Povežite se s nama

Sport

Grga se umorio: ‘Dosta je, nakon 67 godina u rukometu, idem u penziju…’

Gorki Grgurev, u velikogoričkim sportskim krugovima poznatiji kao Grga, u opširnom intervjuu za službenu stranicu RK Zagorice, kluba u kojem posljednjih godina radi, otkrio je koliko će se još baviti trenerskim poslom

Objavljeno

na

Svatko tko je u posljednjih pola stoljeća na bilo koji način dotaknuo svijet velikogoričkog rukometa, dobro zna tko je Gorki Grgurev zvani Grga. Mnoge generacije Goričana viđale su i susretale sveprisutnoga Grgu, čovjeka zaljubljenog u svoj sport. Bivši golman, ali i kapetan RK Zagreba, u gorički je rukomet došao 1975. godine, a u sljedećih 49 godina bio je i trener, i pomoćni trener, i trener golmana, i tajnik, i službeni predstavnik…

U posljednjoj fazi svoje rukometne priče, u kasnim šezdesetima, rastao se s HRK Goricom, ali i priključio novom projektu. U našem gradu, znate to već vjerojatno, uz Goricu postoje još dva kluba. Jedan je RK Iluzija, simpatična skupina rukometaša rekreativaca iz dobne kategorije “40 plus”, a drugi je RK Zagorica. Klub kojeg je pokrenuo bivši predsjednik i sportski direktor Gorice Jakov Sučić, pa ga predao u ruke svoga sina Domagoja, alfe i omoge cijele ove priče. Jakov je, usput rečeno, u Livnu osnovao klub pod nazivom RK Rvacka…

Klub je to, vraćamo se sad na Zagoricu, koji okuplja 120 rukometašica i rukometaša, koji se ozbiljno bavi tom djecom, dok seniori pogledavaju prema vrhu trećeg razreda hrvatskog rukometa. A u sve to duboko je involviran upravo Grga. I dalje, neumorno, iako se bliži 77. rođendan.

– Osjećam se dobro. Što se zdravlja tiče, moglo bi biti i bolje, ali moglo bi i gore, tako da se neću žaliti – kaže Grga na početku razgovora kojeg je RK Zagorica objavila na svom YouTube kanalu.

Trebala je to biti i neka vrsta zahvale, jer Grgina rukometna priča, kako sam kaže, bliži se kraju. Najavljivao je to već nekoliko puta, više ili manje ozbiljno, ali ovoga puta čini se da je odluka definitivna.

– Bit ću aktivan još do kraja godine, do našeg tradicionalnog Božićnog turnira u organizaciji kluba. Nakon toga više se neću baviti trenerskim poslom, prepustit ću to mlađima, a ja ću u dvoranu i dalje vjerojatno dolaziti, ali samo kao podrška Domagoju i dečkima – kaže Grga, koji se u najvećem dijelu svoje trenerske karijere bavio golmanima.

Uostalom, ta veza između Grge i vratnica rukometnoga gola rodila se vrlo rano i odmah postala silno intenzivna.

– Prva rukometna utakmica u mojim Vodicama, odakle sam rodom, odigrana je 1957. godine. Okupilo se tu puno svijeta, a ja sam sjedio na zidiću iza gola. Kad su vidjeli da jednoj momčadi nije došao golman, pozvali su mene da uskočim u teren i stanem na gol. Kako sam stao na njega, više ne nisam micao – priča Grga, prisjećajući se te utakmice i tih vremena.

– To su bili baš sami počeci rukometa u Hrvatskoj uopće, a pogotovo u mjestu poput Vodica. Sjećam se da nismo imali ni golove, nego su zabili dva štapa u pod i spojili ih špagom, koja je služila kao prečka. Igralo se u tim počecima na travi, na nogometnom igralištu, ali imali smo mi u Vodicama i betonsko igralište, čak i dvoranu…

Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na nastavak školovanja, ali to je relativno glatko prolazilo samo u prve dvije godine. Nakon toga majka više nije mogla plaćati dom i 17-godišnji Grga, koji je svoju rukometnu priču nastavio u zagrebačkom Metalcu, morao se preseliti u Osijek.

– Zbog loše ljetine, slabih prihoda od maslina, smokava i ostaloga, morao sam otići kod sestre u Osijek, gdje sam mogao živjeti besplatno. Tamo sam i završio srednju školu, a uz to i branio za osječki Metalac. Jedne sezone čak smo igrali i kvalifikacije za prvu jugoslavensku ligu, a ja sam kao srednjoškolac cijelo vrijeme bio u prvoj momčadi.

U Zagreb se vratio na fakultet, upisao je Ekonomiju i zaposlio se u – Hrvatskom saboru! Radio je tamo sve dok jednom prilikom nije puklo na nogometu…

– Nekakav milicajac, naravno Srbin, tamo došao je k nama u sobu gdje smo gledali Hajduk i Zvezdu, krenuo nešto vrijeđati Hajduk, i ja sam ga potjerao van! I zbog toga dobio otkaz.

Kao klinac bio je veliki hajdukovac.

– Na utakmice u Split znao sam ići i pješke? Put u jednom smjeru trajao je dva dana, ali nije mi to bio problem u to vrijeme… A opet, kad sam došao u Zagreb, redovno sam odlazio i na utakmice Dinama, podržavao i njih, tako da sam ja dobra personifikacija one “Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska”…

Uz posao, odnosno probleme na poslu, gurao je Grga i rukometnu priču, koja se kroz Metalac razvila toliko dobro da je sad već nešto iskusniji golman Grgurev došao i do RK Zagreba!

– Kad sam došao u Zagreb, sa 15 godina, u čudu sam gledao onu ogromnu Vukovarsku, sa tramvajem na sredini, sve te zgrade… I krenuo tražiti klub u kojem ću igrati. Pamtim da sam tih dana pročitao u novinama da je RK Zagreb prvak Jugoslavije, u tim trenucima nisam se usudio ni sanjati da ću jednog dana braniti za taj Zagreb. I ne samo braniti, nego biti i kapetan Zagreba! – ponosan je Grga.

Nije u to vrijeme, jasno, Zagreb bio ono što je danas, ali neke posebne trenutke Gorki je ipak proživio.

– Branio sam u prvoj utakmici u tek izgrađenoj Ledenoj dvorani! Organizirana je revijalna utakmica povodom svečanog otvaranja, a ja sam bio na golu. To mi ostaje kao jako draga uspomena – ističe Grga.

 

Nakon što je 1975. godine riješio stambeno pitanje selidbom u Veliku Goricu, odmah se uključio u velikogorički rukomet. Prošao je na tom putu sve i svašta, raznorazne situacije, lige i razine, a ako ga se pita da odabere omiljeno razdoblje, neće dvojiti ni trenutka…

– Era Jakova Sučića kao predsjednika Gorice! Tad sam prvi put ušli u prvu ligu, klub je sa cijelom jednom generacijom vlastitih igrača, uz nekoliko pojačanja sa strane, ostvario povijesni uspjeh i ušao u Premijer ligu. Stvorila se jako dobra kemija u momčadi, dečki su se jako puno družili, gotovo nakon svakog treninga ostajali zajedno, a zato smo i bili toliko uspješni. A sve to jako je dobro vodio Jakov Sučić, naš kao što i sin Domagoj danas vodi Zagoricu – govori Grga.

Ljubav prema rukometu traje i dalje, i cijelih 67 godina nakon što je skočio s onog zidića i stao među improvizirane stative travnatog terena u Vodicama energija je tu, ali godine čine svoje. Iako, nećemo mu baš do kraja povjerovati kad krene u priču o penziji, jer koliko god nije nepoznato da ima Grga i neke druge strasti, rukomet je ipak najveća.

Sport

Novo pojačanje stiže raspucano, a Gorica takva želi biti u Đakovu

Nogometaši Gorice imali su slobodan vikend, da bi od ponedjeljka krenuli s pripremama za kup utakmicu u srijedu, kao i dolazak Rijeke tri dana poslije. U ponedjeljak navečer priključuje se albanski veznjak Adrion Pajaziti…

Objavljeno

na

Objavio/la

U petak su nogometaši Gorice odradili prijateljsku utakmicu protiv juniorske momčadi, pobijedili u tom trening-ogledu rezultatom 2-1, a potom se nakratko rastali. Trener Rajko Vidović dao im je slobodno sljedeća dva i pol dana, odnosno sve do ponedjeljka prijepodne, kad je zakazan prvi sljedeći trening, ujedno i pretposljednji uoči prvog sljedećeg izazova. On će biti specifičan, malo drukčiji, ali svejedno izazovan, jer ovdje govorimo o šesnaestini finala SuperSport Kupa Hrvatske…

U srijedu u 16.30 sati započet će, naime, okršaj Gorice i Đakovo Croatije, kluba iz četvrtog ranga natjecanja, odnosno 3. NL Istok. Đakovčani su u prvenstvo krenuli pobjedom 5-0 protiv Tomislava iz Cerne, zatim porazom 3-2 kod Radničkog u Dalju, pa na koncu i remijem bez golova sa Slavonijom iz Požege. Dolazak jednog prvoligaša donijet će u Đakovo jedan osobit nogometni doživljaj, bit će to i velika prilika za dokazivanje igračima domaće momčadi, među kojima je i jedan Brazilac, nekoliko igrača koji su prošli više lige i cijeli niz mladih, velike scene gladnih klinaca.

I Gorica će, jasno, morati biti oprezna. Ne samo zato jer su, kako kaže stara fraza, u Kupu iznenađenja uvijek moguća, nego i zato što imaju recentno iskustvo poraza od kluba iz tog ranga natjecanja. Kurilovec je s 3-0, doduše, pobijedio goričke “rezerviste”, ali poslužilo je to kao jako dobra opomena da svatko može biti jako opasan ako ti nisi pravi… A Gorica će takva, uvjereni smo, biti ove srijede, na prvoj stepenici u ovom natjecanju, u kojem su Goričani znali dolaziti sve do polufinala.

U kakvom će sastavu Gorica istrčati u Đakovu, u ovom trenutku nije poznato, ali nema dvojbi da u toj utakmici neće sudjelovati nitko od goričkih reprezentativaca. Luka Vrzić je u U-18 reprezentaciji, zajedno s Franom Kasumovićem, u selekciji U-19 su Toni Majić i Ante Sušak, dok je Merveil Ndockyt, s desetkom na leđima, u četvrtak sudjelovao u pobjedi Konga protiv Južnog Sudana (1-0) svih 90 minuta, a igrat će i u ponedjeljak na gostovanju kod Ugande, u čijem sastavu nema bivšeg igrača Gorice Farouka Miye.

U ponedjeljak navečer, pak, u Veliku Goricu konačno će stići Adrion Pajaziti, 21-godišnji veznjak koji je posljednjeg dana prijelaznog roka došao na posudbu iz engleskog Fulhama. Pajaziti je također bio s reprezentacijom, konkretno s albanskom U-21 selekcijom, a u petak je odigrao veliku utakmicu… Albanci su pobijedili vršnjake iz Švicarske 2-1 na gostovanju u Lausannei, a oba gola za pobjedničku momčad zabio je novi igrač Gorice!

I nije to ništa posebno novo za Pajazitija, igrača koji se najbolje osjeća na poziciji “osmice”, u srcu veznoga reda, ali voli i odlaziti naprijed. U dresu mlade albanske reprezentacije odigrao je ukupno 13 utakmica, a protiv Švicarske je došao do učinka od ukupno osam golova!

Djeluje vrlo obećavajuće, Gorica bi u njemu mogla dobiti značajno pojačanje, a zanimljivo će biti vidjeti i što na terenu može pružiti Mesaque Dju, krilni igrač iz Gvineje Bisau, odnosno iz Portugala. On bi u Đakovu mogao dobiti barem poneku minutu, tek toliko da bude još mrvicu spremniji za sve ono što slijedi u HNL-u, počevši od domaćeg ogleda s Rijekom u subotu.

Nastavite čitati

Sport

Fešta od nogometa: Velika Mlaka vratila se pobjedom pred “pola mjesta”

Velika Mlaka 1947, ostat će zapisano, u prvoj službenoj utakmici u klupskoj povijesti pobijedila je NK Brcko rezultatom 4-0. Prva dva gola postigao je Toni Rendulić, a otvaranje sezone u 2. ŽNL Istok obilježeno je i druženjem do kasnih sati

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je riječ o Velikoj Mlaki i Velikom Polju, svi su putevi ove subote vodili prema mjesnom nogometnom igralištu. Prošlo je već više od 19 godina od posljednje utakmice seniorskih nogometaša iz mjesta smještenog na rub metropole, i došao je trenutak da nogometaši Velike Mlake ponovno odigraju jednu službenu utakmicu. Pod imenom NK Velika Mlaka 1947, kako se zove klub osnovan prije dvije godine, dočekali su NK Brcko iz Brckovljana i otvorili novu eru u velikomlačkom nogometu.

Seniori Velike Mlake okupili su se na inicijativu ekipe iz lokalne malonogometne momčadi, koja se ponosi osvajanjem malonogometne lige VG Sjever prošle godine, priključili su im se neki veterani, neki juniori, neki igrači iz drugih sredina… Sve su uglavnom domaći dečki, iz Velike Mlake ili Velikog Polja, pa i ne čudi što se na prvoj utakmici nove sezone 2. ŽNL Istok okupilo negdje oko 250 gledatelja.

– Drago nam je što je došlo toliko ljudi, nema baš puno događaja u mjestu koji privlače toliko mještana, ali s obzirom na veličinu naselja kojima gravitiramo, Mlake i Polja, vjerujem da ćemo u nastavku sezone imati još i više ljudi na utakmicama. Za prvi put bilo je jako lijepo, dečki su mogli uživati u svemu skupa, a to se najbolje vidi na rezultatu – rekao je trener Stjepan Đuračić.

Velika Mlaka 1947, ostat će zapisano, u povijesnoj prvoj utakmici pobijedila je Brcko rezultatom 4-0, a povijesni prvi gol postigao je 35-godišnji Toni Rendulić, koji se s Laništa prije dvije godine preselio u Veliku Mlaku, i cijelo vrijeme tražio gdje bi mogao igrati nogomet. Na kraju prošle sezone igrao je za veterane, a na ljeto se priključio seniorima, pa u prvoj utakmici svoje imao upisao u povijesne knjige.

Prvi gol Rendulić je zabio u devetoj minuti prvog poluvremena, drugi je dodao u osmoj minuti drugog dijela, a nakon toga gosti se više nisu mogli vratiti. Za konačnih 4-0 pogađali su još i Nikola Deglin te Toni Rončević, a priliku je do kraja dobilo svih 18 igrača iz zapisnika:

Vladimir Bedeković, Filip Cundeković, Lovro Lučić, Teo Beg, Leo Đuđić, Nikola Deglin, Leon Beg, Drilon Maloku, Toni Rendulić, Karlo Cerovski, Niko Milanović, Franco Filip Holik, Ivan Vlašić, Natalis Mujkić, Gabriel Ljubej, Perica Perković, Kristian Rončević, Ivan Mikulčić

Prva utakmica je obilježena, a prva pobjeda proslavljena uz bogatu gastronomsku ponudu i druženje koje je potrajalo do dugo u noć. Izvještaji iz Velika Mlake kažu da se okupila kompletna nogometna ekipa iz mjesta, uključujući i bivše igrače, predsjednike, trenere… Bila je to dobra prilika za prisjetiti se dana NK Napretka, ali i kroz nogometne razgovore slagati viziju za budućnost. Iako, o tom potom.

Zasad je najvažnije da se nogomet vratio u Veliku Mlaku u punom smislu tog izraza, a prvi sljedeći korak je gostovanje kod Ostre u sljedećem kolu.

Nastavite čitati

Sport

Gorica juri kao brzi vlak: Krila nepogrešivo trpala, Dubrava nastradala

Rukometaši Gorice pobijedili su Dubravu 38-25 u prvom kolu nove sezone Paket24 Premijer lige, uz po devet golova Hrvoja Cekovića i Jure Čakarića. I igra i rezultat definitivno nude razloge za optimizam…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nepune dvije minute, zapravo točno jedna minuta i 53 sekunde, bilo je potrebno rukometašima Gorice da ulove zalet za novu sezonu. Prvo kolo donijelo je Dubravu na domaćem parketu, a prvi gol i prvo vodstvo bilo je gostujuće. Prvo i, pokazat će se kasnije, jedino vodstvo na ovoj utakmici. Debitantski gol Jakova Neralića, pristiglog ovog ljeta iz Ruda, otvorio je seriju i stvari su nakon 01:53 krenule svojim tijekom…

Nekih 15-ak minuta trajalo je “natezanje”, sve do rezultata 8-6, pri kojem smo gledali pet minuta bez gola na bilo kojoj strani, sve dok Jakov Dujić nije otvorio novu seriju, koja je u 27. minuti donijela velikih šest razlike. Na odmor se otišlo s još većom prednošću, jer sa zvukom sirene s krila je za 18-11 pogodio ponovno Dujić, svojim petim golom u prvom poluvremenu.

Trener Matej Mišković i njegova momčad, koja je dobila četiri pojačanja i ostala bez trojice igrača, već je u tih prvih 30 minuta pokazala kakvi su ovdje odnosi snaga. U početnih desetak minuta drugog dijela Dubrava je još i držala korak, u 40. minuti posljednji put bila na pet golova minusa, a onda je krenulo konačno rješenje…

Drugi uzastopni gol Jakova Neralića u 50. minuti odveo je Goricu na ogromnih 11 razlike, a konačnih plus 13, nakon gola Zvonimira Turkalja u posljednjoj sekundi, ujedno je bila i rekordna prednost na ovoj utakmici. U kojoj je Gorica potpuno dominirala i pokazala lice koje svakako djeluje ohrabrujuće na otvaranju nove prvenstvene kampanje.

Najbolji posao u svemu tome Gorica je odradila preko krila, budući da su Hrvoje Ceković i Juro Čakarić utrpali po devet komada, pri čemu prvi nije promašio niti jedanput, a drugi samo jedanput. Na sedam golova zaustavio se Jakov Dujić, a pet puta pogađao je više puta spominjani Neralić, najefikasniji od svih novih igrača. Matej Komljenović pogađao je dvaput, Marko Grubišić također, a Marin Lisec, koji je stigao baš iz Dubrave, jedanput. Marin Sorić pomogao je s devet obrana, a protivniku nije mogao pomoći ni bivši golman Gorice Tomislav Sladoljev.

U drugom kolu Goričani će na gostovanje u Karlovac, kod momčadi koja je startala s minus devet u Varaždinu.

Nastavite čitati

Sport

Start po kurilovečki: ‘Stvarno su jaki, dobri, a na kraju su još dobro i prošli…’

Nogometaši Kurilovca pobijedili su Gaj Mače 1-0 na svom Udarniku i povezali dvije pobjede istim rezultatom u prva dva kola. Ovoga puta čovjek odluke bio je 17-godišnji Demis Seo Salihović, a trener Senad Harambašić ima razloga biti zadovoljan…

Objavljeno

na

Objavio/la

Na prvu zvuči talijanski, ali zapravo je – kurilovečki. Fajterski, frajerski, nogometno sadržajnije nego što zvuči, prvo u gostima pa doma, nogometaši Kurilovca ugrabili su dvije 1-0 pobjede na otvaranju sezone. I pokazali da će ove sezone biti važan faktor u svijetu 3. NL Centar, u najjačoj skupini četvrtog ranga hrvatskog nogometa. Prošlog vikenda Bistra vani, ove subote Gaj Mače doma i evo “udarnika” na šest bodova!

– Za početak, reći ću da sam uvjeren da će Gaj Mače bez problema biti gore, u vrhu tablice. To je baš dobra, jaka, kvalitetna momčad, sa sedam igrača iznad 30 godina, s trojicom između 25 i 30, plus par klinaca koje moraju imati po propisima… Baš odlična momčad – uvodno kaže trener Senad Harambašić u osvrtu na drugu pobjedu na startu prvenstva.

– Oni jako teško gube vani, svega smo toga bili svjesni, i već od početka vidjelo se da će biti jako teško. Stisnuli smo nas u prvih 15 minuta, imali su i jednu prečku u tom otvaranju, ali nakon toga mi smo se oslobodili do kraja poluvremena mogli smo im zabiti tri gola! Triput smo išli sami na golmana… – vraća film Senad.

Jedna od te tri situacije dovela je i do vodstva u 28. minuti. Mladi, tek 17-godišnji Demis Seo Salihović dao je sjajnu dubinsku loptu za Luku Sedlačeka, koji se sjurio prema golu gostiju, pucao, no golman mu je obranio. Na odbijenu loptu natrčao je mladi Salihović i pospremio je u mrežu za vodstvo Kurilovca. Zadržali su to vodstvo Senadovi igrači do poluvremena, velikim dijelom zahvaljujući i izvrsnoj intervenciji Leona Išeka nakon slobodnjaka gostiju na isteku prve polovice utakmice.

U nastavku je Kurilovec promijenio sustav igre, trener Harambašić prilagodio je neke detalja i doveo goste u ozbiljne probleme. Gaj Mače je teško i rijetko dolazio do pravih prilika, a Kurilovčani su ih s druge strane mogli dotući do kraja.

– Mislim da neću pretjerati ako kažem da smo u zadnjih 20-ak minuta mogli zabiti još četiri komada, ako računamo samo stopostotne šanse! Uostalom, i ljudi iz Mača poslije su komentirali da su još i dobro prošli… I naravno da sam nakon svega više nego zadovoljan. Dečki su zaista ostavili srce na terenu i zaslužili su ovo zadovoljstvo koje nam donose dvije pobjede na startu – ističe trener Harambašić i dodaje:

– Nije bilo nimalo lako otvarati prvenstvo u gostima, pogotovo u Bistri, na užem, specifičnom terenu, a onda i u prvoj domaćoj utakmici dočekati protivnika koji je, realno gledajući, kvalitetniji od tebe, ali uspjeli smo. Imamo šest bodova i nitko sretniji od nas.

Tjedan koji je tek krenuo donijet će dvije utakmice, prvo Pribić u županijskom Kupu u srijedu, pa gostovanje kod HAŠK-a na Pešćenici za vikend. A Kurilovec tek zagrijava motore…

Nastavite čitati

Sport

Dinamo Hidrel u Novom Čiču protiv Turopolja slavio prvu pobjedu u novom prvenstvu

Dvostruki strijelci bili su Nikola Beljan i Juro Varivoda, a jedan pogotak zabio je Mario Pavlović.

Objavljeno

na

Objavio/la

U 3. kolu prvenstva Jedinstvene 1. županijske lige u Novom Čiču Dinamo Hidrel je visokim rezultatom 5-0 svladao susjede iz Turopolja. Rezultat je zaista uvjerljiv, ali početak dvoboja nije to nagovijestio. Već u prvoj minuti gostujući Ivan Benke desno je doveden u veliku prigodu da zabije, ali netko od domaćih s gol linije izbacio je loptu i nije bilo ništa od slavlja gostujućih navijača na sjevernoj tribini. Gosti su imali još pokoju zgodu da povedu, ali vratar Dinama Ivan Šimić nije im to dozvolio i skinuo ono što su već mnogi vidjeli u mreži.

Foto: Mato Paviša

Dinamovci su poveli u 23. minuti nakon kornera s desna i udarca glavom visokog Nikole Beljana. To je domaćim igračima dalo dodatnu sigurnost i počeli su redati napade i prigode. U 36. minuti suci su zbog zaleđa kojeg bilo nije zaustavili opasan napad Hidrela, a minuti kasnije nisu vidjeli očito i pustili da Mario Pavlović zabije za 2-0. Kad je u 44. minuti opet strijelac bio Beljan za 3-0, sve je bilo riješeno što se pobjednika tiče.

Nakon odmora, posao su završili dečki s puno duže klupe za pričuve dinamovaca, a probudili su se i navijači igrača u plavim dresovima.

Foto: Mato Paviša

Veliki pljesak dobio je u 55. minuti Juro Varivoda kad je ulazio u igru. Radi se o domaćem momku koji je za Dinamo Hidrel igrao još prije 13 godina u ondašnjoj 4. HNL dok su bili puno ljepši dani kluba iz Novog Čiča, što se ranga i rezultata tiče.

Foto: Mato Paviša – Juro Varivoda prvi s desna

I upravo je Juro dovršio posao za Dinamo Hidrel. Zaigrao je klasičnu špici iako je po vokaciji plemeniti vezni. Stasiti i hrabri Varivoda dva puta je pobjegao gostujućoj obrani i majstorski poentirao za konačnih 5-0. Gosti su zaslužili barem počasni pogodak, ali tako nije želio vratar Hidrela Ivan Šimić koji je također imao svoj dan.

Foto: Mato Paviša – Juro Varivoda u plavom dresu

I na kraju, što ti je nepredvidiv nogomet. U prva dva uvodna kola Dinamo Hidrel nije zabio ni pogotka (porazi 0-2 i 0-1) pa zabio pet Turopolju koji je pak u 1. kolu vani dobio Jamnicu 0-3.

DINAMO HIDREL-TUROPOLJE 5-0

NOVO ČIČE Igralište Dinama Hidrel. Gledatelja 150. Sudac: Marin Sudar (Velika Gorica). Pomoćnici: Matej Mrkoci (Mraclin) i Katarina Čulumović (velika Gorica). Delegat: Velibor Miličević (Velika Gorica).

STRIJELCI: 1-0 Beljan (23), 2-0 Pavlović (37), 3-0 Beljan (44), 4-0 Varivoda (75), 5-0 Varivoda (83).

DINAMO HIDREL: Šimić, Smilović, Dinko Škrtić, Balabanić Džoić, Beljan, Đuksi (od 55. Babić), Pravdić (od 70. Fabrizio Hrkovac), Groznica (od 70. Kvakan), Pavlović (od 55. Varivoda), Leo Hemen (od 47. Čurla), Kadoić (od 55. Slivak). Trener: Mario Paviša

Turopolje: Seki, (od 46. Culović), Kapović, Ceković, Benke (od Rešić), Karlović (od 62. Badallaj), Golubić, Ivanković, Mario Kos, Josić (od 46. Robić), K. Lučić, T. Lučić. Trener: Goran Smolčić

Nastavite čitati

Reporter 440 - 29.08.2024.

Facebook

Izdvojeno