Sport

Zaslužen poraz petkom: Slaven Belupo je bolja momčad od Gorice

Nogometaši Gorice potučeni su do nogu u sudaru sa Slaven Belupom na svom terenu. Završilo je 3-0 za goste iz Koprivnice, a posebno je zabolio dojam da se gosti u drugom poluvremenu poigravaju s Goricom…

Objavljeno

prije 1 godina

14. ožujka 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon dva vezana poraza, zasluženog od Slaven Belupa u Kupu i nezasluženog od Hajduka na Poljudu, nogometaši Gorice željeli su se na otvaranju novoga kola HNL-a vratiti pobjedničkim navikama, a usput i poravnati račune s društvom iz Koprivnice. Ispostavilo se, nažalost, da je sve ostalo samo na željama. Gorica je doživjela treći domaći poraz ove sezone, drugi od Slaven Belupa u samo devet dana, a pritom je stigla i potvrda teze da su Koprivničani u ovom trenutku ipak bolja momčad od Gorice.

Carević je i ovoga puta ispred Banića postavio trojku u sastavu Bralić – Krizmanić – Leš, opet su bokove držali Mikanović i Sikošek, a sredinu terena Halilović, Pajaziti, Elezi i Ndockyt. U vrh napada vratio se Ante Erceg, koji nije započeo utakmicu još od Šibenika, ali pokazalo se da sve to nije dovoljno da bi se ozbiljnije ugrozila vrata Ivana Suška, koji je jesenas pogreškom darivao Goričane na istom ovom travnjaku.

Prvi put gorička obrana pokleknula je u 15. minuti, nakon prekrasne kombinacije gostiju, koju je golom na prazna, nečuvana vrata zaključio Ante Šuto. Međutim, uključio se VAR, utvrđeno je debelo zaleđe, ali sudac Romić išao je pogledati je li Šuto utjecao na Mikanovićem defenzivni skok. Nakon duge četiri minute zaključio je da je utjecaja bilo, pa gola nije bilo…

Najbolja prilika za Goricu u prvom poluvremenu bio je slobodan udarac Sikošeka na 17-18 metara, kojem je prethodila, treba i to priznati, pogreška suca Romića. Lučić je izbio loptu, tek nakon toga startao na Halilovića, a pravda je zadovoljena nakon što je Sušak efektno obranio solidan udarac goričkog Slovenca.

“Zablistao” je sudac ove utakmice i u 37. minuti, kad je pokazao na jedanaesterac za Slaven Belupo, uvjeren da je Pajaziti igrao rukom. Prati čovjek očito trendove, jer bio je to već četvrti penal dosuđen protiv Gorice ovog proljeća, četvrti koji je potom – poništen. Nevjerojatna serija traje i dalje, nepodnošljiva lakoća dosuđivanja penala protiv Gorice pretvorila se u neizostavni sudački modus operandi.

Zbog dva pregleda VAR-a kojima je izgubljeno jako puno vremena sudačka nadoknada prvog poluvremena otegnula se na više od pet minuta, a to je bilo sasvim dovoljno da Gorica potpuno potone. U trećom minuti nadoknade Nestorovski je ubacio s desne strane, a Tomislav Božić poslao je loptu u mrežu. U šestoj minuti nadoknade Slaven je i riješio pitanje pobjednika, budući da je Grgić asistirao, a Ante Šuto pogodio za, pokazalo se kasnije, nedostižnih 0-2.

Promijenio je Carević na poluvremenu dvojicu igrača, Čaić i Čuić zamijenili su Ndockyta i Bralića, a Gorica je time promijenila i sustav, zaigrala sa četvoricom i otraga i dvojicom napadača, s rombom u sredini. Kažu da je taj sustav s rombom najzahtjevniji za igrati, a da je tome zaista tako, pokazalo se i ovoga puta.

Gorica je, naime, odigrala prazno drugo poluvrijeme, bez ikakvog pomaka, s puno konfuzij i pogrešaka u najjednostavnijim situacijama, bez ikakve konkretnosti prema naprijed. Slaven Belupo je, s druge strane – haklao! Na trenutke se činilo da dečki iz Koprivnice posao odrađuju s pola snage, uživajući u nogometu, dok su se Goričani uporno zabijali u zid. I ostali bez ozbiljne prilike sve do samoga kraja.

Gosti su, pak, svoju prvu situaciju pretvorili u potvrdu pobjede. Agbekpornu je ubacio, domaća obrana odbila, a Ilija Nestorovski loptu je prihvatio i sa 20-ak metara je poslao u mrežu za konačnih, ružnih i bolno uvjerljivih 0-3. Ako je netko prije devet dana i sumnjao, ovoga puta stigla je prava, definitivna potvrda da je ovaj Slaven Belupo za Goricu – nedodirljiv.

Budući da su, uz sve ostalo, još i navijači Slaven Belupa nadglasali navijače Gorice (?!), jedino dobro u svemu ovome na kraju ispada to što nakon ovog očajnoga goričkog petka slijedi prvenstvena stanka.

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 7 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 9 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 12 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.