Naselje Kuče i ove je jeseni istaknulo ono najbolje od truda domaćica, koje su s pažnjom pripremile kolače, kiflice i bučnice, te uredile predivan ambijent kod stare škole pod nazivom “Jesen f Kuča”. Bučnice su danas u posebnom fokusu, budući da je žiri odabrao “kraljicu”. 

Manifestaciju organizira drugu godinu za redom Udruga žena Kuče uz pomoć svojih vatrogasaca, plemenitaša sučije Kuče, umirovljenika i ostalih mještana. 

-Prezadovoljni smo odazivom i gostiju ali i mještana koji do sada nisu sudjelovali u aktivnostima našega mjesta, pridružuju nam se i žele pokazati što oni znaju i mogu, a bojim se da nam je već ove godine prostor postao premali! Cijeli događaj prate i naši lokalni tamburaši i gosti iz KUD-a Šiljakovina. Osim naših žena, za natjecanje za najbolju bučnicu prijavile su se i žene iz Rakitovca, Kozjače, Buševca… – ispričala nam je Nataša Đuračić, članica udruge. 

Kroz dvorište stare škole prošao je velik broj domaćih, ali i posjetitelja iz Zagreba, pa i iz Šibenika, koji su uživali u domaćim delicijama, kotlovini i pečenom odojku s grahom, roštilj dok su najmlađi bili vrlo aktivni u radionicama i trošenju energije na napuhancu. 

-Došli smo na poziv naših prijatelja i ugodno smo iznenađeni, prvi put smo tu. Oduševljeni smo – rekli su kratko supružnici Stipe i Ana Marija Vlahov iz općine Bilice pokraj Šibenika i požurili isprobati jela našeg podneblja. 

Cilj je, ističu iz udruge, revitalizirati prostor stare škole koju je dao izgraditi Franji pl. Lučić, te podsjetiti mlade generacije da je to bilo mjesto gdje su njihovi preci učili pisati i računati. 

-U planu nam je u budućnosti organizirati “Dane Franje Lučića” i etno izložbe kako bi ovo zdanje bilo živo i za generacije koje dolaze – dodala je Đuračić. 

Predsjednica udruge žena Kuče Zora Ištvanek ispričala je kako je sve rađeno njihovim rukama. 

-Uređivale smo prostor, pripremale s našim dečkima tri vrste jela, domaće kolače i pekle smo bučnice zajedno. Ispekle smo ukupno 15 protvana, tako da ima za sve! – rekla nam je Zora. 

A kad smo kod ruku, svoje rukotvorine izložili su brojni izlagači, poput Suzane Križanić iz Lukavca koja izrađuje figurice od gipsa. 

-Izrađujem od gipsa sezonske ukrase, božićne, za razne prigode, anđele, a za danas sam pripremila jesensku ponudu, kao što su ove male buče. Možete sve naći na društvenim mrežama Suzyni anđeli. Sve je ručni rad, od gipsa koji se suši na zraku i nakon toga boja akrilnim bojama – ispričala je Suzana kojoj je hobi prerastao u posao i time se bavi već 10 godina. 

U toploj, jesenskoj atmosferi stručni žiri je imao težak zadatak – odabrati najbolje pripremljenu bučnicu – savijaču od sira u kombinaciji s “bučinim mesom”. 

Čini se da su domaćice iz Kuča majstorice u pripremi ovog tradicionalnog jesenskog slanog kolača, jer je prvo mjesto odnijela upravo “lokalna” bučnica Dubravke Đurašin iz Petrove ulice iz Kuča, koja kaže kako nema posebnog tajnog recepta. 

-Nema tajne, tijesto se mora dobro razvući. Vuče se i vuče, i onda sam punila filom od jaja, vrhnja, sira i buče – rekla je skromno Dubravka, no svi koji su degustirali rekli su isto – ovo je raj za nepce i vraća nas u djetinjstvo. 

Drugo mjesto pripalo je Jadranki Krumpak dok je na trećem mjestu ove godine bučnica koju je ispekla Sandra Romac. Nagrade je dodijelila izaslanica gradonačelnika Grada Velike Gorice Krešimira Ačkara, Ivana Belošević, inače vijećnica u Gradskom vijeću. 

Detaljno osmišljen ambijent, lokacija, atmosfera, hrana koja mami na prvi pogled – sve je to pun pogodak za vratiti se u Kuče, gdje se uvijek osjećamo “kao doma”.

(Razgovor i foto: Gianna Kotroman) 

FOTO Galerija:

Dan ružičaste vrpce u Velikoj Gorici obilježen je danas (subota, 04.10.2025.) u organizaciji Udruge ‘Edukacijom protiv raka dojke’ Zagrebačke županije. Predsjednica Udruge Đurđa Dehin kratko se obratila učesnicima povorke ispred sjedišta Udruge (Zagrebačka 6), spomenula dobar rad proteklih godina, a prepoznatljivost se, između ostalog,  manifestira svake godine sve dužom kolonom potpore.

Velika Gorica, 04.10.2025. Dan ružžičaste vrpce u Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.10.2025. Dan ružžičaste vrpce u Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.10.2025. Dan ružžičaste vrpce u Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Predsjednica Dehin i gradonačelnik Krešimir Ačkar predvodili su povorku, koja je prošetala od Zagrebačke 6 do Pučkog otvorenog učilišta gdje je uslijedilo skupno fotografiranje.

Velika Gorica, 04.10.2025. Dan ružžičaste vrpce u Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.10.2025. Dan ružžičaste vrpce u Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.10.2025. Dan ružžičaste vrpce u Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obilježavanje Dana ružičaste vrpce ima za cilj upozoriti na važnost ranog otkrivanja raka dojke, jer se u 98% slučajeva može izliječiti. Rak dojke najčešći je zloćudni tumor kod žena u svijetu i u Hrvatskoj, a broj oboljelih raste neovisno o dobi. Uvijek iznova naglašava se važnost pravovremenih pregleda, jer ”pregledi spašavaju život”.

Velika Gorica, 04.10.2025. Dan ružžičaste vrpce u Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.10.2025. Dan ružžičaste vrpce u Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.10.2025. Dan ružžičaste vrpce u Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

”Spriječiti nastanak raka dojke nije moguće te upravo stoga je neophodno što ranije otkriti bolest. Preko 90% bolesnica s rakom dojke može se izliječiti ako se dijagnoza bolesti postavi u ranom stadiju i ispravno liječi. Petogodišnje preživljavanje je u tom slučaju 97%. Mamografijom, koja se preporučuje kao metoda za probir (engl. screening), može se otkriti rak dojke do dvije godine ranije nego što tumor postane dovoljno velik da se može napipati.” (izvor: HZJZ)

Galerija fotografija

Povodom Svjetskog dana cerebralne paralize, koji se obilježava u ponedjeljak 6. listopada, Udruga Suncokret plus iz Velike Gorice jučer je organizirala simboličnu šetnju gradom. Cilj akcije bio je podizanje svijesti o osobama s cerebralnom paralizom i poticanje inkluzije u zajednici.

Cerebralna paraliza (CP) skupina je trajnih poremećaja pokreta i držanja tijela uzrokovanih oštećenjem nezrelog mozga, najčešće prije, tijekom ili neposredno nakon rođenja. Stupanj teškoća može se znatno razlikovati, od blagih motoričkih poteškoća do ozbiljnijih ograničenja u svakodnevnom životu. Osim na kretanje, CP može utjecati i na govor, vid, sluh te intelektualne funkcije.

Unatoč izazovima, mnoge osobe s cerebralnom paralizom žive ispunjen, aktivan i produktivan život. U tome im važnu ulogu imaju obitelj, zajednica i stručne službe, kao i društvena svijest o važnosti podrške i uklanjanja prepreka. Upravo je na tu potrebu Udruga Suncokret plus željela podsjetiti svojom akcijom.

Tijekom šetnje, članovi udruge i volonteri dijelili su prolaznicima zelene balone s priloženim porukama podrške. Zelena boja, prepoznatljiv simbol Svjetskog dana cerebralne paralize, i ove je godine nosila poruku zajedništva i razumijevanja. Nakon šetnje, sudionici su se okupili u prostorijama udruge, gdje su razgovarali o svakodnevici osoba s cerebralnom paralizom, izazovima, ali i važnosti stvaranja inkluzivnog društva.

“Male promjene u zajednici donose velike promjene u životima pojedinaca. Obilježavanje Svjetskog dana cerebralne paralize nije samo podsjetnik na poteškoće – to je prilika da slavimo snagu, upornost i različitosti”, poručili su iz Udruge.

Pobjedom protiv Zagreba košakaši Gorice izborili su finale Kupa Krešimir Ćosić – Regija Centar. Lijepa je to nagrada za trenera i njegove igrače uoči nadolazećeg prvenstvenog starta. U kultnom Trnskom igrači trenera Damira Miljkovića sa 79-65 svladali su Zagreb i izborili finale, u kojem ih u nedjelju od 17 sati na domaćem parketu, u Gradskoj sportskoj dvorani, očekuje susret protiv Mladosti.

Boljim ulaskom u utakmicu sredinom druge četvrtine naša je momčad povela 24-11, no domaći košarkaši serijom 14-0 nakratko su poveli (25:24). Ipak, do odlaska na veliki odmor minimalna prednost je na strani Gorice (33-32). Nastavak susreta protekao je konstantnoj prednosti naših košarkaša, koji su otpor domaćina slomili u posljednjih pet minuta, u kojima su došli do uvjerljive +14 pobjede (79-65).

Naše strijelce predvodio je Borna Dramalija s 24 poena, Ante Mašić je pridodao 14, dok je Kristijan Šutalo susret završio s 11 ubačaja. Kod Zagreba dvocifreni Leblanc (14), Ćutuk (11), Jelenek (11) i K. Joksimović (10).

KUP KREŠIMIR ĆOSIĆ – REGIJA CENTAR, POLUFINALE
KK ZAGREB – KK GORICA 65:79 (11:17, 21:16, 14:21, 19:25)
KK ZAGREB: Leblanc 14, Ćutuk 11, Jelenek 11, K. Joksimović 10, D. Joksimović 8, Žarković 7, Butorac 4, Džambo, Bagarić, Marić, Car. TRENER: Ante Samac
KK GORICA: Dramalija 24, Mašić 14, Šutalo 11, Miloloža 8, Pavlic 8, Validžić 6, Turić 4, Kuzmić 4, Bljaić, Gluhak, Gruja, Ninić. TRENER: Damir Miljković

Potpisnik ovih redaka ispratio je svoju suprugu u utorak, 30. rujna, u večernjim satima, na uobičajeno zborno pjevanje u KUD Novo Čiče. A onda je neočekivano dugo čekao da se vrati!

– Naš istaknuti i najstariji član zbora Franjo Janković slavi(o) je 90. rođendan i bilo nam je super. Nazočio je i predsjednik KUD-a Stipo Duvnjak. Treba to doživjeti, neka naš Franjo samo poživi još puno ljeta pjesme i veselja – kazala mi je supruga Ana nakon povratka.

Iduće jutro, pak, nenadana posjeta Đure Mesića, autora nedavno objavljene monografije o Novom Čiču.

– Mato, znaš li da ti je sumještanin Franjo već proslavio 90. rođendan, a eno ga doma još tulumari?! Idemo ga posjetiti! – predložio je Đuro, a takav prijedlog se ne odbija.

I zaista, Franju smo zatekli na njegovu ranču kako vani timari svoju ljubimicu mica macu.

Bio je tu i sin Damir, nasmijan mu i gostoljubiv.

– Tata, stigli su gosti i čestitari. Idemo u kuću, ajde pričaj malo o svojih 90…

Nakon što smo ljubezno odbili “jednu ljutu”, Franjo je, bistrog i veselog pogleda te jasne misli, krenuo kronološki.

– Od majke Ane i oca Stjepana, rođen sam 30. rujna 1935. u mjestu Vranovci nedaleko Slavonskog Broda. Rano sam ostao bez roditelja i već 1947. godine morao sam preseliti u Požegu u internat, odnosno đački dom. Tri godine kasnije nova destinacija bio je Slavonski Brod, gdje sam 1953. godine u poznatom poduzeću “Đuro Đaković” završio školu za kovinotokara i tu ostao raditi devet godina – otkrio je kao iz rukava Franjo na početku razgovora, bez ikakvih dodatnih pisanih pomagala.

Mladi majstor Franjo zaposlio se u “Đuri Đakoviću” i ondje proveo devet godina prije odlaska u Zagreb

Svaka čast, svjedoči to i iduća super precizna rečenica!

– U Zagreb sam se preselio 15. svibnja 1962. i zaposlio se u MEBI, tvornici mjernih instrumenata u Fijanovoj ulici. Sedam godina kasnije, 1969., imali smo integraciju s OKI-jem. Tri godine radio sam i u Njemačkoj, a u mirovini sam od 1. ožujka 1991. godine – govorio je vrlo precizno o svojem radnom vijeku još uvijek vitalni Franjo.

Cijeli radni vijek proveo je uz strojeve, a ni danas mu nije problem navratiti do radionice i stati za tokarilicu…

Slavljenik nije zaboravio ni svoju obitelj.

– Oženio sam suprugu Mariju daleke 1961. godine, a svadba je bilo u Vinkovcima. Odgojili smo sina Damira i kćerku Željku. Imam četvero unučadi i šestero praunučadi. U Novom Čiču smo od 1994. godine i živimo na Zavrtnici 67. Kuću smo gradili više godina i sretni smo ovdje. Imamo određen mir, a osima pjevanja u KUD-u uživam šetajući i drugim aktivnostima. U lijepoj uspomeni su mi i dani provedeni u Velikoj Gorici, na Visokom Brijegu, od 1975. do odlaska u Novo Čiče 19 godina kasnije – prisjeća se samozatajni gospodin Janković.

Zanimalo nas je čime se još bavio kroz život.

– U rodnim Vranovcima bio sam član nogometnog kluba koji se tada zvao Bratstvo. Bilo je u mladim danima i ribičije, a dok sam živio u Zagrebu djelovao sam kao član Uprave boksačkog kluba Metalac. I evo me sad u KUD-u Novo Čiče, prošao sam put od boksa do pjevača – uz smiješak će naš slavljenik, koji ima i jedan mali svakodnevni ritual.

– Žlica kestenova meda, a zatim jedna rakija! To je obavezno, svako jutro. Ali ne dvije, samo jedna rakijica – šarmantno otkriva Franjo.

A kako je proteklo slavlje povodom rođendana kojeg bi većina nas itekaka voljela doživjeti?

– Slavilo se u krugu obitelji, rodbine iz Slavonskog Broda te prijatelja iz Novog Čiča i okolice, uz iće i piće, pjesmu i ples. Bila je živa glazba, a lijepo i svečano bilo je i u društvu mojih prijateljica i prijatelja sa zbora KUD-a Novo Čiče – zaključio je vitalni 90-godišnji Franjo Janković za City portal.

Na kraju, i mi sa City portala pridružujemo se čestitarima i najljepšim mogućim željama Franji Jankoviću!