DVD Buševec će ovogodišnju jubilarku velikim slovima upisati u svoju povijest. Danas je, nakon godinu dana od potpisivanja Ugovora o početku gradnje, svečano otvoren njihov Vatrogasni dom u srcu mjesta. I to najveći dom dobrovoljnih vatrogasaca u Republici Hrvatskoj!

Prostire se na više od 1.000 četvornih metara, a dvoetažna zgrada ima garažni prostor od 120 kvadrata, dvoranu veličine 300 kvadrata kao i niz funkcionalnih prostorija poput ureda, konferencijske dvorane, spremišta, garderobe i sanitarnih čvorova.

Svečanost nisu propustili mnogi uvaženi gosti: podpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, gradonačelnik Grada Velike Gorice Krešimir Ačkar, predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić, zamjenik gradonačelnika Neven Karas, pročelnica za predškolski odgoj školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić-Lukinić, predsjednik vatrogasne zajednice Grada Velike Gorice Dalibor Mrakovčić, predsjednica Vijeća mjesnog odbora Ivana Belošević, direktorica TZ Zagrebačke županije Ivana Alilović, direktori gradskih komunalnih poduzeća, ravnatelji ustanova, gradski vijećnici, članovi buševskih udruga kao i mnogi mještani Buševca.  

Uz pomoć Grada Velike Gorice, koji je u izgradnju i opremanje uložio 1,6 milijuna eura, dugogodišnja tradicija vatrogastva ulazi u novo razdoblje. Dom vatrogasaca je kompletno uređen –  struja, voda, kanalizacija, grijanje, fasada i okoliš s parkingom.

Iako je uklanjanje stare zgrade doma krenulo 2020. godine, sve se otegnulo zbog potresa i pandemije, no mukama vatrogasaca sada je došao kraj. Vatrogasce i njihovo novo mjesto rada blagoslovio je Siniša Hegedušić, župnik Crkve Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini.

Adekvatno spremište za vrijednu vatrogasnu opremu i vozila, iz privatnih dvorišta vraćena je u spremište, na suho i čuvano mjesto, s veseljem je istaknuo predsjednik DVD-a Buševec Kristijan Horvačić.

–Mislim da sad možemo biti ponosni na ovakav objekt koji je respekt ne samo za nas vatrogasce, nego i za Grad Veliku Goricu i Zagrebačku županiju. Za nas dobrovoljce je ovo nešto veliko i bit će poveznica između svih udruga u našem selu. Mi smo specifično selo. Imamo organizirano vatrogastvo više od 100 godina, a i naš Ogranak seljačke sloge ima 105 godina. Ne znam ima li ikoje selo u Hrvatskoj tako nešto vrijedno – istaknuo je Horvačić i podsjetio na velik doprinos mjesnih vatrogasaca nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa.

No, nije ovo samo važan događaj za vatrogasce, jer će dio prostorija moći koristiti i ostale udruge u Buševcu.

–Ono što me posebno uvijek fasciniralo je vaša aktivnost. Samo zajedničkim snagama, zajedničkom plemenitošću, zajedničkim nesebičnom ljubavlju, možemo graditi svijet po mjeri svakog djeteta, svijet kakav svaki otac i majka želi za svoje dijete, kakav svaki djeda i baka žele za svoju unučicu i unuka. To je ono što vi ovdje u Buševcu pokazujete. Uskoro ćemo otvoriti Vatrogasni dom u Gradićima a proširit ćemo i onaj u Kurilovcu – najavio je gradonačelnik Ačkar. 

Ministar Božinović u svojem je govoru istaknuo kako je fasciniran koliko je cijela zajednica angažirana u neki oblik zajedničkog doprinosa, od kulture, vatrogastva, društvenog života.

-Upravo to mi se čini većim i od ove zgrade koju danas svečano otvaramo. Oduševljen sam porukom koju šaljete cijeloj Hrvatskoj iz svojeg mjesta – poručio je Buševčanima ministar i naveo podatak kako je Vlada RH uložila značajna sredstva i u nabavu vatrogasne opreme i izgradnju domova a prošloga tjedna su potpisani novi ugovori kojima će se modernizirati vatrogasna infrastruktura.

Podsjećamo kako povijest vatrogastva u Buševcu započinje davne 1875. godine kada je kupljena vatrogasna štrcaljka – znak da su Buševčani i tada znali koliko su složnost i briga za njihovo mjesto važni. Na mjestu gdje je danas ponosno stoji ovaj dom, 1947. godine preseljen je drveni objekt stare škole koji je tada služio kao vatrogasni dom, a deset godina nakon toga izgradio se dom koji je desetljećima bio središte okupljanja i druženja svih mještana. 

FOTO galerija:

FOTO: Marija Vrbanus/Cityportal

Udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Velike Gorice i Općine Orle poziva građane na predavanje “Kultura sjećanja i suočavanje s prošlošću kod nas danas”, koje će se održati u ponedjeljak, 10. studenoga 2025. godine, s početkom u 19 sati u vijećnici Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, na adresi Zagrebačka 37.

Predavanje će biti popraćeno predstavljanjem knjige prof. dr. sc. Dražena Lalića pod naslovom “Dvije kuće iznad mora – Kultura sjećanja dalmatinskih obitelji”.

Organizatori pozivaju sve zainteresirane da se pridruže događaju.

Foto:Ilustracija

U ranim jutarnjim satima u Selnici Šćitarjevskoj dogodio se strašan zločin u obiteljskoj kući. Kako doznajemo, 40-godisnjakinja je najvjerojatnije uporabom oštrog premeta usmrtila 52-godišnjeg člana obitelji.

Prema neslužbenim informacijama riječ je o njezinom partneru, a po dolasku policijskih službenika osumnjičena je odmah stavljena pod policijski nadzor.

Okolnosti krvavog obračuna razjasnit će kriminalističko istraživanje i očevid koji je u tijeku.

Nogometaši Gorice i Vukovara u petak poslijepodne odigrali su prvu utakmicu 13. kola SuperSport HNL-a, podijelili su bodove u remiju 1-1, u utakmici kojoj je bilo i pljuvanja, i poništavanja golova, i prečki, i stativa…

A kad je sve bilo gotovo, cijeli ovaj događaj dobio je svoju lijepu priču. U glavnoj ulozi su dva naša dečka, dva nogometaša različitih sudbina. Vito Čaić, naime, Velikogoričanin je koji je prošle sezone igrao za Goricu, a trenutačno nosi dres Vukovara. Povratak kući, u svoj grad, iskoristio je za potez vrijedan divljenja.

“Danas smo na utakmici imali posebnog gosta – Ivana Šćepinu, čija je priča dirnula i podigla na noge cijelu Hrvatsku. Njegova snaga, osmijeh i ljubav prema nogometu podsjetili su nas da ovaj sport donosi svjetlo i u one najteže trenutke”, objavili su Vukovarci na svojim društvenim mrežama.

“Veliko hvala našem igraču golemog srca Viti Čaiću, koji je pokrenuo ovu predivnu inicijativu i pobrinuo se da Ivan kući ode s potpisanim personaliziranim dresom našeg kluba”, ostatak je objave.

Bravo za Vitu, bravo za Vukovarce, a Ivanu i ovom prilikom možemo samo poželjeti da se što bolje i brže oporavi od ozljeda koje je zadobio u velikoj nesreći prošloga ljeta.

Samo četiri dana nakon važne i uvjerljive pobjede nad Lokomotivom, na naš Gradski stadion stigao je Vukovar. Neugodni Vukovar, momčad koja u posljednje vrijeme teško i rijetko gubi utakmice, ali sve je nekako bilo spremno za novu pobjedu. Tako bi, naime, bilo idealno završiti ovaj nogometni tjedan u našem gradu, u čije se središte, između dva nastupa Gorice, smjestila ona već opjevana pobjeda Kurilovca nad Istrom…

Međutim, ništa od toga. Nedostajalo je malo, poneki centimetar, malo sreće, ali i puno više energije od one koju su Goričani imali ovoga petka poslijepodne.

– Vidjelo se u prvom poluvremenu da smo igrali utakmicu prije samo četiri dana. Nismo imali energiju, nismo bili pravi – priznao je i trener Mario Carević nakon utakmice s nekoliko lica i s gomilom uzbuđenja.

Doduše, u tom prvom dijelu bilo je više strepnje nego uzbuđenja. Oslabljeni neigranjem četvorice igrača, ali i očito izvan pravog tonusa, Goričani su patili u prvih 45 minuta. Vukovar je u prvoj polovici utakmice bio bolja momčad, Vukovar je stvarao šanse, imao tri-četiri dobre situacije, a Gorica je zaprijetila svega jedanput. Dobivali su goste praktički sve duele, bili vidljivo agresivniji, svježiji, okomitiji.

– Mogli smo u tom prvom poluvremenu riješiti utakmicu, odvesti je u mirne vode – konstatirao je trener Vukovara Silvio Čabraja i nije bio daleko od istine.

Tih 0-0 na poluvremenu bio je jako dobar rezultat za umornu i sporu Goricu, koja nije nalikovala na onu Goricu iz pobjeda protiv Rudeša i Lokomotive. Budući da na klupi i nije imao previše opcija, Carević je na odmoru u svlačionici ostavio samo Fiolića, a uveo Bakića, usput i promijenio formaciju, pokušavajući dobiti što kvalitetniji odgovor od svojih igrača. Nažalost, dogodilo se upravo suprotno…

Gorica je u nastavak ušla prilikom Vrzića, dobrom i opasnom situacijom nakon samo malo više od pola minute, ali već pet minuta poslije Vukovar je poveo. Robin Gonzalez oteo je loptu na sredini terena, dao lijevo za Lovru Banovca, a on pronašao usamljenog Jakova Puljića u sredini. Iskusni napadač pospremio je loptu u mrežu, nakon čega je slijedila provjera zaleđa, koja je pokazala da je sve regularno. A radilo se o centimetrima, jer Banovec je bio na rubu zaleđa, ali ne i u njemu.

I tad je konačno živnula Gorica. Jurica Pršir imao je veliku priliku u 57. minuti, no otišlo je to iznad gola. Punih 15 minuta trebalo je čekati na novu opasnu situaciju pred golom gostiju, a tad je stigao i – gol Gorice! Ognjen Bakić odigrao je prema Medinu Gashiju, on je vratio u sredinu, a tamo je Filip Čuić pogodio za 1-1. A onda se javila VAR soba…

Provjera je trajala nestvarno dugo, više od sedam minuta, igrači su se gotovo ohladili, a konačna presuda glasila je – nema gola! Gashi je bio u zaleđu i gol je poništen, ništa od izjednačenja. I taman kad je igra trebala krenuti dalje, sudac Melnjak zatražio je još malo vremena. Nekoliko desetaka sekundi kasnije pokazao je da ide pogledati nešto na monitoru, pri čemu je malo kome na stadionu bilo jasno što gleda.

Vrativši se na teren, izvadio je iz džepa crveni karton i pokazao ga stoperu Vukovara Mariju Tadiću. Apsolutno zasluženo, jer u gužvi nakon gola Tadić je pljunuo Čuića (?!), a najčudnije u svemu bilo je to što se gostujući igrač čudio sučevoj odluci. Primitivizam je to koji je zaslužio ozbiljnu kaznu, koja bi trebala i uslijediti…

Vukovar je tako ostao s igračem manje, a Gorica je krenula u totalnu ofenzivu. Veliku, ogromnu priliku imao je Pršir u 82. minuti, ali pogodio je okvir gola, odnosno stativu. I ništa od izjednačenja.

Do njega je zato konačno došlo u 85. minuti, kad nije bilo ni zaleđa, ni stative, ni nesreće. Trontelj je poslao dugu loptu na Gashija, koji je nije primio idealno za sebe, ali jest za Antu Kavelja. Natrčao je mladi veznjak i sjajno pogodio u malu mrežicu za izjednačenje rezultata.

Međutim, Gorica je tražila i željela i više od toga. Bila je blizu u 90. minuti, kad je nakon ubacivanja iz kornera glavom pucao Čuić, a lopta je odsjela na prečki! U nastavku akciju, koju sekundu potom, glavom je pucao i Filipović, ali ovoga puta – stativa! Nevjerojatno…

Do kraja više nije Gorica uspjela ozbiljnije zaprijetiti, ostalo je tih 1-1, rezultat koji na kraju nije zadovoljio ni jedne ni druge. Vukovaru je pripao nešto veći dio utakmice, Goricu je samo mala doza sreće dijelila od pobjede, pa je možda ovako ispalo i najrealnije. Uzbudljivo, ludo, dramatično i bez pobjednika.

S tim jednim bodom Gorica će otići na reprezentativnu stanku, još se malo posložiti i presložiti, pa u prvoj sljedećoj utakmici na svom terenu dočekati Istru.