Ponedjeljkom u Alkaru i Chellosu, utorkom u Ozirisu i Vegosu, srijedom u Chellosu, četvrtkom u Ozirisu, petkom u Alkaru… Tako nekako izgleda raspored kvizova u velikogoričkim kafićima, što će reći da je kvizaška scena u našem gradu na ozbiljnoj razini. I da se sve više širi, raste, buja.

– U usporedbi s ostalim gradovima u Hrvatskoj, Velika Gorica ima jako dobru kvizašku priču. Naravno, Zagreb je tu nedodirljiv, jako puno kvizova igra se i u Splitu, a od manjih gradova nekako prednjače Požega i u posljednje vrijeme Sisak. Tu je negdje, u tom društvu, i Velika Gorica, koja ima jako ozbiljne kvizove u oba smisla, i što se tiče sastavljača kvizova i što se tiče kvalitete i brojnosti sudionika kvizova – pričaju nam Hrvoje Barić iz Lomnice i Riječanin s velikogoričkom adresom Ivan Oškera.

Njih su dvojica pokrenuli projekt pod nazivom “OIB kviz studio” i aktivno se bave sastavljanjem i organizacijom kvizova širokoga spektra. Trenutačno su jedina domaća, gorička ekipa koja radi kvizove u našem gradu, dok su ovi ostali neka vrsta franšize najjačih kvizova u državi. Međutim, kakvi god kvizovi bili, odakle god dolazili, kvizaši su jedna vrsta zajednice, krug ljudi koji se poznaje, druži, viđa na redovnoj bazi. I nalazi na otprilike istim mjestima, jer četiri kafića navedena u uvodu funkcioniraju kao “srce i duša” goričke kvizaške scene.

– Ako pričamo o zaista aktivnim kvizašima, ljudima koji su redovni na svim tim kvizovima, pričamo o sigurno više od stotinu ljudi iz našega grada. Dobro, bude tu i ekipe iz Zagreba, dođu nam i oni u goste, ali najveća većina tog društva su Goričani svih generacija. Imamo klince iz srednje škole, ljude iz srednje generacije, ali i umirovljenike. Evo, konkretno u Alkaru redovno kvizove igra ekipa sastavljena od ljudi u kasnim šezdesetima, i to igraju fenomenalno! – govore Barić i Oškera.

Ivan Oškera i Hrvoje Barić ni sami ne mogu odlučiti vole li više igrati ili kreirati kvizove

Upravo je Alkar, kafić na Bijelom brijegu, naglašavaju spremno obojica, “kultna kuća goričke kvizaške scene”.

– Upravo u Alkaru sve je počelo još tamo 2015. godine, tamo su održavani prvi kvizovi u našem gradu. Ubrzo se u tu priču uključio i Vegos, tako da možemo reći da su uz ta dva kafića vezani počeci ove naše scene o kojoj pričamo. Na razini Hrvatske sve je počelo u zagrebačkoj Booksi 2010. godine, tamo su održani prvi kvizovi ovakvog tipa, nakon čega se to vrlo brzo raširilo po cijeloj Hrvatskoj, a logično je da se u relativno ranoj fazi uključila i Velika Gorica – objašnjava Barić, koji je kvizove počeo igrati još kao srednjoškolac.

Njegova generacija danas u najvećoj mjeri i drži kompletnu kvizašku scenu, svatko u svojoj sredini, a pokušaja da sve skupa zaživi u ovim današnjim okvirima bilo je jako puno. Igralo se tako i u još nekim goričkim kafićima, igralo se čak i u Hrvojevoj Lomnici, ali i još nekim mjestima u našem kraju.

– Nas dvojica smo se i upoznali na kvizovima. Često su naše ekipe sjedile jedne pokraj drugih, pa bismo nakon završetka kviza ostali sjediti svi zajedno, nešto bi se tu i popilo, razmjenjivala su se iskustva, a kroz sve to i nas dvojica smo došli na ideju da napravimo nešto zajedno. Nije bilo lako krenuti, pronaći svoje mjesto, ali u jednom trenutku otvorio se prostor u Alkaru i tu smo počeli. Sad kvizove radimo i u Alkaru, i u Ozirisu, a jedanput mjesečno odemo gostovati i u Rijeku – kaže Oškera.

Najčešće su to kvizovi općeg znanja, bude ih i specijaliziranih, odnosno tematskih, ali Ivan i Hrvoje drže se provjerenog recepta.

– Za kviz je važno prije svega da bude dinamičan i raznovrstan, da pokriva razna područja, od povijesti, zemljopisa, glazbe, filma, sporta… Koncept mora biti takav da svi budu u igri praktički do posljednjeg pitanja, da je svaki odgovor važan, odnosno da je svima zanimljivo igrati, sudjelovati, da se ljudi požele vratiti. U svemu tome ključan je balans težine pitanja, a to je zapravo i najteži dio. Ljudi lako odustanu ako im je kviz pretežak, ali i ako im je prelagan. Nama je cilj da najlošija ekipa ima oko 50 posto točnih odgovora, a naravno da su uvijek tu i pitanja koja rade razliku, za koja pet pametnih glava moraju jako dobro upregnuti moždane vijuge – objašnjava Oškera, a nadovezuje se Barić.

– Poanta je u tome da kviz bude takav da četiri liječnika s prestižnim nagradama mogu pobijediti četiri maturanta iz gimnazije! Bit je da se odmaknemo od takozvanog “elitizma” u pitanjima, da u kvizu nema pitanja koja su nerješiva.

Sastavljanje kvizova, logično je zaključiti, ozbiljan je posao. Pogotovo kad ih, kao u slučaju našega dvojca, sastavljaš dva tjedno.

– Svaki kviz nastaje kroz nekih sedam do osam sati krvavog rada. Puno je tu razmišljanja, promišljanja, osmišljavanja koncepta, ali i čitanja, pregledavanja podataka. Nas dvojica već smo namješteni na taj “mode”, praktički bez prestanka razmišljamo o pitanjima, razmjenjujemo poruke s idejama… – govori Ivan.

– Pitanja za kviz svuda su oko nas! Da, koristimo tu puno internet i literaturu, kopamo i tražimo, ali izvori za nova pitanja pojavljuju se doslovno u svakom trenutku života. Od filma koji sam taj vikend pogleda sa ženom, preko propovijedi koju sam čuo u crkvi, sve do nečega što čujem u prijenosu utakmicu, u kafiću ili vidio u šetnji gradom – dodaje Hrvoje.

Svi sastavljači pitanja, a ovi naši pogotovo, u prvom planu drže zabavu. Da, usput ćeš i provjeravati vlastito znanje, ali poanta je da sve skupa prođe uz dobro druženje, poneku cugu i puno smijeha.

– Upravo tako, zato i želimo svima, pogotovo onima koji se još nisu iskušali u tome, poručiti da dođu i da se zabave. Ne moraju se bojati da nešto neće znati, nije u tome ni poanta, naš je glavni cilj zabaviti ljude, družiti se – zaključili su Ivan Oškera i Hrvoje Barić svoju priču o goričkoj kvizaškoj sceni.

Sceni koja, prema sve što smo doznali, doseže ozbiljnu razinu. I zato nije ništa čudno što s vremena na vrijeme u televizijskom kvizovima naletimo na ljude iz Velike Gorice, često i među onima koji uzimaju lijepe novce… Prostora za trening, eto, ima koliko hoćeš.

A evo i izbora pitanja s goričkih kvizova kojima možete provjeriti vlastito znanje:

1. “Eroica” je naslov koje po redu Beethovenove simfonije?
A) 1.
B) 3.
C) 7.
D) 9.

2. Rizik, jedna od najpopularnijih strateških društvenih igara, doživio je razne varijacije, s temama iz filmskih ili serijskih franšiza. Mi vas pitamo koji od navedenih serijala nije doživio izdanje na ploči Rizika?
A) The Last of us
B) Game of Thrones
C) Lord of the rings
D) Narnia

3. Koja od navedenih zemalja nikad nije dala osvajača Zlatne lopte?
A) Belgija
B) Bugarska
C) Danska
D) Sjeverna Irska

4. Vladavina Kleopatre kronološki je bliža izlasku novog iPhonea nego izgradnji piramida.
TOČNO                               NETOČNO

5. Na području koje zemlje je hrvatski jezik službeni?
A) Slovenija
B) Mađarska
C) Austrija

6. Tko nije rođen u Hrvatskoj?
A) Milan Borjan
B) Miroslav Škoro
C) Vlatka Pokos

7. Rođena je usred oluje, iako je trebala biti dijete bogataša, završila je u siromašnoj obitelji. Rođena je slijepa, a za njezino ozdravljenje molile su se i naše bake. O kojoj je istinskoj heroini riječ?

8. Po kojem pecivu je ime dobila torba modne kuće “Fendi”, koja je popularna još od kraja 90-ih?

9. Koliku vrijednost ima kovanica koju Amerikanci nazivaju Nickel?

10. U kojem je gradu smještena glavna tvornica i sjedište kompanije Peugeot, koja se prije proizvodnje vozila bavila većinom proizvodnjom mlinaca za kavu?

11. Kako glasi posuđenica iz grčkog jezika čiji bi prijevod doslovno glasio “raštrkanost”, a posebno je popularna u vrijeme izbora?

12. Freddie Mercury rođen je u Tanzaniji
TOČNO                              NETOČNO

13. Koji je bio službeni naziv Berlinskog zida koji su koristile vlasti tadašnje Istočne Njemačke?
A) Zid sigurnosti
B) Antifašistički zaštitni nasip
C) Zid jedinstva
D) Granica mira

14. Koji je jedini drugoligaš koji se probio do finala Kupa Hrvatske u nogometu?

15. Koji grad biva do temelja uništen u potresu 1667.?

16. Kako se zove najviši vrh Žumberačkoga gorja, poznat po tome što je vrh zapravo širok i valovit proplanak dugačak oko 300 metara? Oko ovog vrha Slovenija i Hrvatska imale su granične prijepore…

ODGOVORI

1. B, 2. A, 3. A, 4. TOČNO, 5. C, 6. C, 7. Esmeralda, 8. Baguette, 9. pet centi, 10. Sochaux, 11. dijaspora, 12. NETOČNO, u Zanzibaru, 13. B, 14. Uljanik, 15. Dubrovnik, 16. Sveta Gera

Klasična gimnazija iz Slavonskog Broda pridružila se trendu s društvenih mreža “Dan bez ruksaka” – dan kada učenici u školu trebaju donijeti stvari u bilo čemu osim u ruksaku.

Da im je mašta „uigrana“ pokazuje video s TikToka s nevjerojatnim rješenjima za zamjenu transporta knjiga do škole i po školi; od bubnja veš mašine do akvarija!

Inače, Dan bez ruksaka ili ‘No BackPack Day’ već se godinama obilježava diljem Amerike, a lani su ga imali i požeški gimnazijalci.

Cilj je osvijestiti djecu da si mnogi učenici diljem svijeta  ne mogu priuštiti kupnju ruksaka ili školske torbe ili moraju pješačiti kilometrima do svoje škole noseći knjige i školski pribor u rukama ili u plastičnim vrećicama.

Osim toga, Dan bez ruksaka pokazuje i dječju inovativnost u odabiru predmeta u kojem će donijeti školski pribor u školu, što u konačnici rezultira s puno zabave na nastavi!

Ministarstvo obrane pustilo je u javno savjetovanje tri pravilnika koji uređuju detalje obveznog temeljnog vojnog osposobljavanja, a iz njih proizlazi jedna od najzanimljivijih novosti za buduće ročnike. Naime, na obuci koja počinje početkom 2026. kosa se, neće morati šišati.

U članku 16. predloženog Pravilnika o temeljnom vojnom osposobljavanju navodi se da će ročnici morati održavati uredan vanjski izgled te brinuti o bradi i brkovima. Kod duže kose predviđa se da bude uredno svezana i povezana tako da ne prelazi gornji rub ovratnika te da ne ometa pravilno nošenje kape ili zaštitne maske.

Iz navedenoga proizlazi da se ročnike, bez obzira na spol, neće prisilno šišati na kratko, što neslužbeno potvrđuju i izvori iz MORH-a za Večernji.hr. Procjena je da za tako kratko razdoblje obuke nema potrebe za strogim vojnim šišanjem, a novo pravilo istodobno izjednačava standarde za muškarce i žene. Ipak, iz MORH-a napominju da se ovo odnosi isključivo na temeljnu obuku. U profesionalnoj vojsci za muškarce i dalje vrijedi obaveza kratke frizure. Oni koji nakon dvomjesečne obuke odluče ostati u sustavu morat će se prilagoditi tim pravilima.

U javnom savjetovanju ostat će mjesec dana, nakon čega bi trebali stupiti na snagu. Potom MORH kreće s upućivanjem poziva za zdravstvene preglede, a prvi ročnici u vojarne bi trebali stići početkom 2026. godine.

U četvrtak, 27. studenoga 2025. u 18 sati u Središnjem odjelu Gradske knjižnice Velika Gorica, održat će se radionica o mindfulnessu, kao dio poznatog serijala radionica “Četrti četrtek”. Predvodite će je psihologinja Gordana Novković Poje, koja će sudionicima objasniti kako svjesna prisutnost može pomoći u donošenju odluka i boljem upravljanju svakodnevnim izazovima.

Tema radionice usmjerena je na razumijevanje funkcioniranja ljudskog uma te psiholoških procesa koji često stoje iza ponavljajućih problema u svakodnevnom životu. Sudionici će imati priliku čuti zašto se često ponašamo suprotno vlastitim ciljevima, zbog čega donosimo ishitrene odluke i kako razviti vještine koje doprinose psihološkoj otpornosti i ravnoteži.

Radionicu vodi Gordana Novković Poje, psihologinja u završnoj fazi edukacije za međunarodno akreditiranog edukatora mindfulnessa, koja će polaznicima prenijeti praktična znanja primjenjiva u svakodnevnom životu.

Za sudjelovanje je potrebna prijava na broj telefona 01 6222 948 ili putem e-maila [email protected].

Vlada će od 2026. godine povećati porezne limite za studente, najavio je premijer Andrej Plenković, a potez će omogućiti da studenti zarade više bez gubitka statusa uzdržavanog člana i obveze plaćanja poreza. Prema navodima portala Studentski.hr, prva granica podiže se s dosadašnjih 3.600 na 4.800 eura, dok će ukupan godišnji neoporezivi prihod iznositi 12.000 eura. Izmjene će biti uvedene kroz novi Pravilnik o porezu na dohodak, a Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu tvrdi da je riječ o uspjehu njihove inicijative.

Ključna novost odnosi se na izračun prvog limita, iznosa do kojeg roditelji mogu ostvariti poreznu olakšicu za studenta. Koeficijent za izračun podiže se sa šest na osam, uz mjesečni osobni odbitak od 600 eura, što daje ukupno 4.800 eura godišnje. To je zarada koju student može ostvariti, a da ga roditelji i dalje prijavljuju kao uzdržavanog člana.

Drugi limit, koji određuje prag do kojeg student ne plaća porez na dohodak, i dalje se temelji na postojećem modelu: mjesečni osobni odbitak množi se s 12, čime se dobiva 7.200 eura, a tome se pridodaje prvi limit. Time novi neoporezivi godišnji prihod iznosi 12.000 eura, što je porast u odnosu na lanjskih 10.800 eura.

Odluku su pozdravili Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu, Studentski centar i Sveučilište u Zagrebu, ističući kako je zajednička inicijativa ovih institucija potaknula Vladu na promjenu. “Studenti su još jednom uspjeli”, poručili su iz Studentskog zbora. Istovremeno, od sljedeće godine raste i minimalna studentska satnica, sa 6,06 na 6,56 eura, prateći povećanje minimalne bruto plaće.