Sport

U jednoj fotografiji objašnjeno je zašto je dobro da igraju domaći dečki

Matematički gledano, Gorica je na Poljudu imala za trećinu navijača više nego što bi imala da u kadru prve momčadi nije bio Zvonimir Josić! Doduše, ta je brojke s deset porasla na 15, ali svejedno je poruka jasna…

Objavljeno

prije 6 mjeseci

14. kolovoza 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dva mjeseca nakon što je redove HNK Gorice napustio Krešimir Krizmanić, igrač koji je simbolizirao sve ono što Gorica kao klub želi biti, na sceni su se pojavila – nova lica. Krizma je nakon sedam godina u prvoj momčadi, nakon ukupno 13 godina u dresu svoga kluba, odlučio otići za drugim izazovima, što je na kraju donijelo angažman u grčkoj OFI Kreti, a nasljednika je najmanje duplo više!

Zvonimir Josić i Stjepan Kučiš, ispričali smo već njihovu priču, domaći su dečki. Prijatelji od najranijeg djetinjstva, suigrači praktički cijeli život, u svim uzrastima HNK Gorice, u koju su stigli kao petogodišnji dječaci, jedan dva dana prije drugoga… Zajedno su i debitirali za seniore u utakmici protiv Varaždina, a tjedan dana poslije zajedno su nastupili i protiv Hajduka na Poljudu. U utakmici koja je donijela potvrdu onoga što smo već odavno znali: to je to!

Igrači koji su odrasli u omladinskog pogonu u seniorskoj momčad, ako je moguće i domaći dečki, a oba ta kriterija Josić i Kučiš ispunjavaju, ono je što se traži, ono što Velikogoričani žele od svoga kluba. U prvih sedam prvoligaških godina bilo je malo prostora za takvo što, Krešo Krizmanić bio je jedan od rijetkih takvih, zajedno s Matijom Dvornekovićem, ali od starta je bilo jasno kako su stabilizacija prve momčad i razvoj omladinske škole dva usporedna procesa.

Kažu da su za izgraditi ozbiljnog prvoligaškog igrača potrebna dva olimpijska ciklusa kvalitetnog rada kroz omladinsku školu, a to znači – osam godina. Ovo je osma prvoligaška godina HNK Gorice, prva bez Krizme, ali njegovi mladi nasljednici Joske i Štef pokazatelj su kako upravo započinje nova era. I dolazi vrijeme da u seniorskom nogometu vidimo sve dobro što se radilo u posljednjim godinama. Kučiš i Josić su prvi u tom nizu, u redu čekaju i Lovro Dukić i Fran Stunja, još od ranije prvotimac je Luka Vrzić, a u konkurenciji za momčad je i Fran Kasumović.

Svatko od njih imat će svoj put, svatko od njih morat će dokazati da ima kvalitetu potrebnu za igranje HNL-a, ali važno je da se nudi prilika. Danas za sve ove momke, sutra za momke iz “zlatne generacije”, koja je bila pionirski prvak Hrvatske, na koju se nadovezuje i sjajni mladi vratar Lovro Lojen, ali i još nekolicina igrača. Prilika, odnosno minute na terenu za ove danas izravna su poruka onima koji će doći sutra, a to je također važan detalj. Gorica dosad nije bila klub koji se “hrani” iz omladinskog pogona, nadamo se da će sad to postati.

Bude li doista tako, sve češće ćemo viđati scene poput one koja je zabilježena na Poljudu. Scene koja je istovremeno i simbolična i vrlo konkretna… Naime, na gostujućoj tribini splitskog stadiona bilo je ukupno 15 navijača Gorice. Njih točno trećina otpadaju na obitelj Zvonimira Josića, veselo i prigodno odjeveno društvo koje se okupilo na sudaru s Hajdukom. U prijevodu, matematički gledano, ulaskom jednog domaćeg mladog igrača u kadar seniora Gorica je dobila za trećinu više navijača nego što bi ih imala bez njega…

Simbolično je to zbog brojki o kojima govorimo, jer na ovako malom uzorku realno i nije problem biti trećina, ali zapravo puno govori. I objašnjava koliko je za klub dobro držati se postulata o kojima je ovdje riječ. Na domaćim utakmicama još će više rodbine, prijatelja i poznanika doći pogledati Zvonu, isto vrijedi i za Štefa, možda sutra i za Frana ili nekog četvrtog. I automatski je tu prisutna druga vrsta emocije, drukčija razina privrženosti klubu, jer dolje na terenu je netko tvoj, bio on sin, brat, unuk, nećak, prijatelj ili poznanik.

Nažalost, kad je Gorica u pitanju, brojke na tribinama najčešće nisu impresivne ni na domaćim utakmicama, pa bi se i u tom slučaju dogodio korak prema naprijed. Važan korak naprijed, onaj kojeg tako lijepo opisuje fotografija s Poljuda. Bobi, Dado, Danica i ekipa mogli bi dobiti sve brojnije društvo…

Sport

Novi Beli ili novi Mudri?! Goričku ofenzivu pojačao Nigerijac Wisdom…

Wisdom Aondowase Sule (22) novi je igrač HNK Gorice. Nigerijac je napadač koji se dobro snalazi i na krilnim pozicijama, a one koji nešto duže pamte možda će podsjetiti na neke likove iz prošlosti…

Objavljeno

prije 3 sata

29. siječnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dolazak novog igrača u HNK Goricu, 22-godišnjaka čije je puno ime Wisdom Aondowase Sule, vratio nas je nekoliko godina unatrag, na dva vrlo pamtljiva igrača iz goričke prošlosti. Prvi je Iyayi Believe Atiemwen, ubrzo prozvan Beli, jer punih osam godina nakon njega ponovno je u Goricu došao napadač iz Nigerije s prethodnim europskim iskustvom, a drugi je Ognjen Mudrinski, nezaboravni napadač kojeg su zvali Mudri. Dobre su šanse da će i Wisdom dobiti sličan nadimak…

Ne bi bilo loše da Wisdom Aondowase Sule napravi barem dio onoga što je u goričkom dresu napravio njegov sunarodnjak Atiemwen, danas igrač iračkoga kluba Al-Mina’a, a ne bi bilo loše ni da ima kvalitetu kakvu je imao Mudrinski, sa 34 godine igrač Dubočice iz Leskovca. Hoće li tako i biti, vidjet ćemo u razdoblju pred nama, a zasad o posljednjem pojačanju Gorice znamo da je igrao u Sloveniji, da može i na lijevo krilo i u vrh napada… Iz kluba su ga predstavili ovako:

“Mladi ofenzivac u Goricu dolazi na posudbu uz mogućnost otkupa ugovora, a riječ je o igraču koji se već afirmirao na europskoj sceni kroz nastupe u slovenskom nogometu. Sule u Turopolje stiže iz FC Kopera, a posljednju je sezonu proveo na posudbi u NK Aluminiju, za koji je postigao četiri pogotka u 15 nastupa te time skrenuo pozornost stručnih stožera nekoliko klubova.

Wisdom Aondowase Sule ima 22 godine i igra na poziciji središnjeg napadača, no po potrebi može odgovoriti zahtjevima i na krilnim pozicijama. Krasi ga izražena fizička snaga, brzina u tranziciji te osjećaj za prostor u završnici, što ga čini profilom napadača koji se dobro uklapa u zahtjeve modernog nogometa. Tijekom nastupa u slovenskoj ligi pokazao je konstantu i radnu etiku, a posebno se istaknuo borbenošću i željom za dokazivanjem.”

U samo nekoliko dana trener Mario Carević tako je dobio trojicu igrača, počevši od vratara Muhameda Šalihovića, preko francuskog ofenzivca Thea Eupallyja, zaključno sa Suleom, koji se već priključio treninzima s novim suigračima. Prva prilika za predstavljanje novih igrača bit će ogled s Hajdukom u subotu od 15 sati, možda već tad dobijemo priliku vidjeti koliko i što može “novi Beli”. Ili “novi Mudri”, to ćemo tek vidjeti…

Nastavite čitati

Sport

CITY ANKETA Reakcije Goričana na rukometno polufinale: Srce mi je stalo, ali nije mi žao!

“Presudan je psihološki moment…”

Objavljeno

prije 5 sati

29. siječnja 2026.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Hrvati su sinoć pobijedili Mađare i po deseti put u povijesti ušli u rukometno polufinale na Europskom prvenstvu.

Sada nas čeka ogled s Njemačkom – sutra u 17:45!

Pogledajte u videu reakcije Velikogoričana:

Nastavite čitati

Sport

Zlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…

Zlatko Petrac primio je nagradu za Životno djelo na svečanosti Zajednice sportskih udruga, pri čemu se lakoćom promovirao u najveću zvijezdu večeri. O njemu je pripremljen i kratak film…

Objavljeno

prije 5 sati

29. siječnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Bio je igrač, pionir Udarnika, a od 1979. i svoje tek osnovane NK Bune. Zadnji vezni, kasnije i desni bek, kaže sam nešto kao Hans-Peter Briegel… Bio je i trener, na bregima ga i dalje zovu Mr. 100% zbog “četiri od četiri” na klupi seniora, ali fokus je uvijek bio na klincima, među kojima su izrasli i igrači poput Nikole Raka, Jurice Kovačića i mnogih drugih. Bio je on i sudac, po tom dijelu mnogi ga možda i najbolje poznaju, jer sudio je sve živo, od HVIDR-e do polufinala Kupa između Hajduka i Osijeka…

Bio je, uz to, i simbol za NK Bunu, klub u koji je došao godinu dana nakon osnutka, a zadržao se sve do ovoga ljeta. Otišao je nakon što je klub ostvario povijesni uspjeh, prvi put ušao u najviši rang županijskog nogometa, potpuno ispuhan i izmoren stresom i dugogodišnjim angažmanom, ali ostat će još dugo znak jednakosti između njegova imena i NK Bune. Bio je, neizostavno je i to, organizator velikih nogometnih projekata, turnira poput čuvene Breške lige, ali i dviju velikogoričkih zimskih liga, u svim tim ulogama je onaj koji vuče, onaj kojem ništa i nikad nije teško…

Uz sve nabrojeno, nekako je i logično Zlatka Petraca pitati kako on sam vidi sebe.

– Hoćete iskreno? Vidim se kao konja! Meni je važan i klub, važna mi je i Breška liga, važne su mi zimske lige, volim suditi… U svemu tome najveću je žrtvu podnijela moja supruga, hvala joj na tome – reći će Zlatko u svom stilu.

A njegov stil je, znaju to svi koji ga poznaju, zajebancija. Zlatko je čovjek s kojim je i ugodno i zabavno biti u društvu, 62-godišnjak s energijom i duhom mladića u najboljim godinama, uvijek spreman baciti dobru foru. Baš uvijek. Čak i u trenucima kad prima nagradu za Životno djelo od gradske sportske Zajednice, kao što je bio slučaj u petak. Petrac je, posvjedočit će svi prisutni, razvalio. I, nimalo neočekivano, pretvorio se u najzabavniji, najšarmantniji, ali i najemotivniji dio ove svečanosti.

Nagradu mu je uručio gradonačelnik, u završnom dijelu programa, u funkciji šlaga na kraju, a kao uvertira je poslužio kratki filmić o svemu što je Zlatko Petrac napravio da bi zaslužio najprestižniju gradsku sportsku nagradu.

Dame i gospodo, prvi brk naših brega, Zlatko Petrac…

Nastavite čitati

Sport

‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’

Marko Pancirov (47) u ponedjeljak će povesti prvi trening NK Mraclina u pripremama za nastavak sezone. Vratio se u Mraclin nakon pet godina, u međuvremenu se promijenio Mraclin, ali i Pančo…

Objavljeno

prije 6 sati

29. siječnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pune četiri godine nakon što je iz njega otišao, rastavši se s NK Turopoljcem iz Kuča, Marko Pancirov vratio se u turopoljski nogometni svijet. Točnije, u taj živopisni svijet vratili su ga ljudi iz NK Mraclina, koji nisu previše dvojili nakon što je dosadašnji trener Saša Sabljak odletio prema Emiratima. Pančo je taman zaključio svoj poprilično dug, a još više uspješan mandat u NK Samoboru i kockice su se zapravo posložile same od sebe.

– U Samoboru sam proveo gotovo dvije i pol godine i za mene je to jedna jako lijepa priča. Mislio sam u nekim trenucima da ću tamo dočekati i penziju, ali pokazalo se još jedanput da ne ide to tako u nogometu, da planovi često ne vrijede i da su rastanci mogući i kad se čovjek najmanje nada. Vjerujem da sam iza sebe ostavio jako dobru momčad, možda i najjaču u 3. NL Centar, što je rezultat višemjesečnog rada i dobrog skautiranja, jer rekao bih da smo pogodili sa svim igračima koje smo doveli. I želim tim dečkima i klubu sve najbolje u budućnosti – kazao je uvodno Marko Pancirov i time ostavio prošlost iza sebe.

U Mraclinu je već započeo s vlastitim pripremama, odradio prve razgovore i dogovore, a igrače će okupiti 2. veljače, pet tjedana uoči starta nastavka prvenstva. I time otvoriti svoj drugi mandat na Grabi.

– Odluka nije bila teška. Mraclin je bio izuzetno korektan u pregovorima, a imamo i tu zajedničku povijest. Znao sam gdje dolazim, jer zajedno smo u jesen 2018. i započeli ovaj uzlet kluba. Sjećam se koliko je tad bilo teško dovesti igrača u Mraclin, a danas je potpuno druga priča. Igrači znaju što je i kakav je Mraclin, znaju kakva sloga, entuzijazam i ambicija vladaju u klubu, a u takvom okruženju svaki sportaš želi biti – uvjeren je novi trener Mraclina.

Prvi mandat okončao je nakon nepune dvije godine, nakon poziva iz NK Kurilovca, a u posljednjih pet i pol godina promijenilo se zaista puno toga.

– Da, promijenilo se dosta toga, i to na bolje. Mraclin je stabilan član 4. NL, a postoji i ambicija da se promijeni rang u kojem klub nastupa. Trenutačno smo po rezultatima i tablici u borbi za ostanak, situacija je takva, ali svi zajedno voljeli bismo pokušati ući u borbu za viši rang već sljedeće sezone. Međutim, o tom potom. U proljeće svakako možemo napraviti iskorak, uz želju da što prije osiguramo ostanak i stvaramo kadar za tu sljedeću sezonu, za najviše ambicije – otkriva Pančo, svjestan i sam da bi to za klub poput Mraclina bio velik i zahtjevan iskorak.

– Mogu se djelomično složiti s onima koji kažu da je ovaj rang po mjeri za Mraclin, jer ipak je to selo… S druge strane, Mraclin klub ima posloženu školu nogometa, ima poligon za trening, ukupno gledajući ima jako dobre uvjete, a oni će biti još i bolji, budući da su neki radovi već u tijeku, a neki u planu. U tom smislu Mraclin ne zaostaje za klubovima iz višeg ranga, a i po putovanjima je to čak jeftinija liga od ove u kojoj smo trenutačno… Kad se sve zbroji i oduzme, ne vidim ništa loše u toj ambiciji ljudi iz kluba.

Za prvu ruku, naravno, trebat će promijeniti tijek ove sezone. Kadar koji je sam po sebi bitno bolji od desete pozicije, na kojoj Mraclin zimuje, a stigla su i pojačanja, igrači koji će i proširiti kadar i donijeti dodatnu kvalitetu.

– Iskreno, nisam iznenađen što je došlo do rezultatskog pada. Iako je Mraclin prošle sezone bio treći, sad je jasno da se kadar morao značajnije osvježiti, što je pogotovo došlo do izražaja nakon što su početkom jeseni tri-četiri igrača odustala, zbog čega se došlo i u stisku s brojem igrača… Ništa neočekivano, uvijek se može dogoditi slabija sezona, pa čak i klubu poput Mraclina, koji je stabilna konstanta u ovoj ligi – ističe Pancirov.

Bruno Dandić i Joža Domitrović bili su u Mraclinu i u njegovu prošlome mandatu, a i većina ostalih igrača prošla je kroz njegove ruke.

– Tako nekako, jer velikoj većini sam bio trener ili u mlađim uzrastima ili u seniorima. Prema onome što znam o njima, Mraclin s ovom ekipom pripada u prvih pet-šest momčadi, ali vidjet ćemo tek koliko su se ti dečki možda i promijenili kroz godine, odnosno koliko će ova skupina igrača dozvoliti da se njima upravlja. Ja momčad želim utreninrati, pripremiti, posložiti, za neke stvari kod mene nema alternative, i važno je da igrači to prihvate. Koliko ih znam i poznajem, vjerujem da će to dobro funkcionirati.

Od svog prethodnika Sabljaka naslijedio je datum okupljanja i većinu pripremnih utakmica, a još jednu je i dodao.

– Krećemo u ponedjeljak, trenirat ćemo četiri puta tjedno, a odigrat ćemo i šest utakmica. To nije malo, ali svjesno sam išao na taj broj jer želim svakome dati jednaku priliku, odnosno dovoljno minuta da igrače mogu upoznati, vidjeti sve njihove mogućnosti. Igrat ćemo protiv Jelačića, Kralja Tomislava, Španskog, Poleta SK, Save Strmec i Tomislava Radnika, bit će dovoljno prostora za sve, a to mi je posebno važno. Nerijetko se događa da i onaj 22. igrač u rosteru postane važan, zato o svakom igraču želim voditi računa – govori Marko.

Trenersku karijeru počeo je Pancirov još kao igrač, kad je u svojoj Velikoj Mlaki vodio sve mlađe selekcije, od limača do juniora, a čak je i seniore vodio u funkciji trenera-igrača. Slijedile su nakon toga epizode u Turopolju, Gradićima, u školi Kurilovca, Gorice i Hrvatskog dragovoljca, da bi u jesen 2018. preuzeo Mraclin. Kurilovec je preuzeo u proljeće 2021., nakon toga vodio je i Turopoljac, Zelinu, Zelengaj i Samobor. Trenerska je to karijera s puno stanica…

– Kad pogledam unatrag, reći da je u svakom slučaju bilo zanimljivo! Svaki klub u kojem sam bio donio je nešto svoje i meni dao veći nivo iskustva – počinje ovaj dio priče Pancirov, ne skrivajući da se na cijelom tom putu rađalo i dosta frustracija.

– Dosta sam ambiciozan, dosta ulažem u sebe, dosta sam posvećen, i često me frustriralo to što sam vidio da jako teško možeš ići prema naprijed. Bez obzira na rad, na rezultate, gotovo je nemoguće iskoračiti u više rangove, na više razine. To nije samo moj problem, razgovaram često i s kolegama o tome, mnogi od njih imaju sličan problem, jako je teško dobiti priliku. Evo, i u Samoboru sam napravio dobar posao, klub koji se borio za ostanak doveo sam do borbe za titulu, promovirao 25 igrača iz omladinske škole, osvajao i trofeje u županijskom i samoborskom kupu, ali ja sam i do Samobora došao kao trener prstića i kadeta! Uvijek sam se borio kroz svoj rad, bez ičije pomoći ili “poguranca”, ali sve više shvaćam da je na taj način nemoguće ići prema gore… Evo, i nakon rastanka sa Samoborom, uz Mraclin, javili su se jedino još iz Poleta Sv. Klara, drugi nitko.

I ovoga puta je, gledajući rangove, otišao korak prema dolje, iz četvrtog u peti rang, ali to ne znači da neće krenuti u ovaj projekt s istom energijom i posvećenosti, da neće svaki trening biti isplaniran do posljednjeg detalja.

– Drukčije ni ne znam. Ponavljam opet, imamo dobru momčad, jako dobre uvjete i vrlo poticajno okruženje, a zbog svega toga sam veliki optimist. Idemo raditi! – zaključio je Marko Pancirov.

Neka pripreme počnu…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Nogometaši Bana Jelačića započeli s pripremama za proljetni dio prvenstva

Objavljeno

prije 9 sati

29. siječnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Igrači Bana Jelačića iz Vukovine krenuli su jučer (srijeda, 28. siječnja 2026., početak u 18 sati) s pripremama za proljetni nastavak prvenstva u Premijer ligi Zagrebačke županije. Trener Tomislav Škrinjarić je na kraćem sastanku u klupskom prostoru održao s igračima kraći sastanak i saopćio raspored događanja u pripremnom periodu.