U prvoj utakmici prvog turnira Jedinstvene pretkadetske lige, košarkaši Cedevite Junior svladali su vršnjake iz Velike Gorice rezultatom 92-47. Iako to rezultat ne sugerira, u prvom smo poluvremenu gledali izjednačenu utakmicu, ali je na početku treće četvrtine ipak isplivala kvaliteta domaćina za na kraju uvjerljivu pobjedu.

– Čestitam Cedeviti na zasluženoj pobjedi. Nama je ulazak u ovu ligu svojevrsna nagrada za cijelu sezonu i pokušat ćemo igrati što rasterećenije kako smo i izgledali u prvom poluvremenu. Međutim, da bi igrali i pobjeđivali u ovakvim utakmicama treba nam puno više iskustva jer su ovi momci dosad igrali u četvrtim ligama tako da s ovakvim utakmicama možemo samo napredovati – rekao je trener Gorice Hani Istanbuli.

U nastavku turnira na Velesajmu, mladi Goričani poraženi su od Zadra s 82-72, u utakmici u kojoj su do posljednje dvije minute bili u igri za pozitivan ishod.

– Čestitke Zadru na zasluženoj pobjedi. Mislim da smo ušli mekano u utakmicu, prije svega u nekim obrambenim zadaćama koje smo dogovorili u svlačionici. U napadu još uvijek nismo osjetili ovakav ritam i čvrstoću igrača i kao što sam već rekao, ovo je nama veliko iskustvo i trebamo raditi dalje da bi igrali protiv ovakvih ekipa – kazao je trener Istanbuli.

U posljednjoj, trećoj utakmici turnira protivnik je bio Podsused, kojem je na kraju pripala pobjeda 65-42. Nakon izjednačenog prvog dijela u kojem su se suparnici na nešto osjetniju prednost odlijepili tek u završnici, odluka o pobjedniku pala je u trećoj četvrtini u kojoj nismo znali odgovoriti na igru Podsuseda, koji je zasluženo došao do druge pobjede na zagrebačkom turniru.

– Čestitke Podsusedu na zasluženoj pobjedi. Bili su brži, agresivniji i čvršći. Mi smo u svakom duelu kasnili, bilo napadačkom ili obrambenom, i to je ono što je naša realnost. Trebamo raditi da budemo bolji i nadati se kako turniri budu odmicali da ćemo rasti – poručio je trener Hani Istanbuli.

Po drugi puta ove sezone košarkaši Gorice poraženi su od Ribola Kaštele. Na parketu Sokolane Kaštelani su slavili s 80-68 iskoristivši u potpunosti pad u goričkoj igri u posljednjih pet minuta.

Domaći košarkaši bolje su otvorili susret te u ranoj fazi došli do vodstva 26-16. Iako je trener Damir Miljković zbog ozljede Šutala i Pavlica u ranoj fazi ostao sa skraćenom rotacijom, do odlaska na odmor uspjeli su Goričani doći do izjednačenja (41-41).

Neizvjesnost je potrajala do posljednjih pet minuta. Tricom Dramalije Gorica je prišla na 67-66, nakon čega je ponestalo goriva, pogotovo u napadu, što domaći igrači iskorištavaju te serijom 13-0 rješavaju pitanje pobjednika.

– Čestitam ekipi Ribole Kaštela na pobjedi, ipak su u odlučujućim trenucima bili spretniji i sretniji. Mi smo jednostavno pali pod pritiskom u jednoj dobroj utakmici u kojoj su moji momci dali svoj maksimum. Na žalost, ozlijedila su nam se dva igrača, ali idemo dalje, maksimalno se pripremiti za sljedeću utakmicu. Čestitke još jednom i jednima i drugima – kazao je nakon susreta trener Damir Miljković.

Najraspoloženiji kod Ribola Kaštele bio je Ivo Zukanović s dvostruko-dvostrukim učinkom od 22 poena i 16 skokova, dok je najbolji gorički strijelac bio Borna Dramalija s 18 poena.

Susret u Kaštel Sućurcu zasigurno će pamtiti naš junior, Petar Gruja koji je upisao prve seniorske minute.

Atletski klub Turopolje prošlog petka, 23. siječnja imao je poseban razlog za slavlje. Na dan kada je klub obilježio svoj prvi rođendan, stiglo je i lijepo priznanje s nacionalne razine – čak tri člana dobila su zaslužena priznanja za postignute uspjehe iz sezona 2023. i 2024.

Vedrana Janjić proglašena je pobjednicom u ženskoj konkurenciji 2023. godine, dok je u 2024. sezoni završila na drugom mjestu. Josip Martinović dobio je nagradu za treće mjesto 2024., a Kruno Štriga za 2025. godinu.

Svečana dodjela odvila se u zagrebačkom Gastro Globusu pod nazivom Gala večer Hrvatske atletske cestovne lige koja je okupila najbolje hrvatske cestovne trkače, predstavnike atletskih klubova i organizatore utrka.

Na tradicionalnoj svečanosti naše Zajednice sportskih udruga i ove se godine okupilo sve najbolje što velikogorički sport ima, a mjesto radnje ponovno je bila dvorana Gorica, i ovoga puta pretijesna za sve koji su poželjeli zapljeskati nagrađenima.

Nagrade su se dijelile u ukupno 12 kategorija, počevši od mladih sportašica i sportaša u kategoriji “nada godine”. Svoja priznanja dobili su i najvrjedniji sportski djelatnici u godini iza nas, a dodijeljene su i nagrade za posebna postignuća, kao i ona za promociju velikogoričkog sporta. Priznanje za trenera godine dobili su Goran Živković iz Karate kluba Velika Gorica i Matej Mišković iz HRK Gorice, a među parasportašima i ove su se godine istaknuli stolnotenisačica Mirjana Lučić i atletičar Velimir Šandor.

Po dobrom starom običaju, posebnu pozornost privukao je izbor za momčad i ekipu godine, kao i za najboljeg sportaša i sportašicu.

Očekivano, ekipa godine su sjajne šahistice Poleta, koje su u godini iza nas osvojile i hrvatsku ligu i hrvatski kup, a za najbolju momčad godine proglašeni su rukometaši, koji su 2025. zaključili pobjedom kojom su ostvarili glavni cilj. Ponovno u drami, baš kao i prošle godine.

– Na čelu kluba sam već više od desetljeća i pol, ali ne pamtim dvije ovako stresne sezone -ističe predsjednik HRK Gorice Neven Karas.

Najbolja sportašica i treću godinu zaredom je Jelena Buchberger, peterostruka prvakinja Hrvatske u badmintonu, a sve vodi prema tome da će Jelena s Galženice biti najbolja hrvatska badmintonašica svih vremena…

– S obzirom na rezultate, ona to već sad jest – kaže Jelenin trener Neven Rihtar.

Protivnike koji su na olimpijskim igrama već bili, tamo osvajali i zlatne medalje, u godini iza nas pobjeđivao je sportaš godine Kristijan Kancelar, član streljačkog društva Gord, prvak Hrvatske u trapu.

Kao šlag na kraju stigla je i nagrada za životno djelo, koja je ove godine otišla u ruke Zlatka Petraca. Prvi brk naših brega u životu je bio i sudac, i igrač, i trener, i klupski djelatnik, i pokretač i organizator raznih liga… A evo kako, između svega toga, vidi sam sebe:

– Ja sebe vidim kao jednoga konja – u svom će stilu Petrac.

Iako je nagrada u njegovim rukama, Zlatko će priznati da on nije za nju najzaslužniji. Tko jest, doznajte u prilogu…

Umjesto u petak, nogometaši Gorice i Varaždina okupili su se u ponedjeljak. Umjesto na varaždinskom, to okupljanje odradili su na velikogoričkom stadionu, a sve to događalo se pred vrlo skromnim brojem gledatelja, po vlažnom vremenu, praktički u radnom vremenu…

Drugim riječima, cijela atmosfera na našem stadionu ovog je sivog ponedjeljka govorila je da bi ovdje stvari nekako mogle krenuti po zlu. Miris nevolje gotovo da se mogao osjetiti u zraku, a nevolja po Goricu na kraju se i dogodila, što definitivno nije način na kojem su u našem taboru željeli otvoriti proljetni dio prvenstva. Međutim, ovo baš nije bila gorička večer.

U prvom redu nije to bila večer pojedinih igrača Gorice, što se u najvećoj mjeri odnosi na indisponiranog Matea Leša i kronično neefikasnog Filipa Čuića, no najtočnije bi bilo reći da cijela momčad Gorice nije ponudila dovoljno za bilo što više od neugodnog poraza od jednako tako neugodnog Varaždina. Još od svibnja 2023. Gorica nije pobijedila Varaždin doma, još od ožujka 2024. Gorica nije svladala Varaždin u prvenstvenoj utakmici, a niz se nastavio i ovoga puta…

Iako, u prvoj fazi utakmice činilo se da to baš i neće biti tako. Varaždinci su nešto bolje izgledali u samom otvaranju utakmice, imali su i dva pokušaja preko napadača Mamuta, no prva je zabila – Gorica. Igrala se 24. minuta, Marijan Čabraja ubacio je iz kornera, a visoko je skočio i glavom pogodio Jakov Filipović. Zabio je popularni File drugi put zaredom što se Gorice tiče, jer upravo je on bio strijelac i u remiju s Osijekom u pretposljednjem kolu jeseni.

Nažalost, ovoga puta njegov pogodak nije bio dovoljan ni za jedan bod. Varaždin je do izjednačenja došao u 34. minuti, nakon konfuzne situacije u domaćem kaznenom prostoru, koju je Luka Mamić iskoristio da pogodi za 1-1, i to nakon što je Filip Čuić zapucao dvije velike prilike. Prvi put nogom, drugi put glavom, oba puta – ništa od toga.

Na poluvremenu je trener Varaždina Nikola Šafarić promijenio formaciju, uveo i hitrog driblera Tavaresa, ali ozbiljnih situacija nije bilo sve do sredine drugog poluvremena. Nije djelovala ozbiljnom ni ta situacija iz 66. minute, činilo se da će Leš lakoćom zagraditi loptu koju je želio i Varaždinac Latković, no samo je tako izgledalo… Latković je ukrao loptu Lešu, vratio za Mamuta, a on je naciljao i pogodio za preokret.

Krenuo je nakon drugog varaždinskoga gola mijenjati i Mario Carević, tražio je nekakav impuls s klupe, no nije ga uspio pronaći. Gorica je do kraja pokušavala, no nije uspjela stvoriti ozbiljniji i konkretniji pritisak, pa se rezultat nije mijenjao sve do posljednjeg zvižduka suca Bela.

– Ne mogu prihvatiti da na ovakav način primamo golove, to je na ovoj razini apsolutno nedopustivo. Bili smo izvrsni u prvom poluvremenu, mogli preko Čuića riješiti utakmicu, šansu je imao i Duraković, ali nismo uspjeli zabiti i možemo samo čestitati Varaždinu – rekao je trener Gorice Mario Carević, koji nije skrivao želju i potrebu za hitnim pojačanjima.

– Nešto bi se moglo dogoditi i ovih dana, na dolasku je jedan igrač, ali to je ipak tema za sportskog direktora. Jasno je da nam na nekim pozicijama trebaju novi igrači, da nam treba individualnosti i kvalitete, i imat ćemo problema ako to ne dobijemo – svjestan je Carević.

Sljedeće kolo donosi novi domaći ogled, u grad stiže splitski Hajduk, poljuljan porazom od Istre, ali i osnažen povratkom Rebića i Livaje. Drugim riječima, Gorica će morati biti za nekoliko razina bolja ako želi parirati sljedećem gostu na svom stadionu…