Kad se početkom listopada prošle godine, nakon turbulentne dvije i pol godine, Ivan Prelec odlučio vratiti kući i uzeti predah, popraćeno je to različitim komentarima. Danskog prvoligaša Vejle napustio je nakon devet uzastopnih poraza u prvih devet kola, pa su mnogi logično zaključili da je smijenjen, da je to rezultatska katastrofa… Oni upućeniji, s druge strane, znali su da to baš i nije tako. I da je Prelec morao doslovno nagovarati vodstvo kluba da ga pusti kući.

– To je neka vrsta presedana u nogometu, ali ja sam ljude nakon devet poraza morao doslovno nagovarati da se rastanemo! Znam da to zvuči čudno i nerealno, ali tako je bilo. Klupski CEO objasnio mi je to ovako: ‘Ti si u ove dvije i pol godine ostvario sve rezultatske ciljeve, s nikad manje ulaganja iz kluba, promovirao si mlade igrače, povećao vrijednost onima koji su bili tu, napravili smo transfere koji su nam osigurali financijsku stabilnost… I pod cijenu da ispadnemo, sad bi ti dao ugovor na još pet godina!’ Kad to tako ispričam, uvijek kažem da sam svjestan da će ljudi misliti da lažem, ali tako je bilo – ispričao nam je 37-godišnji velikogorički trener.

Da je to doista bilo tako, da su u klubu bili itekako svjesni da je Prelec najmanji krivac za seriju poraza, da su uvjereni kako je riječ o vrhunskom treneru, potvrđuje i njegova sljedeća stepenica u karijeri. Naime, Prela se vraća u Vejle!

Samo nekoliko mjeseci nakon rastanka, ponovno je stigao poziv iz grada na jugu Danske koji mu je dvije i pol godine bio dom. Promijenila se vlasnička struktura u klubu, promijenilo se puno toga, više nema ljudi koji su ranije vodili klub s minimalnim ulaganjima, a sve skupa Ivanu se učinilo kao dobar razlog za prekidanje odmora.

Vejle je u sezoni iza nas uspio ostati u Superligi, najvišem rangu danskog nogometa, a sad Prelecu i njegovim suradnicima slijedi ozbiljan posao slaganja kadra i pripreme za sezonu velikih izazova. U Skandinaviji je sad već poznato nogometno ime, izgradio je i status i reputaciju, zbog toga ga se povezivalo i s još nekim klubovima iz tog dijela Europe, no njegova odluka na kraju je vratiti se “kući”. Od svoje prave kuće, iz svog Kurilovca, preselit će se na europski sjever već sredinom lipnja, pa nastaviti graditi svoju lijepu trenersku priču.

Ljestvica najboljih strijelaca španjolske La Lige, ponajbolje lige svijeta, na kraju ove sezone izgleda ovako:

1. Kylian Mbappe 31
2. Robert Lewandowski 27
3. Ante Budimir 21!

Naravno, to je apsolutno nevjerojatno postignuće za našeg sugrađanina Antu, dečka sa Cibljanice koji se vinuo u zvijezde. Dobro, ne treba ovom prilikom ponavljati da se Ante Budimir ni po kojem kriteriju ne ponaša kao zvijezda, jer nema više nikakve dvojbe da je bivši igrač Radnika i Gorice sa svoje 33 godine i definitivno postao svjetska faca. Ili, drugim riječima, igrač kojeg žele i najveći svjetski klubovi.

Spominjala se ranije opcija po kojoj bi napadač Osasune završio u torinskom Juventusu. Nije se dogodilo. Kao što se nije realizirala ni glasina da Budimira želi Barcelona, koja je u tom trenutku bila u problemu s napadačima. U tom smislu, nakon te dvije priče, gotovo da se nitko nije šokirao kad se pojavila slična glasina koja povezuje Antišu s Real Madridom, najvećim klubom na svijetu…

Iako, upućeni tvrde kako se tu ne radi samo o glasini, kako je ovoga puta priča vrlo ozbiljna i realna. Uostalom, kako je to lijepo rekao izbornik Zlatko Dalić:

– Da je u Realu, možda bi zabio 40 golova. Taj njegov 21 gol za Osasunu vrijedi više nego golovi napadača iz klubova koji daju puno golova.

Svjesni su te činjenice i na kultnom i grandioznom Santiago Bernabeuu, na kojem slažu kockice za mozaik koji će upravljati novi trener Xabi Alonso. Traže napadača koji bi bio spreman na ulogu druge napadačke opcije, igrača koji zna igrati leđima prema golu i koji ima kvalitetu da uskoči kad zatreba. Budimir sve to može, dokazao je to u svim ovim sezonama iza sebe, a pogotovo u ovoj posljednjoj. I zato je, prema izvorima iz Španjolske, upravo on jedna od dvije opcije kojima barataju u Real Madridu.

Bilo bi to, jasno, nešto toliko veliko da je teško i povjerovati, jer nemoguće je pronaći riječi kojima bi se opisao nogometni put od naše Ciblje, preko Radnika na izmaku i Gorice u prvim danima, via Zaprešić, Kajzerica, St. Pauli, Crotone, Sampdoria i Mallorca, sve do hrama nogometa, doma jednog Real Madrida. I naravno da od srca želimo Anti da se to i dogodi…

Žele ga navodno i Betis, Valencia i Real Sociedad, ima ponude i s Bliskog istoka, ali ovo bez ikakve dvojbe zvuči najbolje moguće. Od Ciblje do Bernabeua…

Ništa od dogovora, sve je propalo, Dinamo B i Hajduk B neće igrati u novoj sezoni u drugoj ligi jer nije se došlo do konsenzusa 12 klubova koji su sigurni sudionici toga natjecanja i morali su se složiti, prenose Sportske novosti, dodajući kako su u HNS-u u srijedu zadnji put pokušali riješiti stvar zatraživši od svi klubova da se očituju jesu li za opciju A ili B

Budući da su se opet izjasnili različito, dogovor je propao i priča je time, prema svemu sudeći, definitivno završena.

Prva opcija podrazumijevala je drugi rang natjecanja sa 16 sudionika, među kojima bi bile i druge momčadi Dinama i Hajduka, uz uvjet da svoje sudjelovanje plate 500.000 eura s PDV-om, ali da ne mogu ispasti. Druga opcija bila je da ne plate ništa, ali da mogu ispasti. Jedni su bili za jednu opciju, drugi za drugu, a kako se sustav natjecanja mora promijeniti godinu dana unaprijed, nadležno ministarstvo tražilo je suglasnost svih aktera da bi odobrilo izmjenu u izvanrednim okolnostima.

Nakon cijele ove sapunice, drugi razred hrvatskog nogometa i dalje će imati 12 sudionika, u njemu neće biti Dinamo B i Hajduk B, a sad je aktualna ideja da se ta brojka poveća na 16 klubova od sezone 2026./‘27. Kako prenose SN, ide se u tom smjeru. Pritom je pitanje hoće li Hajduk i Dinamo pristati krenuti s drugim momčadima od četvrtog ranga ili će odgoditi cijelu priču i pričekati sljedeću sezonu, a u međuvremenu bi njihove druge momčadi igrale samo prijateljske utakmice.

U drugom rangu tako će sljedeće sezone igrati Opatija, Orijent, Sesvete, Cibalia, Dubrava, BSK, Croatia Zmijavci, Rudeš, Jarun, Dugopolje, Karlovac i Hrvace…

Gledajući iz naše, lokalne perspektive, ovo je loša vijest na NK Kurilovec. Opcija koja se dosad vrtjela, sa po 16 klubova u drugom i trećem rangu, otvarala je priliku da se Kurilovčani uključe u jedinstveni treći rang, a ovako od toga neće biti ništa. Bjelovar i Mladost Ždralovi ostaju u trećem rangu, za koji će se boriti prvaci pet liga u četvrtom rangu.

Kurilovec tako ostaje u 3. NL Centar i sad je jedino upitno hoće li sljedeće sezone igrati i protiv Dinama B, što bi značajno otežalo konkurenciji mogućnost promocije u viši rang u kampanji 2025/26…

Na Gradskom stadionu zavladao je mir, tako i obično bude na razmeđi dviju sezona, kad seniorska momčad ode na odmor, ali specifično je ovo vrijeme u životu kluba. Vrijeme u kojem umjesto kopački po travnjacima gaze valjci, bageri i slično društvo, jer vrijeme je ovo za radove na unaprijeđenju kluba. Iskopano je tako pomoćno igralište, poboljšava se sustav navodnjavanja terena na kojem trenira seniorska momčad, a počeli su i radovi na glavnom igralištu, koje bi se trebalo kompletno zamijeniti.

Radovi su u tijeku, dakle, po pitanju infrastrukture, ali radovi su u tijeku i kad je u pitanju momčad za sljedeću sezonu. I upravo zato odmor je u tijeku samo za igrače, jer trener/sportski direktor Mario Carević i dalje je u pogonu, na stadionu, u razgovorima s vodećim ljudima kluba, u prvom redu sa savjetnikom za sportska pitanja Boštjanom Blažinčičem. Rade u tišini, bez potrebe da se zasad javno izlazi s imenima onih koji će otići i onih koji će doći, i logično je da je tako, ali neke se stvari ipak mogu iščitati između redaka. I iz ugovora.

U ugovorima igrača piše da oni najvećem dijelu igrača istječu, pri čemu se dijele na one kojima istječe ugovor s klubom i one kojima istječe ugovor o posudbi. Na objedinjenom popisu onih koji više nisu vezani s Goricom su Banić i Krizmanić, koji su se već oprostili s Goricom, ali i Štiglec, Šlogar, Sagna, Fall, Gurlica, Steenvoorden, Bralić, Sikošek, Fiolić, Krešić, Žarkov, Majstorović, Halilović, Ndockyt, Elezi, Pajaziti, Jojić, Matković, Čaić i Gashi.

Da ne morate sami brojati, izbrojali smo mi: 22 igrača! Odnosno, cijela momčad…

Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Ima u tom društvu nekoliko skupina igrača. Pod A, oni koji žele ostati, a koje ujedno u klubu žele zadržati. Pod B, oni koji bi ostali, ali na njih se više ne računa. I pod C, oni koji ne žele ostati. Razgovori s ovima iz skupine C već su odrađeni, s ovima iz grupe B možda neće ni biti odrađeni, a s ovima iz skupine A dogovori još traju.

Sudeći po prikazanom, po igračkoj kvaliteti, perspektivi, ali i po onome što se može saznati o njihovim stavovima, u nama daleko najvažniju skupinu A sasvim sigurno spada Ivan Fiolić, koji će ostati dio goričke svlačionice, a pridružiti bi mu se mogli i Tibor Halilović, Medin Gashi, Matthew Steenvoorden, možda i Agon Elezi, eventualno i Martin Šlogar, Valentino Majstorović te Vito Čaić. Pajazitija će, realno, biti nemoguće zadržati, koliko god to u klubu željeli, a ne bi bilo iznenađenje da ostanu i igrači poput Bralića ili Sikošeka.

Upitnika je još jako puno, a zasad sigurno znamo jedino da će se oni koji ostanu i dalje družiti s dečkima koji i dalje imaju važeće ugovor. Na tom popisu su Marko Kolar, Dino Mikanović, Mateo Leš, Karlo Žiger, Mateo Bašić, Luka Vrzić, Jurica Pršir, Ante Erceg, Antonio Ilić, Filip Čuić i Luka Kapulica. Ukupno 11 igrača, plus Fiolić, plus još nekolicina s one prethodne liste, plus povratnici s posudbe David Sim, Luka Brlek, Patrik Jug, Vinko Skrbin, Lovro Nezirović…

Brojčano, kadar je praktički popunjen, ima tu dovoljno igrača, ali naravno da će biti prometno i po pitanju dolazaka. Neslužbene najave kažu da Gorica slaže momčad koja bi trebala izbjeći sve priče o borbi za ostanak i pokušati vratiti klub na razine na kojima je nekad bio – u borbi za europske pozicije. Kapital je stigao u klub, investitori su vrlo aktivni, proces preoblikovanja je u tijeku, a to otvara i mogućnost da se krene u izgradnju konkurentne momčadi.

U njoj će za početka, osim uigranosti, nedostajati i domaćeg štiha, igrača koji dobro poznaju sredinu, jer uvijek je tako kad dolazi velik broj novih igrača, kad se radi rekonstrukcija kadra ovakve vrste. U tom smislu romantično zvuči opcija da se u Goricu vrati Marijan Čabraja, koji je u završnici sezone trenirao s momčadi Marija Carevića. Njegov povratak svakako je opcija ako se stvari poslože, ali nije Čabi i jedini bivši igrač koji bi se u nekim kombinacijama mogao vratiti.

Podsjetit ćemo u tom smislu da Kristijan Lovrić slobodan igrač, samim time i jedna od opcija za Goricu, a na pamet padaju i još neki bivši igrači, koji su ovdje kao doma. Josip Mitrović, primjerice, igrač je kojeg bi se isplatilo pokušati vratiti iz Nizozemske ako je to ikako moguće, po dobrome pamtimo i Antu Mateja Jurića, nije sve idealno ni u statusu Momčila Raspopovića…

Foto: Josip Regović/PIXSELL

Ovo je, naravno, samo navijačko nabrajanje, ne mora biti nimalo u skladu s idejama onih koji grade novu momčad Gorice, ali zašto se ne zabavljati i na taj način u iščekivanju konkretnih vijesti. Dosad je jedini dolazak dosadašnji stoper Šibenika Stefan Perić, igrač kojeg Carević jako dobro poznaje i koji svakako ima kvalitetu, a upravo u Šibeniku moglo bi se pronaći i još ponekog igrača za goričku budućnost, od mladih Morissona, Laće, Kavelja i Kulušića, sve do iskusnijih Gržana, Božića, Filipovića ili jako teško dostupnog Santinija.

Trebat će Gorica nove ljude na praktički svim pozicijama, a jedno od ključnih pitanja je tko će zamijeniti Ivana Banića između vratnica. Karlo Žiger i dalje je pod ugovorom, ali pojačanje će se tu svakako tražiti. Filipović iz Šibenika svakako bi mogao biti opcija, a pregled golmana u HNL-u u fokus bi mogao staviti i Lučića iz Hajduka, i Čavlinu iz Dinama, možda i još ponekog zanimljivoga golmana. Tipova koji odgovaraju tom opisu ima i u inozemstvu, što među hrvatskim golmanima, što među strancima, a odabir će ovisiti o puno faktora.

Kako se može doznati, prva je opcija dovoditi domaće igrače, iz HNL-a i eventualno iz najbližeg okruženja, pri čemu se u prvom redu misli na Sloveniju i BiH, a tek nakon toga bi se išlo na “prave” strance, no to je samo polazna točka i naravno da će stanje na tržištu utjecati i na konačne odluke.

U svakom slučaju, prilično je izvjesno da Gorica do početka priprema, koji je zakazan za 23. lipnja, neće imati kompletiran kadar. Puno toga će se događati i u drugom dijelu ljeta, tako to ide s klubovima ovoga ranga platežne moći, jer s početkom sezone slobodnim igračima padaju cijene, ali svakako treba očekivati da će pojačanja početi “kapati” već u sljedećim danima.

Pred nama je dugo toplo ljeto u svijetu HNK Gorice…

Odbojkaška bajka iz Kravarskog, priča o dječacima iz petih i šestih razreda koji su imali svoj san, doživjela je svoj happy end. Kao i svaka bajka koja drži do sebe, uostalom… Dobro, nije završilo potpuno savršeno, ali ono što su mali odbojkaši iz OŠ Slavka Kolara doživjeli ove srijede u Vinkovcima definitivno će u njihovim sjećanjima “živjeti sretno do kraja života”.

Dečki koje vodi uporni, vrijedni i ambiciozni profesor tjelesnog Leon Levar, uz pomoć svog prijatelja, kolega i prethodnika Matije Ribića, sanjali su svoj san posljednje dvije godine. Bili su dječica kad su dočekivali svoje starije kolege, tada iz sedmih i osmih razreda, nakon osvajanja nevjerojatnog drugog mjesta na državnom školskom natjecanju u odbojci. Divili su se, ali i pronašli motivaciju u svemu tome.

Ta generacija, uostalom, dobila je svoju uokvirenu fotografiju u školskom holu.

– Želimo da naša fotografija bude pokraj njihove – složno je poručila ova sjajna skupina klinaca.

Put do ostvarenja snova bio je dug i zahtjevan, na njemu nije bilo prostora za krive korake, ali oni se nisu ni događali. Želja je bila prevelika, motivacija sve veća svakim novim uspjehom. Osvojili su gradsko natjecanje, zatim i županijsko, nakon toga i međužupanijsko. I završili na državnoj završnici, na kojoj su također željeli otići do kraja.

Koncept je bio takav da se igraju polufinala, a zatim utakmica za treće mjesto i finale. Jasno, opet nema prava na pogrešku. U polufinalu su dečki iz OŠ Slavka Kolara iz malenog Kravarskog išli na splitsku OŠ Žnjan, veću i moćniju po svim parametrima. Osim u odbojci. Djeca Kravarskog pomela su parket s vršnjacima iz Splita, slavili 25-10 i 25-7 kroz dva laka seta te izborili borbu za zlato.

Tamo je čekao OŠ Zrinskih iz Nuštra, momčad sastavljena od klinaca koji su koji dan ranije postali klupski prvaci Hrvatske u toj generaciji sa svojim klubom, čiji su svi članovi, a to je ipak bila malo previsoka prepreka. Prvi set Nuštar je dobio 25-21, u drugom se Kravarsko vratilo s 25-19, pa je odlučivao treći set. U njemu je bilo 15-9 za OŠ Zrinskih, nove prvake Hrvatske, dok su sjajni klinci iz Kravarskog oko vrata stavili srebro.

Grandiozan je to uspjeh, gotovo nevjerojatan, ali ponešto će o svemu tome reći i suze koje su potekle nakon poraza u finalu. Ova sjajna djeca željela su otići do kraja, željala su se popeti na sami vrh, a u tome i leži dio tajne njihova uspjeha. Najveći dio, naravno, otpada na predan i naporan rad, zajedno s profesorom Levarom, ali ima nešto i u gardu, stavu, hrabrosti i odvažnosti.

Fotografija je već spremna, završit će na zidu brzo nakon što se odradi i njihov doček, ovog četvrtka od 13 sati ispred škole…

Ekipu OŠ Slavka Kolara činili su sljedeći igrači:

Gabriel Cavrić, Luka Domitrović, Stjepan Grdenić, Mihael Ilijević, Jakov Kolarec, Luka Kolarec, Luka Kordić, Emanuel Lovrić, Leon Miković, Ivan Posavec, David Vlahovac, Lovro Vranešić

Bravo, klinci, bravo profesore!