Povežite se s nama

Sport

Branko Godinić Jagoda – Zagrebaš iz Odre

Objavljeno

na

Kažu da prva ljubav zaborava nema. Pa ni ona nogometna. A tada, početkom dalekih šezdesetih prošlog stoljeća, volio se purgerski NK Zagreb. Sastav tadašnje momčadi iz Kranjčevićeve i nakon više od pola stoljeća zna se napamet, pa makar bila i ponoć: Mišić, Galeković (iz Mraclina, sahranjen u Vukovini), Meštrović (na tekmi uvijek zajapuren i crven u licu), Klobučar (majstorski slobodnjaci), Stanišić, Suša, Kralj, Bubanj (onako s malo kose na glavi a korpulentan skakao je nebu pod oblake), Wacha, Dračić (vrijedi kao i za Bubnja ali imao je Kićo modernu frizuru sa pramenom na vrhu glave, prvi strijelac tada kvalitetne lige), Azinović, Aumiler… Trener: Gustav Lechner.

 

Zagrebaši Branko Godinić Jagoda i Dubravko Hrkovac Hrki listaju arhivu.

 

Penjali su se spomenuti (skockani u stilu Elf-a Njemačke; bijeli dres, crne gaćice i bijele štucne) tih godina ekspresno iz zone u tadašnju snažnu i kvalitetnu Drugu jugo ligu pa onda odmah i u Prvu. U elitnoj jesenskoj polusezoni padali su redom OFK Beograd 4:1, Hajduk 4:1, Sarajevo 4:1, Zvezda 4:1, Dinamo u Maksimiru 4:2, Dinamo je dobio po tamburi i u Kupu…(u svojoj knjizi Legende zagrebačkog nogometa na 501. stranici o tome piše i legendarni kolumnist poznanik iz Zagreba Zvonimir Magdić Amigo). Dvije sezone zaredom “mali” Zagreb je završavao peti na tablici a zna se, drmala je tada velika četvorka Zvezda, Dinamo, Partizan i Hajduk.

 

 

Branko Godinić Jagoda u dresu Radnika.

Bila su to zlatna vremena dok je Ivo Robić u svojim prekrasnim baladama pjevao o našem voljenom Zagrebu, Savi, golubovima i Cvjetnom trgu, kada su generacije odrastale uz nadiruće Stonse, Beatlese, Bee Geese, Cliffa Richarda i dok je lokalna Gorička grupa Dingosi sa Gujom na mikrofonu izvodila “Uhvati vjetar” i ono “…šesnaest ljeta je imala i oči plave kao dan…”

Stadioni su tada bili uglavnom popunjeni a tražila se često karta više, pa i u Kranjčevićevoj (mladima je danas to teško pojasniti i opisati a da povjeruju). Za Zagreb su tada, a i generaciju kasnije, igrali uglavnom domaći dečki iz kvarta i okolice. Može sve to potvrditi i negdašnji zagrebaš Branko Godinić Jagoda (60 godina), Turopoljac od glave do pete i tada britki bek iz Odre a koji danas živi u Velikoj Gorici.

 

“Moja generacija Branko Antolić, Drago Rukljać Gec, Željko Smolek Koka, Zvonko Čopor, Pero Močibob, Stipe Perić, Atif Lipovac, Drago Tkalec, Valec, Marijan Čerček, Pajnkret, Slavek Kovačić i ostali uz legendarnog trenera Dražana Jerkovića na čelu, nije bila ništa slabija od gore spomenute Zlatka Dračića. Bili smo možda i popularniji jer neke od ovih “mojih” je zauvijek obilježila kvalifikacijska utakmica 19. srpnja 1973. za ulazak u Prvu ligu protiv Osijeka (2:2, na jedenaesterce Zagreb slavio) kada se na Maksimiru okupilo danas nestvarnih oko 67 tisuća gledatelja (po nekima službeno 64.138) što je i rekordna posjeta stadionu Dinama. Dračić i društvo bili su pomalo gospoda purgerskog štiha a mi u stilu vremena koja su navirala dobri nogometaši ali i pomalo dugokosi fakini te škvadra koja je znali i mladenački zaružiti. Ljudi su nas simpatizirali i voljeli, na ulici prepoznavali a bili smo im, izgledalo je tako, u nekim situacijama i primjer za poistovjećivanje”- kazao je na početku razgovora Godinić a legendarna spomenuta imena suigrača mu, već govore da je i Jagoda bio klasa.

 

Legendarne dvije generacije NK Zagreba.

 

Za klub koji nosi ime najljepšeg i najdražeg grada, osim Godinića, igrali su još neki dečki iz Turopolja. “Turopoljci su uvijek bili zapaženi nogometaši i bili su odlično zastupljeni u NK Zagrebu. U Kranjčevićevoj su još igrali Tomo Kranjčina Pino, Božo Bakota (oba iz Buzina), Mijo Markulin (Jakuševec), Željko Župetić (Rakarje), Vlado Mihalj Škija (Velika Mlaka), Dubravko Hrkovac (Novo Čiče), Mario Štoos, Željko Košković, Branko Sambolić, Marin Stević (Velika Gorica)…

 

Puni Maksimir

 

Svaki ja na svoj način ostavio traga u ulici pjesnika”- pripovijeda Jagoda. A odakle Godiniću nadimak Jagoda? “Jednom za vrijeme igre me veliki mangup i naš golgeter Pero Močibob javno pohvalio da sam dobar kak jagoda. I Jagoda je ostalo do danas”. Branko Godinić je nogomet započeo igrati u rodnoj mu Odri. “Da, u Kranjčevićevu sam kao ulazni junior stigao iz Odre 1972. godine kod trenera, pokojnog Miše Klarića. Za seniore sam debitirao odmah nakon ulaska u Prvu ligu na Kup utakmici protiv OFK Beograda koju smo dobili 6:1 a trener je bio Dražan Jerković. U juniorima sam igrao centarhalfa a Dražan me prebacio na desnog beka i tu sam ostao. Jerković me vodio punih pet godina a kasnije su me još trenirali Marijan Brnčić i Mirko Bazić. Odigrao sam za Zagreb oko 400 utakmica a 1983. u jesen otišao sam u Radnik i tu u Velikoj Gorici igrao 3 godine”- prisjeća se Jagoda i sve argumentira sačuvanim člancima iz novina i fotografijama. O vremenu igranja za Zagreb knjiga bi se mogla napisati.

 

Radnik 1984. Godinić stoji četvrti s lijeva.

 

“Bili smo kao jedna velika obitelj. Družili smo se i van nogometa a nađemo se i danas nakon toliko godina. Znali smo se okupiti u lokalu Močiboba na Dolcu a posjećujemo se i pojedinačno. Na moru se znalo zaroštiljati kod nažalost prerano otišlog Koke Smoleka, Lipovca…” Što se Jagodi posebno usjeklo iz života u Kranjčevićevoj? “Tada nismo imali Zagrebello u Veslačkoj. Trenirali smo na sjeveroistočnoj strani stadiona iza lokala proslavljenog kuglača Nikole Dragaša i iza betonskog rukometnog igrališta. Igralište je bilo polulešnato daleko od današnjih travnatih tepiha. Nismo previše gunđali makar su i premije bile daleko od ovih današnjih (dalo se ipak nešto i s tim napraviti). Negdje 1976/77 izgorjela nam je i drvena zapadna tribina ispod koje su bile klupske prostorije pa smo bili kao “pogorelci” dvije godine podstanari na stadionu u Maksimiru. Nismo bili bogat klub ali bili smo sretni i zadovoljni jer smo voljeli Zagreb”.

 

Pamti dobro Jagoda i lijepe dane te dobre igre. “Igrali smo kvalitetnu ligu a nismo se bojali nikoga. Za primjer, čuvao sam osobno Dragana Džajića iz Zvezde, Stjepana Deverića i Ivicu Senzena iz Dinama, Damira Desnicu iz Rijeke, Dževada Šečerbegovića (Sloboda Tuzla), Iliju Zavišića (Partizan)…

 

Radnik veterani 2003. Branko Godinić čuči prvi s lijeva.

 

Znali smo mnoge trikove kako bi zaustavili suparnika a pamtim kada je u Novom Sadu kod Vojvodine naš Branimir Antolić prije utakmice skinuo domaćem Trifunoviću periku s ćelave glave (dobro su se poznavali) a ovome više nije bilo do igre od velikog bijesa i srdžbe. Znali smo se našaliti i međusobno. Jednom je naš strateg Mirko Bazić na trening došao biciklom a Slavek Kovačić ga je onda (bicikl) poskrivečki okitio jorgovanima. Bilo je cirkusa kada ga je Bazić krenuvši doma želio zajahati”. Pamti Jagoda također utakmicu protiv Dinama 1:1 (strijelci Deverić i Uljan) pred 10 tisuća gledatelja kada je od novinara Zvonimira Magdića i Krasnodara Rore dobio 7,5 i proglašen igračem tekme, sjeća se igre krajem 1980. za reprezentaciju Hrvatske u Dubrovniku protiv Makedonije 2:2 kada mu je trener bio Stanko Poklepović a selektor neuništivi Zorislav Srebrić. Naviralo je još mnogo toga iz dobrih minulih dana ali Branko Godinić Jagoda je morao krenuti. Nekoliko dana ranije imao je kolinje a sigurno je još bilo zaostalog posla pa zasad toliko o nogometu, o dvije sjajne generacije Zagreba i o legendarnom Jagodi kojeg je obitelj čekala.

Sport

Ozljede napale momčad Mraclina, Naftaši odnose tri boda iz Grabe

Objavljeno

na

Objavio/la

U Mraclinu su se prije dolaska drugoplasiranih gostiju iz Ivanića pribojavali rezultatske neizvjesnosti, a domaća momčad koju su napale ozljede, nije mogla više od poraza protiv Naftaša s izostancima u svom igračkom kadru. Gostujuća momčad se od samoga početka nametnula igrom na terenu kroz posjed lopte. U prvom dijelu bez golova, dominacija u posjedu nije ujedno uvjetovala i prilike kojih je bilo na obje strane. Odluka o pobjedniku utakmice pala je u 72. minuti kada Ravlić s lijeve strane ubacuje centaršut na kontra stranu, gdje je prima ostavljeni Sabolić koji pak pogađa u malu mrežicu soprotnog kuta domaćeg vratara. Do kraja su igrači Mraclina pokušavali doći do poravnanja, ali Naftaši su bez većih problema kontrolirali utakmicu i iz brzih kontri pokušavali doći do drugog gola.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 24. kolo

MRACLIN – NAFTAŠ IVANIĆ 0:1

SRC Nova graba. Gledatelja 80. Sudac: Sopić (Samobor). Pomoćnici: Jantoljak (Vrbovec) i Jukić (Farkaševac).

STRIJELAC: 0:1 – Sabolić (72).

MRACLIN: Matejčić, Godinić, J. Domitrović, Rajič, Perić, Smolković, Sudar (od 63. Dianežević), Rakas, Kaurin, Hajduk, Matić. TRENER: Tomislav Škrinjarić.

NAFTAŠ IVANIĆ: Dokuzović, Marić, Hezler (od 31. Hadaš), Gašpar (od 58. Freitas), Krsnik, Belavić, Sabolić, Ravlić, Starčić, Čuni, Vrdoljak (od 46. Šeremet). TRENER: Igor Ćorković.

Nastavite čitati

Sport

Bitka za titulu ide dalje! Pionirima bod u Solinu, odluka pada protiv Rijeke

Pionirska momčad HNK Gorice odigrala je 0-0 u gostima kod Solina, u utakmici u kojoj je pobjeda donosila osiguravanje naslova prvaka države. U zadnjem kolu protiv Rijeke doma dovoljan će biti i jedan bod, ali tražit će se sva tri

Objavljeno

na

Objavio/la

Jutro nakon novog poraza seniora, ovoga puta u Koprivnici, uz stravičan dodatak u obliku teške ozljede Đure-Giulija Đekića, pioniri Gorice krenuli su na svoj zadatak. Na igralištu s umjetnom travom u Vranjicu, s početkom u 10 sati, lideri HNL-a u svom uzrastu tražili su pobjedu protiv domaćeg Solina, kojom bi kolo prije kraja osigurali naslov prvaka države. Nažalost, nije se dogodilo, završilo je bez golova, ali mladi Goričani i dalje apsolutno sve drže u svojim rukama.

Nisu u klubu željeli ovim mladim igračima, dečkima od 14 i 15 godina, stavljati dodatan teret na leđa, tijekom tjedna baš sve se odvijalo onako kako je to bilo prije svake prethodne utakmice, no promjenu je donijela odluka da se na put krene dan ranije. Trener Boris Trivunov poveo je zadnji trening u subotu u 9 sati, nakon čega je poveo momčad u Solin, gdje su dečki prespavali i spremni dočekali sudar koji im je mogao donijeti titulu.

Značajno oslabljeni, bez dvojice reprezentativaca, Luke Čolića i Francisa Echuea, s nedovoljno oporavljenim kapetanom reprezentacije Matejem Kelavom na klupi, Goričani su nasrnuli od prve minute. Bila je u svemu tome vidljiva i određena psihološka blokada, što i ne čudi osobito kad znamo da je ovdje riječ o djeci koja tek završavaju osnovnu školu, no puno veći problem bio je stav protivnika. Solinjani su u borbi za ostanak u ligi, u ovu su utakmicu ušli s ogromnim motivom, ali i naglašenom defenzivnim pristupom.

– Dečki nisu parkirali autobus u šesnaestercu. Parkirali su dva autobusa u šesnaestercu… – dobacio je netko s tribina u trenucima dok su Goričani tražili način kako doći do gola vrijednog naslova prvaka.

Nije to baš išlo po planu, što je i logično uzimajući u obzir sve faktore, ii pritisak na leđima, i začahurenog protivnika, i zahtjevan teren. Imali su naši klinci svoje prilike, neke i vrlo dobre, ali generalno je u tim uvjetima teško bilo doći i do šanse, a kamoli do gola. I protegnulo se to na cijelu utakmicu, sve do završnog sučeva zvižduka, nakon kojega je na semaforu i dalje stajao isti rezultat kao i prije njezina početka: Solin 0, Gorica 0.

Svakome je tako pripao po bod, što Gorici nije bilo dovoljno da osigura titulu, budući da je dan prije drugoplasirana Lokomotiva došla do pobjede 2-1 u gostima kod Rijeke. Pobijedio je i Hajduk u Sesvetama, no Splićani su ovim bodom Gorice definitivno ispali iz igre za naslov. Kolo prije kraja tablica izgleda ovako: Gorica je prva s 56 bodova, Lokomotiva ima 54, a Hajduk je ostao na 52, koliko može imati i Dinamo dobije li svoju utakmicu ovoga kola.

U zadnje kolo kao dva jedina kandidata za titulu ulaze Gorica i Lokomotiva, pa će i svoje završne utakmice igrati u isto vrijeme. Gorica će na Gradskom stadionu dočekati Rijeku, a Lokomotiva će biti domaćin Dinamu. Točan termin tek će se dogovarati, a za naše klince dobra je vijest da im je i bod dovoljan za zadržavanje prvog mjesta.

Iako, nema dvojbe da će dečki ići na pobjedu, baš kao što su činili i u prethodnih 25 slučajeva…

Nastavite čitati

Sport

Dramatično zadnje kolo: Gorica bila sigurna, a na kraju ispala – kobna!

Rukometaši Gorice završili su sezonu osvajanjem prvoga mjesta u Ligi za ostanak, zaključno sa subotnjom pobjedom 30-26 na gostovanju u Križevcima, koja je u niži rang natjecanja gurnula domaći KTC

Objavljeno

na

Objavio/la

Kompletno ludilo vladalo je u zadnjem kolu Lige za ostanak domaćeg rukometnog prvenstva, jer u ligi koju je činilo deset klubova, njih čak sedam strahovalo je za svoj status. Jedini koji su bez dvojbi ušli u to zadnje kolo bili su igrači Ribola Kaštele, koji su već odavno ispali iz lige, drugoplasirani Metković, koji je ostanak osigurao kolo prije kraja, te naša Gorica.

Koja je, ispalo je na kraju, odigrala jednu od ključnih uloga u konačnom raspletu…

Budući da dva kluba izravno ispadaju iz lige, tražilo se tko će biti drugi novi drugoligaš, što je željelo i pokušavalo izbjeći čak sedam klubova, pri čemu je važno bilo izbjeći i sedmo i osmo mjesto, jer te su pozicije vodile u dodatne kvalifikacije za ostanak.

Veliko slavlje na kraju su sami sebi očekivano priuštili igrači Trogira, koji su bili bolji od susjeda iz Kašetela, dok je puno neizvjesnije bilo u Rudama, gdje je Rudar slavio protiv Karlovca, pri čemu su se spasili i gosti. Dubrava je pobijedila Osijek i gurnula Slavonce u kvalifikacije, u kojima je završila i Moslavina, unatoč pobjedi u Metkoviću.

A iz lige je na koncu ispao križevački KTC, koji je imao “meč loptu” na domaćem terenu, no problem je bio u tome što je s druge strane bila ipak prejaka Gorica. Koja je vodila sedam razlike na poluvremenu, koja je imala osam razlike na otvaranju nastavka, a zatim sve to prosula.

Igrala se 56. minuta kad je KTC došao do potpunog egala, na 25-25, ponadali su se domaćini da je čudo moguće, ali tad je slijedila serija Gorice 4-0 i sve nade križevačkih rukometaša otišle su u nepovrat. Završilo je 30-26 za Goricu, uz osam golova prvog strijelca lige Hrvoja Cekovića, po pet Jure Čakarića i Ivana Laljeka, po četiri Mateja Svržnjaka i Kaje Cikatića…

– Žao mi je zbog KTC-a. Mi smo sportaši i nismo ni na kraj pameti imali da ne igramo pošteno do samog kraja. Htjeli smo završiti prvi u toj Ligi za ostanak, što smo na kraju i uspjeli, zbog čega nam je drago – rekao je golman Gorice Marin Sorić, koji je skupio sjajnih 14 obrana, te dodao:

– Utakmica je bila borbena, teška, a prvo poluvrijeme potpuno na našoj strani. U drugom nam se dogodio neki blackout. Križevci su podigli razinu obrane i agresivnost i samim time su se vratili, zabili nam par kontri i utakmica je bila egal do samog kraja. Za publiku zanimljivo, nažalost po Križevce nesretno. No, želim im svu sreću i da se što prije vrate jer su divna rukometna sredina, koju je lijepo imati u Premijer ligi.

Križevčani su tako na kraju tugovali, no trener Gorice Matej Mišković mogao je na kraju biti ponosan na odrađeno u svom kratkom mandatu.

– Nas je to prvo poluvrijeme, koje smo fantastično odradili, što obrambeno što napadački, uz potporu našeg golmana, malo zaljuljalo, malo smo upali u tu rupu. Križevčani su znali što im ova utakmica nosi, dali su zadnji atom snage i uveli nas u te neke probleme. Čestitam im na korektnoj borbi i sretno dalje – kazao je Mišković.

Došao je s ciljem da što prije osigura ostanak, osigurao ga je na kraju bez stresa, a sad naše rukometaše čeka predah pa pripreme za novu sezonu.

U njoj će novi premijerligaši biti Čakovec i Zamet, prvaci svojih liga, dok će s Moslavinom i Osijeku u dodatne kvalifikacije Sisak i Umag.

Nastavite čitati

Sport

Đekić uspješno operiran, i liječnike iznenadile posljedice udarca…

Mladi nogometaš Gorice Đuro-Giulio Đekić, koji je u subotu poslijepodne teško ozlijeđen na utakmici protiv Slaven Belupa, u nedjelju prijepodne operiran je u KB Dubrava. Nastradao mu je cijeli središnji dio lica…

Objavljeno

na

Objavio/la

Jutro nakon najtežeg dana u njegovoj mladoj nogometnoj karijeri, nakon vjerojatno najteže noći u njegovu životu, 18-godišnji nogometaš Gorice Đuro-Giulio Đekić išao je na hitnu operaciju lica. Stravične scene iz Koprivnice i dalje su teško izlazile iz glave u trenucima dok su se čekali vijesti o poslu kojeg su odrađivali doktor Igor Čvrljević i njegov tim u KB Dubrava…

Operacija je bila složena, zahtjevna i višeslojna, ali liječnici su, prema prvim dostupnim informacijama, napravili najbolji mogući posao. Nakon što je sve konačno bilo gotovo, stigle su dobre vijesti, koje kažu da je – operacija uspjela!

U službenom klupskom priopćenju nije se išlo u previše detalja, jer oni u ovom slučaju i nisu od presudne važnosti, neusporedivo je važnije da sve prođe dobro, ali neslužbene informacije kažu da je zatečeno stanje iznenadilo i same liječnike. Prema nekim procjenama, ozljede koje je Đekić zadobio u ovom slučaju bile su “kao u najtežim prometnim nesrećama”, nastradao je cijeli središnji dio lica i nema sumnje da će oporavak biti i dug i zahtjevan.

“Nogomet donosi mnogo lijepih trenutaka, ali u jednoj sekundi, kad sve stane, kad nastane tišina, kad se uhvatite u molitvama, zapitate se ima li sve smisla… Mladi igrač Gorice Đuro Giulio Đekić teško je stradao u jučerašnjoj utakmici u Koprivnici i danas prije podne će biti podvrgnut operativnom zahvatu. Vjerujemo i molimo se za brzi povratak. U ime svih iz Gorice zahvaljujem Darku Korenu županu Koprivničko-križevačke županije na brzoj reakciji i mobiliziranju svih u bolnici u Koprivnici, upravi Slaven Belupa, ravnatelju i osoblju koprivničke bolnice, Tomislav Madžar koji je iz Zagreba koordinirao prijem u KB Dubrava. Igračima jedne i druge momčadi veliki respect jer u ovakvim situacijama teško je biti pribran… 🙏🙏❤️❤️, objavio je na svom Facebook profilu potreseni predsjednik Gorice Nenad Črnko.

Kao što je i službeno navedeno, iz bolnice bi 18-godišnji desni bek Gorice i U-19 reprezentacije Srbije trebao izaći krajem idućeg tjedna, no proći će vjerojatno i mjeseci dok Đuro-Giulio ne bude u stanju ponovno istrčati na travnjak i zaigrati nogometnu utakmicu. To je, naravno, i manje važna stvar u ovom trenutku, no teško je ne suosjećati s mladim nogometašem i u tom smislu.

U Goricu je Đekić stigao iz Lokomotive u veljači 2023. godine, sve od tad nadao se prilici u prvoj momčadi, čekao šansu, a kad je konačno i dočekao svoje minute na travnjaku, već u drugoj seniorskoj utakmici dogodila mu se ovakva nesreća… Njegova mladost u svemu tome je i prednost, jer rane će zacijeliti i Đuro-Guilo će imati sasvim dovoljno vremena da krene iz početka, no nema dvojbe da će traume ostati.

Traume će, usput rečeno, ostati navijačima Gorice od cijele ove sezone, jer ovakvi trenuci samo su nesretna i ružna nadopuna svega što se događa(lo) na travnjaku. Teška ozljeda u ovoj je sezoni zadesila i Đekićeva suigrača Merveila Ndockyta, i to baš u trenutku kad se vratio u reprezentaciju, malo nakon što je ostao bez sestre, a kad se svega toga sjetiš, nekako je lakše podnijeti i to što je ova gorička nogometna sezona za brzi zaborav.

Jer, eto, nije sve u nogometu.

Nastavite čitati

Sport

Užasne scene u previsokom porazu: Đekić ima potres mozga i mora na operaciju…

Nogometaši Gorice izgubili su 4-1 u gostima kod Slaven Belupa, no rezultat i nogomet pali su u drugi plan zahvaljujući teškoj ozljedi 19-godišnjeg igrača Gorice Đure-Giulija Đekića, kojeg u nedjelju čeka operacija lica

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad neće, onda baš neće… Kad je riječ o nogometu, igri i rezultatima, nije ovo prva takva faza u jednoj traumatičnoj sezoni nogometaša Gorice, ali ovog subotnjeg poslijepodneva u Koprivnici nogomet je pao u drugi plan. Sve je stalo u situaciji iz 20. minuti, jednu od onih koje lede krv u žilama, a u njoj se našao 19-godišnji igrač Gorice Đuro-Giulio Đekić.

Jurio je za loptom u toj situaciji, sudario se sa suigračem Ivanom Banićem i ostao ležati. Banićeva reakcija bila je panična, odmah je pozvao liječničku službu u pomoć, a sve skupa potrajalo je nekoliko minuta. Morali su na kraju Đekića iznijeti na nosilima, tribine koprivničkog stadiona su utonule u zaglušujuću tišinu, a nakon što je utakmica završila, stigle su i nešto konkretnije informacije o njegovu stanju.

“Nakon što je obavio pretrage u Općoj bolnici u Koprivnici, gdje je utvrđen višestruki prijelom facijalne kosti, prijelom arkade i potres mozga, Đuro-Giulio Đekić će biti prevezen u Kliničku bolnicu Dubrava, gdje bi u nedjelju trebao biti operiran”, objavili su iz kluba.

Velika i strašna nesreća stigla je ovog mladog nogometaša u njegovoj drugoj seniorskoj utakmici, u sudaru koji nije imao presudan rezultatski značaj, a cijeli događaj još jednom je pokazao koliko nogomet kao igra može biti opasan, pa čak i – nevažan! Svi su nakon susreta pričali samo o mladom Đekiću, raspitivali se o njegovu stanju, pa je i nezasluženo visok poraz nekako bilo lakše podnijeti. Pogotovo nakon što su prve vijesti govorile da je Đuro-Giulio stabilno, da je najgori scenarij izbjegnut…

A što se tiče samog nogometa, opet dolazimo do mikro trauma za navijače Gorice. Četvrti put zaredom Goričani su morali potpisati kapitulaciju, na terenu na kojem su se stvari često odvijale naopako u svakom smislu, pa su se tako mnogi sjetili da je upravo na tom stadionu svojevremeno nastradao i Paulius Golubickas, koji je također morao biti prevezen u bolnicu.

Osim nove teške ozljede, ovoga puta sve je u krivo otišlo i po pitanju raspleta utakmice. Gorica je u prvih 45 minuta bila dobra, puno bolja nego protiv Osijeka tjedan dana ranije, puno bolja od protivnika, ali sve to nije bilo dovoljno da na predah ode s vodstvom. Kolosalne prilike propuštali su i Mitrović, i Rukavina, i Vujnović, a protivničku mrežu igrači trenera Vidovića konačno su otključali u 41. minuti. Bila je to lijepa kombinacija koju je svojim četvrtim golom u sezoni okončao Nikola Vujnović.

Nažalost po Goričane, potrajalo je to vodstvo nepune dvije minute, jer Slaven Belupo je izjednačio iz svog prvog udarca u okvir gola. Iz sjajnog, odmjerenog udarca vanjskom stranom kopačke, ali apsolutno je nedvojbeno da je taj gol Benedika Mioča donio domaćinu potpuno nezasluženo izjednačenje nakon viđenog u prvoj polovici utakmice.

Imala je Gorica svoje prilike i u nastavku, u kojem je domaći sastav ipak izgledao puno bolje i opasnije. Kako je nestajalo snage i energije u nogama i plućima igrača Gorice, tako se dizao Slaven Belupo, kojeg je u prvih sat i nešto vremena od potopa spašavao golman Sušak. A kad je već počupao sve što se počupati moglo, otvorilo se domaćinu i na drugoj strani terena.

Igrala se 69. minuta, Slaven je dobio korner, najviše je skočio i prečku pogodio Agbekpornu, koji je tek ušao u igru, a lopta se između četvorice igrača Gorice odbila točno na čelo Tomislava Božića, koji je s metra udaljenosti donio preokret rezultata. I potpuno preokrenuo stvari.

Sve je kvragu i definitivno otišlo u 80. minuti, kad je Jurica Pršir zakačio Caimacova, a sudac Lovrić nakon pregledavanja snimke iz VAR sobe pokazao na bijelu točku. Mioč je bio siguran, iz trećeg udarca u okvir gola postigao je treći Slavenov, a drugi svoj gol na utakmici. Da se statistika ne bi slučajno pokvarila pobrinuo se 17-godišnji Patrik Marić u 95. minuti, koji je iz četvrtog Slavenova udarca u okvir postigao i četvrti gol te zaključio utakmicu rezultatom koji ne opisuje dobro odnos snaga na terenu.

Ali to je tako u nogometu… Kad ne ide, onda stvarno ne ide. Gorici ovog proljeća nikako ne ide, pa je možda najbolja vijest to što je do kraja ostalo odraditi još samo tri utakmice. I to što Đuro-Giulio Đekić nije prošao još gore, iako je prošao jako loše…

Sve u svemu, grozan dan u Koprivnici, još jedno gostovanje na ovom stadionu koje bi valjalo izbrisati iz memorije.

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno