Sport
Guteša: ‘Već dugo kuha u meni, vrijeme je za druge… A neke granice ne želim prelaziti’
Goran Guteša od srijede je bivši predsjednik NK Lukavca, koji je istoga dana postao HNK Lukavec. U opširnom oproštajnom intervjuu Guteša govori o odjecima odlaska iz kluba, o svemu što je učinjeno, ali i o onome što nije…
Bombastično i živahno ovih je dana u nogometnom Lukavcu. Pozivi sa svih strana se redaju, informacije izmijenjuju, odgovori traže, a sve to povodom promjena koje su se događale na bombončiću zvanom Lukavello. NK Lukavec po novome je HNK Lukavec, čeka se i konkretan odgovor radi li se ovdje o novom pravnom subjektu i kakve to sve veze ima s Inkerom iz Zaprešića, a na čelo nove uprave, koja je odlučila spustiti seniorsku momčad dva ranga niže, zasjeo je Dubravko Fučkala.
Na tome mjestu naslijedio je Gorana Gutešu (46), koji je vodio klub posljednjih pet i pol godina. Zajedno sa sportskim direktorom Tomislavom Gligorom, odlučio je završiti svoju predsjedničku eru, što izazvalo sve te promjene koje su slijedile. Dogovori za intervju trajali su neko vrijeme, a kad je cijeli proces definitivno i završen, rado je odgovorio na nekoliko novinarskih pitanja…
Za početak, kako je došlo do odluke da se maknete iz NK Lukavca?
– Pa treba otići na vrhuncu, tak se kaže, zar ne?! – počeo je Guteša i nastavio:
– Prije svega da zaključimo da se apsolutno nije raspalo ništa, da je “bivši zabrinuti igrač” širio paniku ipak bezveze. Mislim, možda i ne bezveze, možda s nekom agendom, ali nebitno. U svakom slučaju, ja sam ponosan na Lukavčane koji su se u relativno kratkom roku našli, donijeli neke odluke, organizirali se i klub ide dalje. Nekim svojim putem, u nekoj novoj eri. Možda ta i nadmaši ovu našu, koja se pokazala daleko najuspješnijom u klupskoj povijesti. Želim im uistinu sreću. Što se mene osobno tiče, imam svoje privatne i poslovne razloge, mislim da za mene, kao i za klub, dolazi jedna nova era, a možda će daljnji razgovor dati jednu cjelovitu sliku mojih razloga, motiva, povoda, uzroka.
Počnimo onda od kraja… Kako je izgledala “primopredaja vlasti”, jeste li zaista, kako kaže novi predsjednik Dubravko Fučkala, “samo nestali”?
– Pa ne bih rekao da smo baš nestali, ali dobro. Mnogi koji me poznaju ili su mi bliski znali su da već neko vrijeme nisam unutra. I da se to “kuha” u meni. Mislim da mnogi to nisu htjeli vidjeti i mislili su da su moje najave i priče uistinu samo to, prazne priče, da su pričali “evo njega, opet on s tom ostavkom, koji put je to?!”. No ovaj put bih ovako rekao, onaj tko sad to nije vidio, mogao je biti samo slijep ili ne biti dovoljno prisutan. Neka svatko procijeni što je vjerojatnije od tog dvoje. Čekao sam da završi sezona, da NK Lukavec osvoji Kup NSVG-a i odmah nakon toga poslao i službeno ostavku. Neslužbeno je i davno prije sve bilo jasno.
Dubravku Fučkali želim sve najbolje, čuli smo se već telefonski i ponudio sam mu svu pomoć koja mu je eventualno potrebna. Komunicirao sam u proteklo vrijeme s drugim ljudima koji su bili kandidati za predsjednika, pa je možda i to donekle razlog toj izjavi. Jer, očito se dogodio nekakav obrat, no to više nije moja stvar, niti me zanima. Bez obzira na to, moje mišljenje je da je izbor novog predsjednika dobar, jer Dubravko je kvalitetna, radišna, pomirljiva i sposobna osoba, te će biti u stanju nositi se sa svim situacijama.
Kako to da niste bili na Skupštini?
– Gledajte, ja sam čovjek koji ima ugled u poslovnom svijetu, a vjerujem sad i u sportskom. I kad na skupštini u nekom dijelu slovo drži osoba koja ima doživotnu zabranu obavljanja ikakve djelatnosti u nogometu i insinuira nešto ili proziva nekog, a odmah pored stoji osoba, jedna od glavnih u novoj Upravi, koja mi dva tjedna prije toga priča da moram ostati te “da nam spomenik treba podići, jer smo napokon iskorijenili tu ‘kaubojštinu’ po kojoj je klub bio poznat”, a koja na to sve sad ništa ne kaže… Shvatiš da to nije više mjesto za tebe i da to nije tvoj habitat. I bez obzira što mi ništa nije bilo teško napraviti za NK Lukavec, negdje treba ipak podvući crtu i ne prelaziti granicu dobrog ukusa.
OK, vratimo se onda na primopredaju…
– Što se primopredaje tiče, ovisi što netko smatra primopredajom i kako misli da ta primopredaja treba izgledati. Jer, bez lažne skromnosti, reći ću da je takva primopredaja na ovoj razini, a vjerojatno i višoj, rijetko ili nikad viđena. Predani su brojni dokumenti vezani uz klub; statuti i pravilnici mijenjani tijekom godina u brojnim verzijama, iznimno velik broj slika, svi dokumenti vezani uz licenciranje za 3. HNL, njih više od 80, dokumentacija vezana uz klupski kafić koji smo iznajmili, marketinški i promo materijali, izvješća i prezentacije sa svih godišnjih skupština koje sam vodio, dakle od 2019. godine, kao i svi zapisnici sastanaka sa sjednica Upravnog odbora u mom mandatu, njih točno 34.
Posebno bih želio naglasiti da je, uz to sve, predano i izvješće za tekuću godinu i plan za prijelazno razdoblje koji sadrži detaljni “cash-flow”, s prikazanim svim priljevima i odljevima sredstava do kraja srpnja. Sve kako bi klub u tom nekom vremenu normalno funkcionirao. Naravno, ovaj plan opcionalan, ovisi o novoj Upravi, hoće li ga uvažiti ili neće, ali smatrao sam da mi je, kao ipak trenutačno najboljem poznavatelju stvari, to i dužnost. Uglavnom, jedna cijela hrpa dokumenata i bitnih stvari kako bi sve prošlo čisto i transparentno, bez ikakvih repova i nejasnoća.
Sad ću se vratiti na prethodno pitanje i samo reći da i dalje mislim da je to jedino ispravno i da primopredaja treba biti jedino tako izvedena, bez obzira na to što netko možda smatra da je adekvatniji višesatni govor, uz nezaobilazno iće i piće. Sorry, nisam taj.
Kako komentirate odluku o promjeni imena kluba, koju je nova uprava obrazložila kao “osiguravanje od nekih eventualnih zaostataka”? Ima li klub dugova i, ako ima, o kojem se iznosu radi?
– Imam 46 godina, ozbiljan sam čovjek, a nešto sam u životu postao i napravio. Opravdavat se ne moram nikom, niti mislim. Ljudi koji me poznaju poslovno, a mislim da sad i kroz sport, razumjet će i bez moga objašnjenja. Ako žele i imaju dobre namjere. Ali, da ipak malo dodamo začina, komentirao bih to jednom informatičko-programerskom sintaksom “IF-THEN-ELSE”. Ili, na hrvatskom jeziku, “ako-dakle-drukčije”… “IF” – ako si pročitao prethodno pitanje i odgovor, “THEN” – dakle sve je jasno, “ELSE” – drukčije, ili ne znaš čitati s razumijevanjem ili imaš skrivene namjere! Pametnome dosta!
Smatrate li ispravnom, odnosno logičnom odluku da klub ode dva ranga niže?
– Ono što svakako smatram je to da u niti jednom slučaju nismo ostavili klub na cjedilu, kako je jedan vaš kolega napisao, a da pritom nije provjerio sve informacije. Jer, ostavilo se pravo izbora. Pod A, ako ima dovoljno volje, znanja, sredstava i mogućnosti, ostaneš u 3. NL Centar. Pod B, ako procijeniš da toga nemaš, prilagodiš se situaciji i odeš u nižu ligu. Nema tu velike filozofije. Znamo da za selo poput Lukavca nije nimalo lako voditi klub u ovoj ligi, to zaista ne može svatko i ja to u potpunosti razumijem. Zato ovakvu odluku podržavam i držim je, uslijed gore navedenog, odgovornom odlukom prije svega, koja korelira sa novonastalom situacijom. Dakle, i logično i ispravno.
Nakon svega kako gledate na svoje razdoblje na čelu kluba? Što bi istaknuli ili izdvojili, na što ste posebno ponosni?
– Najponosniji sam, zapravo, na svoju ekipu. Kako bi pokojni Massimo rekao, na taj “mali krug odabranih ljudi”. Zlatna medalja, bez ikakve dileme. Oni su ti koji su ovo sve omogućili, bez nekakve velike pomoći sa strane, samo radom, trudom, glavom, upornošću i fanatizmom. Oni su bili stup našeg kluba i dužnost mi je ovdje ih spomenuti. Dakle, Tomo, Zvonko, Cico, Đuro, Ivica, Dudo, Gale, Pepa i Silvia, kao šećer na kraju, svaka Vam čast, napravili smo čudo!
OK, sad kad smo malo stavili emocije po strani, da kažem što smatram našom najvećom pobjedom. Dakle, to nisu ni osvojene lige ili kupovi, niti tribina, reflektori, svlačionice i ostala fantastična infrastruktura koju klub ima, nije čak niti dolazak reprezentacija i sviranje hrvatske himne na našem centru. Ono što smatram našom najvećom pobjedom je percepcija i imidž. Način na koji nas sad i danas doživljavaju u odnosu na ono što smo nekad predstavljali. To je bez sumnje naš najveći uspjeh. Jer, to se gradi godinama i to je mukotrpan posao na toliko razina da je to nekome tko nije unutra teško i opisati. A još je teže odgovoriti na pitanje “pa zašto, pobogu, što vam to treba?“
Kako smo tu ipak najviše zbog sporta, a ja volim nekad neke stvari i plastično objasniti, uvijek se sjetim jedne situacije; Kup utakmica protiv NK Kurilovca 2018. godine. Oni su tada bili vrh 3. HNL, mi u petoj ligi, iz koje smo godinu prije trebali i ispasti. Finale Kupa, dakle, gdje smo vodili 2-1 do pred sam kraj, oni su izjednačili i na penale nas pobijedili. Normalno, veliko razočaranje, “krađa”, uz onda pripadajući folklor nakon tako izgubljenih tekmi, a ja se sjetim rečenice našeg kapetana Maca: “A kak je tak glup taj sudac, da je svirao kraj nitko mu ništa ne bi rekao, mi bi pobijedili i napokon osvojili taj Kup, a Kurilovcu to tak i tak ništa ne znači”. Od sljedeće godine, dakle od 2019. godine, mi smo do danas taj kup osvojili četiri puta, a od 2021. smo s istim tim Kurilovcem u ligi, gdje smo zadnje dvije godine i ispred njih na tablici. Svaka čast. Ponosan sam, naravno, i na brojne igrače koji su prošli kroz naš klub u cijelom tom razdoblju i dali obol svim tim našim uspjesima.
A čime niste zadovoljni, što je moglo biti bolje?
Pa definitivno mladež i škola nogometa. Nije da nismo pokušavali, nije da nemamo i neka objektivna opravdanja, ali svejedno, moralo je bolje. Žao mi je da taj segment nismo uspjeli unaprijediti, nego smo cijelo vrijeme, imam osjećaj, levitirali na toj nekoj istoj razini. Dok je sve drugo napredovalo. I nisam ovo sad prvi put rekao, više puta sam to ponovio kao neki svoj neuspjeh. Iako, evo, na kraju mog mandata, zadnje stvari koje sam napravio su donacija umjetne trave od jednog našeg prvoligaša i razgovori o spajanju mladeži s NN Klasom iz Mičevca. Nadam se da će se te neke stvari iskoristiti u budućnosti i da neće propasti, s obzirom na to da sam već ranije sa Gradom dogovorio određeni iznos za pripremu terena s umjetnom travom.
Jedna misao mi uz to isto tako ne izlazi iz glave, iako ne znam jesam li u pravu ili nisam. Kad imaš selo od 1200 ljudi, kad je oko tebe još 16 turopoljskih klubova, a ti igraš 3. HNL sa bivšim prvoligašima, klubovima sa tradicijom, klubovima iz gradova, klubovima iz velikih ZG kvartova, gdje si ti daleko najmanji i ljudstvom i financijama, možda je stvar u tome da se moraš odlučiti. Možda je nemoguće u jednom selu gurati uspješno i tu razinu nogometa i imati školu nogometa na željenoj razini.
Kakvi su vam budući planovi, jesu li vezani uz nogomet?
– Ne! Kratko i jasno. Odnosno, zasad sigurno ne. Osim ako Dinamo ne nazove, na njih sam “slab”, ali i tad bih ozbiljno razmislio, ha, ha… A što se tiče ostalih planova, posvetit ću se više privatnom životu, kvalitetnije i bolje provoditi vrijeme sa obitelji. U planu imam određene nove poslovne projekte, za koje se nadam i vjerujem da će biti uspješni. Nisam netko tko je u stanju previše mirovati, a sad ću na neki drugi način koristiti svoja brojna poznanstva i prijateljstva, koja su uistinu donijela NK Lukavcu puno dobroga u proteklih sedam godina. Hvala i tim svim ljudima na nesebičnoj pomoći, jer mnogi od njih i ne znaju gdje je Lukavec, a jako su puno pripomogli.
Uglavnom, ako se u sportskim planovima nešto i promijeni, znamo da papir podnese svašta i siguran sam da ćete mi oprostiti, jer znamo da se kod nas oprašta sve osim uspjeha, ha, ha.
Sport
Dan koji se pamti… Senzacionalni Kurilovec ispisao povijest!
Nevjerojatni, fenomenalni nogometaši Kurilovca priredili su apsolutnu senzaciju pobijedivši Istru 2-1 na svom Udarniku. Golovima Matea Pršira i Dominika Furmeka dečki kurilovečki izborili su plasman među osam najboljih u Kupu!!!
Leon Išek. Marko Kušec. Fran Vujnović. Dario Banić. Mijo Šarić. Mak Goziembah. Mateo Pršir. Antonio Novak. Luka Sedlaček. Dominik Furmek. Fabijan Starčević. Borna Cindrić. David Pršir. Florijan Raković. Ivan Bolješić. Filip Kraljević. Dean Vujinović. Luka Roginić. Filip Turkalj. Ivan Tomašić. I, na kraju, a ispred svih, Senad Harambašić.
Imena su to koja su ove srijede, 5. studenog 2025. godine, upisana zlatnim slovima u povijesne knjige NK Kurilovca. Maloga kluba sa svojom veličinom, kluba koji je, ostat će zapisano, baš ovoga dana, baš u ovom sastavu, ostvario najveći uspjeh u klupskoj povijesti. Kurilovec je u četvrtfinalu SuperSport Kupa Hrvatske, Kurilovec je senzacija, Kurilovec je ponos! A ova srijeda je dan koji će kurilovečki nogometni kibici pamtiti još dugo, dugo…
Dakle, na Udarniku je pala Istra 1961!
Samo tri dana nakon nedjeljnog poraza u Obrežu u prvenstvu kurilovečka se stvarnost potpuno promijenila, otišla na tri razine više, a tu su se hrabri momci u crveno-crnim dresovima snašli baš onako kako je pisalo u idealnom scenariju trenera Senada. Trebalo je igrati opušteno, rasterećeno, i pokušati iznenaditi Istru s brzim golom ili, ako je ikako moguće, sa dva gola.
Ispalo je da je apsolutno moguće. Sjajno su krenuli ekstremno motivirani Kurilovčani, imali šansu preko Furmeka, pa u 13. minuti poveli. Mateo Pršir, prvi susjed prezimenjaka Jurice, fenomenalno je pogodio od prečke i bacio u delirij domaće kibice, među kojima su dominirali briljantni Red Boysi. Klinci iz omladinske škole udarali su bubnjeve, navijali, a znali su i proslaviti ovu golčinu za pamćenje.
– Ma on je doktorčina žešća! – govorio je o “pravom Prširu” poslije utakmice suigrač Dominik Furmek, koji je na štih došao nakon još 13-14 minuta.
05.11.2025., Velika Gorica – SuperSport Hrvatski nogometni kup, osmina finala, NK Kurilovec – NK Istra 1961. Photo: Matija Habljak/PIXSELL
Potpuna nevjerica u gostujućim redovima zavladala je u toj 27. minuti, nakon što je Sedlaček proigrao Furmeka, a on pogodio za ogromnih 2-0. Ponovno su tribine bile u deliriju, oduševljeni domaći navijači uživali su u trenutku, a u šoku je bila i cjelokupna nogometna javnost, koja je čudesnih kurilovečkih pola sata pratila u izravnom televizijskom prijenosu.
Pogledavali su se međusobno igrači u žutom, a društvo u crveno-crnom letjelo je terenom. Davali su igrači Kurilovca i posljednji atom snage, sve do kraja poluvremena Istra doslovno nije bila u stanju stvoriti ozbiljnu šansu. Kad je sudac Zdenko Lovrić označio kraj prvog poluvremena, a na semaforu je i dalje stajalo tih 2-0, vjera u senzaciju počela je bujati. Na tribinama, ali i u svlačionici, što je i puno važnije.
05.11.2025., Velika Gorica – SuperSport Hrvatski nogometni kup, osmina finala, NK Kurilovec – NK Istra 1961. Photo: Matija Habljak/PIXSELL
Nastavak utakmice izgledao je nešto drukčije, jer oduševljenje je zamijenila strepnja, a snaga igrača Senada Harambašića počela je kopnjeti. Međutim, srce je ostalo jednako veliko, ogromno, pa su išli Kurilovčani i iznad svojih mogućnosti. Istra je počela prijetiti, promašivati, a u 75. minuti Salim Fago Lawal pogodio je za 2-1. E, tu je krenula lagana panika, budući da se obruč sve više stezao. Nasreću, borbenost je i dalje bila u crvenom, Išek je spasio što je trebalo spasiti, obranio jedan čisti zicer, a jedna lopta od prečke se odbila u gol-aut.
Drama je dosegnula vrhunac kad je četvrti sudac pokazao da će se igrati još pet minuta nadoknade, ali ponovno je pobijedilo srce. Kurilovečko ogromno srce, koje je odvelo ovu priču do sretnog završetka. Nakon što je sudac Lovrić i posljednji put puhnuo u svoju zviždaljku, krenula je velika, ogromna fešta. I potpuno zaslužena fešta, jer Kurilovčani su pobijedili vrlo ozbiljnog prvoligaša, a time i upisali najveću i najvažniju pobjedu u 77 godina klupske povijesti. Još od “erodroma” pa na ovamo…
05.11.2025., Velika Gorica – SuperSport Hrvatski nogometni kup, osmina finala, NK Kurilovec – NK Istra 1961. Photo: Matija Habljak/PIXSELL
– Čestitao bih svim akterima ove utakmice, a naravno da smo mi i sretni i zadovoljni. Ovakve utakmice uvijek su problem za prvoligaše, budući da je uvijek moguć nekakav krivi korak. To se gostima dogodilo danas, dogodila se ta situacija da nižerangirani klub iznenadi – ostao je skroman trener Harambašić nakon najveće pobjede na svom dugogodišnjem nogometnom putu.
– Nama je cilj bio sam dati svoj maksimum, da uživamo u nadogradnji svega što smo radili u posljednjih sezonu i pol, da se nagradimo jednom utakmicom protiv prvoligaša. Presretni smo, zadovoljni smo, a u subotu idemo igrati s HAŠK-om – sa smiješkom je dodao Senad Veliki.
Mnogobrojno društvo iz turopoljskog nogometnog svijeta širilo je osmijehe na licima, padali su i zagrljaji na sve strane, a najviše su u svemu uživali igrači.
– U šoku sam, ne mogu vjerovati što smo napravili, mislim da ćemo tek sutra biti svjesni što se tu dogodilo. Išli smo na sve ili ništa i pokazali smo da ova momčad ima karakter. Iako, nismo mi momčad, mi smo jedna velika obitelj! Igramo jedan za drugoga, čuvamo jedan drugome leđa i mislim da smo zasluženo pobijedili – rekao je Dominik Furmek, strijelac drugoga gola, a nadovezao se sjajni golman Leon Išek.
– Najvažnije je što smo vjerovali jedan u drugog. Od prve minute imao sam dobar osjećaj, vidio sam već po dolasku na stadion da smo svi opušteni, da smo svjesni da nemamo što izgubiti, a da možemo dobiti jako puno. I da, slažem se da se ovdje formirala jedna obitelj, jer mi ginemo jedan za drugoga. Kad je tako, momčad izbaci pojedinca. Danas su to bili Mateo i Furmek, sljedeći put će biti netko drugi. A mi idemo dalje, što drugo reći… Rekli smo i na sastanku prije utakmice da imamo još samo četiri utakmice do Europe – uživao je Išek u trenutku.
Uživao je i njegov suigrač u danu kad je Jurica Pršir postao “Mateo Pršir za siromašne”.
– Nagradilo me, što reći… Čestitam dečkima i stožeru, ovo je jedan veliki uspjeh za nas. Nije bilo treme, nije ovo takva utakmica, željeli smo samo uživati. Koga priželjkujemo dalje? A nemam pojma ni koga možemo dobiti, nismo išlo toliko daleko, ha, ha… Tko god da dođe, opet ćemo dati sve što imamo, opet ćemo ginuti jedan za drugoga – kazao je Mateo.
A kad su sve te formalnosti poput pobjede za povijesti i izjava nakon nje bile odrađene, preostalo je – feštati! A tu su Kurilovčani oduvijek bili jaki…
Bravo, bravo, bravo, i još tisuću puta bravo!
Sport
Ivan Prelec stiže kući: Drugi pokušaj u Danskoj završio neočekivano brzo
Velikogorički trener Ivan Prelec više nije trener danskog Vejlea. Ostaje zapamćen kao treći najdugovječniji trener u povijesti toga kluba, najdugovječniji stranac na klupi Vejlea, ali presudili su mu loši rezultati
HOK Gorica je u 4. kolu Prve B lige – Regija Sjever pobijedila ekipu HAOK Dubrava maksimalnim rezultatom 3:0 u setovima. Gorica je na 2. mjestu s 8 bodova odnosno s četiri vezane pobjede. Na prvom mjestu je OK Petrinja s 10 bodova iz pet utakmica. To su jedine dvije ekipe bez poraza u prvih pet kola.
Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gorica je u prvom setu dominirala, bila je to ‘jednosmjerna ulica’, Dubrava je bila nemoćna i domaće su dobile set s 25:12 za 16 minuta. U drugom odnosno trećem setu igra je bila zanimljivija odnosno nešto ravnopravnija, ali u završnici su domaće bile agresivnije i glatko su riješile utakmicu za svoju četvrtu uzastopnu pobjedu u jesenskoj polusezoni.
Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ukupno trajanje susreta 67 minuta, ukupno poeni 75:51.
Galerija fotografija
Prva B liga – Regija Sjever – seniorke 2025./2026., 04. kolo
HOK Gorica – HAOK Dubrava 3:0 (25:12, 25:19, 25:20)
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 70. Subota, 02.11.2025., 17 sati. Suci: Josipa Jugo i Marko Antolić. Zapisničarka: Ana Milinović.
Rezultati 05. kola: OK Petrinja – ŽOK Ivanec 3:0, ŽOK Vrbovec – OK Nebo II 1:3, HAOK Mladost III – HAOK Zagreb 1:3, OK Dinamo II – HAOK Dubrava 1:3, OK Velika Gorica – OK Medveščak II (četvrtak, 06.11.2025.), OK Kelteks II – HOK Gorica (ponedjeljak, 10.11.2025.).
Poredak: 1. OK Petrinja (5 5 0 15:0 10), 2. HOK Gorica (4 4 0 12:2 8), 3. OK Nebo II (5 4 1 14:9 8), 4. OK Dinamo II (5 3 2 10:12 6), 5. ŽOK Ivanec (5 2 3 9:9 4), 6. OK Velika Gorica (4 2 2 8:8 4), 7. HAOK Zagreb (5 2 3 8:10 4), 8. OK Kelteks II (4 2 2 7:9 4), 9. HAOK Mladost III (5 2 3 10:13 4), 10. OK Medveščak II (4 1 3 8:10 2), 11. HAOK Dubrava (5 1 4 7:14 2), 12. ŽOK Vrbovec (5 0 5 3:15 0).
Sport
Dobar dan za senzaciju: Kurilovec spreman čeka još jednu utakmicu za povijest
Nogometaši Kurilovca u 14 sati kreću u svoj novi pokušaj da kreiraju spektakl. U osmini finala Kupa na Udarnik stiže Istra 1961, šest godina nakon što je već bila ovdje, a ta je utakmica i dobar vodič za ovu koja slijedi…
Zadnja dva kola II. Hrvatske šahovske lige za juniore odigrana su u Velikoj Gorici, u Hotelu Phoenix, 25. listopada 2025. godine. Ove godine na ovom natjecanju nastupilo je čak 20 ekipa iz Regije Centar. Pet vodećih ekipa natjecale su se u dva zadnja kola za prvo mjesto koje je značilo plasman u Prvu juniorsku ligu.
Velika Gorica, listopad 2025. 2.Hrvatska ahovska liga- zavrnica. Foto: K Polet
Pred odlučujuće mečeve na prvoj poziciji nalazili su se juniori Poleta, koji su u prethodna dva kola nastupili u najjačem sastavu i pobijedili juniore Koprivnice i Varaždina. Prije toga u prvom dijelu natjecanja juniori Poleta igrali su oslabljeni i ostvarili su tri minimalne pobjede i jedan poraz. Zbog toga su imali loš prvi dodatni kriterij pa je za plasman u I. Hrvatsku šahovsku ligu-Juniori bilo nužno izboriti pobjede u posljednja dva kola.
Velika Gorica, listopad 2025. 2.Hrvatska ahovska liga- zavrnica. Foto: K Polet
U odlučujuća zadnja dva kola za ekipu Poleta nije mogao nastupiti najbolji junior po rejtingu Dominik Delibašić. To ipak nije bio veliki hendikep za ekipu Poleta, jer je kao četvrti igrač nastupio iskusni junior Nikola Kos. U 7. kolu protivnik je bila ekipa ŠK Sesvete-Agroproteinka koju je Polet pobijedio s 3:1 te je Poletu u posljednjem kolu bio dovoljan neriješen rezultat za prvo mjesto.
Velika Gorica, listopad 2025. 2.Hrvatska ahovska liga- zavrnica. Foto: K Polet
Protivnik u posljednjem kolu bila je ekipa iz Križevaca. U vrlo neizvjesnom meču Polet je pobijedio minimalnim rezultatom 2,5:1,5. Kod rezultata 1,5:1,5 odlučujuću partiju igrala je Marta Trgovac, juniorska prvakinja Hrvatske do 19 godina. Marta se u središnjici partije našla u jako pasivnoj poziciji, ali je žrtvovanjem pješaka otvorila put za napad na protivničkog kralja i ostvarila vrijednu pobjedu.
Konačni poredak: 1. ŠK Polet (8 7 0 1 14 21.5), 2. ŠŠK Koprivnica (8 6 0 2 12 24.5), 3. ŠK Ivanec (8 5 1 2 11 18.5), 4. ŠK Končar Zagreb (8 5 0 3 10 19.0), 5. ŠK Stridon II Štrigova (8 4 2 2 10 17.5).
Velika Gorica, listopad 2025. 2.Hrvatska ahovska liga- zavrnica. Foto: K Polet
Za Polet su nastupili: Fran Rautner (5 bodova iz 6 partija), Nikola Kos (4,5/5), Marta Trgovac (3,5/4), Dominik Delibašić (3/4), Viktor Lukšić (3/4), Roko Gašparović (1,5/6), Rafaella Nevistić (1/1) i Elizabeta Ćiško Čulina (0/1).
Galerija fotografija
-
Priča iz kvartaprije 5 danaDOBRO DJELO Gorička cvjećarnica izložila besplatne aranžmane!
-
Priča iz kvartaprije 3 danaVIDEO Ksenijini sendviči sa srcem i dušom – Sretan rođendan goričkoj kraljici najpoznatijeg gastro ‘izuma’!
-
CityLIGHTSprije 4 danaFOTO Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici
-
Zanimljivostiprije 6 danaNema više badava! Poznati shopping centar uvodi naplatu parkinga