Svi su pogledi u danima prije dolaska Rijeke, a posebice u subotu, bili upereni prema nebu. Velike količine kiše pale su posljednjih dana, a uspomene na recentne oglede Gorice i Rijeke u nemogućim uvjetima i dalje su prilično žive… Nasreću po nogomet, kiše je palo točno koliko je bilo potrebno da travnjak našeg stadiona izdrži, da uvjeti budu zadovoljavajući za jednu dobru nogometnu predstavu. U kojoj će Gorica, nadali smo se, parirati Rijeci na pravi način, možda je i uspjeti iznenaditi…
Ovo prvo se i dogodilo, Gorica je odigrala generalno dobru utakmicu, ali ovo drugo ispalo je – ćorak. Rijeka je i peti put zaredom slavila u sudarima s Goričanima, na sve četiri prošlosezonske nadovezala je i ovu, minimalnu, prvu ovosezonsku, što će reći da Gorica nakon šestoga kola ostaje na svojih pet bodova, upisavši treći poraz u ovoj prvenstvenoj kampanji. Kobnom se pokazala 58. minuta i jedan savršen projektil bivšeg igrača Gorice, nakon toga povratka više nije bilo.
Kiša je u otvaranju utakmice padala, na trenutke i prilično snažno, no brzo se primirila, a nogometaši razigrali. Riječani su prijetili prvi, preko Pašalića, zatim i Fruka, u završnici poluvremena i preko Jankovića, dok je Gorica mogla do gola preko Pajazitija, malo potom i preko Kapulice. Pokušaja je bilo još i s jedne i s druge strane, doduše ne toliko ozbiljnih, ali ukupno gledajući, bilo je to malo sporije, nogometno ne toliko bogato poluvrijeme. U kojem je Gorica učinila ono što je željela, jer limitirala je Rijeku na mali broj prilika.
U nastavak su oba trenera krenula bez promjena, borba za svaku loptu trajala je nešto više od deset minuta, da bi u toj 58. Niko Janković odigrao dupli pas sa Komnenom Andrićem, fenomenalno opalio s nekih 25 metara, pa je lopta od stative završila u suprotnoj malo mrežici. Čudesan, nevjerojatan gol igrača koji je jednu polusezonu proveo u Gorici, pa otišao nezadovoljan, ne dobivši pravu priliku. I zato nije bilo nimalo iznenađujuće što nije bio jedan od onih koji ne slave golove protiv bivših klubova.
Uostalom, ovakav gol šteta bi bilo ne proslaviti…
Pokušao je nakon toga Rajko Vidović s prvom izmjenom, ušao je novi igrač Mesaque Dju, pridužio se Adrionu Pajazitiju, koji je startao u ligaškom debiju, ali ništa se osobito nije događalo pred riječim vratima. Puno je sadržajnije bilo pred goričkim, jer prostor koji je ostajao iza leđa domaće obrane gosti su koristili za stvaranje vrlo ozbiljnih situacija, koje su završavale promašajima ili obranama vrlo zaposlenog Bože Radoševića.
Sve do posljednje minute sudačke nadoknade Gorica je pokušavala doći barem do jednog boda, dobra prilika ukazala se i u posljednjem napadu na utakmici, no i ta je lopta otišla pokraj gola. A bodovi su, i ovoga puta, otišli u Rijeku…
Ni u sljedećem kolu neće biti ništa lakše, jer slijedi gostovanje kod samopouzdanjem napunjenog Hajduka na Poljudu.