme trajanja programa. Odnosno, tijekom mjeseca travnja.

Nastavite čitati

HOTNEWS

VIA ITALIA TZ Zagrebačke županije s partnerima na međunarodnom sajmu Fiera del Cicloturismo

Sveta Nedelja za vikend domaćin utrke Spartan Santa Domenica.

Objavljeno

na

Turistička zajednica Zagrebačke županije, u suradnji s Turističkom zajednicom grada Dugog Sela i Turističkom zajednicom grada Samobora, sudjeluje na međunarodnom sajmu Fiera del Cicloturismo koji se održava u Bologni, od 4. do 6. travnja, gdje će svijetu prezentirati našu ponudu cikloturizma.  

Riječ je o najznačajnijem specijaliziranom sajmu posvećenom cikloturizmu u Italiji, koji okuplja destinacije, profesionalce i ljubitelje biciklizma iz cijele Europe. 

Zagrebačka županija kao atraktivna cikloturistička destinacija prezentira brojne rute i iskustva koje spajaju prirodne ljepote, kulturnu baštinu i eno-gastronomsku ponudu. Na sajmu su, uz Turističku zajednicu Zagrebačke županije, prisutne i lokalne turističke zajednice iz Dugog Sela i Samobora, koje predstavljaju svoje cikloturističke projekte i bogatu ponudu. 

– Naša županija pozicionirala se kao nezaobilazna cikloturistička destinacija Hrvatske, s više od 1.000 kilometara uređenih biciklističkih ruta koje povezuju gradove, vinske ceste, kulturne atrakcije i parkove prirode. Sudjelovanje na Fiera del Cicloturismo još je jedan iskorak prema međunarodnom tržištu i cikloturistima koji su, sve više, u potrazi za autentičnim destinacijama. Sudjelovanjem na ovakvim događanjima osnažujemo konkurentnost i povećavamo vidljivost naše turističke destinacije, među ključnim dionicima emitivnih tržišta – istaknula je direktorica županijske Turističke zajednice Ivana Alilović. 

Foto: Cityportal

Tradicija biciklizma u Samoboru živi još od kraja 19. stoljeća   

Samobor već desetljećima privlači izletnike, no sve više i bicikliste zahvaljujući sedam tematskih ruta koje vijugaju kroz 150 kilometara najljepših samoborskih pejzaža, od skrivenih šuma, vidikovaca i vinskih cesta, pa sve do Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Vožnja biciklom ovdje nije samo rekreacija, već i prilika za uživanje u povijesti, gastronomiji i prirodnim ljepotama, a tradicija biciklizma živi u ovom kraju još od kraja 19. stoljeća. 

– Samobor je već prepoznat kao omiljeno odredište za dnevne izlete, a uz vrhunsku gastronomiju i kulturne sadržaje, nudimo i bogatu biciklističku ponudu te razne outdoor aktivnosti. Vjerujemo kako će nas posjetitelji sajma prepoznati kao destinaciju idealnu za sve profile biciklista, od rekreativaca do profesionalaca – naglasila je direktorica Turističke zajednice grada Samobora Iva Pehar. 

Dugo Selo mrežu biciklističkih, pješačkih i konjičkih staza 

S druge strane, Dugo Selo, u neposrednoj blizini Zagreba, razvija projekt nove outdoor destinacije u suradnji sa Svetim Ivanom Zelinom i Vrbovcem, kreirajući mrežu biciklističkih, pješačkih i konjičkih staza idealnih za istraživanje pitomih brežuljaka, vinskih cesta i skrivenih kutaka istočnog dijela Zagrebačke županije. 

– Dugo Selo posljednjih godina intenzivno razvija biciklističku infrastrukturu i manifestacije, čime postajemo sve privlačnija destinacija i za ljubitelje aktivnog odmora i za biciklističke profesionalce, sudionike nacionalnih i međunarodnih natjecanja na dugoselskom pumptracku. Sajam u Bologni idealna je prilika da predstavimo potencijale i specifičnosti našeg područja, posebno stoga što se nalazimo na jednoj od najatraktivnijih ruta Zagrebačke županije – naglasila je direktorica Turističke zajednice grada Dugog Sela Karmela Vukov Colić. 

Foto: Samir Kurtagić

Sveta Nedelja za vikend domaćin utrke Spartan Santa Domenica 

Zagrebačka županija i ovaj vikend živi u znaku sporta i rekreacije. U subotu i nedjelju, 5. i 6. travnja, u Svetoj Nedelji održava se Spartan Santa Domenica, jedinstvena adrenalinska utrka poznatog svjetskog brenda Spartan. Očekuju se brojni natjecatelji iz Hrvatske i inozemstva, koji će na atraktivnim stazama ispitati vlastite granice izdržljivosti, snage i izdržavanja. Utrka Spartan Santa Domenica važan je dodatak sportskoj i outdoor ponudi Zagrebačke županije te potvrda njezina statusa kao jedne od vodećih destinacija u području aktivnog turizma. 

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

Sport

Pozdrav sa stadiona: Vrata koja se ne javljaju, teren kao tepih i bauštela pod istokom

Radovi su na Gradskom stadionu u punom tijeku: na terenu radi i gradi trener Carević s igračima, uz rub igrališta rade i planiraju ljudi iz škole nogometa, ispod tribine se postavlja keramika, a teren se uređuje i kosi. I sve to iza jednih neobičnih vrata…

Objavljeno

na

Objavio/la

Budući da proljeću očito još nitko nije javio da je stiglo, jer ovih se dana baš i ne ponaša u skladu sa svojom reputacijom, slabo smo se u posljednje vrijeme mogli nauživati sunca. Ovog četvrtka ipak se pojavljivalo, pa se logičnom činila odluka provjeriti što se događa u dijelu grada u kojem vlada – zelenilo. Odnosno, na našem Gradskom stadionu…

I već po dolasku sve govori da su ovdje radovi u tijeku. Gdje god pogledaš, kamo god se okreneš. Na prvom pomoćnom terenu svoje je odrađivala prva momčad, trener Carević i njegov stožer nisu pretjerivali s naporima dan uoči Varaždina, ali svejedno se žestoko radilo. Svoje su dotad već odradili i klinci, nakon čega su se treneri iz škole nogometa okupili na kavi kod Peveca i zadržali u analizi aktualnog trenutka.

Kavu kuha i na stol donosi vedeta NK Vrbovca, srednji Pevecom sin Đuka, koji se usput bavi i tehnološkim iskoracima.

– Stari moj, dokle smo mi došli… – gunđa “Brozović z Kozjače” dok uzima mobitel u ruke i gleda prema vratima ograde.

– Evo, upravo sam nazvao vrata! Evo, imam broj upisan u imenik, lijepo piše “vrata”, ja nazovem i ona se otvore – objašnjava Đuka situaciju u kojoj se našao otkad su zamijenjena vrata na ulasku u kompleks stadiona.

Doduše, dotična vrata nisu baš raspoložena za priču, u slušalicu se čuje samo “korisnik ne može odgovoriti na vaš poziv”, ali zato rade. I otvaraju se brzo i lako, elegantno i šutke. Dovoljno je upisati svoj broj mobitela u sustav i svaki sljedeći poziv širom otvara vrata…

Nedaleko od omiljenoga gradskog nogometnog okupljališta odvija se i druga vrsta posla, i to ispod istočne tribine. Građevinski radovi su ovih dana znali biti i bučni, ali tako to i izgleda kad se radi punom parom. Za početak se uređuju sanitarni čvorovi, uređivat će se i dnevni boravak za igrače, a u sljedećoj fazi i restoran za zajedničke obroke, uredski prostori… Planovi su veliki i ozbiljni, radi se vrlo konkretno i ozbiljno, a ništa drukčije nije ni nekoliko desetaka metara dalje, na samom terenu.

Odmah nakon utakmice protiv Slaven Belupa, a bilo je to još 5. ožujka, krenuli su radovi na sanaciji travnjaka, koji je bio u jako lošem stanju. Nepunih mjesec dana poslije slika je potpuno drukčija.

Proces ide tako da se dijelovi na kojima trave nije bilo, ili je nije bilo dovoljno, doslovno izrežu iz travnjaka. Iskopaju se i pripreme, zemlja se vadi i radi se odgovarajuća podloga, na što dolazi nova trava, koja je naručena od specijalizirane tvrtke. Nakon što se to odradi, potrebna su dva do tri tjedna da trava “odleži” i da se u potpunosti primi. Od početka radova prošla su gotovo četiri tjedna, a to se i vidi.

– Teren je sad top! – zadovoljni su i dečki koji rade na održavanju travnjaka.

Kosilica je u pogonu, jer trava je ponovno gusta i kvalitetna, a to i ne čudi s obzirom na vremenske prilike. Podsijano je dodatnih 150 kilograma trave po cijelome terenu i taman nakon toga krenule su obilne kiše, što je u kombinaciji s povremenim pojavljivanjima sunca bilo sjajno za bujanje vegetacije. Kad se spoji puno vlage i toplije vrijeme, znat će oni koji imaju dvorišta, trava “ludo” raste…

Slijedom svega toga, travnjak će utakmicu protiv Istre 1961 sljedećeg vikenda, cijelih pet tjedana nakon sanacije, biti nešto potpuno drugo od onoga što smo imali dosad. Pa će valjda prestati i priče o “livadi” i “krumpirištu” u Velikoj Gorici. Kad se teren pripremi za utakmicu, bit će to potpuno drukčiji vizualni dojam, ali još je važnije da će teren biti idealan za nogomet.

Vidjevši sve to, sjećajući se ne tako davne prošlosti, sa stadiona smo mogli otići zadovoljni. I preostalo je odraditi samo još jedno.

– Ej, Pevi, odoh ja, daj samo nazovi vrata!

– Evo, opet se ne javljaju… – progunđao je Đuka, ali svejedno su se i ovoga puta širom otvorila.

Nastavite čitati

Reporter 446 - 20.03.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.