Stanovnici Lukavca i Pokupskog ostat će bez električne energije početkom idućeg tjedna zbog planiranih radova na elektroenergetskoj mreži.

Prema najavi, u utorak, 30. rujna, od 8:30 do 13 sati, bez struje će biti cijelo naselje Lukavec. Dan kasnije, u srijedu, 1. listopada, od 9:30 do 13:30 sati, električne energije neće imati dio Pokupskog, točnije Pokupsko polje (kućni brojevi 12, 14 i 16) te Božurići u cijelosti.

Iz HEP-a napominju kako se radovi odgađaju u slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta.

Velika pobjeda u Maksimiru odavno je arhivirana, u ladicu “bilo pa prošlo” već je smještena i pobjeda protiv Slaven Belupa u povratku na domaći teren, a na istom tom terenu ove će se nedjelje tražiti nastavak sjajnoga goričkog niza. U grad stiže Osijek, a Gorica goste iz Slavonije čeka spremna.

– U dobrom smo nizu, u dobrom smo ritmu… Naravno da se ne zadovoljavamo s trenutačnom situacijom, ali ona nam svakako daje za pravo da se možemo nadati dobrim rezultatima i u utakmicama koje slijede. Očekujem od momčadi maksimalan angažman i posvećenost, a bude li tako, sve će biti u redu. Moramo nastaviti na isti način kao dosad, ali ja opet na neke stvari gledam kritički. Ima detalja u kojima moramo biti bolji, ali to neka ostane između mene i momčadi – kaže trener Mario Carević.

Unatoč dvije vezane pobjede, koje su Goricu podigle na četvrto mjesto na tablici, od euforije nema ni E.

– Ne, nismo euforični, a za to je zaslužna ova grupa igrača. Karakter ove grupe je zaista fenomenalan, a potrebe za smirivanjem možda je više bilo nakon pobjede protiv Dinama. Međutim, momci su i nakon toga odgovorili stvarno ozbiljno na sve zahtjeve, fokus je bio izvrstan. Svjesni smo da je vrlo lako ući i u nekakav negativan niz, ne daj Bože da se to dogodi, ali svjedoci smo koliko je liga izjednačena. Vidjeli ste da je i Vukovar pobijedio Rijeku, svi su u nekoliko bodova, sve to stane u jednu ili dvije utakmice. Uđeš li u lošiji ritam, možeš značajno pasti na tablici, ali nastavimo li ovako, možemo očekivati i još bolju poziciju na tablici. Ali rana je faza prvenstva, mi stvarno moramo ići iz utakmice u utakmicu, koliko god to zvučalo kao fraza ili floskula. Idemo se najbolje moguće pripremiti za Osijek, pa ćemo se imati pravo nečemu nadati – miran je i staložen Carević.

Jedna promjena u prvih 11 sigurno će se dogoditi, budući da u kadru nisu ozlijeđeni Vanja Pelko, ali i fenomenalni Iker Pozo, Španjolac koji je možda i najveće otkriće ove sezone. Za širu javnost, za trenera i ne toliko…

– Trenirao sam ga u Šibeniku, postoji razlog zašto smo ga doveli i naravno da on meni nije iznenađenje. Vrlo dobro znam njegove kvalitete, za mene je on jedan od najboljih igrača u toj prvoj fazi, u otvaranju igre. Pod pritiskom je fenomenalan, izlazi iz situacija jedan na jedan, jedan na dva i jedan na tri bez ikakvog rizika, sa stilom, a kad dođe gore, zna i zabiti, asistirati, ima rješenja… Imamo vrhunske vezne igrače, na lopti smo stvarno jaki, a ja tražim balans, jer ne možemo igrati samo s majstorima, treba mi i dinamike, brzine, intenziteta i dubine prema naprijed, ali Pozo nam jako puno znači u izgradnji napada. Daje nam mir, jer čim nisi u riziku, možeš dizati veći broj igrača prema gore, a to nam je i cilj – objašnjava Carević.

Nekoliko je igrača u konkurenciji da zamjeni Poza ove nedjelje i tko god to bude, morat će biti na visokoj razini. Naime, s druge strane je protivnik koji ne stoji osobito na tablici, ali Osijek na terenu pokazuje puno više nego što se to može iščitati na tablici.

– Naravno da stanje na tablici nije potpuno realno, to je momčad koja ima ogromnu pojedinačnu kvalitetu, igraju stvarno dobar nogomet, a zašto ne pobjeđuju u kontinuitetu, nemam pojma. Više smo okrenuti sebi, no znam da nas čeka baš teška utakmica, kao i sve ostale do sad. Moramo uložiti maksimalan napor ako želimo nešto uzeti – svjestan je Carević.

Osijek stvara jako puno prilika, izrazito puno ih i promašuje, ali nešto slično može se reći i za Goricu. Po kreiranim velikim prilikama naša je momčad najbolja u ligi, ali najviše su ih Goričani i propustili realizirati.

– Veseli me što stvaramo prilike, veseli me kad dolazimo gore, imamo velik broj ulazaka u šesnaesterac i udaraca na gol, ali sam itekako svjestan da bi trebali biti konkretniji. Uzet ću tu veći dio odgovornosti na sebe, iako ima tu i malo individualnosti, ponekad i lošijih odluka, a to je teško trenirati. Međutim, potenciramo to, komuniciramo, igrači su svjesni da velik broj tih izglednih situacija ne dovedemo do kraja. Volio bih da to radimo bolje i nadam se da ćemo napredovati u tom segmentu – kaže Carević.

Gorički autobus bit će parkiran na Gradskom stadionu još neko vrijeme, sve do početka prosinca, budući da nam čeka još osam utakmica doma zaredom! Dobar je to niz i za privlačenje ljudi na tribine, koje su prošlog vikenda bile jako lijepo popunjene. I trener i igrači, naravno, navijaju da tako bude i ovoga puta.

– I meni i igračima puno je bolji osjećaj kad su tribine popunjene. Stvarno se nadam da će doći isti ili sličan broj ljudi, jer to nam zbilja znači. Mislim da su momci zaslužili pozornost i zbog rezultata i zbog načina na koji igraju – zaključio je Carević.

S obzirom na viđeno u posljednjih nekoliko kola, ali i na izostanke, prvih 11 Gorice za Osijek moglo bi izgledati ovako nekako:

Matijaš – Perić, Filipović, Leš – Trontelj, Kavelj, Pršir, Čabraja – Fiolić, Pavičić (Bakić) – Čuić

Relativno brzo dalo se primijetiti da je brza, okretna, puna energije, čak je i pobjeđivala na dječjem krosu kao curica, a na rukometu je završila s devet godina. Sad ima 14 i pol, ide još i peta godina u rukometu, a ja joj samo govorim da ne odustaje, da se u ono što je odabrala daje sto posto…, priča nam Saša Sabljak, jedan od sad već kultnih likova u turopoljskom nogometu, dok dogovaramo snimanje novog nastavka serijala “Sport Zagrebačke županije”.

Glavna tema je njegova Luana, starija od dvije kćeri, i to iz najmanje dva razloga. Prvo, zato što je mala top talent, rukometašica ŽRK Udarnika i reprezentativka u U-15 selekciji. Drugo, zato što Luana baš i ne bi da pričamo pred kamerama.

– Ništa ne brini, riješit ću ja to s njom… – sa smiješkom je obećao tata Sale, aktualni trener Mraclina, ali i puno više od toga.

Sabljak je kao nogometaš krenuo u Radniku, sudjelovao je u onih rekordnih 0-10 na Poljudu kao 16-godišnjak među seniorima, pa seniorsku gradu nastavio graditi u Segesti, češkoj Viktoriji Plzen, Hrvatskom dragovoljcu, u dva grčka kluba, pa sve skupa okončao doma. Bio je dokapetan one Gorice koja je osvojila drugu ligu u proljeće 2011., bio je kasnije i u Kurilovcu, Dinamo Hidrelu i Jelačiću, trajao je kao igrač do četrdeset i četvrte, a usporedno je gradio i trenersku karijeru, u kojoj je bio pomoćni trener Gorice, a danas je prvi suradnik Krunoslava Rendulića.

Dok čekaju angažman nakon povratka iz Azerbajdžana, Sale je odlučio prihvatiti poziv iz Mraclina, vratio se u velikogorički i županijski sport, a sad tu više nije sam. Tu je i Luana, cura o kojoj se priča, reprezentativka. Baš kao i tata Sale nekoć. Sabljak je, naime, bio dio hrvatske reprezentacije od uzrasta U-15 sve do U-21, pod Ivom Šuškom, u društvu tipova kao što su Tudor, Leko, Šokota, Smoje, Pletikosa, Balaban…

– Nije bilo pregovora, samo je obaviještena kad krećemo – objasnio je tata tijek “pregovora” s kćeri o debiju pred kamerama.

Na terenu je, naravno, Luani puno lakše i prirodnije nego na kauču tamo neke emisije, ali opustila se i ona s vremenom, a pomogao je i stari Sale. Kako je sve to ispalo? Ovako nekako…

→S Emanuelom Starčevićem razgovarala: Gianna Kotroman

Najpoznatija izreka o gljivama “Sve su gljive jestive, ali neke samo jednom”, uz svoju duhovitu poruku, upozorava u biti na opasnost od trovanja nejestivim, odnosno otrovnim gljivama. 

Jesensko razdoblje, zbog češćih oborina koje pogoduju njihovom rastu, obiluje rastom gljiva, a pretpostavlja se da u svijetu postoji oko milijun i pol vrsta, od kojih je znanstveno opisano tek oko 70 tisuća. Inače, gljive ne pripadaju ni skupini biljaka ni životinja, već su to posebne vrste heterotrofnih organizama, koji su najrasprostranjeniji živi organizmi na Zemlji. 

Foto: Matea Brenčić

Gljiva na tanjuru – kod Kineza već 1000 godina, u Egiptu i Rimu servirana samo kraljevima 

Dok su u starom Rimu i Egiptu rezervirane bile samo za kraljeve i bogataše, gljive su danas postale namirnica koja se može nabaviti u svakoj trgovini. Kako uzgajati gljive Kinezi poznaju već tisuću godina, a u Europi je uzgoj šampinjona potaknuo francuski kralj Louis XIV.   

Gljive su i u turopoljskoj prošlosti, kada su ljudi živjeli oskudno, bile cijenjena namirnica. I besplatna. Njome su nadopunjavali svoju jednoličnu prehranu. 

Foto: Emanuel Starčević

-Ponajviše o gljivarenju sam naučio od pokojnog Ive Cekovića koji je bio cijeli svoj život lugar i stvarno je bio jedno vrelo informacije i znanja koje mi je prenio. Gljivarenje je bila jedna usputna djelatnost kojom se se bavili djeca, mladi i odrasli. I nekako vrganji i mliječnice su bile uobičajene u prehrani, pa onda i bukovače, posebice zimi kada su druge gljive rijetke – započeo je svoju priču Emanuel Starčević iz Dubranca, inače vlasnik OPG-a i strastveni gljivar-hobist koji nam je otkrio detalje o svijetu gljiva našeg podneblja. 

-Koristi od gljivarenja ima puno. Na primjer, vole vas svi susjedi koji vole jesti gljive! Njima obogaćujete svoju prehranu, jer ti neki sastojci, minerali koje imaju  gljive nemaju nigdje drugdje, a nama su potrebni. I ono što je najvažnije, potraga za gljivama izvlači vas u prirodu da budete zdravi, čili, orni, i onda zavolite i prirodu i gljive – priča Emauel i podsjeća kako su gljive uvijek bile misterij, zato što nisu bile jednostavne za uzgoj.  

Foto: Matea Brenčić

-Iako su još Rimljani znali uzgajati neke vrste, recimo od svježeg stabla napravili su dasku i stavili zrele jablanovače, pokrili slojem zemlje od par centimetara i te gljive su onda rasle. Sličan je način za bukovače, a za brestovače je bio jedan način da se one operu u vodi i onda se tom vodom zalije panj i brestovače bi rasle. Može se uzgojiti čak i vrganj na hrastu, recimo, a moguća je i simbioza lješnjaka i tartufa – otkriva nam gljivar. 

Za gljivarenje je potrebna dozvola? 

Od Starčevića smo doznali da biste trebali izvaditi dozvolu za odlazak u šumu u berbu gljiva, koja je besplatna i može se dobiti putem aplikacije.  

-Na taj način se dobiva povratna informacija koliko ima sakupljača gljiva u Hrvatskoj i koliko se gljiva prikupi tijekom godine, jer znamo da je u svemu, pa tako i u gljivarenju, potrebno imati savjest i držati se zakona, pravila i etike – upozorio je Emanuel. 

Foto: Emanuel Starčević

Riječ je o poštivanju ekosustava u koji kročite i iz kojeg iznosite gljive, odnosno da se s pažnjom odnosite prema staništu gljiva kako ga ne bismo uništili. Emanuel savjetuje da svaku treću zrelu gljivu ostavite na staništu, tako da se ona ima prilike razviti i razmnožavati se. Osjećat ćete se ponosno, jer vam je šuma dala urod, a osigurali ste plodove i u budućnosti. 

-To je poštivanje gljivarske etike, ističe Starčević i objašnjava kako je do 3 kilograma za domaće potrebe ili do 10 kilograma ako ste komercijalni sakupljači, optimalno za obje strane – čovjekove potrebe i prirodnu ravnotežu. 

Gljiva je lijek, no… 

Svaka gljiva je posebna, a pripremljena za jelo ona je i obrok i začin i lijek, no treba biti vrlo oprezan tijekom berbe, jer znamo da obzirom na sličnosti među vrstama, lako može doći do zabune a tada i do neželjenih posljedica, od lakših probavnih poteškoća do trovanja. 

Foto: Emanuel Starčević

-Kod pojedinih vrsta gljiva simptomi se pojavljuju vrlo brzo, no moramo uzeti u obzir da neke vrste poput Kokice ljudima samo teže padnu na želudac, i nisu otrovne. No, recimo ako ne znate raspoznati gljive i pojedete zelenu pupavku, nećete odmah osjetiti trovanje. Njen otrov djeluje tek nakon nekoliko sati od konzumacije, a još je zanimljivije da postoji vrsta otrovne gljive koja razvija simptome tek nakon više od 20 dana! – kaže Emanuel i daje nam popis onih koje su sigurne za komercijalno prikupljanje u Hrvatskoj. 

-Riječ je o nekoliko vrsta koje ispunjavaju 3 osnovna uvjeta: da nije ugrožena vrsta, da postoji tradicija provjerene i sigurne konzumacije i da ne postoji druga zamjenjiva gljiva. Tako da je u našoj zemlji jestiv vrganj, lisičice, tartufi, puze, prosenjaci... nabrojio je Emanuel.  

Foto: Matea Brenčić

Važno je, ukoliko se odlučite na potragu za ovim šumskim blagom, ići u društvu iskusnog poznavatelja gljiva ili se pridružite gljivarskom društvu gdje ćete naučiti “cake” prepoznavanja.  

Dodajmo kako u Zagrebu djeluje najstarije gljivarsko društvo u Hrvatskoj “Kamilo Blagaić” koje redovito organizira determinacije, odnosno određivanja vrste ili roda gljive, stručne izlete i predavanja. 

Na području Zagrebačke županije djeluje još i Gljivarska udruga “Amanita” Sveti Ivan Zelina u čijoj je obližnjoj šumi Raclinjak prije dvije godine otvoren jedinstveni gljivarsko-edukativni park, te ivanićgradsko Gljivarsko društvo “Crveni peharček” koji će u sklopu manifestacije Bučijada imati 11. Izložbu gljiva. 

Mon Ami ponovno je dobio jedno od najznačajnijih priznanja u hrvatskoj gastronomiji. Uvršten je među 100 vodećih restorana u zemlji i osvojio titulu Restaurant Croatica 2024. Svečana promocija održana je na botelu Marina u Rijeci, gdje je predstavljeno 30. izdanje knjige “Restaurant Croatica – 100 vodećih hrvatskih restorana i njihovi specijaliteti 2025/26.”

Ova prestižna nagrada dodjeljuje se najboljim restoranima u Hrvatskoj još od 1995. godine, a temelji se na glasovima gostiju, preporukama ugostitelja te završnoj odluci Časnog odbora projekta. Tijekom tri desetljeća postojanja, “Restaurant Croatica” izrastao je u najugledniji nacionalni projekt koji promiče kvalitetu u ugostiteljstvu.

“Za Veliku Goricu to znači još jedno priznanje da se i u našem gradu njeguje vrhunska gastronomija. Mon Ami je kroz godine postao nezaobilazna adresa za sve ljubitelje dobre hrane, spoj tradicije i moderne kuhinje, a ova nagrada potvrđuje njihovu trajnu posvećenost kvaliteti, kreativnosti i zadovoljstvu gostiju”, poručili su iz Turističke zajednice Velike Gorice.

Mon Ami je tako još jednom potvrdio da se iza velikogoričkog stola može uživati jednako kao i u najpoznatijim hrvatskim gastro destinacijama.