U petak su nogometaši Gorice igrali protiv Šahtara, jednu posebnu utakmicu s obzirom na snagu i veličinu protivnika, ali posebno će biti i ove nedjelje. Gorica će u kombiniranom sastavu igrati protiv sastava Nogometnog sindikata, načinjenog od igrača koji su trenutačno bez kluba, što baš i ne zvuči kao osobita poslastica za nogometne romantike. Međutim, bit će ovo utakmica malo drukčija od drugih…

Naime, punih 38 godina nakon što je odigrana prva, u nedjelju će se odigrati posljednja utakmica na postojećem travnjaku Gradskog stadiona. Kad je Gradski stadion izgrađen, 1987. godine za potrebe Univerzijade, postavljen je travnjak koji je izdržao sve do danas. Izdržao je i prvoligaške dane Radnika, i život u četvrtoj ligi, i povratak “pravog” nogometa kroz HNK Goricu… Tu su padali i Dinamo, i Hajduk, i Rijeka, i Osijek, tu je prve seniorske golove zabijao jedan Ante Budimir, tu je trpao Kiki Lovrić, tu se bacao Kristijan Kahlina, tu je gazio Joey Suk.

A sad mu je, eto, ostalo još 90 minuti. Odigrat će se još to protiv HUNS-a, a onda se konačno kreće u promjenu travnjaka, zahvat koji će naš stadion podići na puno višu razinu. Naravno da ćemo u ovim trenucima osjetiti i ponešto sjete, baš kao ono kad gledaš hoćeš li baciti neku srcu dragu kramu iz garaže, ali zapravo nemamo za čime žaliti. Gotovo četiri desetljeća potroši na sve moguće načine i doista je krajnje vrijeme za ovako nešto.

Sitan problem nalazimo u tome što je sve to skupa moglo krenuti i još tamo krajem svibnja, čim je prvenstvo završilo, pa da sve bude spremno za početak nove sezone, ali tu dolazimo do procedura, birokracije i tih detalja… Bitno je da se kreće, da će teren dobiti novi sustav navodnjavanja i odvodnje, novi travnjak, novu drenažu i sve ostalo što je potrebno za teren puno bolji od ovoga kojeg smo imali. I koji je često bio problematičan, čim bi palo malo više kiše.

Uglavnom, još malo pa dobri stari travnjak ide u ropotarnicu povijesti, ali trebalo ga je i posljednji put polajnati. Godinama je to radio Dado Leder, nakon njega i s njim i Niko Biljan, a otkad je HNK Gorice to je posao Franje Kovačića zvanog Pevec.

Zbog kašnjenja s radovima zamjene travnjaka Gorica će morati zamijeniti domaćinstvo s Hajdukom u drugom kolu nove sezone, pa će prvu domaću utakmicu igrati 23. ili 24. kolovoza protiv novog prvoligaša Vukovara 1991. Do tad bi svi radovi morali biti završeni, pa će Vukovarci imati čast biti dio utakmice koja se sitnim slovima također biti upisana u povijest našeg stadiona.

Na putu do svog drugog naslova prvaka Hrvatske nogometaši Rijeke prošle su se sezone zabili Gorici četiri gola u četiri utakmice. U prvom dijelu prvenstva dvaput je bilo 1-0 za Rijeku, i na Gradskom stadionu i na Rujevici, početkom svibnja Rijeka je slavila 2-1, a između toga smjestio se i remi bez golova na našem stadionu.

Od ukupno četiri gola, Gorici su bivši igrači Gorice zabili – sva četiri! Naravno, prvo ćete pomisliti na Tonija Fruka, ali nije o njemu riječ, taj je bivši igrač Gorice u sezoni iza nas za Rijeku napravio sve ostalo… U ovoj našoj priči prisjećamo se golčine Nike Jankovića za 1-0 u Velikoj Gorici, kao i one lukave realizacije Gabriela Rukavine u 85. minuti utakmice na Rujevici, u kojoj je Gorica gotovo cijelu utakmicu imala igrača više. U ovih posljednjih 2-1 zabijali su opet isti ljudi, s tom razlikom da su ovoga puta Rukavina i Janković zabijali u istoj utakmici.

Iako, nije to ni prevelika slučajnost. Već godinama na Rujevici rado crpe kadar iz Velike Gorice, jer klub su više razine, u koji igrači iz našega kluba rado odlaze, baš kao što je to učinio i Merveil Ndockyt prije nekoliko dana. Željeli su u Rijeci i Pajazitija, uvijek se spominje i Krizmanić, a na kraju su doveli – Antu Mateja Jurića.

– Rijeka je u ovoj situaciji najbolji klub za razvoj moje karijere. Lijepo se vratiti u Hrvatsku i ponovo igrati ovu ligu – rekao je Jurić nakon što je potpisao za prvaka države.

Iz Gorice je visoki Slavonac otišao prošloga ljeta, odštetu je uplatila talijanska Brescia, klub iz Serie B kroz koji su prošli i velikani poput Roberta Baggija, Pepa Guardiole i ostalih, a na kraju je ispalo da je to možda bila i posljednja sezona u povijesti toga kluba. Brescia je, naime, pred gašenjem, a Ante Matej je na Kvarneru.

U Rijeci bi trebalo biti prostora za njega, igrat će se i kvalifikacije za Ligu prvaka, a iz naše perspektive možemo mu samo poželjeti sreću. Osim, naravno, u utakmicama protiv Gorice. Koliko god se čini da im na Rujevici u ugovore ugrađuju klauzule da baš oni moraju zabijati…

Šahtar iz Donjecka, neka se ne naljute u Dinamu i Hajduku, najveći je klub protiv kojeg je Gorica igrala u svojoj povijesti. Klub je to koji je 15 puta bio prvak Ukrajine, u konkurenciji tradicijom još većeg Dinama iz Kijeva, klub je to koji je 2009. godine osvojio posljednji Kup UEFA-e, koji je već dugi niz godina redovan i konkurentan sudionik Lige prvaka… Klub je to, između ostaloga, čija je igračka legenda, ali i aktualni sportski direktor, naš Darijo Srna.

Upravo je taj detalj otvorio Gorici priliku da zaigra s protivnikom ovakvoga renomea, jer trener Mario Carević sa Srnom je prijatelj od djetinjstva. Trenutak nije bio idealan, jer Gorici je ovo bila prva prava utakmica na ljetnim pripremama, a kadar je daleko od kompletiranog, no trener Carević baš je i želio jake pripremne utakmice.

Takvu je utakmicu i dobio, jer s druge strane bili su igrači vrijedni i nekoliko desetaka milijuna eura, ali njegova je momčad parirala – jako dobro! Pogotovo u prvom poluvremenu, u kojem je nastupio trenutačno udarni sastav. S nekim iznimkama…

Utakmicu je tako na golu započeo Darjan Žarkov, dok novoga golmana Davora Matijaša nije bilo u kadru. Carević je naumio igrati s trojicom otraga, a taj trojac činili su novak Stefan Perić, provjereni Mateo Leš i igrač na probi – Dominik Braun. Obrambeni igrač, 21 godina, prošlu sezonu odradio u trećeligašu Bjelovaru, no riječ je o zanimljivom igraču. Prošao je Dinamovu školu, ali nije uspio doći do prve momčadi i ponoviti oca Davora i djeda Mirka, poznatijeg pod nadimkom Charlie.

Na jednom boku bio je Dino Mikanović, a na drugom Marijan Čabraja, koji je sve bliži definitivnom ostanku u Gorici. Kapetan Jurica Pršir držao je sredinu s novim igračem Antom Kaveljom, dok su prema naprijed ordinirali Ivan Fiolić zdesna, Vanja Pelko slijeva i Filip Čuić na poziciji devetke.

Gorica je u takvom obliku odigrala praktički ravnopravno poluvrijeme sa Šahtarom, koji je imao svojih šansi, ali imala ih je i Gorica… I prečku, i nekoliko “mrtvaca”, ali s nule se rezultat nije maknuo. Promijenilo se to, međutim, početkom nastavka, kad je Brazilac Eguinaldo pogodio za konačnih 1-0.

U nastavku su priliku dobili i igrači s klupe, Tibor Halilović ponio je kapetansku traku, a gorička izvedba posljedično je pala. Loša vijest je i ozljeda Stefana Perića, pogotovo u situaciji kad Gorica “kuburi” sa stoperima, ali ne samo sa stoperima. O tome je, između ostaloga, govorio i trener Mario Carević nakon 0-1 sa Šahtarom.

– Moramo dovesti još dosta igrača, nadam se da ćemo dio onih s kojima pregovaramo potpisati tijekom sljedećeg tjedna, kako bismo bili što spremniji za početak sezone – poželio je trener Carević.

U nedjelju protiv sastava Nogometnog sindikata prilika slijedi onima koji su manje igrali ili nisu uopće igrali protiv Šahtara, a nekoliko igrača bit će i na probi.

Košarkaši Gorice rastali su se u drugoj polovici lipnja, puna dva mjeseca nakon što im je završila sezona, a s pripremama za novu krenut će 25. kolovoza. Dovoljno rano, budući da prvenstvo u Prvoj muškoj ligi, drugom rangu natjecanja, kreće tek sredinom listopada, a sve to znači i da ima još dovoljno vremena za (pre)složiti svlačionicu.

Promjena neće biti previše, većina igrača iz prošle sezone i dalje će raditi pod paskom trenera Damira Miljkovića Cicija, ali bit će ih. Za početak, klub se oprostio s trojicom igrača.

“Završetkom sezone s nama su se rastali Lovro Došen, Leon Kalinić i Luka Vargek. Dečki, hvala vam na svakoj minuti provedenoj na terenu i svakom postignutom košu kojim ste pridonijeli uspjehu momčadi. Sretno u daljnjim sportskim i životnim izazovima! Tko zna, možda nam se putevi opet jednog dana spoje!”, objavili su iz kluba.

Dan potom objavljen je i prvi dolazak novog igrača.

“Prvo pojačanje koje predstavljamo za novu sezonu je 21-godišnji Pavao Turić, koji nam dolazi iz KK Zagreba, gdje je proveo protekle tri sezone. Igrački je odrastao u Puli, gdje je zavolio košarku, a osim sportskog usavršavanja u Zagreb ga je doveo i nastavak školovanja. Pavao je naime, uspješni student Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, gdje je završio treću godinu”, stajalo je u prvoj sljedećoj objavi.

U prijevodu, Cici je dobio igrača na kojeg će moći računati…

A budući da je student, Turić je dio selekcije Sveučilišta Zagreb, koje ovih dana nastupa na Europskom sveučilišnom prvenstvu u Bologni. Uz njega, Goricu na tom turniru predstavljaju i Matija Pavlic te Borna Dramalija.

Ništa manje važno nije ni istaknuti da je prvoj momčadi priključen junior Petar Gruja, domaći dečko koji je procijenjen kao jedan od najperspektivnijih u svojoj generaciji. Traže se još tri nova igrača, dva visoka i jedan za vanjsku liniju…

Gradi se nova, u velikoj mjeri redizajnirana Gorica, jako puno igrača je otišlo, petorica su dosad i došla, doći će ih još… A budući da će se u novu sezonu ući s praktički potpuno novom momčadi, red je bio da se u Alpasovoj radionici iskroji i novo odijelo. Goričani će i u novoj sezoni kao domaćini biti u bijelom, a dizajn novog dresa predstavljen je kroz atraktivan video…

Promjene u odnosu na prošli dizajn nisu velike, ali idejno rješenje ipak je osvježeno, modernizirano i uobličeno u ovakvo konačno rješenje. Tek ćemo vidjeti hoće li prezentaciju prvog dresa slijediti i prezentacija ostalih varijanti, crvene i crne, jer u prošlosti to često nije bilo usko vezano kad je riječ o HNK Gorici, ali u svakom slučaju možemo reći da se naziru obrisi nove Gorice.

I nogometni, i vizualni, kroz slogane “Jedinstveno naš” i “Stil koji traje”.

Možda nove dresove premijerno vidimo i ovog petka u slovenskom gradiću Brdu. Od 18 sati, naime, baš na toj lokaciji kreće ogled Marija Carevića i Darija Srne, odnosno Gorice i Šahtara iz Donjecka. Car je trener Gorice, njegov veliki prijatelj Srna sportski direktor ukrajinskog velikana, toliko moćnog da će ovo biti u najmanju ruku veliki izazov za Goričane…