Sport

Mitrović u Fortuni Sittard: ‘Sretan sam, ali i tužan… Učlanit ću se u Good Boyse!’

Odlazim u šestu najbolju ligu svijeta, odlazim u dobar klub i dobar grad, i naravno da se veselim. Međutim, nije mi lako otići iz Gorice, iz grada u kojem sam proživio jako lijep period života, kaže Josip Mitrović, novi igrač Fortune Sittard

Objavljeno

prije 5 mjeseci

5. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Koferi su već bili spakirani, a posljednji treninzi – zabranjeni. Da se nešto ne bi dogodilo, Josip Mitrović (24) iščekivao je trenutak polaska za Nizozemsku onako kako nije navikao, bez treninga. I s laganom nervozom, koja se vjerojatno i povećavala kako se bližio moment u kojem su se kotači aviona zarolali po pisti aerodroma smještenog u gradu koji je postao njegov.

– Otkad sam ovdje? Četiri godine bi bilo u osmom mjesecu… – pomalo sjetno kaže Josip na početku oproštajne kavu kod Peveca.

– Pomiješani su osjećaji. I sretan sam što idem tamo gdje idem, ali i tužan što odlazim iz ovoga kluba. U svemu tome moram ostati i miran i strpljiv, dok sve to konačno ne krene, moram se koncentrirati na to da budem što spremniji za sve što me čeka – nastavlja sad već bivši igrač Gorice.

U srijedu navečer otputovao je prema Sittardu, gradu na jugu Nizozemske veličine Velike Gorice. Od koje se oprostio s nekoliko šetnji po gradu kroz koje je, priznat će, shvatio da možda i nije cijenio dovoljno sve ono što je imao ovdje, u ovom gradu.

– Cijelo vrijeme, sve ove četiri godine, živio sam u Gorici. Ni na sekundu nisam pomislio da idem u onu gužvetinu u Zagreb. I stvarno sam uživao ovdje. Sve je na udaljenosti da možeš obavljati stvari pješke, i na treninge sam najčešće išao pješke… Ovdje se osjeća taj neki mir, obiteljska atmosfera, i definitivno nije isključeno da se jednog dana ovdje i vratim. Dolazit ću sigurno u Veliku Goricu, barem na one treninge između sezona, ako me prihvate, ali zašto ne i razmišljati o životu u Velikoj Gorici i nakon karijere… Imam ovdje jako puno prijatelja i izvan nogometa, upoznao sam baš puno ljudi i stvarno se ovdje osjećao doslovno kao doma. Supruga i ja baš smo se povezali s ovom sredinom, baš je bilo lijepo – emotivan je Mitar, miljenik navijača i fajter kojeg moraš voljeti.

Bivši sportski direktor Mindaugas Nikoličius dugo ga je želio, lovio, pokušavao dovesti, inzistirao je na njemu, a na kraju je i uspio. U danima prije njegova dolaska opisivao je Mitrovića kroz “bad guy” asocijacije, ističući kako “imamo previše dobrih dečki u momčadi, treba nam netko takav, tko želi ubiti protivnika”. Ispalo je da je takav samo i jedino na terenu, jer sve ovo ostalo može se opisati isključivo suprotnim epitetima. Miran, skroman, nenametljiv, pristojan, simpatičan, susretljiv… I maksimalno profesionalan.

Josip Mitrović odigrao je 121 utakmicu u HNL-u za Goricu, a tome je dodao i devet nastupa u Kupu… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Sve u svemu, isplatilo se čekati.

– Kad sam dolazio, znao sam o Gorici jako puno, budući da je cijela ta naša priča o dolasku ovdje trajala punih 14 mjeseci. Cijelo to vrijeme intenzivno sam pratio Goricu, igrao sam protiv Gorice četiri puta u dresu Intera, i bio sam svjestan u kakvu momčad dolazim. A kad sam konačno i došao, uzeo sam broj 14 na dresu djelomično i zbog tih 14 mjeseci… – otkrio je Mitar i dodao:

– Dobro, ne baš samo zbog toga, jer dio moje obitelji rođen je 14. u mjesecu, tata i supruga u prvom redu, pa se zapravo sve poklopilo da uzmem baš 14 kao svoj broj.

Kad je 20-godišnji Đakovčanin tog ljeta 2020. dolazio iz Rijeke u Goricu, očekivao je…

– Zapravo, nisam imao očekivanja! Došao sam stvarno bez ikakvih očekivanja, samo zahvalan na prilici, za koju sam se nadao da ću je dobiti. Na kraju se to i dogodilo, na čemu moram zahvaliti i tadašnjim suigračima i svim ljudima u klubu, koji su me jako lijepo prihvatili od prvog dana. Od Nindže, Jove, Suka, Steena, Banića, Krizme… Par dana nakon mene došao je i Jurica, odmah sam se i s njim povezao – prisjeća se Josip i nastavlja pregled svojih goričkih godina.

– Bilo je tu svega, i dobrih i loših perioda, sezona ovakvih i onakvih, ali kad sve zbrojim, jako sam zadovoljan svime što ostavljam iza sebe. Da sam sam pisao scenarij, ne bih ga bolje napisao što se tiče broja nastupa, ali i svega što smo zajedno prošli. Bilo je tu i borbe za Europu, i borbe za ostanak, i mirnijih sezona… Sve u svemu, jedan jako lijep period života. Kao Goričanin sam se i oženio, doživio puno lijepih stvari, a to su trenuci koji ostaju za cijeli život.

Nakon svega, odlazi sa 130 nastupa, 20 golova i 13 asistencija u dresu s goričkim grbom na lijevoj strani prsa, ali i s uspomenama na neke trenutke posebnije od drugih.

– Ako moram nešto izdvajati, to bi bio drugi dio pretprošle sezone, kad smo se borili za ostanak! Kroz sve to shvatio sam neke stvari kao igrač, što je zapravo važno i što treba cijeniti, a što ne treba uzeti zdravo za gotovo. I da ne smije biti opuštanja ni na trenutak, da se mora zapeti svakog dana, jer sve se brzo može okrenuti naopačke. Tu sam nekako imao i najbolji period svojih igara, uz ovo proljeće iza nas. Pamtim i one četiri uzastopne utakmice na kojima sam zabijao, a kao najdraža utakmica ostaje ona pobjeda 5-4 protiv Istre. Okrenuli smo s 1-3 na 4-3 u pet minuta, primili gol u 94. minuti, da bi ja zabio za pobjedu u 96… To je bila jako važna pobjeda, tko zna što bi bilo da nismo došli do nje. Jako lijepa noć, lijepa utakmica, lijep cijeli taj period.

Emocije prema klubu u kojem se afirmirao i doživio toliko lijepih trenutaka, naravno, neće nestati ni odlaskom u Fortunu.

– Ma kakvi, naravno da ostajem navijač Gorice… Evo, baš sam rekao Bobiju da ću se i učlaniti u navijačku skupinu Good Boys!

Svemu ovome unatoč, emocijama i uspomenama, Gorica će od ovog petka postati njegova prošlost. Čekaju ga novi, vrlo ozbiljni izazovi u desetoj momčadi nizozemske Eredivisie iz prošle sezone. Dočekat će ga u svlačionici i Alen Halilović i Ante Erceg, kao i bivši igrač Dinama Ivo Pinto.

– Idem u Nizozemsku na isti način kao što sam dolazio u Goricu. Bez očekivanja i zahvalan na prilici, koju namjeravam zgrabiti i više je ne ispuštati. Veselim se i nizozemskoj ligi, najboljoj poslije liga petice, za mene je to jako veliki korak, ali ne vidim razlog zašto ne bih uspio! – zaključio je Josip Mitrović.

I nemojte se iznenaditi ako uskoro iz Sittarda počnu dolaziti vijesti kako je ovaj dečko novi miljenik navijača… Sve će, uostalom, reći njegova posljednja, 130. utakmica u goričkom dresu. Tog 10. svibnja Gorica je doma gubila od Rudeša, da bi “turopoljski Lautaro” u 15 minuta prvo asistirao za izjednačenje, zatim zabio za preokret, a onda i dobio crveni karton zbog pretjerane žestine…

Sve je to naš Mitar. I momčadski igrač, i igrač odluke, i igrač koji će se “potući” kad god zatreba.

Igrač kojeg moraš voljeti.

Moja županija

‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’

Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 14 minuta

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.

– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.

– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.

U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.

– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.

Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.

– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.

Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.

– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.

– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.

Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…

– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.

Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati

– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.

S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…

Nastavite čitati

Sport

Buna jesenski prvak kolo prije kraja

Objavljeno

prije 1 dan

21. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Sljedećeg vikenda (23./24.11.2024.) utakmicama 15. kola završava jesenska polusezona u Jedinstvenoj 1.županijskoj nogometnoj ligi. Jesenski prvak je Buna, neovisno o rezultatima zadnjeg kola, jer ima prednost od 4 boda ispred Lonje i pet više od trećeplasiranog Rakovca.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dinamo Hidrel je zahvaljujući odličnim rezultatima (od 8. do 14. kola) stigao na visoku 5. poziciju, zajedno s novim trenerom Stivenom Žitnikom. Posavec je u gornjem dijelu ljestvice s 23 boda na 7. mjestu, a Mladost Obrezina je s najmlađom momčadu u ligi na sigurnom 10. mjestu s 18 bodova. Dojam je da Turopolje bolje igra nego što to pokazuje plasman na 12. mjestu.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vatrogasac je na 15. mjestu s jednom pobjedom i jednim remijem, a Kupa ima samo jedan bod na zadnjem mjestu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025.

Rezultati 14. kola (16./17.11.2024.): Jamnica – Buna (Mala Buna) 1:3, Dinamo Hidrel (Novo Čiče) – Vatrogasac (Kobilić) 2:0, Posavec (Orle) – Turopolje (Turopolje) 0:0, Mladost Obrezina – Milka Trnina (Vezišće) 2:0, Pribić (Pribić) – Kupa 3:0, Rakovec (Rakovec) – Graničar Tučenik 1:1, Lonja – Pušća 1:1, Ban Jelačić (Banovo) – Dinamo Jakovlje 0:3.

Redoslijed: 1. Buna 34 (14 11 1 2 25:9), 2. Lonja 30, 3. Rakovec 29, 4. Pušća 25, 5. Dinamo Hidrel 24 (14 7 3 4 28:22), 6. Dinamo Jakovlje 24, 7. Posavec 23 (14 7 2 5 26:17), 8. Pribić 22, 9. Graničar Tučenik 19, 10. Mladost Obrezina18 (14 5 3 6 26:20), 11. Jamnica 18, 12. Turopolje 16 (14 4 5 5 16:20), 13. Ban Jelačić (B) 14, 14. Milka Trnina 12, 15. Vatrogasac 4 (14 1 1 12 12:39), 16. Kupa 1 (14 0 1 13 9:39).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Otvoreno novo igralište u Lazini Čičkoj

Objavljeno

prije 1 dan

21. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Novo igralište u Lazini Čičkoj otvoreno je jučer (srijeda, 20.11.2024.) malonogometnim susretom između Reprezentacije Grada i Malonogometnog kluba Lazina. Lokacija je ostala ista, sada je umjesto trave asfalt, ovo igralište je trajnije i lakše ga je održavati.