Obilaznicom prema Bjelovaru, na 35 minuta vožnje od Velike Gorice, skrene se prema Vrbovcu. Gradiću od 15-ak tisuća stanovnika, s lijepo uređenim središtem grada, na kojem je i jedna relativno skromna zgrada. Nimalo glamurozna. A na ploči piše: “Grad Vrbovec – gradonačelnik”. Preskočiš tih nekoliko stepenica, dođeš na prvi kat i tu si. Gradonačelnik – a to je u Vrbovcu već 12 godina Vladimir Bregović – dočekao nas je odlično raspoložen. Nasmijan, u odijelu, ali bez kravate, u nešto opuštenijem izdanju…

Photo: Borna Filic/PIXSELL

– Odijelo je meni uniforma. Da se mene pita, najrađe bih bio u trenirci. Ipak sam ja sportaš, čim dođem doma, odmah upadam u trenirku – kaže nam Bregović dok nudi gosta pićem i kavom.

Podsjećam ga za početak da smo se već upoznali, na jednoj od dodjela nagrada najboljima u sportu u Zagrebačkoj županiji, jer Bregović je i predsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije. Ta dodjela održavala se, naravno, u Velikoj Gorici. Nije mu to, naravno, bio ni prvi ni zadnji put da je dolazio u naš grad. Baš naprotiv, Gorica i Bregović znaju se već dugo, posljednjih godina viđaju se relativno često…

– Pa imao sam ja i cure u Velikoj Gorici! Ali to je bilo nekih davnih, davnih dana, još u vrijeme dok sam imao kosu – sa smiješkom kaže Bregović pa u istom tonu dodaje:

– Kad se sve zbroji, moram reći da imam lijepe uspomene na to vrijeme, o Goričankama sve najbolje.

Vladimir Bregović

Gorica – grad sporta i lijepih žena

Gradonačelnik Vrbovca je od 2005., sve ove godine razne obveze povremeno ga dovedu u Veliku Goricu, na koju danas gleda kroz naočale jednog lokalnog političara.

– Budući da sam vezan uz županiju, više sam involviran u sva događanja u gradovima, pa tako i Veliku Goricu. Zato mi je prva asocijacija na Goricu da je to najveći grad u Zagrebačkoj županiji. Svima drugima, realno, prva asocijacija je zračna luka – svjestan je Bregović, koji ima još jednu asocijaciju na VG:

– Druga asocijacija definitivno je gorički sport. Kako sam i predsjednik županijske Zajednice sportskih udruga i saveza, odmah mi padnu na pamet svi uspješni gorički sportaši. U našoj županiji imamo 25.000 aktivnih sportaša, a velik dio toga otpada upravo na goričke sportaše. I zato mislim da slobodno mogu reći kako je Velika Gorica grad sporta.

Ako je doista tako, valjda će se i predsjednik Zajednice složiti da je krajnje vrijeme da jedan takav grad sporta konačno opet dobije prvoligaša u nogometu.

– Uh, Gorica je jako blizu i stvarno se nadam da će uspjeti ove sezone. Uvjeren sam da je Gorica to zaslužila, i infrastrukturom, i radom svih koji su uključeni u klub, iako to zapravo i nije samo jedan klub. Riječ je o cijelom nogometnom bazenu, svim onim manjim klubovima s goričkog područja koji gravitiraju gradskom klubu i Gorica kao prvoligaš za sve njih bila bi vrhunac sportskog djelovanja – svjestan je Bregović.

Navijam za Goricu u prvoj ligi

Bit će u svibnju i HDZ-ov kandidat za župana Zagrebačke županije, uvjeren je da će na izborima i pobijediti, pa bi kraj sezone mogao dočekati na još važnijoj funkciji od ove dosadašnje. I, nadamo se, već nakon nekoliko dana mandata proslaviti s Goričanima ulazak drugog kluba iz županije, uz zaprešićki Inter, u najviši rang hrvatskog nogometa.

– Ako mene pitate, ‘Gorica u prvoj ligi’ nije pitanje hoće li se to dogoditi ili neće. Pitanje je samo kad će se to dogoditi. To je zacrtani smjer – vjeruje Bregović.

Gorica je jedna od perjanica našega gradskog sporta, ali zna dobro i prvi čovjek Vrbovca da nije jedina.

– Dovoljno je reći da je ovogodišnji najbolji sportaš Zagrebačke županije vaš predstavnik, sjajni paraolimpijac Velimir Šandor. Time smo, zapravo, rekli sve. Neću sad izdvajati nekoga, odličan košarkaški klub, ili odbojkaše, atletičare, boksače… Velikogorički sport je zaista na jednoj zavidnoj razini.

Bregović sam loptu nikad nije previše naganjao, od najmlađih dana njegov je izbor bio nešto neobičniji – hrvanje. Medalje osvojene i prije 40-ak godina još čuva, a od treninga nije odustao ni sad, kad je duboko zagazio u šesto desetljeće.

– Da, kad ulovim vremena, odem i odraditi trening, barem jedanput ili dvaput tjedno. To je za moj gušt, a i mislim da se svi moramo na neki način održavati. Uostalom, barem jednom godišnje vodimo automobile na servise, a sami sebe baš i ne održavamo. Netko igra tenis, netko šah, a ja se bavim hrvanjem – objašnjava Bregović i nastavlja svoju hrvačku priču:

– Kao pionir bio sam jednom prvak Jugoslavije, jednom sam bio drugi, a imao sam uspjeha i po Hrvatskoj. Ali davno je to bilo, još tamo u prvoj polovici 70-ih.

 I gradonačelnik zna dobiti po glavi…

Ljubav prema hrvanju osjeća se u svakoj njegovoj rečenici, na poseban način govori o sportu koji ga prati kroz cijeli život.

– Hrvanje je jedan od najkompleksnijih sportova. Tko prođe školu hrvanja, nakon toga će znati igrati i nogomet, i košarku, a ujedno je prošao i školu gimnastike. Garantiram da sva djeca koja se u osnovnoj školi prođu nekoliko godina škole hrvanja, ako se nakon toga više ne žele baviti hrvanjem, imaju podlogu za sve sportove. Baviti se hrvanjem znači biti fizički maksimalno spreman. Nema mišića na tijelu koji ne radi u tom sportu – objašnjava Bregović, koji se u vrbovečki hrvački klub uključio čim je osnovan.

– Naš lokalni hrvački klub djeluje od 1973. i ja sam jedan od prvih članova kluba, ali i jedan od prvih osvajača medalja. Zavolio sam taj sport odmah i sve nakon toga je bila nadgradnja. Zato sam do danas ostao u hrvanju, koristim svako slobodno vrijeme za to. A to je i ključno pitanje – čime se čovjek bavi kad ima vremena. Ja skidam odijelo, oblačim trenirku i odem odraditi trening sa svojim dečkima. U zadnje vrijeme sam malo rijeđe na strunjači s njima, više sam rekreacijski tip, ali ne bježim ni od toga.

Zanimljiv je to slučaj, puno mlađim i spremnijim hrvačima nije s druge strane bilo tko, nije lako “opaliti” gradonačelnika… Ili?

– Kako dečki reagiraju? Ma nemaju respekta, ali ja to od njih ni ne tražim. Evo, baš jučer sam bio na treningu, mogu vam reći da sam dobro dobio po glavi. I još izgubio u našoj verziji košarke. Igramo ‘ragbi košarku’, bez faula.

Odavno više nije natjecatelj, u sportu je kao rekreativac, ali i fanatik. Zato stalno i razmišlja kako pomoći sportašima, omogućiti im što više. A evo i što je smislio…

– Moj prijedlog je da obavezno izdvajanje svih općina, gradova i županije za sport bude minimalno tri posto od proračuna. Time bismo dobili puno veću masu, a lokalne samouprave ne bi trebale biti previše opterećene. Takav bi sustav donio veću sigurnost i ozbiljnost u svim sredinama, pa tako i kod vas, u Velikoj Gorici. Svi najbolji sportaši, olimpijski i svjetski prvaci, značajan dio karijere provedu baš u lokalnom sportu, tu sve počinje. Sport je najbolji marketing za našu državu i zato mora dobiti što zaslužuje – vjeruje Bregović.

Vizija ‘tri posto’ za još više medalja

Prođe li njegova ideja, ukoliko se zakonski odredi komad proračuna koji mora ići na sport, rezultati će se brzo vidjeti.

– Ako bi tih tri posto primijenili kao kriterij u Zagrebačkoj županiji, to bi značilo da bi proračun za sport sa 4,8 milijuna kuna porastao dvostruko, na između devet i deset milijuna. Za Županiju, koja ima proračun 500 milijuna kuna, to ne bi bilo nikakvo preopterećenje. A na taj bi se način direktno utjecalo na 100.000 ljudi. Kako? Sportaša imamo 25.000, a tu dolaze i treneri, roditelji, obitelj… Dakle, govorimo o utjecanju na toliki broj ljudi s nekoliko milijuna kuna. Nema projekta u kojem kvalitetnije, brže i bolje možemo doći do efekta – govori gradonačelnik Vrbovca.

Nije tipičan političar, vokabular je kudikamo opušteniji, bliži običnim ljudima, ali na “politički jezik” prebaci se iste sekunde kad se spomene, recimo, kandidatura za župana. I izbori.

– Treći mandat završavam i kad pogledam unatrag, mogu biti zadovoljan onim što je učinjeno u Vrbovcu. Nije bilo investicije koja nije osmišljena u našoj kancelariji i zatim realizirana. Međutim, najveće investicije tek slijede. Čeka nas projekt od 100 milijuna eura u vodoopskrbi, a paralelno radimo i na sustavu odvodnje i pročiščivača, na poduzetničkom centru… A sve to sufinancirat će se iz EU-a i sljedeće tri godine će biti realizirano – govori Bregović, koji po četvrti gradonačelnički mandat neće ići iz samo jednog razloga.

– Budući da, odlukom moje stranke (HDZ), idem u utrku za župana, ne mogu više biti kandidat za gradonačelnika, ali vjerujem u dobre rezultate moje stranke i u gradu i u županiji. Takvi su trendovi, imamo pravo nadati se, željeti župana. Vjerujem da možemo doći do željenog cilja. Brojke su na našoj strani, imamo vjetar u leđa od Vlade i našeg predsjednika stranke Plenkovića, kojeg bi svaka majka poželjela za zeta. To moramo iskoristiti, bez obzira na ime našeg političkog protivnika. Velika Gorica, uvjeren sam, u toj nam je priči najvažniji kotačić – svjestan je Bregović.

Nema čarobnog štapića, ajmo raditi

U vrlo je dobrim odnosima s goričkim gradonačelnikom Barišićem, kao i s ljudima koji vode gorički sport, a iz Velike Gorice bi, da može, u Vrbovec uzeo…

– Proračun! – bez previše razmišljanja, uz široki osmijeh, ispalio je Bregović pa pojasnio:

– Gorica je velik grad, 350 milijuna kuna ozbiljan je proračun, ali Grad odlično funkcionira. Kolega Barišić ulagao je izuzetan napor u posljednja dva mandata i uopće ne sumnjam da će dobiti i treći. Ustroj cjelokupnih djelatnosti napravljen je uzorno, za primjer drugim gradovima u Hrvatskoj.

Tu pohvalama nije bio kraj.

– Potencijal koji Gorica ima je ogroman, jednako kao i županija, ali i moj Vrbovec. No moramo biti svjesni da nitko neće doći čarobnim štapićem i napraviti posao umjesto nas. Međutim, mi znamo taj posao, znamo kako se osmišljaju i razrađuju projekte, znamo aplicirati za fondove EU-a i nastaviti napredovati. Cilj je ulaganjima i investicijama od jedne kune napraviti četiri ili pet kuna – jasan je Bregović.

Kad se priča okrene, kad ga upitaš što bi Goričanima preporučio da uzmu iz Vrbovca, kad bi to bilo moguće, ima spreman odgovor.

– Uh, definitivno naše vrbovečke delicije… Mi, recimo, ne znamo raditi kompjutore, ali zato znamo raditi kobasice. Dio tradicije je i da ljudi iz ovoga kraja sami rade svoje kobasice, praktički se natječu jedni s drugima čije će ispasti bolje. Ja baš i nisam u tome, više sam s druge strane, moj posao je degustacija, ha, ha. Znam prepoznati što je dobro – smije se Bregović.

Cilj je da nešto ostane iza mene

Uz sve ostalo, predsjednik je i Hrvatskog hrvačkog saveza, usko je vezan uz sport, ali politika je ipak životni poziv. Kako se to nekome dogodi, zapitat će se mnogi koji zaziru od politike…

– Meni je politika došla nekakvih automatizmom. Od sredine 90-ih bio pročelnik u gradskoj upravi, a to onda čovjeka povuče. Motivirala me želja da ostavim nešto iza sebe, to mi je bio glavni cilj. Stavljati ciglu na ciglu, graditi nešto, da jednog dana ljudi prolaze Vrbovcem i kažu: ‘Taj i taj čovjek ovo je započeo graditi’. I da se sjete mene. Mislim da bi cilj svakog čovjeka trebao biti upravo to, da ostavi nešto iza sebe – priča Bregović i dodaje:

– Kroz političko djelovanje, kroz izvršne funkcije, načelnika, gradonačelnika i župana, imamo vezu sa stvarnim životom, sa stvarnom brigom za standard građana, ali sa stvarnim projektima. Tu je i ta želja da iza sebe ostaviš konkretne projekte. Eto, sve su to motivi koji natjeraju mladog čovjeka da krene u politiku.

Prije nego što je krenuo u taj dio karijere, radio je sve i svašta.

– Prije rata sam radio u struci, u građevini. Zatim je došao Domovinski rat, bio sam dragovoljac, nakon čega sam postao pročelnik u gradskoj upravi, pa se opet vratio u gospodarstvo. Bio sam predsjednik Uprave Gradipa, a godinu dana sam bio i predsjednik Uprave PIK Vrbovca, i u tom razdoblju uspješno završio privatizaciju tvrtke. PIK je sad dio koncerna Agrokor, jedan od njegovih najuspješnijih dijelova – ponosan je Bregović, koji je potpuno uvjeren da će u svibnju postati novi župan.

– Od 2005. sam gradonačelnik, dvaput izabran i neposredno. Da ne pokvarimo taj uspješan niz, trebalo bi se slično nastaviti i ove godine. Na drugom nivou, ali opet svi zajedno, za uspješnu županiju – zaključio je Vladimir Bregović.

Vladimir Bregović

 ‘Mi u Vrbovcu imamo finu klopu, Zagorku i bana Petra Zrinskog’

 Jedan od najvažnijih autora koji su pisali o povijesti Turopolja, povjesničar Emil Laszowski, rođen je u – Vrbovcu. Međutim, autor djela koje se zove “Povijest plemenite općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane” nije najpoznatiji Vrbovčanin. Ni izbliza.

– Ponosni smo na činjenicu da su u Vrbovcu rođeni ban Petar Zrinski, ali i velika Marija Jurić Zagorka – istaknuo je Bregović.

Iz Vrbovca su i glumica Leona Paraminski, legendarni “pučki tribun” Joža Pankretić, njegov sin Božidar… No od svih njih poznatije su vrbovečke kobasice.

– Naša tradicija počiva na nekoliko temelja – na PIK Vrbovcu, proizvodnji mesa za koju bi ja rekao da je najbolja u Europi, na manifestaciji ‘Kaj su jeli naši stari’, opet vezanoj uz finu klopu, ali i na našoj povijesti, odnosno Zagorki i ostalim velikanima – kazao je vrbovečki gradonačelnik.

‘Gradonačelnik na baušteli: Gradio sam mostove i vodio šihtericu’

Diplomirao sam građevinu i skupio nešto radnog iskustva na ‘baušteli’ Radio sam godinu dana na televiziji kad se gradila, a zatim na zaobilaznici od Ivanje Reke do Popovca, na niskogradnji. Vodio sam izgradnju mostova, imao svoje tri ‘brigade’, oko 150 ljudi, i radio sam sve, od vođenja ‘šihterice’ do proizvodnje toliko i toliko kubika betona, armature…, priča Vladimir Bregović, koji nije zadovoljan aktualnim stanjem u struci:

– Žao mi je što se to zanimanje danas gotovo pa prostituira. To će tek biti problem, kad konačno završimo s ovom krizom, kad se kotač pokrene i krenu investicije, veliki projekti. Stručnih ljudi nam nedostaje. Odnosno, naši ljudi to znaju raditi, ali rade u Njemačkoj ili Irskoj… Nadam se da će se ti ljudi vratiti natrag kad krene posao.

‘Ponosan sam na ratno vrijeme, ali bilo je tu i tuge, boli…’

Poseban dio života, kao i kod svakoga tko je to prošao, za Vladimira Bregovića je ratno vrijeme.

– Dragovoljac domovinskog rata sam bio od početka, bio sam i jedan od osnivača naše 51. samostalne bojne, kasnije zamjenik zapovjednika prvog dobrovoljačkog voda, a u registru se vidi da imam oko 700 dana u te prve dvije godine rata. Mislim da sam svoj obol dao i na taj dio svog života mogu biti samo izuzetno ponosan. Bio sam oko Novske, u zapadnoj Slavoniji, tu nam je bilo žarište… Pamtim i prijatelje koji su poginuli u tim akcijama, to su bolne uspomene – kazao je Bregović na tu temu.

Deset godina bio je i predsjednik braniteljske udruge u Vrbovcu, prije nego što je postao gradonačelnik, na to je također posebno ponosan.

‘Rokerska’ bradica? To su vam ostaci ostataka od frizure…

Kad ulovi pauzu od politike, kad odradi sve potrebno u županijskoj zajednici sportova i hrvačkom savezu, kad provede nešto vremena s obitelji, unukom prije svih, Vladimir Bregović uzima vrijeme samo za sebe. I dok mnogi mir traže u tišini, on voli buku. Kvalitetnu, točno određenu…

– Ja sam vam pasionirani audiofil. Još od osnovne škole sam totalni “tehno frik”, stalno tražim pojačala i druge tehničke stvari, aktivno sudjelujem u toj ‘second-hand’ sceni, na kojoj su cijene puno prihvatljivije. Kupovati novo, ono što mene zanima, ipak je preskupo – priča Bregović, koji nas nije previše iznenadio odgovorom na pitanje što najčešće svira iz zvučnika.

– Temelj je rock’n’roll, ali tu su i razne izvedenice – kaže.

Iznenađenja nema jer i imidž je takav, rokerski, s bradicom koju ne vidimo prečesto na političkim licima.

– Je, i imidž je malo u tom rokerskom duhu, ali to je zapravo ostatak ostataka, ono što je ostalo od bujne frizure, ha, ha.