Kravata je već odavno postala dio opće kulture, simbol prepoznatljiv diljem svijeta. No, iza te elegantne tkanine koja se danas vezuje uoči poslovnih sastanaka, svečanosti i političkih govora, krije se povijest nastala iz sasvim drukčijih motiva, vojnih obveza, ponosa i ljubavi. U središtu te priče nalazi se Turopolje, kolijevka podgutnice, preteče kravate čiji dan obilježavamo upravo danas.
Iz obveze Plemenite općine turopoljske da se odaziva kraljevim vojnim pozivima, nastao je Turopoljski banderij, povijesna postrojba sastavljena od konjanika i pješaka. U razdoblju od 16. do 18. stoljeća banderijalci su ratovali širom Europe,vod granice s Osmanlijama i Vojne krajine, preko Italije, Njemačke i Češke, pa sve do Francuske. Brojali su između 120 i 400 vojnika, borili se pod svojom zastavom i o vlastitom trošku unutar kraljevstva, a izvan njegovih granica na teret kralja. Njihovo sudjelovanje u europskim sukobima, uključujući i Tridesetogodišnji rat, ostavilo je trag koji je nadživio ratne pohode.
“Vojnici Turopoljskog banderija odlazili su u rat diljem Europe, a dok su se od njih opraštale njihove djevojke, majke i supruge, oko vrata, ili kako se to nekad u Turopolju zvalo “pod gutom” su im vezale crvenu maramu, u blizini srca, da ne zaborave da ih na povratku čekaju njihovi voljeni”, objasnio je Juraj Odrčić, župan Plemenite općine turopoljske.

Dodao je kako je podgutnica, iako naizgled jednostavan detalj, nosila snažnu simboliku. Bila je znak podsjetnik na dom i voljene koji čekaju povratak.
U 17. stoljeću, kada su hrvatski vojnici sudjelovali u ratovima na europskom tlu, među njima i Turopoljci, njihov se rubac prvi put pojavio u Francuskoj. Ondje su ga zapazili domaćini, fascinirani načinom na koji su ga Hrvati nosili. Taj stil vezanja oko vrata Francuzi su nazvali “à la Croate”, u prijevodu “na hrvatski način”, a ubrzo je postao i modni detalj francuskog dvora. Tako je nastala kravata, odjevni dodatak koji će kasnije osvojiti svijet.
U Turopolju se, međutim, podgutnica nastavila razvijati vlastitim putem. Od jednostavnog crvenog rupca prerasla je u ukrašene trake koje su se tijekom 18. stoljeća počele izrađivati u tekstilnim radionicama. Taj oblik, građanskog karaktera, nosili su plemeniti Turopoljci i čuvao se kao dio lokalne tradicije. Danas se može vidjeti u narodnim nošnjama i na odorama Povijesne postrojbe Turopoljskog banderija, kao podsjetnik na korijene jedne globalne modne priče.
Danas, više od tri stoljeća kasnije, kravata je izgubila svoju vojnu i emotivnu funkciju, ali je zadržala simboliku dostojanstva, pripadnosti i urednosti. Nosimo je u poslovnim prilikama, državnim ceremonijama i svečanim događanjima, često nesvjesni da njezin oblik potječe iz čina jednostavne ljudske bliskosti. U svijetu koji se mijenja brže nego ikad, kravata ostaje jedan od rijetkih modnih elemenata koji je preživio epohe, revolucije i promjene stila.
Na današnji Dan kravate, kada se prisjećamo tog hrvatskog izuma, vrijedi se osvrnuti na mjesto gdje je sve počelo, u našem Turopolju. I dok je drugi smatraju modnim dodatkom za svečane prilike, za nas je ona puno više. Svima stoji oko vrata, a za nas ima posebno mjesto u srcu.