VIDEO ‘Nikad ne znaš kad će doći dan za velike stvari. Kad dođe, ja želim biti spreman…’
Matej Mišković (36), trener rukometaša Gorice, gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” i dotaknuo se svojih igračkih dana, trenerskih početaka, zvijezda u usponu, ali i filozofije, psihologije…
Postojao je načelni plan da Matej Mišković (36) preuzme rukometaše Gorice nakon što završi prošla sezona, no splet okolnosti malo je požurio stvari, pa je dečko iz Brckovljana u Turopolje stigao već u ožujku. Do kraja sezone stigao je osvojiti prvo mjesto u Ligi za ostanak, da bi tijekom ljeta i kroz pripreme izgradio momčad koja ni ne razmišlja o Ligi za ostanak. Goričani su u prvih šest kola upisali pet pobjeda, bodove su gubili samo u Našicama i u domaćem remiju s Moslavinom, ali ukupno gledajući izgledaju – impresivno! Kao momčad sa snažnim pečatom svoga trenera.
– Kad sam došao, jasno smo postavili ciljeve. Netko je možda mislio da su ti ciljevi previsoki u ovoj fazi, ali ja ne funkcioniram tako. Pokušavam prenijeti i na momčad stav da moramo imati visoke ciljeve, da moramo biti sposobni ostvarivati ih, da će nas to gurati iz treninga u trening, iz utakmice u utakmicu… Drago mi je da je što su se neke stvari poklopile, dečki odlično rade, vjeruju u to što radimo, a to se vidi i na rezultatima – kaže Mišković gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”.
Od Gorice je u vrlo kratkom roku stvorio mašinu koja melje protivnike, koja je dominanta u većini svojih prezentacija.
– Kad sam preuzeo Goricu, dočekali su me igrači koji dokazano imaju kvalitetu, jer to su dečki koji su pod trenerom Nikolićem godinama bili sudionici Lige za prvaka. Prošle sezone stvari su otišle u krivom smjeru, ali znao sam da je moguće probuditi tu kvalitetu koju imaju. Doduše, ostali smo bez trojice važnih igrača ovog ljeta, tri nositelja igre, nije ih bilo lako zamijeniti, ali planski sam želio dovesti igrače koje poznajem, koje znam i karakterno, među kojima su i neki s kojima sam dugo radio. I nije mi izneđanje to što su se jako dobro i jako brzo uklopili i Lisac, i Neralić, i Komljenović, i Grubišić. Uz sve one koji su ranije bili tu, stvorili smo i kemiju koja je neophodna za uspjeh – rekao je Mišković i nastavio:
– Imam svoj stil i sustav, pokušavam to prenijeti na njih, oni su to osjetili, vjeruju mi, a to je jako dobar spoj. Evo, otkad sam došao, u ovih osam mjeseci, izgubili smo samo tri utakmice, jednu u Metkoviću i dvije protiv Nexea.
Ciljevi su jasno proklamirani, Gorice ove sezoni želi ući u Ligu za prvaka, u njoj se “potući” za četvrto mjesto, odnosno novi izlazak na europsku scenu, a u Kupu je cilj doći do Final Foura. Zasad sve skupa izgleda kao da ide u dobrom smjeru. Za sve više od toga trebat će pobjeđivati i one koje se dosad nije pobjeđivalo.
– Mi u svakom sportu imamo perjanice, koje se čak i javno previše respektira, ali ja sam sportaš. I ne želim etiketu čovjeka koji ide na Nexe, Zagreb ili nekoga trećeg samo odraditi utakmicu, jer se tu kao ne može ništa. Glup mi je takav pristup i razmišljanje. Da se razumijemo, to su ekipe koje pršte kvalitetom, od uvjeta, igrača, financijske moći s kojom se ne možeš mjeriti… Ali jednu stvar uvijek govorim svojim igračima: svatko od vas želi doći do te razine, do takvih klubova, a najbolji način da dođeš do te razine jest da ih pobijediš! Moraš prije svega poštovati sebe, ne možeš si dozvoliti da odustaneš i prije nego što utakmica krene – opisuje svoju filozofiju Mišković.
– Mogu se složiti da ćemo mi takve protivnike dobiti u jednoj od deset utakmica, da će se samo jedanput sve posložiti, ali možda je ta jedna utakmica baš sutra! Ajmo biti spremni iskoristiti šansu ako je to stvarno taj dan, a ne kasnije žaliti za propuštenim. Moramo uvijek biti spremni na velike dosege. Svatko od nas mora sanjati da će biti u vrhunskom rukometu, a ako je tako, nema smisla živjeti od malih stvari i čekati da vrh dođe po tebe. Vrhovi se osvajaju, oni se ne čekaju… – dodao je trener Gorice.
Puno je toga, kaže, naučio od oca Jure, i o životu i o sportu. Tata je, naime, nogometni trener, a u njegovoj sportskoj biografiji postoji jedan spektakularan trenutak. Jedan od onih o kojima danas sin Matej priča. Bilo je to u rujnu 1998., moćna NK Croatia došla je u Dugo Selo i – dobila po nosu! Senzacionalnu i nezaboravnu pobjedu Dugoselaca trenerski je potpisao upravo Jure Mišković.
– To je bio baš poseban trenutak, za tatu pogotovo, jer on je veliki hajdukovac… Za razliku od mene, koji sam na svakoj utakmici Dinama, kad god mogu. Nikad se ništa veće nije dogodilo u dugoselskom sportu, ne znam je li se u Dugom Selu ikad prestalo pričati o toj utakmici, ali to je i dokaz da stoji sve ono što pričam. Dugo Selo će takvu Croatiju dobiti jedan u tisuću utakmica, ali tog 8. rujna 1998. bio je taj dan. A tata je bio spreman – prisnažuje ponosni sin.
Tata je imao veliku i važnu ulogu i kad se Matej trebao usmjeriti u drugom pravcu nakon teške ozljede sa samo 20 godina. Rukometna karijera, koju je gradio kroz Medveščak i Dugo Selo, naprasno je prekinuta, “na led” je otišlo i studiranje na KIF-u, pojavila se apatija, depresija…
– Tata je rekao da je dosta sažalijevanja, uzeo me pod ruku i odveo u Rukometni klub Polet iz Brckovljana, gotovo me natjerao da krenem kao trener. Uzeo sam djecu u mini rukometu, počeli smo se tu nešto igrati rukometa, a na kraju sezone postali smo prvaci države! Trenirali smo i vani, na hladnoći, u jaknama i rukavicama, dvorana nije imala ni rukometne gabarite, ali baš smo jako zagrizli. I ja, i ti klinci. Nakon te godine prebacili smo ih u Dugo Selo, spojili s još nekim dobrim igračima i kasnije još četiri puta bili prvaci države – nabraja Mišković, koji je od prvih dana imao i aktualnog golmana Hrvatske Dominika Kuzmanovića.
– Od prvog dana se vidjelo koliko jako želi uspjeh i zato je uspio. Bio je neobičan zato što je doslovno od prvog dana želio biti samo i jedino golman. Nisi ga mogao potjerati iz dvorane, i nakon treninga bi ostao, molio ostale dečke da mu pucaju… I sanjao je već od tih prvih dana da će biti ovo što je danas postao. I meni i njemu Kiel je oduvijek bio “rukometni Real Madrid”, poseban klub, puno smo pričali o tome, a onda se dogodi ona utakmica u Kielovoj Lanxess Areni, u kojoj skupi 25 obrana u dresu Hrvatske – sa smješkom ovu svoju priču zaključuje Mišković, uz dodatak za kraj:
– On je primjer da je sve moguće!
Poruka je jasna. Sve je moguće. I u karijeri Dominika Kuzmanovića i u sezoni koja traje…
Od Obreža do HNL-a: Nesretan poraz u susjedstvu pa – utakmica godine!
Nogometaši Kurilovca povezali su dva poraza u prvenstvu, na gostovanju kod Dinama u Odranskom Obrežu završilo je 2-1 za domaćina, ali Kurilovčani su se brzo okrenuli sljedećem izazovu – spektaklu u osmini finala Kupa!
Nije trebalo tako završiti, svi nogometni zakoni govorili su da Kurilovec to ne može izgubiti, ali zato je nogomet ono što jest… Kurilovec je, dakle, izgubio prvenstvu utakmicu u Odranskom Obrežu, ostao bez bodova nakon 90 minuta u kojima smo vidjeli tri gola, od toga dva u mreži Leona Išeka, pravi mali festival kurilovečkih promašaja, ali i poneki poništeni gol.
Dobro je otvorio Kurilovec, krenuo hrabro prema naprijed i – kreirao. Da je do te 18. minute bilo 2-0, možda i 3-0 za Kurilovec, ne bi bilo nerealno, jer velike su prilike propuštene prije nego što je stigla dupla kazna. Borna Cerjak prvo je, nakon nepunih 18 minuta igre, poslao prvu loptu u kurilovečku mrežu, a Antonio Crnković to je ponovio iz drugog ozbiljnog dolaska pred gol, sedam minuta poslije. Praktički još nisu stigli ni prežaliti svoje šanse, a dečki s Udarnika gubili su 2-0!
Nastavili su momci trener Harambašića u istom ritmu i do kraja poluvremena, a ništa se nije bitno mijenjalo ni u nastavku. Kurilovec bolji, na trenutke i dominantan, uz osjećaj da bi jedan gol u mreži domaćeg Dinama puno toga promijenio. Jedan priznati gol, jer čak dvaput su Kurilovčani zabijali, ali sudac Sven Pintarić oba je puta te golove poništavao.
Uzalud se tako na trenutak poveselio Fran Vujnović, ali i Mateo Pršir, koji se ovom prilikom vratio kući. Dečko iz Obreža, zajedno sa svojim bratom Davidom, prvi je put s Kurilovcem gostovao u svom selu, šteta što to nije obilježio golom koji bi bio priznat. I koji je mogao biti priznat, budući da ovo definitivno nije bila predstavavna koju će sudac Pintarić moći biti ponosan…
Kad već nije uspio Mateo, zabio je David Pršir, no dogodilo se to ipak malo prekasno. Tek u prvoj minuti sudačke nadoknade Kurilovec je uspio smanjiti svoj zaostatak, a na tome je i ostalo. Nakon Samobora doma, povezao je tako Kurilovec i drugi poraz u prvenstvu, a sve to događa se u predvečerje utakmice sezone.
– Nismo bili dobri u Obrežu, treba to priznati, kao i reći da mi nismo bili jedini akteri utakmice koji nisu bili na razini… Nevjerojatno je što promašujemo, koliko toga propuštamo, čak i u situacijama koje su potpuno čiste. Nadam se samo da smo ispucali sve promašaje uoči Istre – sa smiješkom kaže trener Senad Harambašić.
A tako i treba biti. Unatoč kraćem postu od bodova, vedrina i optimizam nisu napustili nogometni Kurilovec. Dapače, već od ponedjeljka su Kurilovčani ulovili pravi zalet, jer u srijedu u 14 sati na redu je ogled s Istrom 1961 u osmini finala Kupa. Dva izvrsna izdanja u prethodna dva kola dovela su “udarnike” do prilike da peti put u recentnoj prošlosti zaigraju s klubom iz HNL-a. U osmini finala dosad su ispadali od Osijeka, Slaven Belupa i Gorice, ali i upravo Istre, kojoj su u jesen 2019. za prolazak bili potrebni produžeci.
– Budući da smo u Obrežu igrali u nedjelju, da se tek oporavljamo od te utakmice, dečki gotovo da nisu stigli biti “nabrijani” na Istru, ali naravno da je ovo posebna utakmica za sve nas. Drukčije su i pripreme, cijela organizacija, jer dolaze i televizijske kamere, za goste pripremamo i ručak, a očekujemo i dolazak gostujućih navijača. Prema informacijama iz Pule, trebalo bi ih doći 40-50. Ali dobro, imat ćemo i mi svoje navijače, naše “Red Boyse”, jedine navijače koji se u poluvremenu krijepe grickalicama – govori Senad, misleći na simpatične klince iz omladinskog pogona, koji su redovni na utakmicama seniora.
Ukratko, u srijedu od 14 sati, uz izravni televizijski prijenos, igra se utakmica za pamćenje.
– Naravno da se veselimo toj utakmici i da ćemo dati sve od sebe da se prezentiramo na što bolji način. Da, proći će samo tri dana od utakmice u Obrežu, ali ovo je utakmica u kojoj “ne mogu” ne postoji. Idemo uživati u svemu što nas čeka i pokušati napraviti što bolji rezultat – zaključio je trener Harambašić.
Nikad još Kurilovec nije uspio proći ovu stepenicu, iako je nekoliko puta bilo gusto za protivnike, ali zato nove prilike i postoje. Kurilovcu nova prilika stiže ove srijede… Vidimo se na Udarniku!
Meštrica je u 12. kolu Jedinstvene 1.ŽNL izgubila od Turopolja rezultatom 1:2 i to je bio njen 11. poraz u 12 odigranih utakmica.
Gornja Lomnica,02.11.2025. Jedinstvena 1.ŽNL – 12. kolo: Metrica – Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turopolje je došlo do prednosti nakon ubačaja i gužve u šesnaestercu najbolje se snašao Mario Kos i zatresao mrežu za 0:1. Obrana domaćih teško se branila od brzih bočnih akcija i u 33. minuti Antonio Lozić je pogodio donji kuta za povećanje vodstva – 0:2. Domaći su imali nekoliko obećavajućih situacija, ali bili su neprecizni i nisu do odlaska na odmor uspjeli smanjiti prednost gostujuće momčadi.
Gornja Lomnica, 02.11.2025. Jedinstvena 1.ŽNL – 12. kolo: Metrica – Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 02.11.2025. Jedinstvena 1.ŽNL – 12. kolo: Metrica – Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Početkom drugog poluvremena Meštrica je djelovala sigurnije i svoju bolju igru potvrdila je golom Maria Šimunovića u 54. minuti za 1:2. Izjednačenje je spriječio vratar Stjepan Sučić, koji je u 68. minuti paradom izbacio loptu ispod grede u korner.
Turopolje (12 5 4 3 24:19 19) je s 19 bodova na 7. mjestu prvenstvene ljestvice.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2025./2026., 12. kolo
NK Meštrica – NK Turopolje 1:2 (0:2)
Gornja Lomnica. ŠRC Gornja Lomnica. Gledatelja 40. Nedjelja, 02.11.2025., 18 sati. Sudac: Tihomir Čunčić. Pomoćni suci: Matej Mrkoci i Tihomir Bratković (svi iz Velike Gorice). Delegat: Zlatko Petrac (Velika Buna). Strijelci: 0:1 – Kos (10), 0:2 – Lozić (33), 1:2 – Šimunović (54).
Pobijedili 40 razlike i naljutili trenera: ‘Nisam zadovoljan ni pristupom ni igrom!’
Košarkaši Gorice pobijedili su Vrijednosnice Osijek 99-59 na svom parketu, došavši do druge pobjede u četvrtoj utakmici sezone. Najbolji strijelac bio je ujedno i debitant, a trener Miljković imao je puno zamjerki
Realno, bila je ovo jedna od rijetkih utakmica u kojima je konačni ishod bio unaprijed poznat. Točnije, pobjednik je bio poznat, jer u Veliku Goricu stigli su košarkaši Vrijednosnica Osijek. Prošle sezone taj je klub bio član Premijer lige, iz koje je ispao nakon odluke da završni dio sezone odradi s juniorima i kadetima. S istim kadrom krenuli su Osječani i u novu sezonu, u kojoj su u prva tri kola gubili prosječno 43 koša razlike.
Sve drugo osim sličnog ishoda u Turopolju bilo bi veliko iznenađenje, koje se na kraju nije dogodilo. Otišli su Goričani na kraju do okruglih 40 koševa razlike, pri čemu je mladi osječki sastav parirao našim košarkašima samo do isteka prve osmine utakmice…
U početnih pet minuta, naime, držali su gosti rezultatski egal, nakon čega je do izražaja došla kvaliteta momčadi koju vodi Damir Cici Miljković. Goričani su do isteka prve četvrtine stekli prednost od 13 koševa (29-16), a u istom ritmu nastavili su i u drugoj i trećoj četvrtini. Nakon 30 minuta košarke imala je tako Gorica 42 koša viška (79-37), da bi posljednji period igre pripao gostujućoj momčadi, koja je posljednjih deset minuta dobila s 22-20 i pokazala kako u osječkoj mladosti ima i kvalitete.
– Čestitke Osijeku, to su odreda mladi momci koji stječu iskustvo i treba im dati podršku. Nije lako kad gubite velikom razlikom i vraćate se doma. Velika podrška treneru Budimiru i dečkima, neka samo izguraju sezonu. Pobjeda izgleda lagano, no nisam zadovoljan pristupom i igrom. Najbitnija su dva boda i sad se okrećemo Crikvenici – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.
Prvi strijelac u našim redovima bio je novopridošli debitant Niko Rimac, koji je ubacio 15 poena i ugrabio sedam skokova, a dvocifreni su bili i Pavao Turić sa 14, Borna Dramalija 12 i Rinaldo Bljaić 11 koševa. Dodajmo i kako je Roko Ivanković bio najbolji gorički skakač sa čak 14 skokova. Za Vrijednosnice Osijek Frano Pranjić je ubacio 13, a Josip Pleša 10 koševa.
Kako zaustaviti Lokomotivu? ‘Neka šest komada u Rudešu bude prekretnica’
Nogometaši Gorice u ponedjeljak u 18 sati zatvaraju 12. kolo SuperSport HNL-a domaćim ogledom s Lokomotivom. Nakon što je teniskim rezultatom odrađen kup u Rudešu, vrijeme je za prekid crnog niza u prvenstvu…
Šest lakih komada u gostima kod Rudeša u osmini finala Kupa došlo je kao melem na bolnu ranu nastalu kroz četiri prethodna poraza u prvenstvu. Gorica je na zapadu metropole bila fokusirana, energična, razigrana i efikasna, što će tih teniskih 6-0 i najbolje opisati, ali već nakon te utakmice, tijekom prvih trenutaka zadovoljstva, trener Mario Carević je apelirao na što brži okret prema Lokomotivi.
– To je za nas još važnija utakmica od ove!
U njoj, prema svemu sudeći, Gorica neće biti kompletna.
– Imamo par izostanaka, nekoliko ozljeda… – rekao je trener Carević u najavi dolaska “lokosa”, koji će koplja s Goričanima ukrstiti u ponedjeljak od 18 sati, u posljednjoj utakmici 12. kola HNL-a.
Nije precizirao, možda nije ni želio protivniku otkrivati tko je sve među odsutnima, ali svjestan je Carević da će oni koji istrče na travnjak Gradskog stadiona u šestoj uzastopnoj domaćoj prvenstvenoj utakmici morati biti – ti! Situacija na tablici kroz ova posljednja četiri poraza od jako lijepe se pretvorila u problematičnu, uzimajući u obzir i ono što je Gorica propustila i ono što su rivali uspjeli odraditi. Gorica je, naime, u ovom trenutku jedan bod ispred posljednjeg Vukovara, na deset bodova je i Osijek, pa su bodovi ovog ponedjeljka prijeko potrebni.
– Trebala nam je ta pobjeda u Kupu da malo vratimo samopouzdanje. Moram naglasiti da je momčad od prve minute te utakmice bila unutra, a kad smo takvi, pokazujemo da imamo kvalitetu i da se možemo nadigravati sa svima. To me veseli, iako sam svjestan da nas u ponedjeljak čeka puno teža utakmica. Međutim, imam punu vjeru u moje igrače, vjerujem da ćemo ponuditi dobru predstavu, a nadam se i dobrom rezultatu – rekao je trener Carević i dodao:
– Nekad ti treba ta jedna utakmica, da bude prekretnica, a ja se nadam da će tako i biti. S druge strane, Rudeš smo već arhivirali, zaboravili, i sav fokus je isključivo na Lokomotivi.
U prvom ovosezonskom međusobnom ogledu Gorica je pobijedila Lokomotivu 3-1 na Maksimiru, bila je to ona utakmica u kojoj su pala tri fenomenalna gola, jer takvi su bili i Prširov i Pozov i Ercegov, ali ovdje se uspomene neće brojati. Lokomotiva je na petome mjestu, na bod od trećega, a Gorica sa samo pet bodova manje ima tek bod više od posljednje momčadi lige… Stvari se u svijetu HNL-a brzo mijenjaju i zato je posebno važno iskoristiti taj momentum nakon drugog protivnika iz Zagreba zaredom.
– Lokomotiva igra stvarno dobar nogomet, to sugerira i tablica. Imaju sasvim sigurno i nedostataka, koje ćemo mi pokušati iskoristiti. Dosta su motorična momčad, dosta dobra u tranziciji, a otraga stabilni, s tri dobra stopera, koji su dobri i u prekidima. Jako su dobro izbalansirana momčad, ali mi znamo i koje stvari možda nisu bolje i to ćemo pokušati pretvoriti u svoju prednost. I, ponavljam, u dobar rezultat – zaključio je Carević.
Mladost Obrezina je u 12. kolu Jedinstvene 1. ŽNL pobijedila Mladost Okić Klinča Sela rezultatom 5:0, golovima Nikole Slivaka (2), Tomislava Lackovića, Noe Šalkovića i Adisa Smajića.
Start domaće momčadi bio je silovit, već u 3. minuti imala je prednost od dva gola, iako polovica igrača na terenu nije ni dotaknula loptu! Seriju je otvorio Lacković u 2. minuti, a minutu kasnije poentirao je Šalković za 2:0.
Sredinom prvog poluvremena Slivak je u 23. minuti povisio na 3:0, a dvije minute kasnije i za 4:0. ‘Petardu’, prvoklasnu seriju poluvremena, koje će se dugo pamtiti, zaključio je Smajić – 5:0 u 35. minuti!!
Drugo poluvrijeme domaća momčad odigrala je u stilu ”igram da mi prođe vrijeme”, a trener Goran Klipa dao je prigodu igrati dečkima s klupe za pričuve. Momčad gostiju? U drugom poluvremenu imali su veći posjed lopte, ipak nedovoljno bar za počasni pogodak.
Mladost Obrezina (12 5 2 5 18:24 17) je sa 17 bodova na 10. mjestu u trenutačnom poretku.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1. ŽNL 2025./2026., 12. kolo
NK Mladost Obrezina – NK Mladost Okić Klinča Sela 5:0 (5:0)
MLADOST: Kerkez, Ćurić, Matić (od 65. Curić), Đurašin (od 46. Filipčić), Smajić (od 65. Čuić), Kunić (cap.), Šalković, Slivak (od 69. Kokorić), Lacković, Groznica, Ramljak (od 72. Geljić). Trener: Goran Klipa.
MLADOST OKIĆ: Botički, Stunja (od 27. Kelečić), Holetić, L.Hasanović (cop.), Crnković (od 58. Palčić), Marinović, Ivanković (od 58. Jakšić), Mesić, Belan (od 27. Golojuh), Bosak (od 58. Šiljevinac), Blagec (od 39. Staničić). Trener: Luka Hasanović.