Sport

Mitrović u Fortuni Sittard: ‘Sretan sam, ali i tužan… Učlanit ću se u Good Boyse!’

Odlazim u šestu najbolju ligu svijeta, odlazim u dobar klub i dobar grad, i naravno da se veselim. Međutim, nije mi lako otići iz Gorice, iz grada u kojem sam proživio jako lijep period života, kaže Josip Mitrović, novi igrač Fortune Sittard

Objavljeno

prije 3 mjeseca

5. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Koferi su već bili spakirani, a posljednji treninzi – zabranjeni. Da se nešto ne bi dogodilo, Josip Mitrović (24) iščekivao je trenutak polaska za Nizozemsku onako kako nije navikao, bez treninga. I s laganom nervozom, koja se vjerojatno i povećavala kako se bližio moment u kojem su se kotači aviona zarolali po pisti aerodroma smještenog u gradu koji je postao njegov.

– Otkad sam ovdje? Četiri godine bi bilo u osmom mjesecu… – pomalo sjetno kaže Josip na početku oproštajne kavu kod Peveca.

– Pomiješani su osjećaji. I sretan sam što idem tamo gdje idem, ali i tužan što odlazim iz ovoga kluba. U svemu tome moram ostati i miran i strpljiv, dok sve to konačno ne krene, moram se koncentrirati na to da budem što spremniji za sve što me čeka – nastavlja sad već bivši igrač Gorice.

U srijedu navečer otputovao je prema Sittardu, gradu na jugu Nizozemske veličine Velike Gorice. Od koje se oprostio s nekoliko šetnji po gradu kroz koje je, priznat će, shvatio da možda i nije cijenio dovoljno sve ono što je imao ovdje, u ovom gradu.

– Cijelo vrijeme, sve ove četiri godine, živio sam u Gorici. Ni na sekundu nisam pomislio da idem u onu gužvetinu u Zagreb. I stvarno sam uživao ovdje. Sve je na udaljenosti da možeš obavljati stvari pješke, i na treninge sam najčešće išao pješke… Ovdje se osjeća taj neki mir, obiteljska atmosfera, i definitivno nije isključeno da se jednog dana ovdje i vratim. Dolazit ću sigurno u Veliku Goricu, barem na one treninge između sezona, ako me prihvate, ali zašto ne i razmišljati o životu u Velikoj Gorici i nakon karijere… Imam ovdje jako puno prijatelja i izvan nogometa, upoznao sam baš puno ljudi i stvarno se ovdje osjećao doslovno kao doma. Supruga i ja baš smo se povezali s ovom sredinom, baš je bilo lijepo – emotivan je Mitar, miljenik navijača i fajter kojeg moraš voljeti.

Bivši sportski direktor Mindaugas Nikoličius dugo ga je želio, lovio, pokušavao dovesti, inzistirao je na njemu, a na kraju je i uspio. U danima prije njegova dolaska opisivao je Mitrovića kroz “bad guy” asocijacije, ističući kako “imamo previše dobrih dečki u momčadi, treba nam netko takav, tko želi ubiti protivnika”. Ispalo je da je takav samo i jedino na terenu, jer sve ovo ostalo može se opisati isključivo suprotnim epitetima. Miran, skroman, nenametljiv, pristojan, simpatičan, susretljiv… I maksimalno profesionalan.

Josip Mitrović odigrao je 121 utakmicu u HNL-u za Goricu, a tome je dodao i devet nastupa u Kupu… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Sve u svemu, isplatilo se čekati.

– Kad sam dolazio, znao sam o Gorici jako puno, budući da je cijela ta naša priča o dolasku ovdje trajala punih 14 mjeseci. Cijelo to vrijeme intenzivno sam pratio Goricu, igrao sam protiv Gorice četiri puta u dresu Intera, i bio sam svjestan u kakvu momčad dolazim. A kad sam konačno i došao, uzeo sam broj 14 na dresu djelomično i zbog tih 14 mjeseci… – otkrio je Mitar i dodao:

– Dobro, ne baš samo zbog toga, jer dio moje obitelji rođen je 14. u mjesecu, tata i supruga u prvom redu, pa se zapravo sve poklopilo da uzmem baš 14 kao svoj broj.

Kad je 20-godišnji Đakovčanin tog ljeta 2020. dolazio iz Rijeke u Goricu, očekivao je…

– Zapravo, nisam imao očekivanja! Došao sam stvarno bez ikakvih očekivanja, samo zahvalan na prilici, za koju sam se nadao da ću je dobiti. Na kraju se to i dogodilo, na čemu moram zahvaliti i tadašnjim suigračima i svim ljudima u klubu, koji su me jako lijepo prihvatili od prvog dana. Od Nindže, Jove, Suka, Steena, Banića, Krizme… Par dana nakon mene došao je i Jurica, odmah sam se i s njim povezao – prisjeća se Josip i nastavlja pregled svojih goričkih godina.

– Bilo je tu svega, i dobrih i loših perioda, sezona ovakvih i onakvih, ali kad sve zbrojim, jako sam zadovoljan svime što ostavljam iza sebe. Da sam sam pisao scenarij, ne bih ga bolje napisao što se tiče broja nastupa, ali i svega što smo zajedno prošli. Bilo je tu i borbe za Europu, i borbe za ostanak, i mirnijih sezona… Sve u svemu, jedan jako lijep period života. Kao Goričanin sam se i oženio, doživio puno lijepih stvari, a to su trenuci koji ostaju za cijeli život.

Nakon svega, odlazi sa 130 nastupa, 20 golova i 13 asistencija u dresu s goričkim grbom na lijevoj strani prsa, ali i s uspomenama na neke trenutke posebnije od drugih.

– Ako moram nešto izdvajati, to bi bio drugi dio pretprošle sezone, kad smo se borili za ostanak! Kroz sve to shvatio sam neke stvari kao igrač, što je zapravo važno i što treba cijeniti, a što ne treba uzeti zdravo za gotovo. I da ne smije biti opuštanja ni na trenutak, da se mora zapeti svakog dana, jer sve se brzo može okrenuti naopačke. Tu sam nekako imao i najbolji period svojih igara, uz ovo proljeće iza nas. Pamtim i one četiri uzastopne utakmice na kojima sam zabijao, a kao najdraža utakmica ostaje ona pobjeda 5-4 protiv Istre. Okrenuli smo s 1-3 na 4-3 u pet minuta, primili gol u 94. minuti, da bi ja zabio za pobjedu u 96… To je bila jako važna pobjeda, tko zna što bi bilo da nismo došli do nje. Jako lijepa noć, lijepa utakmica, lijep cijeli taj period.

Emocije prema klubu u kojem se afirmirao i doživio toliko lijepih trenutaka, naravno, neće nestati ni odlaskom u Fortunu.

– Ma kakvi, naravno da ostajem navijač Gorice… Evo, baš sam rekao Bobiju da ću se i učlaniti u navijačku skupinu Good Boys!

Svemu ovome unatoč, emocijama i uspomenama, Gorica će od ovog petka postati njegova prošlost. Čekaju ga novi, vrlo ozbiljni izazovi u desetoj momčadi nizozemske Eredivisie iz prošle sezone. Dočekat će ga u svlačionici i Alen Halilović i Ante Erceg, kao i bivši igrač Dinama Ivo Pinto.

– Idem u Nizozemsku na isti način kao što sam dolazio u Goricu. Bez očekivanja i zahvalan na prilici, koju namjeravam zgrabiti i više je ne ispuštati. Veselim se i nizozemskoj ligi, najboljoj poslije liga petice, za mene je to jako veliki korak, ali ne vidim razlog zašto ne bih uspio! – zaključio je Josip Mitrović.

I nemojte se iznenaditi ako uskoro iz Sittarda počnu dolaziti vijesti kako je ovaj dečko novi miljenik navijača… Sve će, uostalom, reći njegova posljednja, 130. utakmica u goričkom dresu. Tog 10. svibnja Gorica je doma gubila od Rudeša, da bi “turopoljski Lautaro” u 15 minuta prvo asistirao za izjednačenje, zatim zabio za preokret, a onda i dobio crveni karton zbog pretjerane žestine…

Sve je to naš Mitar. I momčadski igrač, i igrač odluke, i igrač koji će se “potući” kad god zatreba.

Igrač kojeg moraš voljeti.

Sport

Gorica praznih ruku iz Kranjčevićeve

Nogometaši Gorice izgubili su 2-0 na gostovanju kod Lokomotive, u utakmici u kojoj je prvo poluvrijeme bilo očajno, a drugo malo bolje od toga. Slijedi reprezentativna stanka, pa gostovanje kod Varaždina

Objavljeno

prije 12 sati

5. listopada 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nepunih pet dana nakon pobjede s odgodom, onog sretnog i spretnog slavlja protiv Slaven Belupa na domaćem terenu, nogometaši Gorice po potvrdu ta tri boda krenuli su u – novom autobusu. Na jedno od najbližih gostovanja, kod Lokomotive u Kranjčevićevoj ulici, želja i cilj bili su uzeti barem bod, još malo uljepšati učinak nakon prve četvrtine prvenstva, ali sve je ostalo samo na željama… U novi, atraktivno oslikani autobus utrpali su se samo igrači i stožer, ne i bodovi.

Trener Rajko Vidović razveselio se zbog povratka Merveila Ndockyta, uz njega iza leđa Marka Kolara postavio i svog “lieblinga” Valentina Majstorovića, vrijednog, zahvalnog i poštenog igrača kojem silno vjeruje, a u pozadini je sve bilo dobro poznato. Maloča, Krizmanić i Leš ispred Banića, Štiglec i Mikanović na bokovima, Pršir i Pajaziti kao ključni ljudi veznog reda, s mladim Kapulicom i junakom iz prošloga kola Šlogarom na klupi.

Plan je postojao, ideja je postojala, ali – nije upalilo. Lokomotiva je prv priliku imala preko Čopa već nakon nekoliko desetaka sekundi, a i u nastavku prvog poluvremena domaćin je dominirao. Neraspoloženi Goričani teško su lovili hitre domaće igrače, gubili previše duela na svakom dijelu terena, a iz svega toga teško se moglo roditi nešto osobito prema naprijed. Gledano u brojkama, dvaput je Gorica u tih prvih 45 minuta uspjela uputiti udarac prema golu, ali niti jedan nije išao unutar okvira.

S druge strane, Lokomotiva je uspjela realizirati jednu od svojih prilika, i to situaciju koja zapravo i nije bila prilika. Marko Vranjković se u 26. minuti na desnom kutu kaznenog prostora namjestio na lijevu nogu, sjajno opalio i pogodio u suprotne rašlje, neobranjivo za Ivana Banića.

– Ušli smo u utakmicu jako loše, u prvom poluvremenu kao da se nismo ni pojavili… A kod toga gola nismo ušli u blok, nismo napravili ono što smo se dogovarali, o čemu smo pričali – analizirao je trener Vidović.

Na odmoru je napravio dvije, odnosno tri promjene, budući da je promijenio sustav iz defenzivnih 5-4-1 u nešto ofenzivniju varijantu, budući da su izašli branič Leš i napadač Kolar, a ušla dva napadača, Šlogar i Portugalac Dju. I donijelo je sve to promjenu stanja na terenu, igrači s klupe unijeli su živost, a Gorica je i ukupno gledajući odavala bitno drukčiji dojam. Bila je nešto opasnija, konkretnija, ali gledajući prave prilike, Vidovićevi igrači imali su – jednu i pol.

Goričanima nije pomogla ni podrška navijača s tribina Kranjčevićeve… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Prvi pravi, konkretan udarac imao je Mesaque Dju u 62. minuti, bila je to praktički prva prilika koju su Goričani uspjeli stvoriti, a nekoliko puta braniči Lokomotive pravovremeno su ulazili u blok i sprečavali nove konkretne pokušaje. Ušao je za posljednjih 15-ak minuta i Vito Čaić, koji je u završnici imao i tu “polovicu” prilike, budući da mu je već pomalo zaboravljeni 17-godišnji Luka Vrzić dao dobru povratnu loptu, no taj je udarac otišao previsoko, tamo negdje prema Savskoj…

Vrzić i godinu stariji Sušak ušli su u 86. minuti, kao reakcija na drugi gol Lokomotive, kojeg je minutu ranije potpisao Luka Vrbančić. Novi udarac s ruba kaznenog prostora, novi šut kojeg praktički nije bilo ni moguće zaustaviti.

– Drugo poluvrijeme bilo je puno bolje nego prvo, imali smo neke svoje situacije, ali na kraju i primili taj drugi gol… Na kraju nam ostaje samo čestitati Lokomotivi na zasluženoj pobjedi, jer bili su bolji i rastrčaniji od nas. A nama ostaje u ovoj pauzi jako raditi, moramo popraviti i trku i duel ako želimo nešto napraviti i poneki bod uzeti – zaključio je trener Vidović.

Nakon prvih devet kola, odnosno prvoga kruga prvenstva, Gorica tako ima osam bodova, dvije pobjede, dva remija i pet poraza, a to je trenutačno dovoljno za osmo mjesto. Na osam bodova došla je i Lokomotiva, tri manje ima posljednji Slaven Belupo, a to znači da će Gorici u razdoblju pred nama i malo više od “ponekog boda”. Počevši od gostovanja u Varaždinu, prvog izazova koji slijedi nakon reprezentativne stanke.

Nastavite čitati

Sport

Mlade goričke hrvačke nade osvojile šest medalja u Vrbovcu

Najuspješniji je bio Jakov Noršić koji je osvojio srebro.

Objavljeno

prije 13 sati

5. listopada 2024.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Sjajan uspjeh postigli su mlađi i stariji dječaci iz Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 na prvenstvu održanom jučer u Vrbovcu.

Pojedinačno prvenstvo Hrvatske u hrvanju slobodnim načinom okupilo je oko 240 hrvača, a gorički klub predstavilo je 10 boraca. Mladi hrvači osvojili su šest medalja od čega je jedna srebrna i pet brončanih.

Najuspješniji je bio Jakov Noršić koji je u kategoriji strijih dječaka osvojio srebro, a u istoj kategoriji Alexndar Hrženjak i Vedran Hižar bili su brončani.

Kod mlađih dječaka broncu su osvojili Vanja i Mark Grgić te Mato Margit.

Foto: Hrvački klub Velika Gorica 1991.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Drugi sportski susreti Zajednice umirovljeničkih i socijalnih udruga Grada Velike Gorice

Objavljeno

prije 19 sati

5. listopada 2024.

Objavio/la

David Jolić

Drugi sportski susreti Zajednice umirovljeničkih i socijalnih udruga Grada Velike Gorice održani su danas (subota, 05. listopada 2024.) u prostoru Osnovne škole Jurja Habdelića. Nakon državne himne u izvedbi VIS Danice, umirovljenicima su se kratkim govorim obratili Stjepan Šantek, predsjednik Udruge umirovljenika i građana Zlatna dob i Krešimir Ačkar, gradonačelnik Grada Velike Gorice.