Aktivno je u Karate klubu Velika Gorica, dok najmlađi osvajaju medalje na turnirima, klupska reprezentativka Ema Jukić u završnim je pripremama za Svjetsko prvenstvo u karateu. Kako su istaknuli iz kluba, Jukić je završila pripreme u Daruvarskim toplicama pod budnim okom stručnog stožera reprezentacije. Ema će predstavljati Hrvatsku na prvenstvu u kategoriji juniorke -48kg, a koje će se održati u Veneciji od 09.do 13. listopada.

– Svjetsko prvenstvo će okupiti 1943 natjecatelja iz 113 zemalja. Ema će završnu fazu priprema provesti u klubu, a nakon toga ponosno predstavljati svoju državu, klub i grad na najvećem karate natjecanju – istaknuli su iz goričkog Karate kluba.

S druge strane najmlađi članovi se marljivo pripremaju za državno prvenstvo koje će se održati krajem listopada, a jedan od tih pripremnih turnira je bio i turnir u Ivancu.

– Na turniru smo osvojili 10 medalja, od čega 1 zlato, 7 srebra i 2 bronce. Ukupno smo nastupili sa 11 natjecatelja u ukupno 16 kategorija. Već nas idućega vikenda očekuju dva turnira. Mlađa ekipa nastupa u Daruvaru, a stariji putuju u Rijeku – dodaju iz kluba.

 

Nakon što je Stefan Rajić odlučio prihvatiti ponudu iz Maksimira i preuzeti klupu ŽNK Dinama, u problemima su se naši u ŽNK Gorici, koja je hitno morala pronaći novo rješenje. Privremeno je uskočio Adis Hošić, pod njegovim vodstvom, remijem kod ŽNK Splita, osvojen je i prvi bod u iznimno zahtjevnoj sezoni, ali potraga za novim trenerom i dalje je trajala. Okončana je početkom ovoga tjedna, taman na vrijeme da se pripremi domaći ogled s Hajdukom.

Novi trener postao je, dakle, 41-godišnji Mario Ćorić, talentirani mladi stručnjak za kojeg bismo tek mogli čuti. Zasad o njemu ne znamo previše, osim onoga što su s javnošću podijelili iz kluba.

“Stiže nam novi trener, Mario Ćorić, čovjek koji je trenirao talente poput Joška Gvardiola, Josipa Šutala i mnogih drugih nogometnih zvijezda! Osim što je vrhunski trener, iza sebe ima i bogatu igračku karijeru, tijekom koje je nastupao za klubove poput GNK Dinamo, CD Xerez u Španjolskoj i Slaven Belupo. Sretni smo što nam sad donosi svoje znanje i strast na našu klupu! Čak i kad nema loptu pod nogom, zrači taktikom i strategijom!”, riječi su kojima je predstavljen novi trener naših nogometašica.

Dostupni podaci kažu da je 191 centimetar visoki Splićanin počeo svoj nogometni put u pogonu RNK Splita, nakon toga prošao i školu zagrebačkog Dinama, da bi korpulentni napadač svoje mjesto podo suncem nastavio tražiti kroz austrijske klubove Rankweil i Gratkorn, kao i kroz žrnovnički Mosor, zaprešićki Inter, Zelinu te zagrebačke klubove HAŠK i Šparta Elektra.

Najveći dio trenerske karijere proveo je u omladinskom pogonu Dinama, gdje je sudjelovao u razvoju nogometnog “monstruma” Gvardiola i suigrača mu iz reprezentacije Šutala, a otisnuo se i u Saudijsku Arabiju, u tamošnji Al Fateh, u koji je došao i nešto prije bivšeg izbornika Slavena Bilića i njegova stožera.

– Bio sam prvi koji je došao u Al Fateh, u startu sam preuzeo U13 momčad. Krenuo sam jako dobro, pobjeđivali smo i igrali odličan nogomet i protiv najjačih saudijskih klubova, bili su zadovoljni u klubu, pa sam dobio novi ugovor i vrlo brzo došao do U17 momčadi – prepričao je svoje iskustvo iz Azije novi trener nogometašica Gorice.

Put ga je sad doveo i do Turopolja, gdje će pokušati ispisati nove stranice zanimljive trenerske priče. Neće mu biti lako, Goričanke su krenule u prvenstvo s tri uvjerljiva poraza i tim remijem u Splitu, a put do osiguravanja ostanka u ligi, što će biti jedini cilj, još je prilično dugačak…

Dva dana nakon što je trebala biti odigrana po prvotnom planu, na terenu neusporedivo boljem nego što je to bio slučaj u subotu, Gorica je dočekala Slaven Belupo i – uzela sve! Uz dozu sreće, ali i na račun želje, upornosti, borbenosti… Sve tri nabrojane kategorije posebno su se očitovale u 94. minuti, kad je golmanu Ivanu Sušku lopta ispala iz ruku, a Martin Šlogar briljantno je reagirao i poslao je u mrežu za drugu pobjedu u sezoni.

– Naravno da sam sretan, prije svega zbog tri boda. Slaven Belupo je imao inicijativu u završnici, treba i to priznati, ali tri boda ovoga puta su ostala u Velikoj Gorici i moramo biti zadovoljni. Došli smo do jako važne pobjede i svi smo nakon nje puno pozitivniji. Okrećemo se novom izazovu i opet idemo na tri boda, nema druge – govorio je Šlogar sa smiješkom kojeg nije mogao sakriti ni na sekundu.

A kad smo već kod sekundi, od njegova ulaska u igru do gola za pobjedu prošlo ih je manje od šezdeset…

– Ma dovoljna je meni minuta vremena i jedan dodir da zabijem! – ispalio je neočekivani junak, ponovno uz smiješak.

– Ja sam ovoga puta ispao junak, sljedeći put to će biti netko drugi, ali važno je da smo svi tu da radimo i da se međusobno podržavamo. I da ne stanemo na ovome. Bit će do subote dovoljno vremena da se pripremimo za Lokomotivu, a uz novu dozu pozitive koju smo dobili ovom pobjedom idemo dalje istim putem. Željni smo novih pobjeda, nećemo na ovome stati. Idemo dalje! – poručio je Šlogar.

A onda je mikrofone preuzeo trener Rajko Vidović, svjestan koliko je velik ulog donosila ova utakmica.

– Jako zahtjevna i teška utakmica s psihološke strane, pogotovo nakon dva vezana poraza. Dobro smo se pripremili, momci su cijeli tjedan radili dobro, a i otvaranje utakmice bilo je dobro. Uspjeli smo zabiti i gol, a onda se dogodilo ono što nam se već događalo, da smo lagano primili gol za izjednačenje. Na poluvremenu smo se dogovorili da ne smijemo odustati, jer ovo su utakmice koje vrijeme duple bodove. I u drugom poluvremenu smo bili korektni, iako je u zadnjih 20-ak minuta Slaven preuzeo inicijativu i bio bolji. Ali tako to ide u nogometu, ako ne realiziraš svoje situacije, dođe kazna, što se njima i dogodilo. Za nas velika sreća da smo u toj 94. minuti zabili gol za pobjedu koja nam puno znači. Donijela nam je tri boda, ali i mir u pripremi za Lokomotivu u subotu, jer bit će i to vrlo zahtjevan protivnik – kazao je Vidović.

I nije ova pobjeda važna samo zbog onoga što se bilo, nego i zbog onoga što će biti. Gorici slijede dva gostovanja zaredom, nakon Kranjčevićeve će se ići i u Varaždin, a zatim stiže Istra 1961, prije novih ogleda s Osijekom i Dinamom.

– Velika četvorka je ipak svijet za sebe, to su kvalitetnije momčadi i za nas su te utakmice samo bonus. Međutim, imamo se čemu nadati u ovim i ovakvim utakmicama, to su sve protivnici s kojima možemo igrati i tražiti bodove, iako to nije nimalo lagano. I Slaven je odlična momčad, morali smo se jako namučiti, ali to su te utakmice – zaključio je trener Gorice.

Čim je termin utakmice između Gorice i Slaven Belupo, uslijed obilne kiše, sa subote poslijepodne prebačen na ponedjeljak u 16 sati, bile su jasne dvije stvari. Prvo, teren će biti u neusporedivo boljem stanju, što se i dogodilo. I drugo, na tribinama neće biti gužva, što se također dogodilo. Nekoliko stotina ljudi okupilo se tako u smiraj prvog radnog dana u tjednu, među kojima i društvo s bubnjevima, uobičajna ekipa Good Boysa i nekoliko posebnih gostiju…

Točnije, najmanje nekoliko! Trenerskom društvu bliskom Gorici ovaj je ponedjeljak poslijepodne bio idealan termin za dolazak na stadion, pa su se face koje podsjećaju na neka prošla vremena samo redale pred očima, kad god bi pogled otišao prema svečanoj loži.

Prvo je u oči upala frizura Željka Sopića, kao i elegantna odjevna kombinacija koja je upotpunila vizualni dojam. Nekoliko sjedala dalje, kao i bezbroj puta otkad je otišao iz kluba u kojem je uživao, sjedio je Sergej Jakirović, odnedavno trener bez posla.

– Kako sam? Odlično! – sa širokim osmijehom dobacio je Jakir.

Nije više trener Dinama, rastanak mu sigurno nije lako pao, ali lako je povjerovati da je na trenutku čak i ljepše biti bivši trener Dinama nego – trener Dinama. Pogotovo nakon svega što je prošao u svojih 13 maksimirskih mjeseci, koje je mogao prokomentirati i sa svojim prethodnikom na klupi Gorice.

Goricu i Slaven Belupo, naime, došao je pogledati i Ivan Prelec, svježi povratnik iz Danske, nakon raskida ugovora s Vejleom, u kojem je proveo posljednje dvije i pol godine. Bio je to već lijep uzorak bivši trenera Gorice, pa je poput fatamorgane djelovao trenutak kad se učinilo da na tribinama vidimo i – Igora Angleskovskog! Kad ono, stvarno Angelovski, i on je došao ovog ponedjeljka na Gradski stadion…

– Još fali samo Valdas – dobacio je netko, prisjetivši se šahista i sjajnog trenera iz Litve.

Prelec je, naime, uveo Goricu u prvu ligu, Jakirović je bio prvi trener u prvoligaškim danima, Sopić je autor najluđe prvoligaške polusezone, dok je Angelovski statistički najneuspješniji trener Gorice u prvoligaškoj povijesti. I najnesretniji, dodali bismo, jer sve su procjene i tad i sad govorile kako se radi o vrhunskom stručnjaku…

Valdas Dambrauskas dobro bi se tu uklopio, ali nije baš da je samo on falio, jer u tom nizu su i Oreščanin, Rendulić, Toplak i Jeličić, ali i ovo je zavidan broj bivših na jednome mjestu. I svi u besprijekornim odnosima, u međusobnom ćaskanju…

I koliko god ovo bio neobičan skup, za Goricu to i nije toliko čudno. Uostalom, Sopić je prije nekoliko dana posjetio Goričane i na treningu, veliki je prijatelj i s Rajkom Vidovićem, jednako kao i bivši sportski direktor Gorice Mario Brkljača. I on je, naravno, bio na utakmici u ponedjeljak poslijepodne, u uglednom nogometnom društvu, a iz Rijeke su doputovali i trener Radomir Đalović i njegov pomoćnik Igor Čagalj. Bio je tu i Jakirov pomoćnik Marko Salatović, ali i još cijeli niz ljudi iz nogometnog svijeta.

Svi okupljeni na nogometnom ponedjeljku na Gradskom stadionu. Kako je dobro…

Kao da je bilo predodređeno da bude takav, ukupno 25. ogled nogometaša Gorice i Slaven Belupa bio je malo drukčiji od drugih… Bilo je to 90 minuta prepunih detalja, jer u ovih se sat i pol nogometa ugurao po jedan poništeni gol sa svake strane, tu je i jedan poništeni penal, redali su se promašaji i vrhunske reakcije golmana, a sve to nekako je išlo u skladu s najavama. Bio je ovo, naime, sudar dvaju potpuno izjednačenih prvoligaša, jer u dosadašnja 24 ogleda upisano je po osam pobjeda jednih, osam pobjeda drugih i osam remija.

I činilo se sve do same završnice ovog krešenda da ćemo vidjeti nastavak tog niza izjednačenosti, da će i šesti put u posljednjih osam međusobnih utakmica završiti podjelom bodova, ali božica Fortuna ovoga se puta konačno osmjehnula i Goričanima. Dogodilo se to u 94. minuti, kad je golman Slaven Belupa Ivan Sušak neobjašnjivo ispustio loptu iz ruku, a to je majstorski iskoristio Martin Šlogar, koji je prije toga na terenu proveo jedva nešto više od šezdeset sekundi…

I Gorica je dobila, pobijedila, došla do druge pobjede ove sezone! Vratilo se u toj 94. minuti sve što je otišlo naopako ove sezone, a nije moralo, u džepu su tri boda koja će puno značiti uoči onoga što slijedi.

S Ivanom Banićem, do ovoga kola trećim golmanom, s Valentinom Majstorovićem u ulozi napadača u paru s Markom Kolarom, ali i bez kartoniranog Merveila Ndockyta, Gorica je od prve minute pokušala nametnuti svoj ritam. I radila je to prilično dobro u prvih 20-ak minuta, nekoliko puta vidjeli smo lijepe kombinacije u sredini, a u 13. minuti Sušak je čudesno iščupao Kolarove “škarice” koje su išle u rašlje.

Prva situacija s prizvukom bizarnog dogodila se u 15. minuti, kad je Gorica povela, ali samo na kratko. Jedna svijeća u kaznenom prostoru padala je na gol-liniju, pao je i golman Sušak, u blizini je bio i Leš, a sudac Terzić gol je priznao. Išao je, naravno, situaciju provjeriti na VAR-u, jer bio bi ovo jedan od najbizarnijih golova dugo viđenih, da bi nakon pregledavanja snimke odlučio kako je Leš ipak napravio prekršaj. I gola nema.

Zaprijetio je Slaven jedanput prije toga, pa jedanput nakon toga, a novi posao za VAR stigao je u 28. minuti. Ovoga puta sudac Terzić nije na prvu vidio razloga za pokazati na bijelu točku nakon duela Agbekpornua i Kolara, da bi nakon pregledavanja situacije promijenio mišljenje. Kapetan Jurica Pršir, i ovoga puta (po)najbolji igrač Gorice, sigurno je realizirao jedanaesterac i doveo Goricu u vodstvo.

Međutim, tu se negdje Gorica krenula gasiti. A kazna je stigla ekspresno. Ne preko Grgića u 29. minuti, ali zato jest već u 30., kad je Martinović pogodio za 1-1. I opet krajnje neobična situacija, jedan nedosuđeni prekršaj na Kolaru na protivničkoj polovici, brza lopta naprijed i duel iz kojeg je napadač Slavena izašao kao uspješniji od braniča Gorice.

Samo četiri minute poslije gosti su opet zabili, Martinović je opet zabio, ali ovoga puta suci su pokazali zaleđe. Nakon čega se, naravno, osjetio kolektivni uzdah olakšanja na stadionu, jer potpuni preokret u samo četiri minute ipak se nije dogodio. Ništa se konkretno nije dogodilo ni do kraja poluvremena, da bi u nastavku nešto bolje reagirala Gorica. Sve dok opet nije došlo vrijeme za neobične situacije.

Igrala se 60. minuta kad je lopta krenula na svoj put po kaznenom prostoru Gorice, odbijala se i na kraju došla negdje između Banića i Dolčeka, obojica su završili na travnjaku nakon sudara, a sudac Terzić pokazao je na bijelu točku. Opet je, međutim, išla VAR provjera, dugo se gledala ta situacija, da bi na kraju presuda glasila: zaleđe, ništa od penala!

U preostalih pola sata za nijansu više pokazao je Slaven, no nije tu bilo velikih šansi. Utakmica se smirila, doista je sve izgledalo kao da će završiti podjelom bodova, a onda je Sušak dao ruku pomoći. Nije bilo nelogično zapitati se čemu uopće izmjena u 93. minuti, u kojoj je Šlogar zamijenio Pajazitija, ali gol u 94. ponudio je savršeno objašnjenje…

Emotivno su igrači Gorice proslavili ovu važnu pobjedu, jer velika je razlika ići dalje sa šest ili osam bodova, s pobjedom ili s remijem. Ovako će Goričani s tri nova boda dočekati gostovanje kod Lokomotive, koja je na tri boda manje od sedmoplasirane Gorice i na jednom više od i dalje posljednjeg Slaven Belupa.

Nakon “lokosa”, drugo uzastopno gostovanje odvest će Goričane u Varaždin, a zatim stiže Istra. S ovom pobjedom, pogled prema tim izazovima puno je ljepši…