HOTNEWS
Carrie Bradshaw iz Buševca: Ana je novinarka, voditeljica i glumica
Objavljeno
prije 9 godinana
Objavio/la
Marko VidalinaRijetke su prilike u životu novinara kad je intervju zapravo – kava s prijateljem. Ili prijateljicom. U ovom slučaju upravo je tako.– Slušaj, imam ti prijedlog za priču koju će tebi biti vrlo lako napraviti – javio se gazda jednog sunčanog poslijepodneva. – Dobro… – ostao sam malo zbunjen. – Ana Katulić! – otkrio je karte šef, a evo i mene već u sljedećoj sekundi:– Prodano! Ana je, naime, prijateljica. Dugogodišnja, draga prijateljica, kolegica. I odmah sam okrenuo njen broj.
-Bok, Ana. Jel’ čitaš ti one moje Priče iz kvarta u Reporteru?- Da… – sad je ona bila zbunjena. – E, znaš tko je glavni lik moje sljedeće priče?- Tko? – mogao sam čuti njene upitnike iznad glave. – Ti – rekao sam i dobro je nasmijao. Preostalo je još jedino uvjeriti je da mislim ozbiljno, dogovoriti kavu, naći se i sjesti… Nismo već dugo, teško je Anu uloviti, a vidjet ćete i zašto. – Kako mi izgleda radni dan? To je kaos. Ima dana kad se budim ujutro u 5.45, radim do jedan na radiju, nešto pojedem, idem dalje i kući se vratim taman na spavanje. Ne bih to smjela reći jer će memama ubiti, ali zadnjih tjedan dana doslovno ni ne spremam krevet, nema smisla – smije se Ana.
Novinarstvo je posao, gluma najveća strast
Zanimljivo je ovo razdoblje u njenom životu. U novinarstvu je Ana od 19 godina, tamo negdje 2003. je prvi put došla na RVG, onako mlada, prpošna i energična, ali i vrlo talentirana. Bila je i u kadru Velikogoričkih kronika, u informativnom programu RVG-a, često i u eteru, puno je toga natipkala i na stranicama Reportera, a posljednje četiri godine novinarski je rasla i napredovala na Media servisu. Znate ono, “za Media servis, Ana Katulić”… Od prije nekih mjesec dana možemo je slušati na frekvencijama Gold FM-a, radija koji je neka vrsta nasljednika RVG-a, ali novinarstvo je trenutačno u drugom planu. Ana je, naime, zaluđena glumom. Koketirala je s glumom kao srednjoškolka, a ljubav je ponovno planula kad joj je bilo 28. Otkud netko u glumi u tvojim godinama, krenuo sam “stankovićevski”. – A čuj njega, što to znači u mojim godinama? Dobre su to godine – nasmijala se Ana i nastavila: – Danas kad gledam, mislim da dobar glumac može biti samo onaj tko životno i mentalno sazrije. Ti s 18 godina možeš upisati akademiju, educirati se i učiti, ali tek kad čovjek dođe u zrelije godine, kad skuži i život i samog sebe, istinski može početi promišljati kao glumac. Barem je kod mene tako. Tek kad sam došla u neke godine shvatila sam što je gluma, da tu nema onoga ‘sad ću ja biti lijepa na pozornici’. Ne, gluma je umjetnost koja dolazi iz tebe, nešto što se istinski osjeća. I ja istinski osjećam da je gluma moje biće. Posebna se strast pojavi u očima kad govori o glumi, iako je dodala Ana i da je novinarstvo njen posao, da je toga svjesna, no ljubav je ljubav… – Kad stanem na pozornicu, ja guštam, super mi je. Ali, što je puno važnije, vidim da i ljudi koji me gledaju super. Nema boljeg osjećaja od toga. Da je bilo malo više hrabrosti, možda bi Ana već odavno bila u glumi, možda se ne bi ni dotakla novinarstva. – Nakon srednje škole sam se pripremala za Akademiju, ali bila sam stvarno premlada. Tad me držao taj ‘ja ću biti lijepa na pozornici’ sindrom. A nisam imala pojma što znači biti glumica. Na kraju sam odustala, mislila sam da nisam dovoljno dobra… Nikad nisam otišla na prijemni, umjesto toga sam upisala novinarstvo, završila ga i dosad već u karijeri napravila toliko da mogu biti zadovoljna. Neki kolege imaju više ciljeve, biti super poznati, nagrađivani istraživački novinari, ali ja sam u svim ovim godinama, kroz RVG, Reporter, Vjesnik, Media servis i sad Gold FM, uspjela raditi na širokom dijapazonu poslova, od lokalnog novinarstva, televizijskog, radijskog, praćenja vlade, Sabora… Dobro, čekaj, sad pričamo o glumi, poslije ćemo o novinarstvu. – Aha, oprosti, malo sam se zaletila. Zna joj se dogoditi, čudo je koliko ta može pričati… Dakle, gluma je najbolje što ti se trenutačno događa u životu? – Da, da, da.
Predstava s nas dvije kao da rodiš dijete
Da se otvori prilika, bi li radila samo to i ništa više? – Naravno! Gledaj, meni je drago što nikad nisam otišla na taj prijemni za Akademiju, više mi se sviđa ovako. Ja to uvijek govorim, a frendovi mi se smiju, ali mislim da se sve u životu događa u nekim krugovima, u spirali. Svaki krug se mora zatvoriti da bi krenuo dalje, ali na kraju te put ipak dovede tamo gdje treba. Možda djeluje malo mistično, duhovno, ali ja to tako nekako vidim. Kao spiralu. Evo, gledaj mene. Htjela sam upisati glumu, odustala sam, krenula na drugu stranu, bavila se novinarstvom, ali opet sam se vratila na glumu. I u njoj bi, jasno vam je već, žarko željela ostati. A počela je jako dobro.
Sredinom travnja premijeru je doživjela monodrama “Mala poduzetnica u velikoj blokadi”, autorice Romane Rožić, u kojoj glavnu i jedinu ulogu igra Ana Katulić. I, kažu kritike, igra je sjajno. – S Romanom, našom goričkom akademski obrazovanom redateljicom, našla sam se jedan dan na kavi i pitala me: ‘Hoćemo nešto zajedno raditi?’ I tako smo se dogovorile da napravi monodramu koju će napisati baš za mene. I ja sam rekla: ‘Super, može!’ Napisala je tekst i poslala mi ga, a kad sam ga pročitala u sekundi sam shvatila: ‘Da, to je ono što želim raditi’ – prepričava mi Ana početak suradnje sa svojom rođakinjom.– Da, daljnje smo rođakinje, i ona je porijeklom iz Buševca. Znamo se još iz vremena dok je radila u pučkom kazalištu u Buševcu, u kojem sam bila i ja, a sretale smo se i kasnije u novinarsko-glumačkim krugovima. Ona je puno radila u Berlinu, osmislila je koncept emisije Parlaonica na HTV-u, puno je radila s pučkim kazalištima, ima i neke filmove… – nabrajala je Ana. Od teksta i euforije do premijere prošlo je dosta vremena, više od plana.- Znale smo se zezati da smo porodile dijete, i za to treba devet mjeseci, koliko i nama za predstavu – kaže Katulićka i nastavlja: – Prošlo ljeto smo krenule s probama i u to smo ušle potpuno same. Ona, ja i baš nitko više. Pazi, nemamo love, nemamo prostor… Imamo tekst i volju. Imale smo probe kod Romane doma, pa kod mene u stanu, snalazile smo se. Tu su i poslovi, svaka ima svoje obaveze, nije nam to bila primarna stvar u životu… I na kraju se sve to otegnulo na skoro godinu dana. Ili, ako ćemo tako gledati, punih devet mjeseci. U zadnjoj fazi, ističe i zahvaljuje, pomogao je i Grad, dobila je na korištenje dvoranu Galženica, u kojoj bi uskoro moglo doći i do goričke premijere. Izvedbu na Susrete kazališnih amatera Zagrebačke županije Ana naziva pretpremijerom. – Uh, sreća da nam se otvorila ta prilika. To ti je kao kad žvačeš žvakaću predugo, jednostavno je moraš ispljunuti. Meni je došao taj moment, da smo još malo čekali, vjerojatno bi mi predstava postala grozna, počela me živcirati. Ukratko, progutala bi tu žvakaću – opisuje taj osjećaj Ana. Kad smo već kod osjećaja, kakav je osjećaj bio ispljunuti žvakaću? – Bilo je super! Prošlo je odlično. Osvojile smo nagrade, Romana za najbolji novi dramski tekst, a ja za najbolju glavnu žensku ulogu na smotri. I kritike su jako dobro, a sve to je dobra polazna točka, govori da sve to nešto vrijedi. To nam je važno jer ćemo predstavu raditi i dalje – najavila je Ana.
Kad prijatelji ne znaju smije li se smijati…
Predstava nije jedna od onih “laganih”, izaziva emocije, ali glavni cilj cure su postigle. – Kako je ovo na neki način angažirano kazalište, nismo znali kako će publika reagirati, hoće li taj tekst doživjeti kao nas dvije. Nama je to bilo super od početka, ali nismo znali hoće li biti i publici. Tema krize, represije, nema se novaca, svi kukaju… To je svakodnevna tema koju slušamo po kafićima, bojala sam se da će ljudima biti dosadno sad gledati i predstavu s tom tematikom. U smislu, ‘o super, još jedna predstava o krizi, to je već viđeno…’ A mi smo baš takve komentare htjele izbjeći. Htjele i uspjele. A koja je priča predstave? – Radi se o profesorici hrvatskog jezika koja u nekom trenutku nije htjela dati mito da bi dobila posao u školi i odlučila je postati poduzetnica u kulturi, baviti se izdavaštvom. I nakon nekog vremena krenu represije, blokade, prisilne naplate, ovrhe… Sve ono što je zadnjih desetak godina zapravo hrvatska svakodnevica. I taj lik male poduzetnice, koja predstavlja svakog od nas, okosnica je priče u kojoj ona ostaje pozitivna cijelo vrijeme. Iako je smeta cijeli sustav funkcioniranja države, koji je samo prividno tu da bi bio na usluzi građanima – ukratko će Ana. Za više informacija, naravno, posjetite prvu sljedeću izvedbu “Male poduzetnice u velikoj blokadi”… Glumici u svojoj prvoj monodrami nije lako prvi put izaći pred publiku. – Uh, opasno me uhvatila trema. Otkad sam dobila tekst u ruke, svojski sam se dala u to, željela samo to raditi, ali opet ti u cijelom tom procesu prođe kroz glavu: ‘Moj Bože, ja radim monodramu koja traje sat i 15 minuta. Ja sama moram ljude držati budnima sat i 15 minuta!’ To nije mala stvar. I onda sam krenula gledati monodrame, pa počneš misliti da ovo što radiš nije dovoljno dobro… I onda smo Romana i ja krenule malo čeprkati i nešto smo, eto, iščeprkale. Ispričala mi je i priču o demonu koji ju je mučio, malom vragu s ramena koji je postavljao stotine pitanja. Kako će biti, hoću li uspjeti… Riješila se tog demona na generalnoj probi, pred desetak prijatelja koji su došli, sjeli i – šutjeli. A to nije bila poanta, jel tako? – Pazi, ja izvodim predstavu, a među njima muk. I mislim si: ‘Što je krivo, zašto ne reagiraju, ovo ništa ne valja, zašto šute…’ I poslije dođu do mene i kažu: ‘Odlično, stvarno si bila dobra’. Mislim si, kako je bilo dobro kad sjedite i šutite. A oni mi kažu: ‘Nismo znali jel se smijemo smijati’. Ha, ha, pa naravno da smijete… – prepričava Ana i nastavlja: – Na premijeri je bilo puno drukčije, više ljudi, bilo je i smijeha, i svega. A to smo i željele, da bude humora, ali i trenutaka koji te natjeraju da se zamisliš. Najveće priznanje bilo mi je kad su mi ljudi poslije prilazili brišući suze. Predstava ih je dirnula, a glumcu je to najbolji mogući kompliment. Svaka emocija znači da sam dirnula čovjeka koji gleda, a to je cilj, ta neka mala katarza. Drukčije Ana promišlja glumu i kazalište od običnog čovjeka. – Gluma nije umjetnost zbog umjetnosti, kazalište funkcionira i kao neka vrsta medija, mora donositi neku poruku, ne smije biti samo zabava za publiku, nego i i pozornica s koje glumac, lik, odašilje poruku. Mora izazivati emocije, da čovjek kući odlazi s gomilom pitanja, da ga to što vidi potakne na razmišljanje. Zato sam oduvijek i željela raditi takve predstave, zato sam se toliko i oduševila tekstom za “Malu poduzetnicu…” – objašnjava Ana. Radila je, kaže, i na jednom kratkom filmu s poznatim hrvatskim glumicama Jadrankom Đokić i Ksenijom Marinković, koja ju posebno oduševljava, a u budućnosti želi… – Bitno mi je raditi, bilo što. Kazalište mi je broj jedan, u kazalištu staneš na scenu, voz krene i ‘furaš’ ga, voziš do kraja. Na filmu je drukčije. Stop, rez, deset minuta pauze dok namjestimo svjetla, vratite se, ajmo sad drugi kadar… Kazalište mi bolje odgovara, ali zaista se ne opterećujem time što ću raditi i gdje ću doći, ne mislim da ću postati neka slavna glumica – prilično uvjerljivo kaže Ana.
Prvi šef bio joj je – gradonačelnik
Možda završiš u sapunicama, prekinuo sam je. – Glupo mi je reći kategorički ne. Ovisi o puno faktora, čak ne toliko o novcu, koliko o projektu. Možda se pojavi nešto super, cool, fora, pa bi i probala. Nije mi skroz odbojno, da mi netko nešto ponudi, dobro bih razmislila – iskrena je Ana, svjesna što takve uloge donose sa sobom.– Ako ljudi ne idu u kazalište, a baš i ne idu, ako ne idu u kina gledati hrvatske filmove, a baš i ne idu, sude glumce po sapunicama. A to nije pravo mjerilo. Sapunica ima svoj budžet, svoje rokove, glumci dođu na set, dvaput snime scenu i ajmo dalje. Tu je važna brzina, a ako snimaš brzo, često nije kvalitetno. No zato je gluma u hrvatskim filmovima odlična – priča Ana. I to kao navijena. A kad hoćeš malo o novinarstvu, zaustavi se. – Znaš što, o glumi mogu pričati danima, o novinarstvu s vremenom sve manje i manje. Nije da me ne zanima, ali zanima me na, recimo, drukčiji način – kaže Ana, koja nije posebno oduševljena stanjem u svojoj, u našoj struci u posljednje vrijeme. – Puno se toga svodi na nebitne polemike, a ja mislim da ljudi to ne žele stvarno čitati. A puno se toga događa oko nas što nije popraćeno. Zadnjih godina bila sam na hrpi prosvjeda, kao novinar i kao građanka, ali to se prati na razini vijesti. Malo tko ide u dubinu, na vrhu našeg novinarstva su teme koje su vrlo površne. U Saboru se bavimo smiješnim replikama zastupnika, a zapravo je tragično što na taj način komuniciraju ljudi koji nas predstavljaju. Ali mi novinari to potenciramo zato što je atraktivno, smiješno i ljude zabavlja. Ne bavimo se važnim stvarima nego nasmijavamo publiku, a to nije dobro. Ima super novinara, super tekstova, da se razumijemo, ali sve manje. Radije ću pročitati dobar komentar, kolumnu, kvalitetne tekstove… I priče iz kvarta u Reporteru i na Cityportalu, naravno. – Naravno, ha, ha. Imaš i ti uspomene iz Reportera, tu si počela, na ovim stranicama. – Prvi put sam došla na RVG još u srednjoj školi, direktor je bio današnji gradonačelnik Dražen Barišić, a ja sam jako htjela biti novinarka. I Dražen mi je odmah dao neke zadatke, da se učim, a onda sam skužila da sve to baš i ne stignem. Zašto? Zato što moram u školu, ha, ha. Nešto jesam radila, moj tata i danas čuva taj moj prvi tekst iz Reportera, izvještaj s vatrogasne skupštine DVD-a Buševec – sa smiješkom se prisjeća Ana, podsjećajući svog sugovornika na jednu davno odigranu utakmicu između Lomnice i Gradića, završenu 1-1.. – Eto, vidiš da se prvi tekstovi pamte. Iako, ja bi vjerojatno i zaboravila da mi nije tate. I to mi i on stalno govori: ‘Vidiš, da nema mene, tko bi ti to čuval?’ Znači, gradonačelnik Barišić kao šef… Kako je to izgledalo iz tvoje perspektive? – Dobar je bio, dobar, ha, ha. Nismo imali puno konflikata, praktički niti jedan, korektno smo surađivali, bez problema – sa smiješkom nabraja Ana. Što bi ti rekla, je li bolji direktor ili gradonačelnik? – Iskreno, ne pratim ga toliko kao gradonačelnika otkad živim u Zagrebu, ali mislim da dobro radi. OK radi svoj posao, nadam se da je okružen pametnim ljudima, koji mu pomažu, ali čini mi se da je dosta aktivan, puno ga ima po Gorici, a to je važno za gradonačelnika. Danas je zagrebačka cura, ali dođe Ana često i doma u Buševec, i u Goricu.– Nešto se radi, nešto se događa, a to je važno za Goricu. Glupo je biti šesti grad po veličini u Hrvatskoj, a istovremeno spavaonica, u kojoj se ljudi zabavljaju tako da šeću pse po par. Često mi se dogodi da dođem u Goricu i na ulici ne vidim ni jednog čovjeka na cesti. Posao gradonačelnika i gradske vlasti je da omogući ljudima da se osjećaju ugodno u gradu, da imaju sadržaj koji mogu konzumirati, da mogu zadovoljiti sve svoje potrebe, od kulture, umjetnosti, bilo čega – poručuje Ana.
Doček Nove u društvu s Anom
Puno priča, stvarno puno, ispričala mi je ponešto i o profesijama zapisanim u zvijezdama. – Jednom mi je prijateljica rekla da svaki čovjek u sebi ima tri profesije, razmislila sam i shvatila da to ima smisla. Sve u životu se događa s razlogom, a ako nešto istinski želiš, na kraju dođe na svoje. Ja sam to spoznala s 28, kad sam se vratila glumi. Moja prva je novinarstvo, druga gluma, a treća… Ne znam, nju još moram pronaći – ‘karamarkovski’ je nabrojala Ana, jer zaboravila je da je ona i voditeljica. – Ajde, neka to bude treće – prihvatila je sugestiju. – I to je stvar u kojoj guštam, nekakav spoj novinarstva i glume. U vrijeme dok sam bila na RVG-u počela voditi neke manifestacije, a sad već godinama vodim Jurjevo i Ivanje, a posljednjih pet godina i doček Nove. Sve manje posjećen doček, ubacio sam se. – Da, žao mi je samo što mi se čini da je svake godine sve manje ljudi, kao da Goričani više nisu zainteresirani za doček na otvorenom. Koga god od izvođača dovedemo, čini mi se da je ljudima svejedno, opet ne dolaze. Možda je i to dio priče koja kaže da Goričani nisu dovoljno zainteresirani za svoj grad. Ali ipak bude veselo, iako je recimo prošle godine bilo -18 stupnjeva, doslovno smo se smrznuli, ali vidi se da su ljudi sretni, raspoloženi. Bude baš zabavno – kaže Ana. Tako nekako prošla je i ova kava. Ana je, naravno, morala dalje, a ja sam sjeo u auto i krenuo kući. Upalio se i radio, kad ono – Ana Katulić u eteru. Koliko ta može pričati…
Preneseno iz Reportera broj 351
Možda vam se sviđa
-
Dobar Štoos u kvartu s Irenom: Od umjetnice do – polarnog medvjeda!
-
Dobar Štoos u kvartu! Performans “Bear with me” stiže u Veliku Goricu
-
“Dobar Štoos u kvartu” traži vezu sa srednjoškolcima, u grad dovode i francuske umjetnike
-
Roža (Bir böcek olan kız)! ‘Kako sam predstavu na kajkavskom odvela u Istanbul…’
-
Nema odmora za “curu s falingom”
HOTNEWS
FOTO Veleučilište Velika Gorica domaćin regionalnog sastanka Europske federacije za okolišno zdravlje
Objavljeno
prije 2 danana
14. lipnja 2025.Objavio/la
David Jolić
U okviru djelovanja Međunarodne federacije za okolišno zdravlje (IFEH – International Federation for Environmental Health), koja okuplja više od 40.000 članova diljem svijeta, od 13. (petak) do 15. lipnja (nedjelja) 2025. godine u Velikoj Gorici održava se regionalni sastanak Europske federacije – punopravne članice IFEH-a. Trenutačni predsjednik IFEH-a je dr.sc.Bruno Cvetković s Nastavnog zavoda ”Dr. Andrija Štampar”.

Velika Gorica, 14.06.2025. VVG domaćin Regionalnog sastanka Europske federacije za okolino zdravlje. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.06.2025. VVG domaćin Regionalnog sastanka Europske federacije za okolino zdravlje. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.06.2025. VVG domaćin Regionalnog sastanka Europske federacije za okolino zdravlje. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Obavijest smo dobili od prof.dr.sc. Sanje Kalambure, prodekanice VVG-a, koja je članica Federacije i organizatorica sastanka: – Veleučilište Velika Gorica ugostilo je 14 stručnjaka iz Belgije, Portugala, Danske, Nizozemske, Walesa, Škotske, Malte i Estonije. Prvi dan susreta bio je posvećen predstavljanju Veleučilišta i njegovih studijskih programa, posjetu Muzeju Turopolja uz radionicu izrade tradicijskih drvenih kuća, te Centru za posjetitelje gdje je održana radionica pripreme štrukli. Održana su i stručna predavanja predavača s Veleučilišta, kao i Marka Ružića iz VG Čistoće.

Velika Gorica, 14.06.2025. VVG domaćin Regionalnog sastanka Europske federacije za okolino zdravlje. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.06.2025. VVG domaćin Regionalnog sastanka Europske federacije za okolino zdravlje. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.06.2025. VVG domaćin Regionalnog sastanka Europske federacije za okolino zdravlje. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Subota je rezervirana za radni dio – sastanak odbora, na kojemu se raspravlja o brojnim temama, uključujući organizaciju Svjetskog kongresa IFEH-a koji će se 2026. godine održati u Dubrovniku.

Velika Gorica, 14.06.2025. VVG domaćin Regionalnog sastanka Europske federacije za okolino zdravlje. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.06.2025. VVG domaćin Regionalnog sastanka Europske federacije za okolino zdravlje. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.06.2025. VVG domaćin Regionalnog sastanka Europske federacije za okolino zdravlje. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Inače, IFEH aktivno podupire Veleučilište Velika Gorica kroz razmjenu nastavnika te sudjelovanje u organizaciji znanstveno-stručne konferencije ”Dani kriznog upravljanja”.
Galerija fotografija
HOTNEWS
OD IZVORA DO MORA Naš grad u misiji smanjenja CO2 – uklanjanje smeća i sadnja stabala
Na jezeru Čiče Grad Velika Gorica projekt provodi uz pomoć volontera na čelu s predsjednikom KUD-a Novo Čiče Stipom Duvnjakom.
Objavljeno
prije 2 danana
14. lipnja 2025.Objavio/la
Marija Vrbanus
Nakon prošlogodišnjeg velikog uspjeha i osvajanja nagrade u ovoj nacionalnoj akciji ‘Od izvora do mora’, Velika Gorica i ove godine s ponosom sudjeluje u globalnom ekološkom projektu “Od izvora do mora”, a ove godine volontere je okupio Stipo Duvnjak koji na čelu KUD-a Čiče, čini pravi primjer djelovanja i rada jedne udruge za cijelu zajednicu.
Osim iznimnog doprinosa kulturi, očuvanju baštine i manifestacijama, Duvnjak je dao svoj doprinos i današnjoj eko-akciji kako bi Gradu pomogao u očuvanju prirodnog bogatstva, a kao i prošle godine rado su se uključili i naši ribiči, članovi Športsko ribolovne udruge “Odra” Velika Gorica.
Podsjetimo, prošle godine, zahvaljujući zajedničkom trudu više od 100 volontera, naš grad je iz okoliša uklonio više od 19 tona otpada, čime je postao najuspješniji veliki grad ove akcije i osvojio je prvo mjesto.
Osvojena nagrada uložena je u daljnju brigu za okoliš – sadnju novih stabala – formiran je drvored u ulici Andrije Kačića Miošića, a dio sadnica posađen je i na prostoru edukativnog centra u Novom Čiču.
–Zahvaljujem svim volonterima, udrugama i građanima koji su jutros došli na jezero Čiče i pridružili nam se uklanjanju otpada, jer vaš entuzijazam i predanost pokazatelji su koliko nam svima zajednički znači čist, zdrav i zelen grad. Posebice me veseli veliki broj djece koja sudjeluju u ovoj akciji, jer upravo njima dugujemo budućnost koju gradimo. Kroz ovakve inicijative djeca ne samo da doprinose ljepšem i čišćem okolišu, već uče o važnosti brige za prirodu i zajednicu – to je vrijednost koja nadilazi ovu akciju i ostaje za cijeli život – poručio je gradonačelnik Grada Velike Gorice Krešimir Ačkar, koji danas i sam aktivno sudjeluje s volonterima u akciji.
Grad nisu samo zgrade i prometnice, već ljudi i priroda koja nas okružuje
Predanost očuvanju okoliša i održivom razvoju nije trenutačna inicijativa, već trajno usmjerenje Grada Velike Gorice koji uspješno balansira urbani prostor sa zelenom infrastrukturom, lider je u smanjenju komunalnog otpada i inovativnim načinima gospodarenja otpadom, kao i u trajnoj brizi za zeleni dio bogatstva grada.
Ovogodišnji čuvari prirode
Ove godine u akciji u kategoriji malih gradova (do 10 tisuća stanovnika) sudjeluju: Pakrac, Korčula, Benkovac, Otočac, Vrgorac, Varaždinske Toplice, Beli Manastir, Vodnjan, Valpovo, Lipik, Crikvenica, Vrlika, Pag, Prelog i Rab. U kategoriji srednjih gradova (od 10 do 35 tisuća stanovnika) sudjeluju: Našice, Sveta Nedelja, Jastrebarsko, Virovitica, Koprivnica, Zaprešić, Daruvar, Poreč, Vinkovci i Solin. U kategoriji velikih gradova (više od 35 tisuća stanovnika) ove godine sudjeluju: Velika Gorica, Varaždin, Rijeka, Pula, Osijek, Dubrovnik i Zadar.
CILJ: Očuvati jedini dom koji imamo
Projekt “Od izvora do mora” promiče zaštitu vodnih resursa, odgovorno gospodarenje otpadom i pošumljavanje urbanih sredina kako bi doprinijeli smanjenju ugljičnog otiska i snižavanju temperature zraka, a obveza gradova je organizirati jednodnevnu akciju čišćenja u suradnji s lokalnim nevladinim udrugama i volonterima od 14. travnja do 23. lipnja.
Povezani krug za prirodu koju ostavljamo našoj djeci
Gradovi će se bodovati prema broju okupljenih volontera i količini prikupljenog otpada, a za tri najuspješnija osiguran je nagradni fond od 45.000 eura namijenjen kupnji sadnica drveća za urbano pošumljavanje.
U prošlogodišnjem projektu sudjelovalo je 30 gradova koji su s 2.200 volontera u akcijama čišćenja iz prirode uklonili 420 tona ambalažnoga otpada i primjereno ga odložili, a najuspješniji od svih velikih gradova bila je upravo naša – Velika Gorica!
O projektu:
-
- Projekt Od izvora do mora pokrenula je Coca-Cola u Hrvatskoj 2018. godine, a do sada je organizirano ukupno 107 akcija prikupljanja ambalažnog otpada. U njima je sudjelovalo više od 9700 volontera, koji su prikupili 644 tone otpada – što je gotovo 74 kamiona punih otpada. Prije četiri godine projektu se kao partner pridružio Jutarnji list, 2022. godine priključio se Konzum, a potom i Udruga gradova u Republici Hrvatskoj. Projekt podržavaju Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije te Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu.
HOTNEWS
Maratonci trčali obiteljsku štafetu! Bosonogi i krvavih laktova – sve za klupski pehar
Obiteljski sportski dan za pamćenje, prvo prvenstvo Maraton kluba u štafetnom trčanju roditelja i djece
Objavljeno
prije 3 danana
13. lipnja 2025.Objavio/la
cityportal sportska redakcija
Sportski duh, zajedništvo i borba do zadnje sekunde – obilježila je jučerašnje obiteljsko štafetno trčanje na atletskoj stazi Gradskog stadiona u Velikoj Gorici. Uz pomoć Maraton kluba Velika Gorica “štafeta” je spojila roditelje i djecu.
Naime, posebnost ovog događaja je zajedničko natjecanje roditelja i djece, članova kluba, te njihova velika želja za prestižem na stazi u štafetnom trčanju 2×60 metara, koja će sigurno postati tradicija kluba.
Prvo klupsko prvenstvo bilo podijeljeno u četiri kategorije: „Tata i sin“, “Tata i kćer“, „Mama i sin“ i „Mama i kćer“, a okupilo je dvadesetak parova kojima su koordinirali predsjednik kluba i trener Darko Mišerić uz pomoć klupskog trenera Ivan Barišića.
Uspomene s utrke, čiji cilj nije samo brzina i osvajanje pehara, već druženje, povezivanje te puno smijeha i zabave, djeca će pamtiti zauvijek! A zapamtit će utrku i roditelji koji su morali upregnuti svoje “gicepse”…
Tome u prilog idu i štafete koje su roditelji otrčali bosonogi, pojedinci su u prevrtanju, poput pravih kaskadera kući ponijeli i krvave laktove, drugi su pak dali zadnji atom snage jer im je ovo bilo prvo tračanje u životu, dok su neki uspjeli srušili i osobne rekorde.
Najvažnija stvar je bila ta, da su djeca bila – oduševljena i po završetku štafetnog dijela, potaknuti limačima, samoinicijativno se složila profi muško-ženska mix ekipa od limača do juniora, koja je otrčala svoju revijalnu trku na 60 metara.
–Na stazi se moglo vidjeti mnogo smijeha, zagrljaja i uzbuđenja – jer nije mala stvar trčati rame uz rame sa svojim najdražima. Čini se da ćemo ovo sve morati ponoviti, jer je atmosfera bila odlična, roditelji su nam dali punu podršku, klinci se maksimalno dali u natjecanje, stvarno top! Na kraju smo se počastili tortama, kao velika sportska obitelj. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali i pomogli u organizaciji i mogu reći da svi s nestrpljenjem iščekujemo iduće izdanje ove posebne utrke!– ispričao je predsjednik kluba Darko Mišerić.
FOTO/ Maraton klub Velika Gorica:
HOTNEWS
U Velikoj Gorici održana primopredaja novih vozila za hitnu medicinsku pomoć
Po jedno vozilo ide u ispostave Zavoda u Ivanić-Gradu, Velikoj Gorici, Samoboru i Zaprešiću.
Objavljeno
prije 4 danana
12. lipnja 2025.Objavio/la
Marija Vrbanus
Nakon što je prije dva tjedna u Samoboru održana primopredaja 5 vozila za potrebe njege u kući i patronažne službe Doma zdravlja, danas je u velikogoričkoj Ispostavi županijskog Doma zdravlja zamjenik župana Ervin Kolarec uručio ključeve 4 vozila hitne medicinske pomoći Zavodu za hitnu medicinu Zagrebačke županije, čime će se dodatno unaprijediti kvaliteta rada i udobnost pacijenata.

Foto: Marija Vrbanus
– Vjerujem da će naši djelatnici zahvaljujući novim vozilima biti još efikasniji na intervencijama, a naši pacijenti imati veću ugodnost prilikom prijevoza do bolnice. Također, kroz nekoliko dana imat ćemo primopredaju još četiri vozila čime želimo osigurati najbolji mogući standard našeg Zavoda za hitnu medicinu – poručio je Kolarec.
Ukupna vrijednost vozila je 360 tisuća eura, a po jedno vozilo ide u ispostave Zavoda u Ivanić-Gradu, Velikoj Gorici, Samoboru i Zaprešiću, najavio je ravnatelj Zavoda za Hitnu medicinu Zagrebačke županije Davorin Gajnik.

Foto: Marija Vrbanus
– U ovom trenutku naš vozni park čini stotinjak vozila čija je prosječna starost do 5 godina, što je optimalno za obavljanje medicinske usluge hitne pomoći na terenu. Godišnje naša vozila hitne pomoći i sanitetskog prijevoza prelaze ukupno 5,5 milijuna kilometara, stoga je zanavljanje nužno kako nam se ne bi događali kvarovi zbog kojih bi intervencije dovodili u pitanje, a tada i ljudske živote – rekao je Gajnik.

Foto: Marija Vrbanus
Gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar pozdravio je napore Županije da vozni park Hitne pomoći uvijek bude pouzdan.
– Nije ovdje riječ samo o novom ruhu vozila, već se radi o sigurnosti naših sugrađana koji, kada im je najpotrebnije, mogu računati na kvalitetu hitne pomoći – izjavio je Ačkar.
Tako će prijevoz pacijenata od sada biti ugodniji zahvaljujući vozilima u koja je ugrađena suvremena oprema.

Foto: Marija Vrbanus
–Pacijenti se u trenutku kada ih preuzme hitna pomoć žele osjećati sigurno i na to se mogu osloniti. Najvažniji u ovoj priči su naši pacijenti, tako da su nova vozila opremljena modernijim ležajem za što veću ugodnost prilikom tranzicije do bolnice – naglasio je voditelj velikogoričke Hitne medicinske pomoći Siniša Golub.
Osim toga svako vozilo se naknadno oprema dodatnim pomagalima i nosačima kako bi tijekom vožnje medicinsko osoblje nesmetano moglo stabilizirati pacijenta, objasnio je Ivan Tiban, voditelj voznog parka.

Foto: Marija Vrbanus
– Ugrađuju se dodatni nosači prilagođeni opremi i to uvijek rješavamo u hodu. No, unutrašnjost vozila je zaista moderna i to će najviše osjetiti naši pacijenti, ali i medicinsko osoblje koje pomoć pruža i tijekom vožnje do bolnice, tako da je sve prilagođeno maksimalnoj sigurnosti svih u vozili – rekao je Tiban.
Dodajmo da je Županija iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti dobila sredstva za energetsku obnovu Domova zdravlja, među ostalim i za zgradu velikogoričke Ispostave.

Foto: Marija Vrbanus
– Projekt je vrijedan 2.9 milijuna eura, od čega su bespovratna sredstva 2,2 milijuna, a ostatak sredstava će se isplatiti iz županijskog proračuna. Tako smo nakon zgrada Domova zdravlja u Jastrebarskom, Vrbovcu i Zaprešiću pridružili i Veliku Goricu za koju postupak javne nabave kreće na jesen, a energetske obnove već su u tijeku u Samoboru i Ivanić Gradu – podsjetila je pročelnica za zdravstvo Ksenija Čuljak.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
FOTO galerija:
HOTNEWS
Profa na Otoku! Vratila se jedna rečenica iz švedskog autobusa…
Sergej Jakirović, trener HNK Gorice s prvoligaških početaka, dogurao je do impresivne razine: nakon Dinama i turskog Kayserispora vodit će engleski Hull City! Drugim riječima, događa se ono što je davno najavljeno, predviđeno…
Objavljeno
prije 4 danana
12. lipnja 2025.Objavio/la
Marko Vidalina
Bilo je to u ljeto 2019. godine, tijekom jednog neobičnog, nikad ponovljenog iskustva. Nogometaši Gorice otputovali su u švedski Malmö kako bi odigrali prijateljsku pripremnu utakmicu s uglednim domaćinom, bila je to dijelom i odgojna metoda, jer tadašnji sportski direktor Nikoličius želio je “da igrači osjete kako je to ići na europsko gostovanje”, računajući da će to iskustvo dobro doći u godinama koje će slijediti, ali nije ispalo baš tako. Gorica sve do danas nije uspjela izboriti iskorak u Europu, pa je to iskustvo ostalo raritet…
Momčad je u to vrijeme vodio Sergej Jakirović, a njegov vjerni suradnik bio je kondicijski trener Marin Ivančić, koji je u autobusu na putu do stadiona izgovorio rečenicu koja je ostala tu negdje svih ovih godina.
– Zapamti što sam ti rekao, ovaj čovjek će napraviti vrhunsku trenersku karijeru. Nema šanse da ne bude tako! – rekao je Marin diskretno pokazujući u smjeru svoga šefa i prijatelja Jakira.
Dalo se to, doduše, naslutiti u tim trenucima, jer Sergej je s Goricom odradio fantastičnu prvu sezonu u najvišem rangu hrvatskog nogometa, ponos grada bio je hit HNL-a, ali naravno da je bilo teško tvrditi takvo nešto s tolikom sigurnošću. Jakir je bio mlad trener, s puno prostora za napredak, ali Marin Ivančić nije ni najmanje dvojio…
Nekoliko mjeseci poslije Sergej Jakirović morao je otići, ostavivši iza sebe više od sezone i pol za pamćenje, pa je i poneka suzama na svim razinama kluba došla kao logičan slijed u cijeloj priči. Nakon što smo se pozdravili s trenerom koji je obilježio tu važnu eru klupske povijesti, ostalo je samo pratiti što će se događati dalje s njegovom karijerom. Pri čemu su Marinove riječi sve češće znale zazvoniti, pojaviti se kao svojevrsni “lajtmotiv” onoga što je slijedilo.
U Mariboru nije ispalo idealno, daleko od toga, ali ubrzo je stigla prilika u mostarskom Zrinjskom. Prilika koju su Jakir i Marin zajedno pretvorili u čudesnu nogometnu priču. Dupla kruna u BiH dovela je do toga da i puno šira nogometna javnost dozna ono što je suradnik i prijatelj odavno znao. Segej Jakirović postao je ozbiljno trenersko ime, počelo ga se dovoditi i u kontekst klupe Dinama, ali na kraju se dogodila – Rijeka!
Nered na Rujevici došao je počistiti u prvim danima 2023. godine, a posao je odradio besprijekorno. Stvorio je sjajnu mladu momčad koja je igrala nogomet za sladokusce, a sve to uspio je nakon ere Sersea Cosmija, koja je bila potpuni kaos. I tu je negdje, u tim riječkim danima, razuvjerio i posljednje skeptike. Uključujući i one koji su odlučivali u Dinamu. Ovoga puta u Maksimiru su odlučili okrenuti njegov broj i “ukrasti” ga rivalu s Kvarnera…
Maksimirska era Sergeja Jakirovića bila je njegov vrhunac u tom trenutku. Ujedno je bila i nevjerojatno teška, zahtjevna, komplicirana, no Jakirov Dinamo na kraju je napravio ono što će se pamtiti prije svega ostaloga. Dinamo je uzeo duplu krunu, Dinamo je feštao sa svojim navijačima po cijelom gradu. Dinamo kojeg je vodio čovjek podvrgnut salvi kritika, trener kojeg modri puk kao da nikad nije do kraja prihvatio. Iz ovih ili onih razloga. A on je iz toga izašao kao veliki pobjednik.
Idila nije potrajala, nakon plasmana u Ligu prvaka na početku ove sezone sve se zakompliciralo, a kriza koju Jakir ipak nije mogao preživjeti dogodila se nakon onih ružnih 2-9 u Münchenu. U Dinamu su odabrali drugi put, a Jakir je krenuo svojim putem…
Otvarale su se opcije na Bliskom istoku, zvali su i iz HNL-a, ali Jakir je čekao pravu ponudu za sljedeći korak. Odabrao je jaku tursku ligu, prihvatio je poziv utopljenika Kayserispora i – napravio čudo! Pobjede su se nizale, bodova je bilo sve više i od borbe za ostanak klub je za čas došao u mir sredine tablice. A Jakir u društvo Josea Mourinha, Olea Gunnara Solskjaera i takvih tipova, s kojima se borio za titule trenera kola, mjeseca i sezone.
Kad je sve bilo gotovo, kad je ta priča okončana, došlo je vrijeme za novo poglavlje. Turski vlasnici Hull Cityja, kluba iz engleskog Championshipa, prepoznali su u njemu rješenje za klupu svoga kluba, a Sergej je, naravno, pristao. I otišao još korak dalje. Došao je u jednu od najgledanijih i najpraćenijih liga na svijetu, u glamurozno okruženje engleskog nogometa, na razinu koja je ipak nešto drugo od svega dosad.
– Moje nogometno putovanje nastavlja se drugdje. To je život trenera, nikada ne znaš gdje ćeš sutra biti. Ali najvažnije je da mi Kayseri ostaje prekrasna uspomena i posebno poglavlje u životu. Ono kojeg ćemo se ponosno sjećati do kraja naših života – stajalo je u Jakirovoj oproštajnom poruci navijačima Kayserispora.
Malo potom i službeno je objavljeno kako će klupu Hull Cityja preuzeti upravo bivši trener Gorice. Bit će to veliki iskorak u svakom smislu, pa tako i financijskom, jer izvori kažu kako će na Otoku zarađivati 2,4 milijuna eura godišnje! Strašan novac, vrhunska razina, ogroman izazov…
Hull City u netom završenoj sezoni jedva se spasio od ispadanja, završio je na 21. mjestu u ligi koju igraju čak 24 kluba, što će reći da Jakira čeka iscrpljujućih 46 kola. Naravno, pod uvjetom da sve bude po planu, što je u njegovoj karijeri dosad najčešće bilo slučaj.
U karijeri koja je, eto, šest godina nakon malog nogometnog razgovora u Malmöu, i definitivno došla do onoga o čemu je Marin Ivančić toga dana govorio. Jer, koliko god su kriteriji tu različiti, koliko god će netko imati i drukčiji pogled, trenerska karijera u kojoj je dupla kruna sa Zrinjskim i Dinamo, kao i briljantne epizode u Kayserisporu i Rijeci, u kojoj je sad i posao u Championshipu, može se bez problema nazvati vrhunskom!
A možda će biti i veća, tko će znati s njim… U svakom slučaju, gdje god završio, Jakir će zauvijek ostati naš. Čovjek koji je obilježio jednu eru našega kluba, koji je upravo iz Velike Gorice krenuo na svoj put prema vrhu.
Profa, sretno! I, navrati ponekad…
Reporter 448 - 14.05.2025.
Izdvojeno
-
Sportprije 3 dana
PEVIJEV OKRUGLI Ivan Mišerić proslavio 80. rođendan, pa i uz svoje Radnikovce
-
Sportprije 3 dana
Marko Biljan napustio Mraclin! ‘Vrhunski na terenu, vrhunski izvan terena…’
-
prometprije 5 dana
OPREZ Prometna nesreća na Aveniji Pape Ivana Pavla II!
-
Sportprije 4 dana
FOTO Juniori HNK Gorica pobjednici Kupa Nogometnog saveza Velika Gorica