Moja županija
Čuvari Kravarskog: ‘Požari, potresi, poplave, zmije i stršljeni… Mi smo spremni na sve!’
Dobrovoljno vatrogasno društvo Kravarsko dobilo je Povelju Zagrebačke županije za sve učinjeno u posljednjem razdoblju, uključujući i vrijeme potresa, ali i cijeli niz intervencija svake vrste, od tragičnih do komičnih…
U podnožju crkve, glavnog ukrasa svake razglednice iz Kravarskog, nalazi se mjesna trgovina, a iza njezinih leđa, odmah uz prekrasno novo igralište, smjestio se i Društveni dom, koji je ujedno i – vatrogasni dom. U kojem su nas sa širokim smiješkom i čvrstim stiskom ruke dočekali predsjednik DVD-a Kravarsko Stjepan Tičarić i zapovjednik Zvonko Čunović. Povod za druženje vuče se još iz srpnja, od one svečane dodjele županijskih nagrada, na kojoj je svoju Povelju dobio i njihov DVD.
– Nismo vam mi ni znali da smo nominirani sve dok nije javno objavljeno da smo među dobitnicima nagrade – govori uvodno predsjednik Štef.
– Tek nakon što smo na portalima vidjeli da smo nagrađeni krenuli smo provjeravati odakle mi u toj priči. Doznali smo da nas je nominirala Udruga mladih općine Kravarsko, s kojom surađujemo pri svakoj njihovoj manifestaciji. Zaslužujemo li mi tu nagradu? Ha, vjerojatno zaslužujemo… Bilo bi grijeh reći da nešto slično ne zaslužuje bilo koje društvo u županijskoj vatrogasnoj zajednici, ali činjenica je da mi odrađujemo puno toga unazad nekoliko godina. Jednako kao i druga društva, naravno, ali možda je presudilo to što smo mi samostalno društvo, jedno od osam takvih u županiji. Sami pokrivamo našu općinu, a jedno vrijeme naši susjedi iz Pokupskog nažalost nisu imali ni garaže, ni vozila, ni cisterne, pa smo dvije godine pokrivali i njihov teritorij. Kad su bile poplave, čak smo pokrivali i dio općine Lekenik – dodaje Tičarić.
– Mi smo uvijek spremni pomoći, a budući da imamo i opremu koju imamo, surađujemo sa svim udrugama koje djeluju na području naše općine. I jako nam je drago što su nas iz udruge mladih odlučili predložiti. Naravno, svako ovakvo priznanje donosi i još veću obavezu, sad će se od nas možda očekivati i više nego što se očekivalo dosad, ali zato i jesmo tu – nadovezao se zapovjednik Zvonko.
Upravo su njih dvojica, predsjednik i zapovjednik, u ime DVD-a preuzeli nagradu.
– Možete misliti kakav je to osjećaj… Tamo je i premijer, i ministri, i župan, i dožupan, i predsjednik i zapovjednik Vatrogasne zajednice Zagrebačke županije… Malo i trnce osjetiš kad te pozovu na binu. Malo se poslikaš, usput razmišljaš o svemu, tako da je stvarno lijep osjećaj – kaže Tičarić, pa se opet nadovezuje Čunović:
– Dobar je osjećaj kad shvatiš da je netko vidio i primijetio da nešto radiš. A mi stvarno radimo. Gotovo svake druge srijede imamo vježbe, a kad treba ići na hitne intervencije, često nas se skupi i toliko da si ne stanu na kamion. I lijepo je kad sve to netko primijeti. Osjećaj je odličan, jer to je puno sati uloženog truda, malo je dana da se nas dvojica ne nađemo ovdje, da nešto ne dogovaramo, ne radimo…
Vatrogasno društvo u Kravarskom, lijepo piše na amblemu, postoji od 1952. godine, ali svega je tu bilo u više od sedam desetljeća koja su slijedila.
– Moj tata je bio jedan od osnivača, bilo ih je 12 kad su pokretali društvo. Kravarsko je tad imalo i nešto više stanovnika nego danas, sva naselja su bila brojnija, ali nisu vatrogasci bili opremljeni za intervencije. Sjećam se da je moj tata od opreme imao jednu kapu! I ništa više. Izlazili su na intervencije gotovo golim rukama, a poslije su dobili i zaprežnu pumpu koju su vukli konji, pa su se nekako snalazili… U jednom razdoblju to se društvo ugasilo, tamo negdje početkom 70-ih, a početkom osamdesetih društvo je ponovno registrirano. Nove probleme donio je početak rata. Na frontu je poginuo jedan od dozapovjednika, jako je ranjen predsjednik društva, a sva oprema, koja je bila smještena u jednom podrumu, misteriozno je nestala. Netko je odnio i pumpe i sve što je bilo vrijedno… U ovih zadnjih 20-ak godina mi držimo DVD u svojim rukama i mislim da to kvalitetno radimo – prevrtio je povijest DVD-a predsjednik Štef.
Nova era započela je prije 19 godina.
– Maksimalno ozbiljno krenuli smo 2006. godine. Tad smo imali volju, ali opremu nismo. Krenuli smo doslovno od nule. Imali smo jednu pumpu, koja je u ratu bila spremljena kod bivšeg predsjednika u podrumu, tako da nije nestala onda kad je nestalo sve ostalo. A cijevi koje smo zatekli mogli smo jedino baciti u smeće. Prvog TAM-a i Ladu Nivu dobili smo od vatrogasne zajednice Grada Zagreba, s tim smo krenuli. U Tamića smo instalirali tu pumpu i krenuli raditi… – kaže zapovjednik Zvonko.
Na njihovu popisu trenutačno je nešto više od 140 članova DVD-a, među kojima je 25 operativnih vatrogasaca, onih koji su obučeni i osposobljeni za intervencije.
– Članova koji su završili tečaj imamo nešto više od 80, no ovih 25 ima i završen tečaj i odrađen liječnički pregled. Kad se sve zbroji, može se reći da imamo oko 40 aktivnih vatrogasaca, dok su ostali uvijek tu negdje, spremni uskočiti i pomoći kad mogu i gdje mogu. Neki pomažu kod osiguranja nekih događaja, a ima i onih koji dobro dođu kad treba ispeći roštilj za neku od naših fešta… Imamo i 30-ak klinaca u podmlatku, s njima rade tri voditelja, tako da s brojnošću stvarno nemamo problema – objašnjavaju dečki.
Posebno “živahno” bilo je u vrijeme potresa krajem 2020. godine, to se vrijeme posebno pamti.
– Pojedinačno gledajući, u vrijeme potresa bili smo DVD s najviše intervencija u županiji. Druga mjesta imala su gradske Zajednice, ali gledajući društva izolirano, mi smo tu prednjačili – ističe Čunović, a Tičarić to prisnažuje brojkama.
– Puna 22 dana zaredom, ujutro od šest, sve do ponoći, bili smo na nogama. Ljudi su išli na posao i odmah po povratku kući dolazili na intervencije, i tako doslovno 22 dana bez odmora.
Vatrogasci iz Kravarskog podijelili su se u to doba u tri ekipe, svako jutro okupljali su se na brifingu u Domu, a na kraju dana bi se pisala izvješća. Podaci kažu da je već prvoga dana zabilježeno gotovo 40 intervencija, a u svemu tome sudjelovali su i drugi stanovnici.
– I sam načelnik u prvom je trenutku bio malo skeptičan po pitanju uključivanja ljudi u cijeli proces, ali kad je vidio da to ide “kao voda”, i on je bio zadovoljan – pamti Zvonko.
S obzirom na razinu koju su dostigli od 2006. na ovamo, zapravo i nije bilo iznenađujuće što je sve išlo kao po špagi.
– Mi se stalno obučavamo, pripremamo, usavršavamo za svaku vrstu neprilike. I mi smo zbilja u svakom trenutku spremni na sve, što se i pokazalo stotine puta u zadnjih 15-ak godina. Podigli smo nivo spremnosti toliko da možemo parirati svakoj situaciji, od potresa, požara, poplava, do svih tehničkih intervencija – ponosan je predsjednik Stjepan.
Uigrano je ovo i vrlo angažirano društvo, što se potvrdilo u cijelom nizu vrlo konkretnih situacija.
– Prije dvije godine, sjećam se, radio sam noćnu smjenu na Novu godinu. Na povratku kući, bio sam u šumi kod Bune, bilo je 7:12 sati, kad me iz županijskog centra zovu da imamo požar kuće za odmor u Podvornici. Mladi su čekali novu godinu i dobro su “hajcali”, sve dok se kuća nije zapalila. A oni su spavali… I pričam s operaterkom, tražimo rješenje, jer ja idem iz noćne, Nova godina je, sedam ujutro, nemam pojma tko će mi moći doći. I rekao sam joj: ‘Zovi gorički JVP, a ja kad dođem u Kravarsko, vidjet ću tko može doći’. Kad sam došao do naših prostorija, šestero ljudi već me čekalo! Na novu godinu ujutro! Odmah smo odjurili na intervenciju, uspjeli smo naći rješenje i vratio sam JVP natrag u Veliku Goricu na pola puta do lokacije – prepričava Čunović.
Naravno da je osnovni posao vatrogasaca boriti se s požarima, ali svaki DVD, uključujući i hrabre dečke iz Kravarskog, ima posla i s drugim neprilikama. Pritom se proživljavaju razne situacije, često i one s kojima se teško nositi.
– Nažalost, u ovih zadnjih 17 godina imali smo sedam intervencija sa smrtnim slučajevima. Rijetka su društva s tolikim brojem takvih nesreća… Bilo je tu stradavanja u požaru, prevrtanja s traktorom, suicida… Nisu to nimalo jednostavne situacije, čak štoviše, ali nitko od nas ne želi na licu mjesta pokazati koliko nas to pogađa – priznaje Štef.
– Evo, zadnju takvu intervenciju imali smo nakon prevrtanja traktora. Imali smo samo informaciju da se to dogodilo i na putu do lokacije razmišljaš što će te dočekati, u kakvom je stanju čovjek… Pa onda na Božić, kad smo imali požar u Lijevim Štefankima, izgorio je moj susjed. Gorjela je drvena kuća i po dolasku tamo kažu nam da je čovjek unutra. A ja znam tko živi u toj kući, znam da je to čovjek s kojim sam odrastao… Ali eto, nekako to pregrmiš, izguraš, koliko god je teško – dodaje Zvonko.
Bude tu, jasno, i priča drugačijega karaktera, potreba za pomoći druge vrste.
– Ljudi nas često zovu zbog uklanjanja gnijezda stršljenova, a čak smo izvlačili i zmije iz škrinje. Smjestila se čovjeku u paletu ispod zamrzivača, možda je tu bila i godinama, dolazila i odlazila, ali naravno da nije ugodno. Čovjek me zove da ima zmiju u kući, mi dođemo i sve raščistimo, a na kraju nađemo velikog guša. Primiš ga, izneseš i to je to… Ja sam pčelar, to su moja zaduženja. Pustili smo je u prirodu, što drugo… – priča Štef, a Zvonko se ubacuje:
– Ja to nikad ne bih mogao, svaka čast Štefu što može… Zvali su nas i da ih riješimo puhova, ima i toga. Kad odemo u posjet našim školarcima, uvijek nas pitaju i skidamo li mačke s drveća i krovova, jer to vide na televiziji, ali mi takvih slučajeva dosad nismo imali. Valjda su mačke na selu malo pametnije, one znaju same sići, ha, ha.
U svim tim intervencijama vatrogascima iz Kravarskog pomaže i oprema koja je danas na ozbiljnoj razini.
– U vrijeme kad je gospodin Šuker bio ministar financija, a Damir Trut ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje, našla su se sredstva za cisternu. Kupili smo kamion, dali smo ga preurediti i krenuli raditi. Danas imamo tu istu cisternu, sa 5800 litara vode, imamo pick upa Forda Rangera i kombi. Međutim, oprema na cisterni je neusporediva s onim što smo imali u počecima, jer sad imamo i zračne jastuke, komplete za šumske požare, komplete za intervencijski dio, duple kacige, duple čizme… To smo prije mogli samo sanjati. Uvijek može bolje, uvijek ima potreba, ali stalno se i nadograđujemo. Kad se ukaže potreba na intervenciji, pokušavamo doći i do novih alata – kaže zapovjednik Zvonko.
– Glavni izvor financiranja je općina Kravarsko, kojoj smo jako zahvalni, ali mi se javljamo na sve moguće natječaje, što god se pojavi. Tu smo izvukli značajna sredstva, našim angažmanom u zadnje četiri i pol godine uspjeli smo doći do opreme vrijedne 140.000 eura. Prijavljujemo se, angažiramo, a na to dolazi nešto više od 20.000 eura godišnje od općine. Mi smo svi, naravno, isključivo volonteri – dodaje predsjednik Štef, koji će spremno i izreklamirati svoje mjesto.
– Život u Kravarskom je lijep. Nadomak smo Gorice i Zagreba, šest kilometara je do ulaza na autocestu, a tu je i brza cesta. Doseljava se jako puno mladih obitelji, jer imamo novu školu, sportsku dvoranu, vrtić, novo igralište, ljekarnu, dom zdravlja, zubara… Sve što je potrebno za jedno ovakvo mjesto!
A ima, naravno, i svoje vatrogasce. Ljude koji su istinski čuvari svoga kraja…
U župi uzvišenja Svetog križa Kravarsko i ove je godine služena tradicionalna polnoćka.
Misu je služio vlč. Hrvoje Zovko, a uveličali su je župni zbor uz pratnju tamburaškog sastava izvođenjem prigodnih pjesama. Nakon svete mise organizirano je druženje mještana u društvenom domu Kravarsko.
Crkva u Kravarskom sagrađena je u vremenu između 13. i 14. stoljeća, a crkva je velika oštećenja doživjela tokom II svjetskog za vrijeme bombardiranja Kravarskog .
Nakon drugog svjetskog rata crkva je obnovljena, ali je i gotovo potpuno srušena u razornom potresu koji je pogodio Petrinju krajem 2020. godine. Posljedice potresa su bile katastrofalne te je crkva u potpunosti srušena i 2023. godine izgrađena nova, uz zadržavanje identičnog oblika.
-
- foto: Vanesa Miković
-
- foto: Vanesa Miković
-
- foto: Vanesa Miković
-
- foto: Vanesa Miković
-
- foto: Vanesa Miković
Moja županija
Zagrebačka županija ima novi suvenir
„Povijest koju nosimo u srcu“ – čovjek, emocije i vrijednosti koje se prenose iz generacije u generaciju.
Poruke nade, svjetla, hrabrosti i vjere nose novi suveniri Zagrebačke županije nastali kroz projekt „Povijest koju nosimo u srcu“.
Umjesto klasične turističke ponude, predstavljeni su simbolični privjesci s univerzalnim porukama nade, svjetla, hrabrosti i vjere, koji poručuju da baština ne mora biti glasna da bi bila snažna.
Projekt Turističke zajednice Zagrebačke županije predstavljen je u Velikoj Gorici, a u njegovu središtu nisu godine, datumi ni povijesne činjenice, nego čovjek, emocije i vrijednosti koje se prenose iz generacije u generaciju.
-Htjeli smo baštinu ispričati na suvremen, profinjen i ljudima blizak način. Ovo je projekt koji govori tiho, ali ostavlja dubok trag ispričan na suvremen, profinjen i ljudima blizak način – istaknula je Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije.
Na predstavljanju ovog inovativnog projekta, zamjenik župana Zagrebačke županije, Damir Tomljenović istaknuo je kako je Županija zadovoljna razvojem turizma i kontinuiranim rastom broja posjetitelja.
-Važne povijesne ličnosti naše županije poput bana Josipa Jelačića ili Petra Zrinskog mogu biti izvrstan temelj za razvoj novih oblika turizma. Upravo se ovakvim projektima gradi kvaliteta destinacije i novi smjer turističkog razvoja naše županije – dodao je Tomljenović.
Naime, „Povijest koju nosimo u srcu“ povezuje četiri lokaliteta Zagrebačke županije, a to su Krašić, Kloštar Ivanić, Veliku Gorica kao i njezin dio Vukovinu.
-Baština nije nešto što stoji zatvoreno u zidovima. Ona živi u ljudima, u njihovim pričama i osjećajima. U vremenu ubrzanog konzumerizma, ovaj djelić naše turističke ponude snažan je podsjetnik na ono što je istinski važno. Privjesci nisu zamišljeni kao klasični suveniri, već kao osobni simboli koje nosimo uz sebe, znakovi pripadnosti i vrijednosti koje nadilaze granice destinacije – poručila je Alilović.
Također, istaknuto je da je Zagrebačka županija izuzetno velika i raznolika destinacija koju je važno prezentirati kao jedinstvenu cjelinu, ali bez gubitka identiteta njezinih manjih mjesta. Upravo zato fokus nije stavljen na najpoznatije lokacije, nego na tzv.“ secret gemove“, mikrodestinacije koje zaslužuju vidljivost, kao i na odredište kratkih bjegova, ali i cjelogodišnjeg turizma te autentičnih doživljaja od vinskih cesti i vrhunske gastronomije, preko ruralnih i duhovnih lokacija, pa sve do suvremenih interpretacija baštine.
-Gosti iz Skandinavije, primjerice, u jednom danu obilaze Turopoljski lug, destilerije i vinarije, kušaju lokalnu kuhinju i imaju priliku iz prve ruke doživjeti našu gastro priču „od polja do stola“. Sezona kod nas u županiji traje cijelu godinu kao adventi u Velikoj Gorici, Samoboru, Svetom Ivanu Zelini i drugim mjestima za goste koji žele doživljaj bez gužvi kakve danas opterećuju velike europske destinacije poput Beča i Praga – podsjetila je direktorica Turističke zajednice.
Kako smo na kraju godine, navedeni su i planovi za 2026. godinu, usmjereni na snažnije pozicioniranje županije kao jedinstvene destinacije, ali bez gubitka identiteta njezinih manjih sredina.
-Posebnu pažnju želimo dati lokacijama, poput Kloštar Ivanića i Krašića, koje imaju ogroman potencijal, ne samo u vjerskom, nego i u ruralnom turizmu. U fokusu razvoja bit će i eno-gastro ponuda te projekti poput apiturizma u Turopolju i Velikoj Gorici gdje možemo povezati vino, gastronomiju, lokalne proizvođače i doživljaj, uz naglasak na sve snažnije okretanje međunarodnim tržištima poput američkog – najavila je Alilović.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
Moja županija
VIDEO Prva dama županijskog rukometa: ‘Novca nema, ali ima fanatizma!’
U novoj epizodi serijala “Sport Zagrebačke županije” u goste nam je stigla Daniela Horvat, nova predsjednica Rukometnog saveza Zagrebačke županije. Prvi joj je plan, kaže, obići sve klubove iz Saveza…
Moja županija
LJEKARNE SAVJETUJU Tjelovježba je odluka broj 1 u novoj godini!
Hodajte kad god je to moguće. Osobe koje su hodale pet puta tjedno u prosjeku po 30 minuta dnevno, riješile su se boli u leđima.
Kako se godina privodi kraju, skloni smo podvući crtu, zbrojiti sva dobra koja nam je godina za nama donijela, popisati sve loše što bi se u novoj dalo popraviti.
Nerijetko, ako ne i gotovo redovito, svi odlučimo poraditi na zdravlju. Bolje se hraniti, kvalitetnije trošiti vrijeme, mijenjati loše navike i uvesti pokoju dobru pa ne iznenađuje da nam se na „to do“ listi za godinu koja slijedi često nađe i „početi vježbati“.
Možda su nam motivi uglavnom vezani za fizički izgled (mršavije tijelo, definirani mišići, bolji odraz u ogledalu), ali ne bismo trebali zanemariti ni pozitivan utjecaj tjelovježbe na mentalno zdravlje. Osobe koje redovito vježbaju nerijetko će vam posvjedočiti kako osjećaju da imaju više energije, da su im koncentracija, pamćenje i san bolji.
Redovito vježbanje ima pozitivan učinak na smanjenje anksioznosti, depresije, ADHD-a, oslobađa od stresa te stabilizira cjelokupno raspoloženje. Studije pokazuju da 30 minuta umjerenog vježbanja 3 do 5 puta tjedno može znatno poboljšati mentalno zdravlje te da 15 minuta trčanja ili sat vremena hodanja dnevno smanjuje rizik od velikog depresivnog poremećaja za 26 %. Promjene u mozgu potaknute vježbanjem uključuju stvaranje i rast novih neuroloških mreža, smanjenje upala i oslobađanje neurotransmitera koji utječu na poboljšanje raspoloženja (endorfin, dopamin, serotonin).
Usmjeravanjem pažnje na disanje, na pravilno izvođenje vježbi, fokusiranje na položaj tijela, možete prekinuti kontinuirani ciklus briga koji vam prolaze mislima. Osobe starije od 18 godina trebale bi minimalno ostvariti 150 – 300 minuta aerobne tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta ili 75 – 150 minuta aerobne aktivnosti visokog intenziteta tjedno.
Što se tiče vježbi snage za velike mišićne skupine, njih treba provoditi barem dva puta tjedno. Djeca i adolescenti (5 – 17 godina) bi trebali svakodnevno sudjelovati u tjelesnim aktivnostima, umjerenog do visokog intenziteta, minimalno 60 minuta dnevno, a mlađi od 5 godina minimalno 180 minuta provesti u aktivnoj igri.
Tjelesna aktivnost pozitivno utječe i na krvožilni sustav budući da doprinosi snižavanju krvnog tlaka, sniženju masnoća i kolesterola, regulaciji razine šećera u krvi. Redovita tjelovježba smanjuje rizik pojave šećerne bolesti tipa 2.
Ipak, kod kroničnih bolesnika svakako treba biti oprezan prilikom povećanja fizičke aktivnosti koje treba biti postupno te uz nadzor. Tjelesna neaktivnost jedan je od najznačajnijih rizika za srčanožilne bolesti, a njezin štetan utjecaj usporediv je s pušenjem.
Plivanje i vožnja biciklom doprinose zdravlju krvožilnog sustava. Redovita tjelovježba može smanjiti rizik obolijevanja od raka pluća kod osoba koje su ranije pušile. Pokazalo se da dobra tjelesna forma može smanjiti rizik obolijevanja od raka pluća za do 77 % kod osoba koje su prestale pušiti. Također, redovita fizička aktivnost dovodi do smanjenja zaduhe, boljeg podnošenja napora, poboljšanja psihičkog stanja bolesnika i poboljšanja kvalitete života oboljelih od KOPB-a, kronične opstruktivne plućne bolesti.
Tjelesna aktivnost blagotvorno djeluje i na kosti te na zdravlje zglobova. Fizička aktivnost bitan je element u prevenciji osteoporoze i prijeloma, a preporučene vježbe su aerobne s opterećenjem koje uključuju mišićne skupine u ritmičkim pokretima. Takve vježbe izazivaju kontrakcije mišića i naizmjenično djelovanje sile na kosti čime kost dobiva informaciju da se na tom mjestu se treba pojačati. Dobar izbor tjelovježbe kod osteoporoze su brzo hodanje, nordijsko hodanje, ples, penjanje…
Kao i svaki početak, i ovaj može biti izazovan, ali potrebna je snaga volje i ustrajnost te strpljenje kako bi se zdrave životne navike inkorporirale u svakodnevnicu. Na početku nisu potrebne velike i drastične promjene u stilu života. Hodajte kad god je to moguće. Izađite jednu autobusnu satnicu ranije, parkirajte malo dalje, koristite stepenice umjesto lifta.
Dokazano je kako su se osobe koje su hodale pet puta tjedno u prosjeku po 30 minuta dnevno, riješile boli u leđima što nije zanemariva činjenica budući da rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu Lancet sugeriraju kako bol u donjem dijelu leđa pogađa više od polovice odraslih u razvijenim zemljama.
Životna dob nikako ne bi smjela biti opravdanje za nevježbanje. Tjelesna aktivnost nužna je za očuvanje pokretljivosti, snage, ravnoteže. Starenje je prirodan proces, a činjenica da postoji više od 300 teorija starenja, dokazuje da je to ujedno i kompliciran proces povezan sa čitavim nizom fizioloških promjena.
Neke od promjena su: gubitak mišićne mase (započinje već nakon 30. godine, a ubrzava nakon 60.) , gubitak koštane mase (kost se gubi pri brzini od oko 0,3 – 0,5 % godišnje nakon 40. godine starosti, a početkom menopauze gubitak kosti u žena se ubrzava kroz 5 – 7 godina na 3 – 5 % godišnje), smanjenje pokretljivosti zglobova, smanjenje ravnoteže i koordinacije pokreta (povećava se rizik od pada i ozljede) , povećanje tjelesne mase te usporavanje metabolizma.
Vježbanjem se može blagotvorno utjecati na sve navedene procese. Važno je prilagoditi intenzitet vježbanja pojedincu, bez obzira na dob, u skladu s njegovim mogućnostima.
Ma kakve odluke donijeli na kraju ove 2025. godine, zaposlenici Ljekarni Zagrebačke županije žele vam sretan i blagoslovljen Božić, te uspješnu i zdraviju Novu godinu!
Moja županija
Radioamater Željko Lah dobio nagradu za životno djelo Zajednice tehničke kulture
U županijskom proračunu za 2026. godinu za tehničku kulturu osigurana je 171.000 eura.
-
Vijestiprije 6 danaZadnja kupnja prije Božića – provjerili smo radno vrijeme trgovina
-
CityLIGHTSprije 3 danaGorička lovkinja Ana Bundalo: Obilazim čeke i hranilice u šumi, a pušku sam naslijedila od oca
-
CityLIGHTSprije 3 danaPolnoćka u župnoj crkvi Kravarsko
-
Vijestiprije 5 danaVažna obavijest za građane! Ovako VG Čistoća radi tijekom božićnih blagdana