Na transparentu koji su iz Kravarskog ponijeli sa sobom u Zaprešić stajala je jasna, nedvosmislena poruka: “Došli smo po prvo mjesto!” Mladi odbojkaši iz OŠ Slavka Kolara, dečki iz petih i šestih razreda, nisu skrivali želju da napravi novi korak prema cilju, a on je u njihovim glavama – najviši mogući!

Pod vodstvom profesora Leona Levara – u Kravarskom je naslijedio kolegu Matiju Ribića, čovjeka koji je od odbojke učinio najvažnijim sportom u ovoj općini pa nastavio isto raditi u Šćitarjevu – nastavlja se prava odbojkaška bajka u jednoj posebnoj ruralnoj sredini. U mjestu u kojem se baš kao nekad, kako nam kažu, i dalje posebno poštuje svećanika, doktora i profesora, u sredini koja očito i genetski odgovara odbojci, pod Levarovom palicom rastu nove talentirane generacije.

Ova aktualna, koja je išla u Zaprešić na županijsko natjecanje, još je jedna u nizu takvih, što će jako lijepo potvrditi i sve što se 10. travnja događalo na parketu dvorane Osnovne škole Antuna Augustinčića. Uz velikogoričke prvake iz Kravarskog, na županijskom turniru pojavila se i škola koja je bila domaćin te OŠ Mihaela Šiloboda iz Sv. Martina pod Okićem i OŠ Stjepana Basaričeka iz Ivanić Grada.

Sustav je bio takav da je igrao svatko protiv svakoga, pri čemu je OŠ Slavka Kolara iz Kravarskog – dominirala! U sve tri utakmice Levarovi klinci pobijedili su sa čistih 2-0 u setovima, što će reći da su međužupanijsko natjecanje osigurali bez izgubljenoga boda, ali i bez izgubljenoga seta. Poslužilo je sve to i kao dobra priprema za poludržavnu završnicu, koja će se igrati 23. travnja u Karlovcu!

Nastavak je to jedne malo drukčije, posebne priče koja je započela osvajanjem gradskog natjecanja, a uključuje i jednu posebnu fotografiju…

Momčad OŠ Slavka Kolara činili su sljedeći igrači:

Gabriel Cavrić, Luka Domitrović, Stjepan Grdenić, Mihael Ilijević, Jakov Kolarec, Luka Kolarec, Luka Kordić, Emanuel Lovrić, Leon Miković, Ivan Posavec, David Vlahovac, Lovro Vranešić

Bravo za dečke, bravo za profesora Levara, sretno u Karlovcu!

Dan prije Cvjetne nedjelje na gradskim su se ulicama često mogli vidjeti ljudi s maslinovim grančicama u rukama, jer dolazi uskrsno vrijeme, a dio tih grančica, lako moguće, dobili su u sklopu predizborne kampanje. Kao i njihovi konkurenti na predstojećim lokalnim izborima, u velikogoričkom Mostu odlučili su podijeliti sugrađanima maslinove grančice, a usput možda i doznati iz prve ruke što je stanovnicima ovoga grada važno u svakodnevnom životu.

Kandidatkinja za gradonačelnicu Nada Finderle, koju podupire i gradski ogranak HSP-a, predvodila je društvo u kojem su bili članovi jedne, odnosno druge stranke, ali i prijatelji, simpatizeri…

Danas katolici diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, obilježavaju Cvjetnicu, kršćanski blagdan koji pada u nedjelju prije Uskrsa. To je dan kada se Crkva prisjeća svečanog Isusovog ulaska u Jeruzalem, kojim započinje Veliki tjedan, razdoblje koje vodi prema najvećem kršćanskom blagdanu, Uskrsu. U svim crkvama, uključujući i one u Velikoj Gorici, vjernici su u ranim jutarnjim satima dolazili s maslinovim grančicama, koje su svećenici blagoslovili prije početka mise.

Cvjetnica se, prema evanđeoskim zapisima, temelji na događaju kada je Isus na magarcu ušao u Jeruzalem, a okupljeni narod ga je pozdravljao mašući grančicama i prostirući svoje haljine po putu. Ovaj prizor simbolizirao je priznanje Isusa kao Mesije, ali i kontrast između svečanog dočeka i kasnijeg odbacivanja koje je uslijedilo samo nekoliko dana kasnije na Veliki petak. Ovaj dan predstavlja pripremu za za nadolazeću muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista.

Najprepoznatljiviji dio Cvjetnice je blagoslov grančica , najčešće maslinovih. One simboliziraju mir, vjernost i nadu u uskrsnuće. Nakon blagoslova, grančice se nose kućama i često stavljaju iza raspela ili na zidove doma. Vjernici vjeruju da te grančice štite obiteljsku kuću od zla, bolesti i nesreće. Maslinova grana u mediteranskom okruženju ima višestruku simboliku, od mira i pomirenja do vječnosti. U kontekstu Cvjetnice, grančice simboliziraju štovanje, odanost i vjernost.

Cvjetnica je prvi korak u Velikom tjednu, koji završava proslavom Uskrsa. Nakon Cvjetnice slijede Veliki četvrtak, dan ustanovljenja euharistije i svećeništva; Veliki petak, dan Isusove smrti; Velika subota, dan tišine i molitve, te konačno Uskrs – dan pobjede života nad smrću.

Za vjernike, to je vrijeme intenzivne molitve, posta i djela milosrđa. Cvjetnica ih poziva na nutarnju promjenu, prepoznavanje Isusa u svakodnevici i obnovu vlastitog odnosa s Bogom.

U trenucima kad su se nogometaši Gorice vraćali na teren i kretali u drugo poluvrijeme svoga ogleda sa Istrom, planirajući pritom sve ono što se poslije dogodilo, na nedalekim zagrebačkim Ravnicama započela je još jedna utakmica s velikom važnošću za turopoljski nogomet. Ove sezone sjajnom Senadovom Kurilovcu, vodećoj momčadi 3. NL Centar, raspored je donio derbi u gostima, ogled s drugoplasiranim Ravnicama!

Već po navici, Kurilovčani su i ovoga puta morali slagati momčad bez nekolicine važnih igrača, poseban deficit zdravih i spremnih zavladao je u napadačkoj liniji, ali ova momčad zna nositi s problemima koji se pojavljuju putem. Dokazali su to više puta ove sezone, a još jedanput potvrdili upravo ove udarničke subote. Unatoč tome što je u prvom poluvremenu bilo podosta problema u igri, što je otvaralo i malo previše prostora protivniku.

Pogodile su Ravnice u prvom dijelu i vratnicu, generalno je domaćin igrao nešto bolji nogomet, no Kurilovec je – preživio. Na poluvremenu je trener Harambašić presložio svoje snage, dao nove zadatke, a to se pokazalo i dobitnom formulom. U drugom dijelu Kurilovčani su dominirali travnjakom na Ravnicama, stvarali prilike i tražili put do gola vrijednog pobjede, a u tim nastojanjima nisu odustajali sve do posljednjih sekundi.

Ali, doslovno do posljednjih sekundi…

Igrala se, naime, druga minuta sudačke nadoknade kad je konačno nešto prošlo, kad je stigla velika nagrada za prikazanu hrabrost, ali i kvalitetu na ovako teškom gostovanju. Čovjek odluke ponovno je Luka Sedlaček, bio je to njegov osmi gol ove sezone, jedan od onih koji bi se na kraju mogli pokazati posebno važnima, možda i presudnima.

Prvi pratitelj Kurilovca sad je Lučko, koje je sa sigurnih 3-0 slavilo protiv Ponikvi doma, ali situacija je sad generalno nešto čišća. Uoči ovoga kola Kurilovec je na vrhu imao samo tri boda više od šeste Trešnjevke, no u subotu su izgubili i Trešnjevka, i Gaj Mače, i Samobor…

Sljedeće subote Kurilovec na svom Udarniku dočekuje neugodni Tigar iz Sv. Nedelje, a tjedan potom slijedi novi veliki derbi, novo teško gostovanje – ovoga puta baš kod Lučkog!

Ušminkani travnjak zasjao je u punom sjaju, proljetni dan bio je baš takav, ugodan i sunčan, sve je izgledalo kao da su ispunjeni preduvjeti za lijepo nogometno poslijepodne na Gradskom stadionu, jer motiv je bio ogroman, Šibenik je na samo bod minusa… A onda, nakon nepunih 17 minuta – Istra vodi 2-0?!

Naslonio se taj kratki, ali užasavajući fragment utakmice na lošu partiju u Varaždinu, na poraz od Slaven Belupa u posljednjoj domaćoj utakmici, pa je lako bilo odmahnuti rukom i ekspresno otpisati ovu utakmicu. Mnogi od nas to smo i učinili, Istra je izgledala kao “space shuttle”, prezentiravši energiju, tehniku i ubojitost prema naprijed. Lončar je pogodio u 14., pa već u 17. minuti to potvrdio i Valinčić, sve je govorilo da je Gorica na koljenima.

Međutim, tako nisu razmišljali dolje na terenu. Trener Mario Carević otpio je dva gutljaja vode, vratio se uz liniju i nastavio gurati svoje igrače prema naprijed. Još važnije, ni oni nisu odustali, nisu potonuli, svjesno da je pred njima još više od 70 minuta nogometa. I da treba konačno pokazati da ova Gorica zna i može!

Pomoglo je u svemu tome, jako pomoglo, to što je gorički Zagorec Martin Šlogar zablistao već dvije minute potom. Šok nakon dva brzo primljena gola nije još potpuno ni prošao, a Šlogar je primio loptu malo desno iskosa, na 20-ak metara, i fenomenalno pogodio suprotnu malu mrežicu. Pozicija daleko od idealne, ali udarac i snažan i precizan, gol koji nije dozvolio bilo kakve negativne misli.

Novi “šut” energije i samopouzdanja stigao je vrlo brzo, već u 31. minuti. Akcija je bila fenomenalna, počela je od Steenvoordena otraga, nastavili su je Elezi, Halilović i Pajaziti, da bi Mikanović ubacio u sredinu, a tamo Ndockyt pronašao spretnog, a odmah potom i izuzetno sretnog Filipa Čuića. Mladi napadač u svom je desetom nastupu za Goricu zabio prvi gol, okončao akciju koja se priprema na treningu i vratio svoju momčad u rezultatsku ravnotežu.

Bila je u tih prvih 45 minuta Istra nešto bolja momčad kad je riječ o posjedu, čak i prilikama, ali Gorica je na predah otišla potpuno “živa”, opet na nuli, s novim poluvremenom za dokazivanje. U nastavak je Carević krenuo s Majstorovićem umjesto Mikanovića na desnom boku obrane s četvoricom. Steenvorden i Leš ustabilili su se u stoperskom dvojcu nakon teškog početka, Sikošek je odrađivao svoje lijevo, ali Gorica je ovdje tražila novi gol. I potpuni preokret.

Tako su se naši nogometaši i pokazali u drugom poluvremenu, u kojem su izgledali još malo bolje nego u prvom. Protivniku su dozvoljavali puno manje prilika za kreiranje opasnosti, a prema naprijed je Šlogar igrao sjajnu utakmicu, Ndockyt se konstantno nudio, Čuić bespoštedno borio za svaku loptu, a potpora je stizala i iz sredine, od Halilovića, Elezija i Pajazitija, koji je najviše toga kreirao. Promijenila je Gorica i sustav u ovoj utakmici, ostala je u rasporedu 4-2-3-1 i u nastavku, ali Carević je koncima igre uz teren upravljao samo do 74. minute…

Tad je, naime, do klupe Gorice dotrčao sudac Tihomir Pejin. Iz džepa je izvadio crveni karton, pogledao i rukom pokazao prema Carević i poslao trenera Gorice na tribine. Dogodilo se to već drugi put ovoga proljeća, prvi crveni za Cara pamtimo iz domaće utakmice protiv Šibenika. Bila je to, zanimljivo, i posljednja pobjeda Gorice…

Posljednja prije ove, koja je stigla u 81. minuti! Junak se zove Marko Kolar, još jedan gorički Zagorec uzeo je loptu u opasnoj zoni, ušao u kazneni prostor, opalio svom snagom i pogodio malu mrežicu! Baš kao i u Šlogarovu slučaju, pozicija daleko od idealne, ali realizacija vrhunska, pobjednonosna, odlučujuća, nadamo se i presudna za nastavak sezone.

Navijači Gorice mogli su uživati u subotnjem nogometnom poslijepodnevu na Gradskom stadionu… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Kad je samo dvije minute kasnije zbog prekršaja na vrlo raspoloženom Majstoroviću isključen bek Istre Marcel Heister, put do pobjede postao je još čišći, jasniji i prohodniji. Carević se živcirao gore na tribinama, smješten iza ozbiljne grupe nedostupnih, među kojima su bili Bralić, Erceg, Krizmanić, Čaić, Vrzić i Krešić, uz njih i Fiolić i Pršir, ali puno je važnije da su se na kraju, kad je konačno odsviran kraj, mogli svi zajedno i zagrliti, proslaviti silno važnu pobjedu.

I spektakularnu pobjedu na kraju, jer ovo je jedna od onih koje se pamte. Dobro, neće baš ući u kategoriju onog “blockbustera” iz proljeća 2023., kad je Mitrović zakucao za konačnih 5-4 u 96. minuti, ali preokret od 0-2 na 3-2, u ovakvom trenutku i ovakvoj situaciji, zaslužuje istaknuto mjesto u riznici goričkih nogometnih uspomena. Jedan preokret, dva crvena, tri lopte u gostujućoj mreži, najmanje nekoliko razloga za uživanje u doživljaju na Gradskom stadionu…

Nova tri boda donijela su bijeg na četiri boda ispred Šibenika, ali i dolazak na samo dva boda od osmoga Osijeka, koji je u kasnijem terminu gostovao u Maksimiru. Nova tri boda donijet će i optimizam, skok u samopouzdanju, vjeru u vlastite mogućnosti, a samim time možda i povećanje izgleda uoči odlaska na Opus Arenu.