Imao je novi trener Mario Carević plan, imao je vjeru i optimizam, a imao je i malo neophodne sreće. Ne samo on, nego Gorica, jer Istra je dvaput u ovoj utakmici pogađala okvir gola, bila je očekivano dobra, no Gorica je bila – bolja! Za jedan gol bolja, za trenutak inspiracije junaka iz sjene bolja…
Kao što se i dalo naslutiti, krenuo je Carević s formacijom 4-2-3-1, što je značilo da je iz standardnog sastava ispao Krešo Krizmanić, a upao hitri momak iz Gvineje Bisau, po papirima Portugalac Mesaque Dju. S Banićem na golu, Maloča i Leš bili su stoperi, Mikanović i Štiglec bekovi, sredinu su držali Pršir, Pajaziti i Ndockyt, a prema naprijed jurišali Majstorović, Dju i Kolar. Međutim, vrlo brzo moralo je doći do promjene planova, uz nadu da se planovi neće morati mijenjati na duže vrijeme…
Adrion Pajaziti, igrač Fulhama na posudbi u Gorici, ružno je nastradao već u sedmoj minuti utakmice. U jednom duelu je pao, praktički već dok je padao krenuo pokazivati prema klupi da ovo nije dobro, a taj se dojam potvrdio i nakon što je liječnička služba ušla na teren. Pajaziti nije mogao ni stati na ozlijeđenu nogu, iznijeli su ga s terena na nosilima, pa ostaje jedino nadati se da ozljeda ipak neće biti iz reda najozbiljnijih.
Umjesto njega ušao je Luka Kapulica, no trebalo je Gorici nekoliko minuta da dođe sebi. Imala je u tom uvodnom razdooblju Istra jednu priliku, više su gosti imali loptu u nogama, ali tamo negdje polovicom poluvremena probudio se i domaći sastav. Prijetio je Kolar, prijetio je dvaput Kapulica, sve su to bile ozbiljne prilike, ali rezultat se nije mijenjao. Srećom, nije se mijenjao ni sve do poluvremena, u razdoblju u kojem je opet Istra bila bliže golu. Nekoliko centimetara udaljena od gola ostala je i u 45. minuti, kad je Marešićev udarac odsjeo na stativi.
U nastavak su oba trenera krenula s istim sastavima, s promjenama se krenulo tek na ulasku u posljednjih 20 minuta, a na prvu priliku čekali smo do 60. minuti. Vrhunski potez Ndockyta na 40-ak metara otvorio je gomilu prostora, Kongoanac je lijepo u čistu priliku gurnuo Djua, ali ovaj je uspio samo proslaviti golmana Majkića.
27.10.2024., Gradski stadion Velika Gorica, Zagreb – SuperSport HNL, 11. kolo, HNK Gorica – NK Istra 1961. Photo: Luka Batelic/PIXSELL
Imala je i Istra svoje prilike, pogotovo u drugoj polovici poluvremena, ali polako je dolazilo vrijeme jednog junaka iz sjene. Mario Carević podigao je u 70. minuti prve svoje igrače s klupe, na lijevi bok Krizmanića, a na lijevo krilo Martina Šlogara, igrača koji je dobio Gorici posljednju pobjedu, golom za 2-1 u 94. minuti ogleda sa Slaven Belupom. Učinio je, srećom, to još jedanput…
Nije se igrala 94., nego 84. minuta, kad je Šlogar sam došao do jedne lopte na 20-ak metara od Istrina gola, sjurio se u kazneni prostor, pa lijevom nogomet, iskosa slijeva, rasparao gostujuću mrežu! Fantastičan pogodak, trenutak za kojeg se moglo pretpostaviti da će biti i odlučujući, popraćen erupcijom oduševljenja na goričkoj klupi, ali i na tribinama.
Pokušavala je Istra do kraja, bila je i opasna, ozbiljno je pritisnula u posljednjim minutama, ali uspjela je Gorica obraniti svoj teren, svoj gol viška, i uzeti silno važna tri boda. Mario Carević po redu je grlio svoje igrače, pao mu je sasvim sigurno veliki kamen sa srca, ali nema vremena za spavanje na lovorikama jedne pobjede. Gorica ide dalje, s tri boda više, sljedeći na redu je Osijek na Opus Areni.