Na pitanje “kako ide”, u Hrvatskom rukometnom klubu Gorica ovih dana odgovaraju sa “bolje ne može!”, jer u tijeku je sezona kakva se nikad ranije nije dogodila. Nikad još rukometaši Gorice nisu skupili pet pobjeda u prvih šest kola prvenstva, nikad nisu izgledali toliko dominantno kao ove sezone, čak ni u slavnim danima ere Andrije Nikolića. Goričani melju sve pred sobom, zaključno s Varaždinom u prošlom kolu, a prvu polovicu Lige B zaključit će domaćim ogledom s Moslavinom.

I velike su šanse da će je zaključiti novom pobjedom. I pritom je manje važno to što je Moslavina jedna neobično “sklepana” momčad, puno je važnije ono što Gorica može. S klupe vođena očito silno talentiranim trenerom Matejem Miškovićem, a na terenu s jasno podjelom zaduženja i odgovornosti. A kad je tako, iskaču pojedinci. Ponekad su to krila Hrvoje Ceković i Juro Čakarić, ponekad vanjski igrači Jakov Neralić i Marin Lisac, ponekad golman Marin Sorić, ponekad stupovi obrane Barišić i Starčević…

A praktički uvijek – Jakov Dujić. Momak iz Zadra, tek 20-godišnjak, originalno srednji vanjski, ali sposoban djelovati i lijevo i desno, iskočio je po pitanju brojki. Treći strijelac lige sa 7,5 golova po utakmici u prosjeku, ali i treći asistent, s više od četiri dodavanja po susretu.

– Stvarno sam prezadovoljan, ali znam da i dalje trebam naporno raditi. Svi trebamo biti ponizni i vrijedni, cijela momčad, a kad je tako, uvijek netko iskoči. Lako ćemo mi za statistiku. Koliko god lijepo bilo biti u vrhu tih lista, momčad je ipak daleko najvažnija – javio se Jakov, već treću sezonu igrač Gorice.

Iz rodnog Zadra zbog rukometa je već u drugom srednje preselio u Split, u Akademiju Balić-Metličić, završio školu, pa odlučio prihvatiti poziv iz Turopolja.

– I oduševljen sam što je tako ispalo! Super se osjećam ovdje, sviđa mi se i klub, i grad, i suigrači… Ma sve. Jako sam sretan što sam odlučio doći baš u Goricu – govori Dujić u trenucima kad je lagana euforija i normalna.

Kad su rezultati takvi kakvi jesu, normalno je da caruju osmijesi i pozitiva.

– Čim je trener Mišković došao, još tamo u ožujku, počeo je slagati stvari u igri za sljedeću sezonu. Dobro smo se odmorili tijekom ljeta, pojačali se sa četvoricom novih igrača, a zatim odradili stvarno jake pripreme. Radilo se baš žestoko, a puno pažnje posvećivalo se i taktičkim detaljima, tako da od početka svi jako dobro znamo tko što radi. Temeljito se pripremamo za svakog protivnika, a to nam je veliki plus. Jednako kao i to što smo gotovo svi jako mladi, spremni napraviti što god trener zatraži od nas – pokušava Dujić pojasniti tajnu uspjeha ovosezonske Gorice, svjestan da tu mladost netko mora i voditi mudrom rukom.

– Uz nas mlađe, imamo i nekoliko starijih igrača, na čelu s kapetanom Cekovićem, koji drže svlačionicu. Oni su zaduženi i za šale i za ozbiljnost, ovisno o potrebi, a mi mlađi gledamo i učimo kako se ponašati, na što obratiti pozornost. I to nam je veliki plus, taj spoj starijih i mlađih. S obzirom na sve to, vjerujem da imamo pravo nadati se velikim stvarima ove sezone! – ambiciozan je Dujić.

Na pitanje o radu s trenerom Miškovićem, o kojem dolaze samo lijepe priče, nije se moglo ni očekivati ništa osim odgovora ovakvog tipa:

– Predobro je raditi s njim! Ima ideju koja nam se svima jako sviđa, pri čemu nam daje puno slobode u igri. Ne koči nas nepotrebnim šablonama, puno toga prepušta našem osjećaju, ali sve kroz ideju kojom se zajedno vodimo – objašnjava mladi gorički Zadranin.

Nema problema složiti se s trenerom po pitanju ciljeva, koji su otvoreno postavljeni: plasman u Europu i Final Four Kupa.

– Te ciljeve postavili smo si uoči sezone i sad svaki dan radimo na tome da ih ostvarimo. Ti ciljevi o kojima govorite su, uvjeren sam, potpuno realni. S obzirom na način na koji radimo, igramo, na samopouzdanje koje imamo, za očekivati je da ćemo se boriti i za jedno i za drugo. Sa svima možemo igrati, nikoga se ne bojimo, i tako ćemo se ponašati – poručuje Dujić, pa se ipak malo ispravlja:

– Dobro, Zagreb je realno ipak stepenica više. Još i trener Andrija sve zna o nama, tako da njih ne bih stavio u ovu kategoriju, ali sa svima ostalima možemo i želimo igrati.

To, dakle, uključuje i Nexe. Svih ovih godina nedodirljivi Nexe, isti onaj klub koji je nanio Gorici jedini poraz ove sezone. Završilo je na minus osam, ali dugo je izgledalo puno bolje od toga. I na tragu onoga što trener Matej stalno ponavlja: može ih se pobijediti…

– Ne bih rekao da se radilo o tome vjerujemo li mi u to ili ne, prije je problem bio fizički. Doveli su ozbiljne igrače ovo ljeto, imaju veliku širinu, a mi smo tih 40 dobrih minuta igrali praktički u istom sastavu. Oni ubace četvoricu svježih, a jednako dobrih, mi prodamo par lopti i gotovo je… Tako je ispalo, ali vjerujem da će u Velikoj Gorici biti drukčije. U svakom slučaju, veselimo se toj utakmici…

Do tog ogleda ćemo još malo pričekati, a prvi sljedeći izazov donosi Moslavinu u Gradskoj sportskoj dvorani, u nedjelju od 17 sati.

– Igramo već četvrtu nedjelju zaredom, i to opet na televiziji. Možda nas stalno prenose jer igramo lijepo, ha, ha – nasmijao se Jakov, pa dodao:

– Očekujemo dobru utakmicu, krenuli smo u dobru seriju i nema razloga da na tome stanemo. Kao i za svakog protivnika, dobro smo se pripremili i za njih, pogotovo za Ivana Laljeka, koji nam se vraća u Goricu… Naravno da nećemo bodove unaprijed upisivati, ne pada nam napamet, ali vjerujem da bi uz pravi pristup i naš maksimalan angažman bodovi morali ostati u Velikoj Gorici. Moramo se za njih izboriti na parketu, ali to smo spremni učiniti!

Na putu do ostvarenja cilja pomoći će i podrška s tribina, koja je sve ozbiljnija, kao i povezanost sredine s rukometašima… I to s razlogom, jer atmosfera je sjajna, prezentacije na parketu također. Ako ste ikad pomislili da je trenutak da pogledate goričke rukometaše na djelu, ovo je definitivno taj trenutak.

Nedjelja, 17 sati, Gradska sportska dvorana. Vidimo se!

Prekrasna jesen traje u nogometnom Kurilovcu, na sedam kola udaljenosti od početka sezone na Udarniku uživaju u pogledu s vrha. Ne samoga vrha, jer na njemu su i dalje Ravnice, koje su baš u Kurilovcu prošlog vikenda doživjele prvi poraz u sezoni, izgubile prve bodove uopće, ali Udarnik je odmah tu, na dva boda minusa. Pet pobjeda, jedan remi i jedan neobičan poraz učinak je koji može izazvati laganu euforiju, ali ovdje toga nema.

– Mislim da nemamo nikakvih problema u smislu da će netko poletjeti. Radi se jako dobro, ozbiljno, dečki idu jako na svakom treningu, a to se onda preslikava i na teren. Neka tako i ostane – poželio je trener Senad Harambašić.

Ovaj je vikend donio malu promjenu plana, jer gostovanje u Svetoj Nedelji, kod domaćeg NK Tigra, prebačeno je sa subote na nedjelju u 15.45 sati, ali neće to poremetiti kurilovečki ritam pripreme.

– Jako sam sretan što mogu reći da smo kompletni, da nema ozlijeđenih, a nemamo čak ni suspendiranih zbog kartona. To je i neka vrsta rariteta, ipak je sedam kola iza nas, malo mi je to i čudno, pogotovo za neke moje igrače – sa smiješkom kaže Senad.

Kurilovec će u Svetu Nedelju, u kojoj će čekati i dojučerašnji igrači Lukavca Zenko i Rašić, ići s najjačim mogućim snagama, s puno samopouzdanja nakon svega dosad odrađenog, ali zadatak će svejedno biti izuzetno zahtjevan.

– Jako su dobri. Igraju nezgodan sustav, kojem se treba prilagođavati. I oni će se prilagoditi nama, sigurno su nas dobro proučili, i nemam nikakvu dvojbu da će biti teško. Ovo je za nas opet derbi, kao i praktički svaka sljedeća utakmica, jer nema u ovoj ligi loših protivnika – s obje noge na zemlji ostaje trener Harambašić.

A ni nema mu druge, jer već idućeg vikenda na Udarnik stiže Lučko, zatim se ide u Strmec, pa dolazi Vrapče…

Tijekom ovog tjedna provedeno je kriminalističko istraživanje nad 21-godišnjakom zbog provala i krađa iz obiteljskih kuća. Muškarac je sa širokog područja Našica.

Dokazane su mu četiri provale u obiteljske kuće i jedna krađa iz otključane kuće, a harao je po kućama u svibnju i lipnju u Donjoj Lomnici, Vukovini, Veleševcu, Kučama i Šiljakovini.
Protiv njega je podneseno posebno izvješće kao nadopuna ranije podnesenih kaznenih prijava.

No, kako dodaju iz policije, mladić je operirao s još jednom osobom za kojom se trenutno traga.

Foto ilustracija: Kader D. Kahraman

E, to bi bila priča svih priča!

Bila bi to, zapravo, priča dostojna kandidature za kakav filmski scenarij, sve skupa djeluje kao dosta dobar predložak za film o sportu i životu, jer dogodi li se ono o čemu se u španjolskim nogometnim krugovima sve glasnije priča, dođe li doista do transfera 33-godišnjeg Ante Budimira u redove torinskog Juventusa, bio bi to happy end kakav se rijetko viđa…

I film o kojem bi zaista trebalo dobro razmisliti.

On bi, recimo, počeo u Ozimici, selu u blizini Žepča, u ljeto 1991. godine, u trenutku kad na svijet dolazi maleni Ante. U svome domu, u roditeljskoj kući, ne stiže ni propuzati, jer ratno ludilo kreće, obitelj mora otići u izbjeglištvo, a uz to još i otac pogine u prometnoj nesreći! Mama Janja sa malenim Antom i sestrama Irenom i Renatom, dolazi u – Veliku Goricu.

Sljedeći kadar može nas odvesti na betonac na Ciblji, na kojem Ante uči udarati loptu, igrajući po cijele dane sa Nindžom, Bogijem i tom, malo starijom ekipom. Istovremeno i svakodnevno hodočasti na Radnik, prolazi cijeli omladinski pogon  u posljednjim godinama života i rada kultnoga kluba na izdisaju. Može se tu uklopiti i priča o pokretanju HNK Gorice, kluba koji se nadovezao na Radnikovu tradiciju i započeo stvarati povijest u kojoj piše da je prvi izlazni transfer baš Ante Budimir!

Prati taj naš film rast mladog napadača u Interu iz Zaprešića, zatim i transfer u Lokomotivu, iz koje put nije vodio u Dinamo ili Hajduk, jer to bi bilo prejednostavno, nego u – njemački St. Pauli. Jedan od najliberalnijih gradova u Europi, druga njemačka liga, i sezona koja je bila povod da se krene drugim putem. Taj je put vodio do Italije, drugoligaša Crotonea, gdje je počeo veliki uspon dečka s Ciblje. Ušao je s Crotoneom prvi put u povijesti u Serie A, a za sebe zaslužio transfer u Sampdoriju.

I opet je u tom filmu vrijeme za pad, jer ni godina u Genovi nije bila osobita, pa je slijedio povratak u Crotone, a zatim se ubacuje i malo kadrova mora, palmi, plaža… Priča se seli u Španjolsku, na Mallorcu, opet u drugu ligu, ali tu se i definitivno kreće prema happy endu. Stigla je nakon dobre sezone u Mallorci i nagrada u vidu poziva Zlatka Dalića, debija za reprezentaciju s punih 29 godina, a to je trenutak u kojem shvatio da je klinac sa Ciblje definitivno – uspio!

Bronca u Kataru zaslužuje, naravno, posebnu sekvencu u filmu u nastajanju, kao i onaj doček za njega i Broza u njihovoj Velikoj Gorici, povijesni trenutak za ovaj grad, a događa se u međuvremenu i transfer u Osasunu. Događa se i prošla sezona, u kojoj je Budimir u vrhu ljestvice strijelaca jedna od najboljih liga svijeta… Obožavaju ga u Pamploni, produžili su mu ugovor, ne žele ga se odreći, ali film mora imati filmski kraj. Evo, recimo, u obliku ponude Juventusa, jednog od najvećih klubova na svijetu, u 34. godini života…

Kako tvrde španjolski mediji, trener Juventusa Thiago Motta želi iskusnog igrača kao zamjenu za Dušana Vlahovića, a Budimir se profilom savršeno uklapa u ono što traži.

“Budimirovo iskustvo u ligama poput španjolske i talijanske, zajedno s njegovom sposobnošću da postigne golove u ključnim trenucima, čine ga vrlo atraktivnom opcijom za Bianconere”, pišu španjolski mediji, koje je osvojio sa 17 golova u La Ligi prošle sezone.

Idealan bi to bio posljednji čin jednog filma o sportskoj karijeri za divljenje, pogotovo kad znamo da se u sve to uspjela ugurati i diploma s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu… Odnosno, bio bi to idealan pretposljednji čin.

Posljednji bi valjalo ostaviti za sekvencu u kojoj se, nakon nekakve dvije sezone Juventusa, Lige prvaka i najvećih mogućih pozornica, vrati kući. U svoju Goricu. Jer, nikad nije na odmet vratiti se na onu posebnu izjavu…

– Dinamo ili Hajduk? Ako bih se vratio kući, u HNL, onda bih želio igrati tamo gdje mi je dom. U mojoj Gorici. To je moj klub. Živim pet minuta od stadiona. U Osasuni igra dosta igrača iz njihove omladinske škole. Ti klinci žive za taj klub i za dres koji nose. Kad vidite takav odnos prema klubu, onda i sami poželite igrati za klub koji nosite u srcu. Zato kažem Gorica.

Još neko vrijeme ćemo svakako pričekati na taj trenutak, ali lako je poželjeti mu da ga on pričeka u dresu Juventusa… Zaslužio je.

Arheloški muzej u Zagrebu povodom obilježavanja Dana europske baštine sutra na arheološkom lokalitetu Andautonije u Ščitarjevu organizira program s radionicama i stručnim vodstvima.

– Programom s radionicama i stručnim vodstvima predstavljamo rezultate dugogodišnjih radova Arheološkog muzeja u Zagrebu, ali i ističemo značaj i prometnu povezanost tog prostora u rimsko vrijeme (od 1. do 4. stoljeća). Riječ je o rimskom gradu Andautoniji, koji se nalazio na prostoru današnjeg sela Ščitarjeva – ističu iz Arheološkog muzeja.

Posjetitelji će se moći okušati u radionicama rimske mode, rimskim igrama sa žetonima i lopatama, dok će djeca na tren postati mali arheolozi. Radionice će trajati od 12 do 18 sati, a stručna vodstva organizirana su u 10:30, 12 i 14 sati.

Ulaz u park i radionice su besplatni za sve posjetitelje.

Foto: Arheološki park Andautonija, I. Krajcar/AMZ