Život piše romane.
Na prvu će zazvučati kao floskula, koju čuješ toliko puta, ali znate što? Život je u nedjelju poslijepodne doista napisao roman. S happy endom. Junak te priče je Ante Radoš, 27-godišnjak koji je zabio – neće valjda zazvučati pretjerano – gol desetljeća. Barem kad je riječ o goričkom, turopoljskom nogometu.
– Kako se osjećam? Kao najtraženiji čovjek u Gorici. Mobitel zvoni cijeli dan, stižu poruke, svi žele čestitati – sa smiješkom kaže Ante dok ispija Coca-colu dan nakon utakmice sa Solinom.
Znate već priču, Gorici je trebao barem remi za kvalifikacije za Prvu HNL, a gubila je od Solina do 88. minute. A onda, kao u najljepšoj bajci, upravo on je skočio, čelom pogodio loptu nabačenu iz kornera i zabio za toliko željenih 1-1.
– Napadački skok sam jako dobro osjećao cijelu utakmicu, dohvatio sam već dvije, tri lopte prije toga, i kod svakog odlaska na korner sam sebi sam govorio: ‘Ajde, zabij taj gol, bit ćeš car!’ – priča gorički car Ante kad su se dojmovi malo slegli.
Nego, u čemu je ljepota ove goričke nogometne priče… Ante Radoš, dečko koji je odrastao 50 metara od stadiona, cijelog je ovog proljeća bio sporedni lik. U debeloj zavjetrini, na kraju klupe. Sve do nedjelje, sve do gola za pamćenje.
– Ja sam dijete Radnika. S 14 godina sam otišao u Varteksovu omladinsku školu i ondje se zadržao pet godina, osvojio i juniorsko prvenstvo Hrvatske. Nakon toga sam se vratio u Goricu, osvojio drugu ligu, pa na vlastitu inicijativu, zbog raznoraznih razloga, otišao u Udarnik. Četiri godine bio sam kapetan Udarnika, a u listopadu prošle godine moj prijatelj Perica Vidak pozvao me natrag, da u B momčadi pomognem klincima da stasaju. U veljači smo se dogovorili da se opet priključim prvoj momčadi. Pitali su me mogu li pomoći kad zatreba, ja sam rekao da mogu i dogovorili smo se – prepričao je Ante.
Do nedjelje je ovog proljeća, pazite sad, odigrao ukupno 35 minuta! Protiv Šibenika 15, protiv Dinama II još 20. Prvi put nakon šest godina bio je u prvih 11 Gorice! I, shvatili ste već, zabio gol za pamćenje. Najdraži u karijeri.
– A čuj, prvi je kojeg je uopće mogu sjetiti, pa valjda i je najdraži, ha, ha. Zabijao sam ja i prije neke golove, znalo mi se posrećiti iz slobodnjaka, kad nije imao tko pucati… – skromno kaže Radoš sa smiješkom koji nikako nije mogao sakriti, zaustaviti, maknuti s usana. A zašto i bi…
– Znaš što, stalno sam pogledavao na sat, gledao koliko je još do kraja, i stalno mi se činilo da još imamo dovoljno vremena. I stvarno sam vjerovao da ćemo zabiti. Kad je lopta išla prema meni, pogledao sam golmana, dohvatio loptu i pokušao je spustiti prema dolje. I spustio sam je, a kad sam vidio da sudac trči prema centru, osjećaj je bio fenomenalan, neopisiv – priča Ante, jedan sasvim poseban nogometaš.
Naime, uz igranje drugoligaškom nogometa, on je zaposlen u Croatia osiguranju.
– Mogu ti reći da mi je porastao rejting i na poslu, ha, ha. Bio sam dežuran na dan poslije utakmice i dečki su me zezali da uopće nema brige za rezultat kad smo osigurani kod Croatia osiguranja – smije se opet presretni gorički junak.
Žalili su se iz Solina da lopta možda nije prešla crtu, ali prešla je, prešla…
– Ma naravno da je. U prvom trenutku sigurno, nakon toga ju je branič butinom vratio nazad, pokušao je izgurati i rukom, ali to je bilo to – kazao je Ante pa zadovoljno dodao, opet sa smiješkom:
– Kao što je rekao jedan moj prijatelj, poštenje i trud se uvijek vrate. Možda ne danas, možda ne sutra, ali u utakmici desetljeća sigurno!
Priča je definitivno filmska, nekad talentirani klinac negdje usput se malo zagubio, nogomet je silom prilika otišao u drugi plan, ali evo ga opet, kad je bilo najpotrebnije. U situaciji kad šest prvotimaca dobije žute kartone, kad oba stopera budu izvan kadra, uskočio je dečko s kraja klupe. I odradio posao u velikom stilu.
– Čudan je život… Prije tri mjeseca sam radio u školi i igrao za B momčad. A onda sam promijenio posao i priključio se prvoj momčadi. Priča se lijepo slaže i bilo bi jako lijepo da završi prvom ligom. Zbog ljudi u klubu, predsjednika i svih ostalih, ali i zbog svih nas. Ne toliko zbog mene, ali zbog mlađih suigrača, kojima se ovime možda može nešto i otvoriti u karijeri. Postotak od eventualnih transfera? Bit će dovoljno da se osiguraju kod mene, ha, ha. I nije poletio nakon svega. S obje noge je čvrsto na zemlji, svjestan da mu je ovo možda bila i posljednja utakmica za Goricu.
– Stvarno mi je drago što sam pomogao klubu i gradu. Pretpostavljam da neću igrati u kvalifikacijama, kad se svi kartonirani vrate u kadar, ali nemam s time problema. Ja sam svoje napravio – kazao je Ante pa otkrio detalj koji ovu njegovu priču čini još posebnijom:
– Dobar dio nas igrao je s ozljedama, pod tabletama, uključujući i mene. Cijela desna noga me boli, od tetive do zadnje lože. Dan prije bio sam na masaži dva sata, ali nisam nikome želio govoriti da imam te probleme. Možda nisam bio potpuno korektan, možda je to bilo sebično, ali osjećao sam da mogu izdržati cijelu utakmicu. Svi su stisnuli zube i dali sve što su mogli. Vodi te adrenalin, taj neki osjećaj, ali i publika. Ne pamtim da je na našem stadionu bila bolja atmosfera, stvarno moram zahvaliti ljudima što su došli, podržali nas, pa i što su onako iskreno proslavili gol sa mnom. Osjetio sam tu pozitivnu energiju, živjeli su s nama i zaista im hvala na tome.
Vjerojatno su svi u klubu, uključujući i trenera, bili skeptični prema igraču koji nije igrao ovakvu utakmicu, na ovoj razini, punih šest godina. Sumnjao je djelomično i sam Ante Radoš.
– Jesam, uvijek postoji ta nekakva sumnja kad nešto dugo ne radiš, pa tako i kad ne igraš nogomet na ovoj razini. Četiri godine igrao sam treću i četvrtu ligu, naravno da postoji mala sumnja, zato je i toliko lijepa spoznaja da i dalje mogu, da je to nešto ostalo u meni. I ako me budu trebali u kvalifikacijama, nema problema! Igrat ću sa zadovoljstvom, sa smiješkom, da ću uživati uvjeren je Ante, koji je želio podvući i ovo:
– Ne znam hoće li ljudi dovoljno cijeniti ovaj uspjeh, ali bez obzira na ishod dodatnih kvalifikacija, napravili smo jako velik uspjeh. Simbolično, osvojio sam drugu ligu s Goricom 2010., kad nam nepravedno nisu dopustili da uđemo, vidjet ćemo kako će ovaj put sve to završiti…
Ovisit će tu ponešto i o Cibaliji, protivniku koji će definitivno biti favorit u dva ogleda koja slijede. Prvi je u nedjelju u Zaprešiću, uzvrat je u srijedu u Vinkovcima.
– Velika prednost za Cibaliju je to što mi ne igramo doma. Imali bismo puno više šanse da možemo igrati na svom stadionu, pred još više ljudi nego ovaj put. Uz to, velika je razlika što oni cijele sezone igraju protiv Dinama, Rijeke i Hajduka, a mi protiv Solina, Lučkog i Dugopolja, druga je to razina. Ali ne treba se time previše opterećivati, imamo mi i svoje adute, vjerujem da možemo naći dobitnu kombinaciju – optimističan je Radoš, koji ne krije da nikad nije volio igrati protiv slavonskih momčadi.
– Znaš kako Slavonci igraju… Trče, udaraju i nabijaju. Ružno zvuči, ali onaj tko će više udarati, jače nabijati i više trčati, taj će i pobijediti. Ako uspijemo iz ‘domaće’ utakmice izvući pozitivan rezultat, šanse nam rastu. Pa neka oni razmišljaju o nama – poručio je za kraj gorički junak iz sjene.
I teško je nakon svega zaključiti bilo što osim da je sve ovo zaslužio. Da nakon svega, pa i nakon ružnog rastanka s Udarnikom prošle jeseni, barem na jedan dan postane najtraženiji čovjek u gradu. Bravo, majstore!
Djeci stalno govorim da se poštenje i dobrota uvijek vrate
Uz posao i drugoligaški nogomet, Ante Radoš ima i još jednu zanimaciju u životu.
– Uključio sam se i u rad omladinske škole HNK Gorice, vodim dvije selekcije i pokušavam prenijeti na djecu da se poštenje i dobrota, kad se vodiš srcem u životu, kad-tad isplati. Drago mi je što su to u nedjelju poslijepodne imali priliku i vidjeti. Rekao sam klincima da bih im rado dao dres, ali vjerojatno bi mi predsjednik skinuo s plaće, ha, ha, ha. Još nismo imali trening, ali vjerujem da će na prvom sljedećem biti stotinu pitanja – kaže Radoš, dodavši kako svakako mora pozdraviti svoju ekipu iz osiguranja.
A sve donedavno radio je također s djecom. Točnije, s jednim vrlo posebnim djetetom.
– Počeo sam prije tri godine raditi kao asistent u nastavi, a to me dosta odredilo, taj rad s djetetom koje ima posebne potrebe – rekao je Radoš, kojem cijeli taj zgusnuti raspored ne predstavlja prevelik problem:
– Donedavno sam ujutro bio u školi, a navečer na treninzi, a sad imam fleksibilno radno vrijeme. Kad nisam na poslu, u klubu sam, kad nisam u klubu, na poslu sam… Želim raditi, ne bojim se rada, ništa mi nije teško, a nadam se da će ljudi to cijeniti.
Nakon što je Grad Velika Gorica najavio gradnju škole i dječjeg vrtića u Kurilovcu, u ovaj dio grada stiže i veliki infrastrukturni projekt izgradnje biciklističke staze s nogostupom i javnom rasvjetom vrijedan gotovo 1,1 milijun eura, za koji je Grad osigurao nešto više od 930 tisuća eura Iz ITU mehanizma Urbane aglomeracije Zagreb.
Riječ je o projektu koji će na ovaj način povezati čak četiri gradske četvrti: Miljenko Granić, Braća Radić, Kurilovec i Stari Grad, odnosno zapadni i istočni dio grada. Bit će izgrađena na trasi postojećeg oborinskog kolektora, a ruta će biti spojena na biciklističku stazu u Ulici Andrije Kačića Miošića i na postojeće prometnice: Ulicu Andrije Kačića Miošića, Kolodvorsku, Ulicu kneza Porina, Slavka Kolara, Kurilovečku, Ulicu Fabijančića Stjepana – Jape te Radićev odvojak.
Nova staza duga 2,1 kilometar, bit će prilagođena osobama s invaliditetom, a radi sigurnosti će imati i taktilna polja, rampe i signalizaciju. Također, postavit će se i 80 stalaka za bicikle za parkiranje 160 bicikala, a u budućnosti će donijeti bolju povezanost s centrom grada i gradskim četvrtima.
–Ovo je samo jedan od mnogih koraka u kontinuiranom radu na poboljšanju biciklističke infrastrukture u našem gradu, ali i dokaz da uspješno povlačimo europska sredstva. Naša strategija je jasna – nastavljamo ulagati u izgradnju novih staza i poboljšanje postojećih, čime pružamo našim građanima siguran, ekološki prihvatljiv način prijevoza. Moram naglasiti i da je to doprinos smanjenju emisiju CO2, ali i poticaj za aktivan i zdrav način života – rekao gradonačelnik Krešimir Ačkar.
Foto: David Jolić/Cityportal.hr
Podsjećamo kako područje Velike Gorice ima 57 kilometara biciklističkih staza. Uz izgrađenu biciklističku stazu s javnom rasvjetom dužine 3,1 kilometar između Velike Gorice i Starog Čiča, postojeća biciklistička staza između Velike Gorice i Velike Mlake unaprijeđena sa 60-ak rasvjetnih stupova s LED rasvjetom na ukupnoj dužini od 2,8 kilometara.
No, uskoro će se proširiti biciklistička ruta koja će spajati grad s okolnim naseljima. U tijeku je ishođenje građevinske dozvole za biciklističku stazu u produžetku Ulice Stjepana Fabijančića Jape koja bi se spojila na postojeću trasu koja vodi do naselja Vukovina.
Velikogorički maturanti iz četiri srednje škole s područja grada jučer su službeno izašli iz školskih klupa.
Danas je dan „D“ za ludovanje i opraštanje od razrednika i školskih kolega.
Foto: Mile Šola/Cityportal
Vrijeme im ne ide na ruku, jer baš ovaj petak prognoza nalikuje kasnoj jeseni – no, kažu gimnazijalci koje smo zatekli u goričkoj „Stotki“, „preživjeli smo srednju, malo kiše ništa nam ne može“.
Učenici i učenice 4. C razreda Gimnazije Velika Gorica, zajedno s razrednicom, odlučili su se naoružati jutarnjim kavicama prije zajedničkog polaska za Zagreb. Spremna je i dodatna “oprema”, pričaju maturanti, jer su im mame u brizi da se ne prehlade, spremile kabanice.
Glavno okupljanje je na Trgu bana Josipa Jelačića gdje će se pridružiti zagrebačkim maturantima ali i onima iz šire okolice glavnoga grada.
Foto: Mile Šola/Cityportal
Mladost je to u punom zamahu, koja će tražiti svoje mjesto pod suncem upisom na fakultete.
I možemo biti ponosni na njihove uspjehe i snove jer im nije bilo lako. U vrijeme potresa i Covid-a davali su sve od sebe kako bi se prilagođavali društvenim normama, promjenama i propisima.
Foto: Mile Šola/Cityportal
Djeco, vi ste naša budućnost, samo naprijed i sretno! Što je par kapi kiše na ramenima velikih ljudi? 🙂
NAJ POLJOPRIVREDNIK Žiri odabrao Maju Šulog, čitatelji Halugu iz Mičevca!
U organizaciji Jutarnjeg lista Maja Šulog iz Donje Bistre je najbolja mlada poljoprivrednica Hrvatske. Čitatelji za pobjedu Tomislavu Halugi dali 21 tisuću glasova.
Maja Šulog iz Donje Bistre, koja na obiteljskom imanju uzgaja različito egzotično voće i povrće, proglašena je najboljom mladom poljoprivrednicom 10. natječaja u organizaciji Jutarnjeg lista i hrvatske europarlamentarke Sunčane Glavak – donosi Jutarni.hr
Stručni žiri prepoznao je njezin projekt popularizacije indijanske banane, od koje proizvode razne prerađevine, a uz titulu pobjednice dobila je i novčanu nagradu od 3.500 eura.
FOTO: Goran Mahkek/ Cropix
Drugo mjesto i nagradu od 2,000 eura osvojio je Josip Maričević, koji se bavi ratarstvom i uzgojem krava, teladi i svinja. Treće mjesto i nagradu od 1.000 eura dobio je kozar Domagoj Zlatar, koji je ujedno dobio nagradu “Prvak samoodrživosti”.
No, najviše glasova publike osvojio je Tomislav Haluga iz Mičevca. Naime, Tomislav je vlasnik jedne od najmodernijih farmi u Hrvatskoj koja je opremljena modernom tehnologijom, od senzora, ventilacije, podnog grijanja do automatiziranog hranjenja. U anketi je glasalo gotovo 60.000 čitatelja, a više od trećine ovu tehnološki naprednu farmu svinja u okolici Velike Gorice, smatra najboljom.
Inače, ovaj mladi poljoprivrednik s ocem obrađuje više od 100 hektara zemlje i trenutačno uzgaja 90 krmača. Vjerujemo da će mu ova nagrada biti poticaj u ostvarenju njegovog kratkoročnog cilja – do kraja godine povećati broj krmača na 115, kako bi godišnje proizvele više od 2.500 tovnih svinja.
FOTO: Goran Mahkek/ Cropix
Tako su prve glavne nagrade otišle u ruke poljoprivrednika s područja Zagrebačke županije!
Dodajmo kako je u sklopu natječaja nagradu za tržišni iskorak “Od polja do police” osvojio istarski vinar Oliver Arman, dok je nagradu “Čuvar zdravlja i prirode” dobio pčelar iz Šiškovaca, Adam Knežević.
Predsjednica Gradskog izbornog povjerenstva gospođa Perica Norac-Kevo danas je Krešimiru Ačkaru i Nevenu Karasu uručila Rješenje o izboru gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika Grada Velike Gorice.
–Ovim činom mom zamjeniku Nevenu Karasu i meni, i službeno je započeo novi mandat na čelu Grada Velike Gorice. Još jednom veliko hvala svima na podršci i povjerenju – zahvalio je gradonačelnik.
Podsjetimo, na netom održanim lokalnim izborima ukupni broj važećih glasačkih listića u Velikoj Gorici bio je 20.067, a 14.948 listića bilo je sa zaokruženim dosadašnjim gradonačelnikom Krešimirom Ačkarom, čime je osvojio još jedan gradonačelnički mandat sa svojim zamjenikom Nevenom Karasom.
Ačkar je održao danas i prvi kolegij s pročelnicima u novom mandatu, a izradili su detaljan pregled statusa najvažnijih gradskih projekata. Fokus je stavljen na realizaciju ključnih infrastrukturnih i komunalnih zahvata, s posebnim naglaskom na one koji su planirani tijekom ljetnih mjeseci.
–Pred nama je ljeto intenzivnih radova na području grada – poručio je Ačkar.
Devet dobrovoljnih vatrogasnih društava Donjeg Turopolja večeras je u Čičkoj Poljani održalo veliku zajedničku vatrogasnu vježbu u tvrtki Medved Metali d.o.o.
Naime, mjesec svibanj je mjesec zaštite od požara, kada sva društva organiziraju vježbe uoči požarne sezone, a da su potpuno spremni pokazali su vatrogasci iz Buševca, Čičke Poljane, Kuča, Mraclina, Okuja, Rakitovca, Starog Čiča, Turopolja i Vukovine.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
U vježbi, kojoj je cilj bio podići razinu osposobljenosti, sudjelovalo je 47 operativnih vatrogasaca s 13 vatrogasnih vozila.
– Vježba je odrađena u zadanom vremenu i uz maksimalnu preciznost. Ovakve vježbe, koje zajednički odrađujemo 2-3 puta godišnje, nužne su kako bi bili usklađeni i na terenu u intervencijama, jer znamo da kod većih požara ili nesreća na intervenciju ide nekoliko društava. Tada moramo biti koordinirani i tome služi ovakvo uvježbavanje. Isto tako, ovo je prilika da još jednom provjerimo ispravnost sve opreme – objasnio je Tomislav Sivinjski, zapovjednik DVD-a Čička Poljana, koja je bila domaćin vježbe.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
Inače, ovo društvo ima 30-setak vatrogasaca od kojih je 10 operativnih. Potporu im pružaju Javna vatrogasna postrojba Velika Gorica te Vatrogasna zajednica grada Velike Gorice koja također organizira godišnje vježbe kako bi bili sigurni u zajedničku spremnost.
Danas su vatrogasci odradili vježbu uz scenarij požara koji je započeo u kotlovnici.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
– Prva je požar došla gasiti ekipa iz Čičke Poljane kao najbliže društvo, no kako oni nisu imali dišnih aparata, pozvali su DVD Buševec koji takvom opremom raspolaže, a zatim su redom alarmirali i ostala društva jer se po scenariju požar proširio na ostatak objekta, a imali smo i tri “unesrećene” osobe. Sve smo odradili uspješno, požar je ugašen i na vrijeme smo spasili osobe iz gorućeg objekta – ispričao je Nenad Lukić, zapovjednik DVD-a Buševec i član zapovjedništva Vatrogasne zajednice Grada Velike Gorice.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
Doznajemo i da društva kontinuirano rade na vatrogasnom podmlatku koji naučene osnove vatrogastva potvrđuje na natjecanjima i stječe znanja o funkcioniranju vatrogasne opreme i važnosti ovog poziva.
–Biti vatrogasac je čast, ponos i dika! – poručio je Lukić.