Utakmicama 5. kola (13./16.09.2024.) nastavljena je Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) 2024./2025. Polet uvjerljivo vodi nakon pet odigranih utakmica sa pet pobjeda. Trenutačni poredak nije posve objektivan zbog nekoliko neodigranih utakmica.

Prošlosezonski prvaci VG Boys iskoristili su slobodan dan u ovom kolu i u dogovoru s Bunom odigrali njihov međusobni susret iz 8. kola. Na igralištu u Kobiliću, djelomično pod vodom i uz stalnu pratnju kiše, Boys i Buna su odigrali dinamičan susret, koji je završen očekivanom pobjedom favorita. Vodeći gol Boysa postigao je Domagoj Funko (12′) iz blizine, na 2:0 povisio je efektnim lobom Tin Marković (24′). Buna nije iskoristila dvije velike šanse za poentiranje.

Drugo poluvrijeme bilo je u znaku Tomislava Škrinjarića, koji je solo akciju u 55′ okončao efektnim pogotkom, a na 4:0 povisio je iz gužve nastale nakon ubačaja iz kuta. Zaslužan je i za konačni rezultat, Siniša Vuković je samo produžio njegovu loptu (75′) u prazna vrata za – 5:0!

Objektivno, Buna je prema igri zaslužila bolji rezultat, ali zatajila je realizacija u napadu te nekoliko komocija u obrani.

Sudio je vrlo dobro Davor Merkaš.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2024./2025., 05. kolo

Rezultati 05. kola (13./16.09.2024.): Mladost (Obrezina) – Kurilovec 3:1, Velika Mlaka 1947 – Vatrogasac (Kobilić) 1:2, Polet (Buševec) –  Hruševec 3:1, Dinamo (Novo Čiče) – Lekenik 6:7, Buna (Mala Buna) – Gradići odgođeno, Klas (Mičevec) – Lukavec odgođeno, VG Boys slobodni. 08. kolo (16.09.2024.): VG Boys – Buna 5:0.

Redoslijed: 1. Polet 15 (5 5 0 0 18:4), 2. VG Boys 11 (5 3 2 0 17:5), 3. Vatrogasac 11 (5 3 2 0 10:4), 4. Mladost 10 (4 3 1 0 17:3), 5. Klas 7 (4 2 1 1 11:12), 6. Buna 7 (5 2 1 2 8:9), 7. Dinamo 4 (5 1 1 3 13:17), 8. Lekenik 4 (4 1 1 2 9:15), 9. Velika Mlaka 1947 3 (3 1 0 2 5:7), 10. Kurilovec 2 (4 0 2 2 3:10), 11. Lukavec 1 (3 0 1 2 1:4), 12. Gradići 0 (3 0 0 3:10), 13. Hruševec 0 (4 0 0 4 1:16).

Mala, ali uspješna ekipa goričkog Judo kluba osoba s invaliditetom ‘Fuji’ vratila se iz Poljske s turnira EJU Gdansk Get Together 2024.

Veliku Goricu su na ovom natjecanju predstavljali Toni Pamper, Ivano Rajković, Gabrijela Briševac i Dorotea Margetić i ostvarili veliki uspjeh. U naš grad donijeli su četiri medalje, dva zlata, srebro i broncu. Toni i Ivano bili su brončani, Gabrijela srebrna, a Dorotea brončana.

Na put su ih vodile trenerica Sanja i Tanja, a natjecanje se održalo u predivnoj Ergo areni.

– Veliko hvala trenericama Sanji i Tanji na organizaciji puta i trudu da Fuji ekipa provede četiri nezaboravna dana u Poljskoj! Prije povratka kući ekipa je uspjela turistički obići sam grad. Gabrijela, Dorotea, Ivano i Toni odradili su sjajan turnir, pobjeđivali i gubili ali prije svega zaista uživali! – istaknuli su iz kluba.

Naši uspješni Fujijevci jučer su se vratili s turnira, a u zračnoj luci dočekali su ih ponosni roditelji. Iz kluba ističu kako ih idući turnir čeka u studenom u Nizozemskoj. Čestitamo i sretno!

Turnir ženskih odbojkaških ekipa u okviru sportskog programa na Danu Općine Kravarsko odigran je u sportskoj dvorani Osnovne škole Slavka Kolara u Kravarskom. Natjecale su se tri ekipe: OK Plavi zmaj (Duga Resa), OK Pešćenica (Pešćenica) i OK Kravarsko.

Plavi zmaj bio je bolji od Kravarskog u tri seta (2:1) i Pešćenice (2:0) te osvojio prvo mjesto. Kravarsko je pobjedom (2:0) protiv Pešćenice osvojilo 2. mjesto.

Glavni organizator turnira Nikola Boić, trener Kravarskog, bio je zadovoljan prikazanom odbojkom i obećao je da će iduće godine ovaj prigodni turnir biti brojniji.

Galerija fotografija

Turopolje je u 4. kolu Jedinstvene 1. županijske nogometne lige bilo bolje rezultatom 1:0 od Mladost Obrezine golom Antonia Lozića u 22. minuti. Igrano je po kišovitom i prohladnom vremenu, dodatna poteškoća bio je raskvašen i klizav teren.

Momčadi su od početka igrale otvoreno, domaći su imali veći posjed i češće su ugrožavali vrata gostujuće ekipe. Sredinom prvog poluvremena obrana Mladosti nije presjekla ubačaj s desne strane i mladi Lozić je iz blizine poslao loptu u mrežu za 1:0.

Brojne izmjene u drugom poluvremenu u obje momčadi nisu narušile ravnotežu na travnjaku, nekoliko obećavajućih situacija pred vratima jednih i drugih nisu realizirane te je utakmica, pokazalo se, zapravo odlučena pogotkom sredinom prve dionice.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 04. kolo

NK Turopolje – NK Mladost Obrezina 1:0 (1:0)

Stadion: ŠRC Turopolje. Gledatelja: 50. Subota, 14.09.2024., 17 sati. Sudac: Ivan Mirenić (Velika Gorica). Pomoćni suci: Tomislav Prpić (Zagreb) i Željko Dolibašić (Velika Gorica). Delegat: Zdenko Slopko (Velika Gorica). Strijelac: 1:0 – Lozić (22).

TUROPOLJE: Culović, Kapović, Ceković, Zdunić (od 77. Josić), Benke (od 77. K.Lučić), Karlović (od 77. Anđelić), Perić (od 46. Reščić), Lozić (od 46. Golubić), T.Lučić, Jambrešić (od 60. Ivanković), Kos. Trener: Goran Smolčić.

MLADOST OBREZINA: Kerkez, Ćurić, Šuk (od 77. Kovač), Lacković (od 46. Jurić), Matić (od 66. Turković), Tomašević, Smajić (cap.), Kunić (od 46. Caganić), Šalković (od 77. Babić), Bekavac, Memić (od 66. Nikolić). Trener: Josip Tadić.

Jesen nam se nemilosrdno brzo uselila u živote, sivilo je svuda oko nas, a u nogometnom Mraclinu – sija sunce! Obuzme čovjeka neka posebna toplina kad pogleda tablicu 4. NL Središte, pogotovo na sami vrh, na kojem piše: Mraclin je prvi, ima četiri pobjede, jedan remi, gol-razliku 11-1, ima prekrasnih 13 bodova!

Posljednja tri stigla su u derbiju sa Stupnikom na mraclinskoj Grabi ovog vikenda, do tog trenutka vodećim, učinkom savršenim Stupnikom. Bila je to utakmica koja je ponudila sve najbolje od niželigaškog nogometa, ozbiljan fajt, dobar ritam, dobre prilike i jednu golčinu odluke, s potpisom Filipa Dianeževića. Mraclin je dobio 1-0, proslavio tako i postavljanje krova na tribini na južnoj strani igrališta, i dospio na mjesto koje mu po svemu prikazanom pripada.

– Izjednačena utakmica, s podjednako prilika na obje strane, a dosta toga je promijenio njihov crveni karton. Mi smo to iskoristili, Dianežević je zabio “brutalan” gol, a u zadnjih desetak minuta bilo je dosta napeto. Napadali su nas i s igračem manje, krenuli svim silama naprijed, ali izdržali smo. Sve u svemu, lijepa utakmica, pokušavali smo igrati i jedni i drugi, vjerujem da su gledatelji mogli uživati – kaže trener Marko Biljan, gledajući na stvari sa samoga vrha.

I nije baš da ga šokira takav razvoj stvari.

– Ne mogu reći da me sve ovo iznenađuje, ali ne bi me iznenadilo ni da se nije sve baš ovako odigralo. Inzistiram na građenju pobjedničkog mentaliteta, pokušavam to prenijeti na dečke, preko govora tijela i garda pa na dalje. U svakoj utakmici tražimo pobjedu, tako da me ovo ne iznenađuje, kao ni moje igrače. Mi idemo korak po korak, utakmicu po utakmicu, sa željom da svaku dobijemo. Moje ambicije su visoke, uvijek se želim boriti za vrh, a pobjede i borba za vrh idu jedno s drugim… – sa smiješkom kaže 37-godišnji Biljan.

Dugo je trajao mraclinski lov na talentiranog mladog trenera, gradio se usput respektabilan igrački kadar, a stvari su se posložile ovog ljeta. Godinu dana nakon što je napustio klupu ŽNK Gorice, nakon što je nogometašice uveo u najviši rang, Marko se vratio u turopoljski nogomet.

– Nakon ženskog nogometa sam si uzeo nepunu godinu dana pauze i moram priznati da mi je stvarno dobro došla. Uostalom, jedan moj veliki prijatelj i sportski znalac rekao je da igrač ponekad najviše nauči kad dobije tri žuta kartona i sve skupa gleda sa strane. Tako shvaćam i svoj period odmaranja. U tom periodu sam se stvarno nadogradio, nikad nogomet nije bio van zone mojih razmišljanja, čitao sam literaturu, crtao, utakmice su bile svakodnevno na TV-u… Sve skupa mi je godilo, mislim da sam se unaprijedio u svakom smislu. I ta kratka epizoda u juniorima HAŠK-a, u završnici prošle sezone, donijela mi je puno toga dobroga, jer upoznao sam ljude koji malo drukčije gledaju na proces treninga i razumijevanje nogometa kao takvog – otkriva Biljan.

Iako je trenutačno u petom rangu, Marko je jedan od trenera koji nogomet doživljavaju maksimalno ozbiljno.

– Uvijek kažem, da je nogomet jednostavan, da ga je jednostavno promatrati, nisam siguran da bih se time bavio. Volim malo i filozofirati, zato dečkima i kažem da me slobodno prekinu kad pretjeram… Smatram da je nogomet jako kompleksna igra, da trenerski posao nije nimalo lagan. Dapače, izuzetno je zahtjevan.

Svoj trenerski put započeo je vrlo rano, rastao je kroz akademije Kurilovca i Gorice, pa preko Gradića došao do nogometašica, a preko HAŠK-a do Mraclina.

– Znate i sami da je sportski direktor Luka Cvetnić pun energije i entuzijazma, on je bio najaktivniji u tim pokušajima da me dovedu. Bili smo duže vrijeme na vezi, no kako sam si ja uzeo tu pauzu, putevi su se razdvojili. Čim sam se vratio, otvorila se opcija da možemo ostvariti suradnju i vrlo brzo smo se dogovorili, na obostrano zadovoljstvo. Mraclin je kao sredina čak i nadmašio moja očekivanja. Sredina je zdrava i dobra za rad, mogu reći da sam jako sretan tamo, u tom okruženju, među ljudima koji rade sve što mogu sa svaki dan unapređuju klub. To meni kao treneru savršeno odgovara i čini me baš sretnim što sam trener Mraclina

Sretni su i u Mraclinu, jer radi se ozbiljno, pobjede se nižu, ambicije rastu… Iako, ne kaže se uzalud da je puno lakše doći do vrha nego na njemu ostati.

– Neće biti nimalo lako, niti to bilo tko očekuje. Liga je respektabilna, nekoliko klubova najavilo je borbu za vrh, za ulazak u viši rang, ali neka, to je dobro! Konkurencija i tebe čini boljim i ne treba se toga plašiti. Naprotiv, treba uživati, jer svaka utakmica ovdje je derbi, svaka je izazov, svaka ima drukčije zahtjeve, a mi tome tako i pristupamo. Naravno da će biti teško držati se u vrhu tijekom cijele sezone, brzo se sve može promijeniti, ali mi ćemo pokušati dobiti svaku sljedeću utakmicu – kaže Biljan.

Uz sebe u svlačionici ima 20 igrača i dvojicu vratara, dovoljno širok i očito kvalitetan kadar, a s tribina vjetar u leđa daju mraclinski kibici.

– Uvijek je u Mraclinu dobra, često i užarena atmosfera, ljudi dolaze na utakmicu u lijepom broju i ovim putem im zahvaljujem na tome, važna nam je ta potpora – počeo je ovaj dio priče Biljan pa nastavio u drugom smjeru…

– Iskreno, ja u tom svom svijetu, dok traje utakmica, ne doživljavam previše ono što se događa na terenu. U tom smislu, o atmosferi bi bolje mogao pričati netko drugi… Maksimalno sam usredotočen na teren, tu je sav moj fokus, ali daleko od toga da se podrška ne osjeti – zaključio je Marko Biljan.

Osjećat će podršku i dalje, u Mraclinu to tako ide, a kad se još i nadoveže ovako blistav početak sezone… Bolje ne može!

 

‘Nikad neću igračima reći da prikoče’

I prije nego što je počela sezona, dalo se naslutiti da bi Mraclin mogao biti jako dobar. Odjeknule su posebno dvije pobjede u tom razdoblju, prvo petarda u mreži Kurilovca (5-2), a zatim i golijada u sudaru s Poletom iz Buševca (11-2).

– Ne bih sad puno veličao te pobjede, ipak je to bio pripremni period. Kurilovec je bio u specifičnom režimu rada, nama je to bila prva utakmica, nisam znao što očekivati… Ne možemo baš reći da je to bio plod nekakvog našega rada – govori Biljan i nastavlja:

– A što se tiče Poleta… Eto, tako se utakmica posložila. Nisam od trenera koji će reći svojim igračima da “prikoče”. Kad osjetim taj momentum, puštam to kraja, nema smisla to kočiti. Na koncu, to je sport. Svi smo mi bili i igrači, bili smo u tom smislu i na jednoj i na drugoj strani, znamo da se brzo to zaboravi. I zato kažem, nema to smisla kočiti.

Foto: Vito Štuban