Tuga i sreća, suze i smijeh, emocije su to koje su se mogle vidjeti na licima malih natjecatelja na prvom karate turniru u Velikoj Gorici, a kojeg je organizirao Karate klub Velika Gorica u dvorani Srednjih škola. Ukupno se prijavilo 482 karatista i karatistica iz 46 klubova, a koji dolaze iz četiri države. Hrvatske, Austrije, Mađarske i Slovenije. Stoga, ovaj prvi ovakav turnir ima i međunarodni predznak.

– Do sada smo bili organizatori državni i županijskih prvenstava, a ovo je naš prvi turnir. Imali smo dosta upita iz cijele Hrvatske zašto mi nemamo svoj turnir jer smo stvarno aktivan klub i natječemo se na brojnim turnirima u Hrvatskoj i inozemstvu. Očekivali smo i nadali smo se da će odaziv zaista biti velik – rekao nam je Goran Živković, predsjednik kluba i glavni trener.

Djeca u kategorijama od cicibana do juniora, natjecala su se u dvije discipline, katama i borbama. Gorički karate klub predstavljalo je 46 natjecatelja koji su pokušali ostvariti što bolje rezultate.

– Ovakvi turniri su najvažniji da djeca stječu iskustvo. Kažu da je turnir najbolji trening. Karate u Hrvatskoj jako je razvijen i broji oko 180 klubova punopravnih članica Saveza i raspored natjecanja je doista ‘zgusnut’. O organizaciji turnira razmišljali smo duže vrijeme i na kraju se odlučili, jer kada se jednom uđe u kalendar natjecanja teško se iz njega ispadne. Trudit ćemo se svake godine biti sve bolji i bolji. Termin kada se dobije on ostaje, uz moguće pomake od nekoliko dana. Nadamo se da će u tom terminu biti i 2025. godine – dodaje Živković.

Inače, karate ima dugu tradiciju u našem gradu još od 1986. godine. Goran, ima tu čast da obnaša funkciju predsjednika kluba, a naslijedio ju je od oca Ranka Živkovića.

Spomenimo i kako je na otvorenju bio i Vjekoslav Šafranić, istinska legenda karate sporta i ujedno predsjednik Karate saveza veterana Hrvatske. On je ujedno jedan od začetnika karatea u Velikoj Gorici i osnivač nekadašnjeg Karate kluba Radnik.

– Sportašima i sportašicama želim da ostvare što bolje rezultate, i neka pobjedi najbolji. Sucima želim da objektivno sude i da ne dođe do povreda. Čestitam organizatorima i želim puno uspjeha svima na turniru – poručio je kratko Šafranić.

Malim natjecateljima dobrodošlicu u naš grad poželio je i zamjenik gradonačelnika Neven Karas.

– Izuzetno nam je drago što se ovakav turnir održava u našem gradu, jer tradicija borilačkog sporta u Velikoj Gorici je duga i bogata, a upravo je klub domaćin jedna od perjanica tog sporta. Želim vam svima uspješne nastupe, a Karate klubu čestitam na organizaciji i nadam se da će ovaj turnir postati u budućnosti tradicionalni – poručio je Karas.

Sportašima je puno uspjeha poželio i zamjenik župana Ervin Kolarec.

Tri dana nakon đakovačke muke u kupu i prolaza dalje nakon produžetaka i penala, nogometaši Gorice dočekuju Rijeku u šestoj rundi domaćeg prvenstva.

– U Kupu uvijek ima neizvjesnosti, a mi smo svjesni da nismo odigrali bajnu utakmicu. Ipak, željeli smo proći dalje i u tome smo uspjeli, jedino nismo uspjeli odmoriti neke igrače. Na kraju smo zasluženo pobijedili i sad čekamo Rijeku – kaže trener Rajko Vidović, bivši igrač Rijeke, koji je svjestan snage protivnika.

– Dolazi nam, uz Dinamo, najbolja momčad lige. Igraju moderan, brz nogomet, promijenili su neke igrače, doveli par kvalitetnih pojačanja, pa nas očekuje izuzetno zahtjevna utakmica. No vjerujem da ćemo i mi odigrati kvalitetnu utakmicu, mislim da smo u dvobojima s Dinamom i Šibenikom pokazali da možemo parirati svima i da, kad smo kompletni, nikome nije lako s nama. Znajući i da s Rijekom imamo negativan omjer, napravit ćemo sve da u subotu razveselimo naše navijače – poručio je Vidović.

Rijeka će u Veliku Goricu stići bez Veldina Hodže, koji je otišao u Rusiju, ali na Kvarner su zadnjih dana prijelaznog roka stigli igrači poput Amera Gojaka i Stipe Perice. Takva, renovirana Rijeka, pokušat će izbrisati sjećanje na debakl u Ljubljani, koji je obilježio dosadašnji dio riječke sezone.

– Doveli su kvalitetna pojačanja, a ono s Olimpijom je bio jedan jako loš dan, kvalitetom koju imaju nisu zaslužili tako uvjerljiv poraz. Pokazali su kakva su momčad već u sljedećoj utakmici s Dinamom, gdje su odigrali jako dobro, čak u drugom poluvremenu bili i bolji od Dinama – kaže Vidović, koji je pripremio plan za lov na bod(ove).

– Rijeka igra napadački nogomet, a mi smo ih dobro analizirali, znamo njihove prednosti i mane. Promijenit ćemo naš plan s obzirom na 120 minuta odigranih u kupu u srijedu, ali ostavimo za subotu navečer odgovor na pitanje što smo pripremili. Puno je tu dobrih igrača, od Rukavine, Fruka, Jankovića, Andrića, pa sve do stopera, koji su iskusni… Imaju jako dobru tranziciju, kvalitetni su, ali vjerujemo da ćemo uspjeti sakriti njihove prednosti, a iskoristiti nedostatke.

U Đakovu su u srijedu za Goricu debitirala dva posljednja pojačanja, Albanac Adrion Pajaziti i Portugalac Mesaque Dju, koji je postigao i prvi gol u dresu našega kluba. Realno je očekivati da će svoju minutažu dobiti i protiv Rijeke.

– Radi se o izuzetno kvalitetnim igračima, bit će nam pojačanja. Pokazali su i kroz prve treninge i kroz utakmicu u Đakovu da se radi o igračima s kvalitetom, iako je jasno da će im trebati razdoblje prilagodbe – svjestan je Vidović.

Puno toga ovisit će, kao i toliko puta do sad u ogledima s Rijekom, o stanju terena. Kiša pada već danima, stane pa opet krene, pa se možemo samo nadati da će u drugom dijelu subote ipak stati… I da će uvjeti za igru biti barem pristojni.

Gorica je prošle sezone izgubila sve četiri utakmice od Rijeke, zadnja pobjeda datira iz travnja 2023., a cijelu priču o rivalstvu između Goričana i Riječana već smo ispričali…

Mogućih prvih 11 Gorice: Radošević – Mikanović, Krizmanić, Maloča, Leš, Štiglec – Pršir, Pajaziti (Čaić), Kapulica, Ndockyt – Kolar.

Nogometno ljeto 2024. pamtit će se još dugo u Lukavcu, jer bilo je tu sadržaja za napisati jedan solidan roman, pun preokreta i dramatičnih situacija, počevši od odlazaka dugogodišnjih čelnika kluba pa na ovamo. I ta priča puna preokreta traje i dalje, pet kola duboko u novoj sezoni. S obzirom na sve što se događalo, gotovo nestvarno djeluje pogled na tablicu, na kojoj NK Lukavec ima deset bodova i drži izvrsno peto mjesto u Premier ligi NS Zagrebačke županije!

Pa da se vratimo poneki korak unatrag…

Sve je počelo koji dan nakon osvajanja goričkoga kupa, dugo najavljivani odlazak predsjednika Gorana Guteše i sportskog direktora Tomislava Gligore i definitivno se dogodio, a to je značilo da klub čekaju velike promjene. Tolike da je nekome palo napamet da bi bilo najbolje pokrenuti novi klub, HNK Lukavec, koji bi zamijenio dotadašnji NK Lukavec, a u svemu tome važnu ulogu imao je Inker iz Zaprešića, koji je želio preuzeti lukavečko mjesto u 3. NL Centar, četvrtom rangu natjecanja.

Na kraju, ništa od toga. Skupština je poništena, kao i sve odluke s nje, a nekoliko tjedana poslije propao je i pokušaj da Inker preskoči još jedan rang. Lukavčani su, tu se ništa nije mijenjalo, preselili dva ranga niže, u jedinstvenu županijsku ligu, na čelu s predsjednikom Dubravkom Fučkalom, dopredsjednikom Darkom Stanilovićem i tajnikom Zvonkom Sedmakom. I baš su oni morali “izmisliti” i trenera i momčad, jer u kadru su ostala točno – dva igrača! Braća Marko i Marijan Grdenić bili su temelj oko kojega se gradilo, a imalo se što graditi…

– Kako je to izgledalo? A svakako… – započinje priču trener Romano Župetić, jedan od rijetkih koji bi pristali doći i primiti se posla u ovakvoj situaciji.

I, još važnije, pod ovakvim uvjetima.

– Nisam se dogovorio ni za kakvu plaću! Ne znam jel’ postoji još koji idiot osim mene koji radi za badava, ali eto… Znamo se cijeli život, zvali su me da pomognem, otvoreno mi rekli da love nema, da će mi nešto uplatiti ako dođu do nekih sredstava… Ma što da vam kažem, čak su se i oni u klubu smijali, govorili “pa tko bi došao raditi bez love, jedino Romano” – priča gospon Romano, jedan od kultnih likova turopoljskog nogometa.

Nakon što su dogovorili uvjete s trenerom, čelnici Lukavca krenuli su slagati momčad. Pomogao je, naravno, i trener, a kriteriji za prvu ruku praktički nisu ni postojali.

– Tražili smo igrače kako smo znali i mogli. Grdenići su doveli svog brata, predsjednik je aktivirao sina, ovaj svog zeta… Ja sam doveo Sonny Boya Dražića, koji se taman spremao za veterane, a znao sam ga jer sam ga kao dijete trenirao u Radniku, priključio nam se zatim i Hrvoje Humeljak, koji je “avion” za ovu ligu, za njim i Jurica Mihalinčić, prije dva tjedna priključio nam se i Luka Borković… Aktivirali smo čak i neke igrače koji pet godina nisu igrali nogomet, sve samo da se skupimo. I svejedno nas ima 13-14, ne više od toga. Doslovno nas fizički nema, pogotovo nakon što su nas napale ozljede, zaredale se dvije tri. Kao da sve drugo nije bilo dovoljno, još i to… – nabrajao je trener Romano.

Popunjavat će se kadar u hodu, koliko god to bude moguće, a s vremena na vrijeme netko i dođe, pokuša, poželi sudjelovati.

– Je, javljaju se s vremena na vrijeme igrači, ali vidiš da se neki od njih mogu loptati samo tamo kod vatrogasnog doma. Ali nama je i to trenutačno dobro, jer ima nas 11 za teren, a na klupi praktički nikoga. Evo, baš se jednom igraču dogodilo da ga počnu loviti grčevi. I dođe do mene, kaže “treneru, grčevi me love”, a ja mu kažem “šta to meni pričaš, tamo ti je doktorica, neka te zakrpa i ajmo dalje”. Nema mi druge, jer jednostavno nas nema – govori Župetić, ali ne žali se.

Kad se sve uzme u obzir, doista je čudesno vidjeti da je na kontu deset bodova. Doduše, tri su osvojena za “zelenim stolom”, poraz 2-6 od Dubrave Vrbovečke pretvoren je u pobjedu 3-0 zato što su protivnici “švercali” jednog igrača, a jedini poraz stigao je odmah potom protiv Meštrice. A onda su Lukavčani krenuli… Prvo bod kod Turopoljca, pa pobjeda doma protiv Jelačića (1-0), a u srijedu i u gostima kod Zrinskog, koji je do tad skupio 10 od mogućih 12 bodova!

– Protiv Dubrave smo primili šest golova, ali od toga pet iz zaleđa od pet metara. Ne znam ima li to veze sa svime što se događalo ovog ljeta, ali dobro je što je ispalo kako je ispalo. Od Meštrice smo izgubili 3-1, a trebali smo po šansama lagano dobiti… I odmah su krenuli pričati da ćemo ispasti, da se raspadamo, a to baš i nije tako izgledalo. Iako, naravno da je ovo debelo iznad očekivanja, skupili smo baš lijep broj bodova u ovim prvim kolima – zadovoljan je trener Lukavca.

Bio bi još zadovoljniji da pripreme za sljedeće gostovanje, kod Klasa u Mičevcu, teku barem donekle glatko.

– Iskreno, ne znam kako ćemo se skupiti! Mac je dobio dijete, neki idu na svadbu, tako da će mi faliti pet-šest igrača… Nešto ćemo valjda smisliti, to je tako, umjesto da odeš tamo dobiti, moraš se skupljati na sve strane. Ali dobro, tako je kako je, treba izgurati do zime, pokušati uloviti još nešto bodova, pa dovesti par igrača, da se malo ekipiramo. Ljudi iz uprave se trude, jako su angažirani, ali da je lako, nije – zaključio je Romano Župetić, pro bono spasitelj Lukavca.

I što drugo u ovim uvjetima preostaje nego i njemu i svima u klubu čestitati na dosad odrađenom i poželjeti puno sreće u nastavku sezone. Prema svemu sudeći, trebat će im, barem toliko da ih ozljede zaobiđu…

Otvaranje nove sezone iz perspektive rukometaša Gorice prošlo je za čistu peticu. Lijepih, velikih, uvjerljivih 13 razlike u pobjedi protiv Dubrave (38-25) na domaćem terenu stiglo je kao potvrda svega o čemu se pričalo tijekom priprema. A pričalo se da je Gorica dobra, lijepo posložena, brža, modernija i efikasnija.

– Rezultat zvuči jako dobro, a ja bih rekao da je došao kao posljedica svega što smo radili tijekom priprema. Imamo neke nove igrače, dvojicu baš iz Dubrave, koju smo tako i oslabili, oni su i dosta mladi, imaju problema s ozljedama, tek im se vratio Vlado Šola na klupu… Ali dobro, ne želim svime time umanjivati našu pobjedu, vjerujem da smo stvarno dobri ove sezone i da ćemo biti u stanju ostvariti ciljeve – kaže kapetan Hrvoje Ceković, koji se ne umara ni s 35 na leđima.

Protiv Dubrave je zablistao po tko zna koji put, pokazujući još jedanput da su za njega godine samo broj. Devet šuteva je uputio, devet golova zabio, jednako kao i kolega s drugoga krila Juro Čakarić, koji je gađao devet od deset. Dva krila, 19 šuteva i 18 golova…

– Super zvuči, ali moram biti iskren i reći da je statistika ipak malo pogrešna. Imao sam i ja jedan promašaj – sa smiješkom je priznao Ceki, pa pokušao objasniti kako je došlo do takvog učinka krila.

– Igramo brže nego dosad, puno vučemo u leđa protivniku, trčimo u kontre i polukontre, a tu nas dvojica najviše profitiramo, jer dolazimo u puno prilika za lake golove. Tako smo ih obojica zabijali i ovoga puta – kaže kapetan.

Glavni i odgovorni za takav način igre, koji djeluje obećavajuće i ohrabrujuće, svakako je trener Matej Mišković. Mladi stručnjak iz Dugog Sela stigao je u završnici prošle sezone iz Varaždina, a ovog ljeta posložio je nešto drukčiju Goricu.

– Da, u Mateju imamo mladog trenera koji voli moderan, brz rukomet, a to je danas i nekakav standard. Jako nas je dobro posložio, podijelio je zadatke svakome od nas, zna se tko što radi u određenom trenutku ili situaciju, a u tome svemu vidi se da i on jako dobro zna što radi. I zato sam uvjeren da imamo razloga vjerovati da će ovo biti dobra sezona. Stigla su i dobra pojačanja, svi oni već sad imaju svoju važnu ulogu u momčadi, od Neralića, preko Lisca, Grubišića, Komljenovića… I svi su pojačanja, bilo u napadu, bilo u obrani – zadovoljan je kapetan.

Sezona je tek počela, sve te lijepe priče trebat će nastaviti potvrđivati i na parketima diljem Hrvatske, počevši od subote u Karlovcu. Domaćin nije u osobitom trenutku, s druge strane bit će momčad kojoj bi se trebalo biti moguće nametnuti…

– Idemo u Karlovac u subotu, krećemo od 20.30 sati, i mi ćemo se postaviti u ulogu favorita. Realno gledajući, to i jesmo. Želimo uzeti nove bodove, odraditi to slično kao protiv Dubrave, no vidjet ćemo u kolikoj mjeri ćemo u tome biti uspješni. Nadam se i vjerujem da hoćemo – zaključio je Ceki.

Te je srijede poslijepodne, četrnaestog dana mjeseca studenog 2017. godine, drugoligaš iz Velike Gorice pružio jako dobar otpor Rijeci u osmini finala Kupa Hrvatske. Je, završilo je 0-3 za goste s Kvarnera, ali trener aktualnog prvaka države Matjaž Kek sve viđeno sažeo je u jednu rečenicu.

– Koliko sam ja vidio, ovo je drugoligaška momčad s prvoligaškom kvalitetom…

Te se srijede, kroz prvi međusobni ogled Gorice i Rijeke ikad, na nekih sedam mjeseci udaljenosti od povijesne promocije u elitni rang hrvatskog nogometa, potiho krenulo rađati jedno zanimljivo i vrlo sadržajno rivalstvo, koje će se razbuktati već sljedećeg ljeta. Naravno da je Goricu ždrijeb na otvaranju prve prvoligaške sezone poslao na riječku Rujevicu, gdje je odrađena prva sekvenca školovanja. Opet je Rijeka slavila, završilo je 2-0 zadnjeg vikenda srpnja 2018., a gospon Kek je opet prosipao bombone.

– Mnogi će se u ovoj ligi namučiti s Goricom!

Srećom po nas, pogodio je. Nesrećom po samoga sebe, pogodio je…

– Razgovarao sam s predsjednikom Miškovićem odmah nakon utakmice i priopćio mu svoju odluku da podnosim neopozivu ostavku i odlazim iz Rijeke – upravo u Velikoj Gorici izgovorio je Matjaž Kek samo dva i pol mjeseca kasnije, 6. listopada 2018.

Nakon pet i pol godina mandata obilježenog titulom iz 2017., Kek je odlučio otići baš nakon poraza od Gorice predvođene Sašom Sabljakom – glavni trener Jakirović zbog suspenzije je bio na tribinama – koja je preokrenula golovima Zwolinskog i Atiemwena i slavila 2-1. Time su, pokazat će se vrlo brzo, gorički nogometaši ispisali prve retke priče koja će potrajati, u kojoj će u glavnoj ulozi biti crne mačke iz Turopolja…

Počevši od tih 2-1, Gorica je u tom razdoblju nanizala pet pobjeda protiv Rijeke, u sljedećih sedam međusobnih ogleda prepustila Riječanima samo jedan jedini bod (?!) i pretvorila društvo s Rujevice u svoje mušterije. A nacionalne medije natjerala da pokrenu priče o “riječkoj crnoj mački”, o klubu koji neumorno uzima mjeru jednom velikom klubu, neospornom dijelu “velike četvorke” hrvatskog nogometa.

Kad je Rijeka konačno došla do svoje druge HNL pobjede protiv Gorice, a dogodilo se to gotovo tri godine nakon prve, učinila je to sa stilom. I u novoj utakmici za pamćenje. Već u 13. minuti gosti su u Velikoj Gorici vodili 0-2, nakon malo više od sat vremena igre bilo je zastrašujućih 0-4, a dvadesetak minuta poslije na semaforu je stajalo 3-4! Mitrović, Mudrinski i autogol Galovića otvorili su prostor za senzacionalan povratak, ali on se nije dogodio.

I počela je nova era jednog sportskog rivalstva.

Sljedeća četiri međusobna ogleda dobila je Rijeka, crna mačka ofarbana je u nešto svijetlije nijanse, a prva sljedeća bila je posebno važna… Gorica protiv Rijeke nije igrala samo prvu utakmicu u svojoj prvoligaškoj povijesti, jer slobodno možemo reći da je na istome mjestu, s istim protivnikom, igrala i najvažniju utakmicu u svojoj prvoligaškoj povijesti.

I danas knedla zapne u grlu kad se sjetimo tog 22. svibnja 2021. godine. Cijele te sezone, koju je započeo Valdas Dambrauskas, Gorica je bila na jednom od prva tri mjesta na ljestvici. Bila je to sezona za pamćenje, briljantna i nezaboravna, sve do tog posljednjega kola. Uzde je u međuvremenu preuzeo Siniša Oreščanin, Gorici je u zadnja tri kola za plasman u Europu bio dovoljan jedan bod, a posljednja šansa da ga dohvati bila je zadnje kolo na Rujevici. Nije se dogodilo, Rijeka je pobijedila 2-1 i “ukrala” Gorici priliku kakva se nikad više ni izbliza nije pojavila. I tko zna kad će i hoće li se opet pojaviti…

Kad već pričamo priču o rivalstvu s toliko sadržaja, ne treba zaobići ni detalj koji kaže da je Rijeka uspjela dvaput zaredom kao gost pobijediti Goricu rezultatom 3-4, tog rujna 2021. golom Pavičića u 90. minuti.

Loš niz nekadašnje crne mačke zaustavljen je u eri Krune Rendulića, pobjedom na Rujevici, pa onda i onom na domaćem terenu iste sezone, pod vodstvom Samira Toplaka, a akteri posljednje pobjede Gorice protiv Rijeke, u utakmici odigranoj 23. travnja 2023., dodat će još malo boje, mirisa i okusa u riječko-goričke odnose. S jedne strane na klupi je, naime, bio Željko Sopić, budući trener Rijeke, dok je s druge strane po prvi put kao gost u Veliku Goricu došao Sergej Jakirović, bivši trener Gorice, čovjek koji je s našim klubom “maltretirao” Rijeku u prvu sezonu i pol prvoligaškog života.

Jakira je, da sve skupa još malo zapečatimo, tadašnji direktor Brkljača zvao u Goricu prije nego što je nazvao Sopića, no Sergej je to odbio zbog ponude Rijeke. Koju je napustio nakon poziva iz Maksimira, šokantno i burno, da bi se već dan poslije na liniju koja vozi od Velike Gorice do Rujevice ukrcao upravo Sopić. Za sobom je Sopa poveo i analitičara Josipa Paušića, koji je u javnost dospio zahvaljujući jednoj od živopisnih izjava svoga šefa.

– Hajduk je doveo Brekala i Perišića, a mi smo doveli analitičara iz Gorice. To vam je otprilike isto.

Nikakvo iznenađenje ne bi bilo da se sva trojica nađu na tribinama Gradskog stadiona u subotu u 20 sati, pa će se Joža i Sopa moći prisjetiti kako su zajedničkim snagama formirali novu, posljednju, i dalje aktualnu eru u rivalstvu Gorice i Rijeke. Prošle sezone Sopićeva Rijeka je sva četiri puta pobijedila Goricu, pri čemu se to na stadionu u Velikoj Gorici dogodilo dvaput u samo 19 dana. A tih bi se utakmica u subotu posebno mogli sjetiti…

Obje su, naime, odigrane u uvjetima koji su bili na rubu regularnosti, a ponekad čak i otišle preko toga ruba. Potkraj siječnja igralo se po ostacima zaleđenog snijega, koji je pao pet dana ranije, a sredinom veljače pljusak je toliko natopio teren da tu nogometa baš i nije bilo.

Ali zato je bilo penala! Prvo Mateo Erceg, koji će suditi i u subotu, a zatim i Duje Strukan, dosudili su ukupno pet penala za Rijeku u te tri utakmice, pri čemu su najmanje tri bila dvojbena. Imala je i Gorica svoja dva penala, što te dvije utakmice svrstava u red rijetko viđenih, čemu su u velikoj mjeri kumovali i uvjeti u kojima se igralo.

A oni će slični, prema svemu sudeći, biti i u subotu navečer. Jesen je i definitivno stigla u grad, kiša neumorno pada, a prognoza kaže da će slično biti i svih ovih dana. Dobro je poznato kako travnjak Gradskog stadiona reagira na veliku količinu oborina, na to se ne može utjecati, pa se možemo samo nadati da neće baš pljuštati tijekom petka i subote…

I da ćemo ipak vidjeti nešto nogometa. Za Rijeku će ga igrati i neki od bivših igrača Gorice, jer u kadru gostiju trenutačno su četvorica: Toni Fruk, Niko Janković, Marijan Čabraja i Gabriel Rukavina. No oni su samo djelići slagalice, jer oba dresa nosili su i Josip Mitrović, i Dario Čanađija, i Momčilo Raspopović, i Ivan Tomečak, i Deni Jurić, po novome i Damjan Pavlović, posljednji dokaz da linija na trasi Velika Gorica – Rujevica ne prestaje voziti.

Istom tom linijom nedavno se provozao i čovjek koji je još jedna snažna poveznica ovih dvaju klubova. Igor Čagalj bio je kapetan Rijeke, zatim i prvi prvoligaški kapetan Gorice, u posljednje vrijeme i trener juniora Gorice, ali u subotu će na stadionu koji mu je godinama bio dom doći kao gost. Točnije, kao pomoćni trener, jer šef Radomir Đalović okrenuo je njegov broj čim je naslijedio Sopića, i Čagi je odlučio krenuti u novi izazov, vratiti se u klub u kojem je kao igrač proveo pet godina.

Dvije godine igrač Rijeke bio je, naravno, i trener Gorice Rajko Vidović, od tamo se i prodao u tada moćni Zagreb, u kojem je igrao s Radomirom Đalovićem, aktualnim trenerom Rijeke. Dva napadača tad su se borila za mjesto u momčadi, dva trenera u subotu će se boriti za bodove…

Da konačno skratimo priču, dobrodošli na kišni derbi crnih mačaka u subotu navečer!