Povežite se s nama

Kultura

Roža (Bir böcek olan kız)! ‘Kako sam predstavu na kajkavskom odvela u Istanbul…’

Predstava “Roža (cura s greškom”, koju su Ana Katulić i Žak Valenta osmislili na temelju pripovjetke “Svoga tela gospodar” gostovala je u Turskoj. Ana je glumila na kajkavskom, išli su i turski titlovi, a o svemu tome doznajemo iz prvog lica…

Objavljeno

na

U prvom licu: Ana Katulić

Kad si samostalni umjetnik, obrtnik, samozaposlen, na nezavisnoj sceni, kad vodiš umjetničku organizaciju te si u njoj i glumac/glumica i autor, producent, i vozač i računovođa i tajnik i marketing i novinar, najkraće rečeno – katica za sve – onda znaj da, uz brojne velike i male radosti koje ovaj poziv ostavlja na kraju dana, on ujedno otvara i Pandorinu kutiju svih sila koje nisu uvijek ugodne i često su egzistencijalno upitne.

Ljudi nam se dive jer smo kreativni, inovativni, hrabri, probitačni, radimo ono što volimo i želimo, no druga strana medalje je ta da od umjetnosti često izazovno živimo i da se rijetko posvećujemo samo umjetničkom procesu (eh, da je barem tako!). Većina našeg posla, ili bar dobrih 60 posto, uvijek je administracija, dan na kompjuteru, mejlovi, natječaji, tiskara, komunikacija i tako u krug. Kamo sreće kad ostane moment za kreativu.

No, na dnu Pandorine kutije je nada, a ja sam po prirodi optimist, pa ovo nije tekst o tome kako umjetnici teško žive već potvrda da se svaki trud, upornost i rad isplate. Uvijek. Osim toga, jedan moj poznanik mi je lani za Božić poželio da “od svog rada živim, a ne preživljavam”, pa sam tu njegovu rečenicu uzela kao mantru ili lajtmotiv ove godine, koja je krenula poprilično dobro i uspješno.

Tu, naravno, prvenstveno mislim na Rožu (curu s greškom), moj prvijenac, cjelovečernju autorsku predstavu našeg goričkog Štoos teatra koju smo na scenu lani postavili Branko Žak Valenta, moj dobar prijatelj, koreograf i umjetnik, i ja, prema motivima Kolareve pripovijetke “Svoga tela gospodar”.

Kvalitetna se ekipa okupila u radu; Ivan Grobenski, koji je fantastično odradio glazbu, mladi kipar Matej Vuković, s kojim je suradnja počela 2023. na Ogledima, koji je napravio masku Pisave, multimedijalna umjetnica Mia Štark, koja je složila vizual i radila sa mnom na pokretu. Roža se rađala u prostoru FA Turopolja i nakon što je premijerno odigrana lani u Gorici i Zagrebu, to je bilo to.

Za nezavisni Štoos teatar, koji nema svoju kazališnu dvoranu, postavljaju se vječna pitanje: Gdje ćemo igrati? Za koga? I kada? Neka gostovanja smo dogovorili; bit će još koje u Gorici (vjerojatno oko Goričkih večeri), u KNAP-u, mogli bismo igrati kao lektira za osnovne ili srednje škole, zovu nas u Buševec, u Koprivnicu i Krapinu…

Treba opet sjesti za laptop; “Poštovani, mi smo Štoos teatar iz Velike Gorice…” i nuditi predstavu. Sreća je htjela da mi je kolegica poslala link za festival u Bursi, u Turskoj. Bio je to Balkan festival, na koji stižu razne izvedbe iz cijelog svijeta. Prijavnicu sam ispunila, priložila sve materijale; fotografije, video snimku predstave, plakate, tehnički rider… I drži fige.

Koncem 2024., međutim, stiže pozivnica na International Women Playwrights Theater Festival u Istanbulu. Istanbulu?! Istanbulu??! Čekaj malo, pa ja nisam prijavljivala Istanbul. Zovem Žaka: “Jesi li nas ti možda prijavio?”, malo sam zbunjena. Žak odmahuje, prvi glas.

Ono što je ostao moj zaključak do danas (jer drugog nema) jest da je ekipa iz Burse prepoznala našu predstavu i proslijedila prijavnicu Istanbulskom nacionalnom kazalištu. Oni su pogledali snimku predstave, odlučili je uvrstiti u program i poslali nam pozivnicu za Festival. I tad kreće jedan fini miks sreće, uzbuđenja, pozitivne treme, panike i brige, pa malo zabrinutosti , pa opet uzbuđenja i tako u krug do veljače.

Trebalo je napraviti predprodukciju, dogovoriti tko od ekipe ide, što ćemo nositi od scenografije, a što nam mogu osigurati organizatori, gdje ćemo biti smješteni, što možemo nositi sa sobom u avionu i kako pakirati opremu i tehniku. Trebalo je masku Pisave dobro zapakirati za avion da se ne bi u transportu oštetila jer je rađena od kaširanog papira i lako je lomljiva.

Osim toga, trebalo je osigurati i riješiti financije za put i još puno tehnikalija. Jedna od njih bio je i prijevod predstave. Na turski. Odmah zovem predsjednika Hrvatsko-turske udruge prijateljstva, Gorana Beusa Richembergha, i pitam za preporuku. On me spaja s turkologinjom Leom Kizilkayom i iza Nove Godine prijevod je već u Istanbulu. Ja sam sretna jer organizacija dobro protječe, rokovi se poštuju, nema nepoznanica i sve ide prema planu.

U Istanbul stižemo 8. veljače, Domagoj Klasić (tehnička podrška), Ivan Grobenski (glazba, ali u ulozi tehničara za titlove) i ja. Žak je ostao u Rijeci, slomila ga gripa, bodri nas porukama. Subota je, let je kratak, ugodan, a i Pisava je stigla u jednom komadu.

Ana i Žak Valenta, koji zbog bolesti nije putovao u Istanbul

Na aerodromu nas dočekuje domaćin iz kazališta, glumac Emir Üstündağ koji nas s kolegom, u kombiju, sa svim našim osobnim stvarima i kazališnom rekvizitom vozi do hotela i do kazališta. Vožnja od aerodroma traje kao da ideš od Zagreba do Ljubljane, sva sreća da su hotel i kazalište na pet minuta pješice.

Gostoprimstvo koje su nam ukazali domaćini rijetko se viđa. Smješteni smo u drevnoj četvrti Üsküdar, na azijskoj strani kopna. Ova strana puno je tradicionalnija i tiša, a tu se može vidjeti Istanbul kakav je bio nekad; netaknute malene četvrti i kućice, domaće radnje bez velike izgradnje i užurbanog ritma ovog milijunskog velegrada, koji je velik kao četiri Hrvatske.

Kazalište u kojem igramo jedna je od pet zgrada, koliko ih Nacionalni teatar ima po Istanbulu. Ova je zgrada nekad davno bila tvornica piva i cigareta, ima jednu veću i jednu manju kazališnu dvoranu, pet dvorana za probe ansambla, prostorije muzeja u kojem se čuvaju artefakti iz nekadašnje tvornice, prostorije za kostimografe, scenografe i umjetničke voditelje, administraciju, kafić za publiku i kuhinju za glumce i zaposlenike.

Organizatori festivala uvijek su nam na usluzi; nose čaj, kuhaju kavu, donose perece, pitaju kako smo, je l’ sve u redu, što nam treba… Turci slabo govore engleski, sreća pa je tu Google prevoditelj. Pričamo u mobitel, on prevodi, domaćini čitaju, smijemo se. Razumijemo se.

Festival traje sedam dana, upoznajemo trupu iz Makedonije, oni izvode dan prije nas. Tu su još ansambli iz Bugarske, Grčke, Rusije, Srbije, Španjolske, Njemačke i Italije, te domaćini iz Turske. Sve je odlično organizirano, uređeno, nema nepoznanica, poštuje se raspored i organizacija.

U Istanbulu provodimo četiri dana, pa imamo vremena za sve. Prvi dan odlazimo preko Bospora do Europskog kopna, do Aya Sofie, Plave Džamije, do Bazara. Kad smo tu, prilika je da sve posjetimo. Ne sprečava nas ni kiša koja nas neumoljivo prati sve dane. Pijemo tursku kavu, jedemo baklave i tradicionalna turske jela nalik na raviole (i kebab, naravno), opuštamo se i prepuštamo zavodljivosti istoka. A onda idući dan – izvedba.

Do podne i popodne provodimo u kazalištu, slažemo scenu, isprobavamo titlove. U tim trenutcima razmišljam kako će publika reagirati, hoće li razumjeti predstavu i kako će je razumjeti. Ovo je prvi put da Roža i ja gostujemo izvan Hrvatske, to je publika koja nikad nije čula za Slavka Kolara, predstava je na kajkavskom, prati li to i prijevod i što je sve izgubljeno u prijevodu u odnosu na original?

Ipak, jednom kad je publika ušla, kad su se svjetla ugasila i scena zasvijetlila tom magičnom svjetlošću, bilo je jasno da jedinstven jezik kazališta svi razumiju. Na početku sam ih “pridobila” s nekoliko turskih izraza i pozdrava; dobra večer, dobro došli (İyi akşamlar, hoş geldiniz, tur.) i do samog kraja nisam izgubila njihovu pažnju.

Pljesak i dijalog s publikom koji je nakon završetka predstave potrajao pa skoro kao i predstava sama, odgovorili su na sva moja pitanja i sumnje. Bilo je zaista neponovljivo. Na međunarodnoj sceni, u drugoj državi ( i kontinentu!) primiti pohvale, pljesak i čestitke iz publike među kojom je bila i hrvatska konzulica u Istanbulu, Ivana Zerec.

To je publika koja je angažirana, koju zanima kazalište, koja pita. Predstava je komunicirala i na mnoge je načine dotaknula i progovorila. Negdje smo se osjetili, pronašli i povezali. I to ne samo na razini žena, nego na razini naroda i ljudi, kolektivne svijesti i izazova koji su sveprisutni i svima nam slični. Bilo je to jedno neponovljivo gostovanje koje nam je dalo adrenalina i krila za dalje. Na nezavisnoj sceni. Dan po dan. Može se. Isplati se!

“You have home in Türkiye now”, poručili su nam domaćini na odlasku.

I vjerujte nam, znamo da je to istinski tako.

Kultura

FOTO Plesni klub Barbara priprema vrhunsku ”Božićnu bajku”

Objavljeno

na

Objavio/la

Plesni klub Barbara i ove godine svečarski obilježava svoj 12. rođendan. Ovaj put društvo će im biti Dječji zbor Cvrkutavci (Velika Gorica), Plesna udruga StarDance (Sisak) i Dječji Folklorni ansambl Srčeki Folklornog ansambla Zagreb-Markovac (Zagreb).

Velika Gorica, prosinac 2025. Plesni klub Barbara – 12. obljetnica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, prosinac 2025. Plesni klub Barbara – 12. obljetnica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, prosinac 2025. Plesni klub Barbara – 12. obljetnica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Rasplesani i raspjevani program bit će održan u nedjelju, 07.12.2025., početak u 11 sati, u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole Velika Gorica. Prema prijavama, na pozornici će se izmijeniti 200 plesača i pjevača, koji će nas uvesti u Božićno vrijeme.

Velika Gorica, prosinac 2025. Plesni klub Barbara – 12. obljetnica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, prosinac 2025. Plesni klub Barbara – 12. obljetnica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, prosinac 2025. Plesni klub Barbara – 12. obljetnica

Barbarice  sa svojim gostima poklanjaju svom Gradu  i našim sugrađanima blagdanski koncert povodom Dana Grada Velika Gorica.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

Galženica Art Soiree, treći put: Tri vrste umjetnosti i publika kao dio priče…

Ovogodišnje izdanje poetsko-dramsko-glazbenog programa tematski je posvećeno poljskoj poeziji, a građani su pozvani da donesu svoje pjesme ili pročitaju nešto od postojećih…, ističu iz Štoos teatra

Objavljeno

na

Štoos teatar privodi kraju još jednu godinu te poziva na 3. Galženica Art Soiree, koji će se održati u petak, 12. prosinca, u 18:30 sati u foajeu Galerije Galženica.

– Ovogodišnje izdanje poetsko-dramsko-glazbenog programa tematski je posvećeno poljskoj poeziji, a građani su pozvani da se ohrabre, donesu svoje pjesme ili pročitaju nešto od postojećih koje smo pripremili – ističe Luka Kuzmanović ispred Štoos tetara.

– Ovim prigodnim programom Štoos teatar želi prvenstveno zahvaliti svojim sugrađanima i publici na pozornosti i podršci svim našim projektima, predstavama i drugim priredbama u godini koja istječe – dodao je Luka.

Događaj je organiziran u suradnji s Galerijom Galženica, kao i prethodne dvije godine.

– Ugodno druženje otvaramo uz stihove Asnyka, Syzmborske I Tuwimate, a nastavljamo “u revijalnom tonu” uz glazbene druge goste, te nadamo se, poetsko, prozno ili čak i glazbeno sudjelovanje publike i razgovor potom. Osim vinske, na raspolaganju nam je i kapljica dobre Soplice, tradicionalnog poljskog pića u raznim aromama – ističu iz Štoos teatra i dodaju:

– Vaši domaćini su Štoos teatar i Galerija Galženica, a poetsko-vinski moderator večeri je Luka Kuzmanović. Program je podržan od strane Zaklade Kultura Nova. Ponesite, kao i prethodnih godina, dobro raspoloženje i koji stih!

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik u okviru manifestacije Dan zastave

Objavljeno

na

Objavio/la

Vijeće albanske nacionalne manjine Zagrebačke županije, Zajednica Albanaca Zagrebačke županije i Memetali Zenuni, predstavnik Albanske nacionalne manjine Grada Velike Gorice, svečano su obilježili Dan zastave – Dan neovisnosti Republike Albanije u Dvorani Gorica Pučkog otvorenog učilišta (POU), jučer, četvrtak, 04. prosinca 2025. godine. To je podsjećanje na dan 1912. godine kada je proglašena neovisnost Republike Albanije te je ovo bila 113. obljetnica samostalne albanske države.

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ovogodišnja manifestacija obogaćena je predstavljanjem u Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica izdavačkog djela Hrvatsko-albanski pravni rječnik, izdanje koje označava važan korak u razvoju dvojezične pravne literature i u jačanju suradnje između jezika i pravnih sustava dviju zemalja, Hrvatske i Albanije.

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ovaj rječnik s preko 57.000 riječi i 300 stranica nastoji obuhvatiti iz svih pravnih grana one izraze koji se najčešće koriste u pravnoj i prevoditeljskoj praksi. To je rezultat dugotrajnog istraživačkog rada, profesionalne predanosti i strasti prema jeziku i pravu. Ovo je prvi rječnik ove vrste u hrvatskoj i albanskoj akademskoj pravnoj literaturi te predstavlja jedinstven i neophodan doprinos svima koji se bave pravom – studentima, pravnicima, odvjetnicima, sucima, prevoditeljima i istraživačima pravne terminologije.

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rjeènik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Autorica rječnika Armenda Amiti zahvalila se, prije svih, Memetaliju Zenuniju i svima koji su pomogli u realizaciji ovog projekta te koautorima Eliti Zenuni i Dritonu Harunu, recenzentima, profesorima i kolegama, koji su je podržavali svojim savjetima.

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Zahvalila se i uglednom pravniku Damiru Mikuljanu (počasni građanin Okruga Grada Tirane), koji je dao doprinos u pregledu hrvatskih termina i svom ocu, prof.dr. Sejfedin Haruni, koji je dao doprinos u pregledu albanskih termina.

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon promocije drugi dio manifestacije Dana zastave održan je u dvorani Gorica kulturno-umjetničkim programom.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Dobro došao Sveti Nikola u OŠ Nikole Hribara

Objavljeno

na

Objavio/la

Dana 3.12.2025. godine u našu školu je prije očekivanog vremena stigao sveti Nikola. Promatrao nas je i osluškivao cijelu godinu, zbrajao naša dobra dijela, opraštao neke propuste i sa svojim anđelima usred priredbe donio poklone.

Velika Gorica, 03.12.2025. Sveti Nikola u OŠ Nikole Hribara. Foto: OŠNH

Velika Gorica, 03.12.2025. Sveti Nikola u OŠ Nikole Hribara. Foto: OŠNH

Velika Gorica, 03.12.2025. Sveti Nikola u OŠ Nikole Hribara. Foto: OŠNH

Učenici su se jako obradovali i pjesmom, recitacijom, glumom i plesom obradovali su omiljenog sveca. A kako je to bilo pogledajmo na fotografijama.

Velika Gorica, 03.12.2025. Sveti Nikola u OŠ Nikole Hribara. Foto: OŠNH

Velika Gorica, 03.12.2025. Sveti Nikola u OŠ Nikole Hribara. Foto: OŠNH

Velika Gorica, 03.12.2025. Sveti Nikola u OŠ Nikole Hribara. Foto: OŠNH

(Tekst: Marija Patrlj, profesorica savjetnica)

Galerija fotografija

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Crowned by Tradition – poculica u oku svakog putnika Zračne luke

Izložba Suvremena umjetnost pod krunom tradicije bit će postavljena u Zračnoj luci Franjo Tuđman do 9. siječnja.

Objavljeno

na

Na drugom katu novog terminala Zračne luke Franjo Tuđman, u prostoru odlazaka, danas je svečano otvorena izložba „Crowned by Tradition”, u organizaciji Turističke zajednice Velike Gorice i Grada Velike Gorice, uz suradnju i potporu Međunarodne zračne luke Zagreb. 

Izložba povezuje bogatu tradiciju Turopolja sa suvremenim umjetničkim izričajem, predstavljajući jedan od najprepoznatljivijih elemenata turopoljskog identiteta – poculicu, tradicijsko pokrivalo glave udanih žena Turopolja. 

Poculice su postavljene na žičanim skulpturama, koje je izradio velikogorički kipar Andrija Gašparuš, stvarajući jedinstven spoj tradicijskog i modernog, materijalnog i apstraktnog, prošlog i sadašnjeg. 

Nicolas Duthilleul, član Uprave Međunarodne zračne luke Zagreb, ističe da izložba pokazuje kako i putnički terminal može biti mjesto susreta tradicije i suvremenosti, nudeći putnicima jedinstveni doživljaj.  

-Ponosni smo na dobru i dugogodišnju suradnju s Gradom Velika Gorica i Turističkom zajednicom Velike Gorice, koji su za nas važna lokalna zajednica i partneri. Zagrebačka zračna luka predstavlja platformu za razvoj kontinentalnog turizma, stoga nas raduje da će brojni posjetitelji, koji dolaze u Veliku Goricu, imati priliku uživati u ovoj izložbi. Također nas veseli što se izložba otvara uoči Dana grada Velike Gorice, koji se obilježava 13. prosinca, stoga ovom prigodom unaprijed čestitamo – naglasio je Duthilleul. 

Osim toga, izložba izvrstan primjer sinergije između gospodarskog, kulturnog i turističkog sektora, nastale s ciljem očuvanja i suvremene prezentacije lokalne tradicije – rekla je direktorica Turističke zajednice Grada Velike Gorice Maja Toth. 

 -Velika Gorica je grad bogate povijesti i tradicije, a kroz ovakve projekte želimo pokazati kako se ona može kreativno povezati sa suvremenim umjetničkim izričajem. U zajedničkom djelovanju prepoznaje se važnost baštine kao temelja identiteta, ali i kao inspiracije za nove, kreativne iskorake – dodala je Toth. 

Inače, Poculica se u Turopolju pojavljuje davno, iako ne postoje pouzdani podaci o vremenu njezina nastanka. Između 1930-ih i 1950-ih godina koristila se isključivo u svadbenim obredima, dok je ranije bila dio svakodnevnog oglavlja udanih žena iz plemenitaških obitelji. 

-Poculica je stoljećima bila znak statusa i pripadnosti, a danas je dragocjeni dio naše materijalne i nematerijalne baštine. Drago nam je da kroz ovu izložbu dobila suvremeni umjetnički okvir i priliku da se predstavi široj javnosti iz Hrvatske i inozemstva. Na taj način turisti svojim dolaskom u Hrvatsku imaju priliku vidjeti bogatstvo tradicijske baštine ne samo Turopolja, već i cijele Hrvatske – poručila je ravnateljica Muzeja Turopolja Margareta Biškupić Čurla. 

Tijekom vremena poculica se mijenjala u načinu izrade i ukrašavanja – od jednostavnih verzija izrađenih od domaćeg platna do bogato ukrašenih primjeraka s vezom, čipkom, perlicama od puhanog stakla, trakama i ručno izrađenim ukrasima. 

Za potrebe izložbe sedam tradicijskih poculica iz svoje arhive, izrađenih u sklopu projekata očuvanja rukotvorina i tradicijskog veza, ustupilo je Kulturno-umjetničko društvo „Čiče” iz Novog Čiča.  

Izložba „Crowned by Tradition” bit će postavljena u Zračnoj luci Franjo Tuđman do 9. siječnja 2026., nakon čega će biti dostupna javnosti u Centru za posjetitelje Velike Gorice, gdje će nastaviti živjeti kao dio kulturne i turističke priče o Turopolju. 

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno