Nešto stariji ljubitelji košarke sjetit će se Damira Miljkovića, poznatijeg pod nadimkom Cici, nekadašnjeg igrača “pokojnog” KK Zagreba, ali i ozbiljnih klubova u Rusiji, Grčkoj i Poljskoj, povremenog hrvatskog reprezentativca, igrača koji je uspio čak i osjetiti miris i okus famozne NBA lige…

Cici danas ima 44 godine, profilirao se u vrlo zanimljivog trenera, a odnedavno je trener KK Gorice. Povest će naš klub u novu sezonu s početkom priprema, zakazanim za 26. kolovoza, čime će naslijediti Mirona Češkića na klupi momčadi koja će se “potući” za što bolji plasman u Prvoj ligi, odnosno drugom rangu natjecanja.

– Kontakti između mene i Gorice postojali su i prošlog ljeta, kao i sezonu ranije, nakon što je Josip Sesar otišao, ali u tim trenucima nismo se uspjeli naći, dogovoriti. Za dogovor je uvijek potrebno dvoje, to se u te dvije situacije nije poklopilo, ali zato jest ovog ljeta. Sjeli smo, otvoreno razgovarali i uspjeli se dogovoriti, vjerujem na obostrano zadovoljstvo. Jednako kao što vjerujem da ćemo svi zajedno napraviti dobar posao u razdoblju pred nama – javio se trener Miljković.

Njegov igrački put nešto je poznatiji nego onaj trenerski, koji ga je u ovoj fazi doveo upravo do Velike Gorice.

– Krenuo sam kao trener u klubu u kojem sam počeo i kao igrač, u KK Zagrebu. Godinu dana radio sam s Andrejem Teslom, mojim prvim trenerom iz igračkim početaka, a sezonu poslije dobio sam priliku samostalno voditi mlađe kadete, generaciju u kojoj je bio i Luka Šamanić, danas NBA igrač. Ta je momčad osvojila treće mjesto na državnom prvenstvu, nakon čega sam otišao u Cibonu i preuzeo kadete – vrti film svog trenerskog odrastanja Cici.

– U Ciboni sam se zadržao godinu dana, budući da nisam tip koji će ostati negdje gdje nije zadovoljan, a u tom trenutku nisam bio. Preuzeo sam i dvije reprezentativne selekcije, vodio generacije U-16 i U-17 te s dečkima kao što su Roko Prkačin, Boris Tišma i ostali došao do četvrtog mjesta na europskom i sedmog na svjetskom prvenstvu. Nakon toga otišao sam u Medveščak, u četiri godine kao koordinator omladinskog pogona i trener kadeta doveo sam sve selekcije do prve lige, uključujući i seniore. Sve u svemu, podigli smo klub na jednu višu razinu.

Sljedeća postaja u njegovoj trenerskoj karijeri bio je zagrebački Dinamo.

– Nešto više od pola sezone bio sam pomoćnik treneru Štirjanu, da bi do rastanka došlo uslijed nešto slabijih rezultata. I preselio sam u Dubravu, gdje sam vodio juniore i drugu momčad, koja igra pod imenom KK Zapad, pri čemu sam posebno ponosan što su juniori došli do Final Foura državnog prvenstva. A nakon toga se pojavila ova kombinacija s Goricom…

I evo ga, Cici je postao Goričanin. Pun želje, motiva, ali i spoznaja o onome što ga čeka.

– Za mene je ovo, iskreno, veliki izazov. Želim raditi na višoj razini, biti dio nečega većega. Radit ću, kao i uvijek do sad, potpuno predano, iskreno, s puno ljubavi, a vjerujem da će se to vratiti i kroz rezultate. Gorička košarka nije mi nikakva nepoznanica, pamtim još vrijeme kad se klub zvao KK Media, uvijek je tu bilo dobrih igrača, a Josip Sesar je svojim dolaskom uspio vratiti kredibilitet velikogoričkoj košarci. Vjerujem da ovaj grad, sredina poput ove, zaslužuje ponovno biti u Premijer ligi, pri čemu jasno moramo razdvajati želje i mogućnosti. Treba biti strpljiv, ali i svjestan da financije određuju puno toga, jer prošla su vremena kad se košarka igrala iz ljubavi. I tako to moramo gledati, jer to je realnost – priča Cici i dodaje:

– Danas nije ništa neobično da mladi čovjek radije ode raditi za Wolt nego da provodi sate i sate u dvorani, ne znajući hoće li se to isplatiti, hoće li mu se jednoga dana vratiti. Ove nove generacije ne vole da je bilo što teško, a mi u svemu tome moramo biti pametni. I pronaći način kako igračima priuštiti dovoljno razloga da ostanu u košarci, da budu ustrajni.

S ljudima iz vodstva kluba razgovarao je, jasno, i o ambicijama, ali aktualni trenutak je takav da je teško pričati o bilo kakvim imperativima. Prvo i osnovno trebalo bi biti što ranije osigurati ostanak u ligi, a sve više od toga bit će, realno, samo bonus.

– Ono što mi želimo je dati sve od sebe. Sve što imamo. Hoće li to možda već ove sezone biti dovoljno za povratak u Premijer ligu, unaprijed ne možemo znati, ali zato znam da je moj cilj izvući maksimum. Iz igrača, ali i iz samoga sebe. Kad to napravimo, vidjet ćemo što će se dogoditi… Moje je mišljenje da je važno ostati čist pred sobom, ali i pred ljudima koji nas plaćaju. Napravit ću sve da stvorimo kemiju unutar svlačionice, što nije uvijek lako, ali želim imati momčad sastavljenu od sretnih i zadovoljnih igrača. Želim okupiti igrače koji žele biti ovdje, koji su gladni uspjeha, osobnih i klupskih iskoraka, jer s takvima je sve puno lakše odraditi – vjeruje Miljković.

Već do kraja ovog tjedna mogao bi dobiti i poneko pojačanje, budući da se radi na dovođenju nekoliko novih igrača, sve u skladu s realnim mogućnostima kluba.

– Tražimo i razgovaramo, dio toga uskoro bi mogao biti i završen, a želja nam je dovesti po dva igrača u vanjskoj i unutarnjoj liniji. U svakom slučaju, kako god to završilo, moji kriteriji će ostati visoki. Uvijek želim više i bolje od onoga što imam, ne bojim se rada, ali ni neuspjeha. Ako radiš pošteno i iskreno, nema se ni razloga bojati neuspjeha – uvjeren je novi trener Gorice.

Svjestan je, uz sve ostalo, i da dolazi u sredinu u kojoj košarka ljudima baš i nije visoko na listi interesa. I da će se u dvorani čuti škripa tenisica puno češće nego podrška s tribina.

– Ok, to je tako, na neke stvari ne možeš ni utjecati, ali tu su stvari jasne. Na upravi je da nam osigura što bolje uvjete za rad, a na nama je da na svakom treningu i utakmici damo sve što možemo. Hoće li to i koliko će privući pozornost ljudi, u ovom trenutku ne možemo znati – zaključuje ovaj dio priče Cici.

Preostalo je još samo dotaknuti se njegove igračke karijere, prepune utakmice na visokim razinama, u velikim dvoranama, u posebnim ozračjima… Ukratko, karijera je to koju bi većina hrvatskih košarkaša danas mogla poželjeti.

– Odrastao sam u Sopotu, a krenuo u Trnskom, u onom mom KK Zagrebu. Prvi trener bio mi je Andrej Tesla, a Boško Pepsi Božić priključio me seniorima već sa 16 godina. Igrao sam u onoj sjajnoj generaciji sa Josipom Sesarom, Gordanom Zadravcem, Damirom Milačićem, Davorom Rimcem, Tonyjem Maroneyjem… Sa samo 21 godinom postao sam i kapetan momčadi, igrali smo u to vrijeme ABA ligu, jedne sezone završili na petome mjestu, konstantno bili dio Eurokupa, igrali polufinale prvenstva.

Bilo mu je 25 godina kad se prvi put otisnuo u inozemstvo.

– Iz Zagreba sam otišao u Rusiju, u Dinamo iz St. Peterburga, i te smo sezone bili treći u prvenstvu, odmah iza CSKA-a i Himkija. Sezonu potom otišao sam u grčki Panionios, zamalo smo ostali bez Eurolige, ali ja sam uživao u životu u Ateni, u kvaliteti grčke lige… Potom sam se vratio u Rusiju, ovoga puta u Vladivostok, a nakon toga otišao u poljski Turow, s kojim sam igrao finale prvenstva. Posljednja destinacija bila mi je u slovenskom Laškom, no već i prije nego što je sezona počela, odlučio sam završiti karijeru – prisjeća se Miljković.

Igrač je prestao biti s 32 godine, relativno rano, i to zbog ozljede koljena, od koje se nikako nije uspjevao oporaviti.

– Je, na prvu je rano za završiti karijeru, ali rano sam i počeo, tako da sam punih 16 godina bio profesionalac. Uspio sam u tom razdoblju doći do reprezentacije, igrati protiv velikih protivnika i sjajnih igrača, okušati se na najvišoj europskoj razini, a to mi je uvijek i bio cilj. Igrati protiv što boljih klubova, protiv što boljih igrača. Uz sve to, 2005. godine igrao sam Ljetnu ligu za Golden State Warriorse, imam i to lijepo, vrijedno iskustvo, tako da u globalu stvarno nemam razloga biti na bilo koji način nezadovoljan ostvarenim u igračkoj karijeri – ističe Cici.

Morali smo se za kraj, ipak je jutro poslije, dotaknuti i hrvatske reprezentacije, koja je u Pireju došla do jedne utakmice od Olimpijskih igara. I tu zapela, jer Grci su bili prejaki u ovom trenutku.

– Da, nismo uspjeli, ali ovo je veliki pomak. I bilo je stvarno lijepo pratiti dečke, jer pokazali su kako bi to zapravo i trebalo izgledati. Svi oni izgledaju kao da zaista žele biti tamo, da žele uspjeti, da mogu biti uzor nekim novim klincima, koji su možda zaboravili koliko je vrijedno i važno nositi hrvatski dres. Moj naklon svima, od prvog do zadnjeg igrača, pa sve do izbornika Sesara – nedvosmislen je Miljković.

Sesar je jedan od njegovih prethodnika na klupi Gorice, Sesar je i bivši suigrač, ali i veliki prijatelj.

– Upoznali smo se u vrijeme kad je on iz Mostara došao u Zagreb, kad je imao 13 godina, i mogu reći da nas veže istinsko prijateljstvo. Kad je čuo da sam preuzeo Goricu, odmah je čestitao, bilo mu je jako drago, bit će mi sigurno i velika potpora. Nas dvojica imamo baš poseban odnos, čujemo se praktički svaki dan, a slično je i s ostalim prijateljima iz košarkaških krugova, od njegovih pomoćnika Tomasa i Perinčića pa na dalje – završio je svoje opsežno predstavljanje Damir zvan Cici.

Pripreme će, dakle, krenuti posljednjeg ponedjeljka u kolovoza, a nova sezona kreće drugog vikenda u listopadu.

Na sutrašnjoj 17. sjednici Gradskog vijeća Grada Velike Gorice donosi se povijesna odluka kojom vrtići u Velikoj Gorici postaju besplatni za roditelje. Jedno je to od glavnih predizbornih obećanja gradonačelnika Krešimira Ačkara, a koje će se realizirati početkom nove pedagoške godine. Kako će biti ostvaren ovaj strateški cilj, pojasnio je danas gradonačelnik Ačkar na konferenciji za medije u Dječjem vrtiću Lojtrica.

– Sustavno smo radili na tome i zadovoljavali sve preduvjete koji su prethodili ovoj odluci, a prema kojoj ćemo roditeljima rasterećenjem budžeta povećati standard i kvalitetu života. Otkako smo prije tri godine preuzeli odgovornost za našu Veliku Goricu, otvorili smo više od 500 novih vrtićkih mjesta, podigli smo materijalna prava zaposlenika u našim vrtićima, a u pregovorima smo i za još jednim povećanjem – istaknuo je gradonačelnik te zahvalio svim djelatnicima na predanom radu jer upravo na njima počiva predškolski odgoj koji je na visokoj razini.

Ukupan broj djece rane i predškolske dobi, iduće godine doseći brojku od 3 600 što je 94 posto djece koja polaze institucionalni oblik predškolskog odgoja i obrazovanja. Ta brojka je iznad razine Europske unije i po čemu Velika Gorica u društvu velikih gradova itekako prednjači.

– Besplatni vrtići neće narušiti standard i kvalitetu u predškolskom odgoju. Ekonomska cijena po djetetu vrtića je 344 eura. Oko 20 posto plaćaju roditelji, a 80 posto subvencionira grad. Ekonomska cijena će i dalje biti ista, samo će Grad na sebe preuzeti i onaj iznos koji su do sada plaćali roditelji. Vrtići će na svoje račune dobiti jednaku količinu sredstva s kojima će raspolagati – pojasnio je prvi čovjek grada.

Također, država će, po prvi puta u povijesti isplatiti 20 eura subvencije po djetetu u predškolskom odgoju.

– Spomenimo i kako je prošle godine ekonomska cijena vrtića bila 280 eura, no zbog inflacije i porasta cijena ona je danas 344 eura. Grad Velika Gorica već sada je preuzeo tih 64 eura razlike na sebe – dodao je Ačkar.

Važno je istaknuti kako će vrtići biti besplatni za one koji polaze redovan program, dok će cijena za posebne programe biti i dalje biti ista. Jedan od uvjeta za besplatan vrtić je i da roditelji i skrbnici imaju isključivo prebivalište na području Velike Gorice.

O proširenju vrtićkih kapaciteta, za gotovo 200 novih mjesta, u novoj pedagoškoj godini govorila je pročelnica Lana Krunić-Lukinić.

– Pripremaju se novi kapaciteti u VG Goričanki koja će biti područni vrtić Cicibana. Tamo će se smjestiti šest odgojnih skupina. Zatim Gradići s tri odgojne skupine koji će biti područni vrtić Lojtrice te jedna skupina u sklopu nove škole u Dubrancu – dodala je pročelnica Krunić-Lukinić te naglasila kako se u idućoj 2025. godini kreće s izgradnjom dva potpuno nova vrtića.

– Oni će biti ukupnog kapaciteta za 400 djece, sada se rješava projektna dokumentacija, a ove godine na jesen će se dobiti glavni projekt koji kreće prema građevinskoj dozvoli i samoj izgradnji. Spomenimo i partnerstvo s Općinom Orle gdje će također biti izgrađen novi dječji vrtić, a on će spadati pod DV Velika Gorica. To partnerstvo osigurat će nova vrtićka mjesta za goričke mališane, odnosno njega će pohađati djeca koja žive u naseljima koja graniče s općinom – rekla je pročelnica.

Grad je krenuo i s izradom projektne dokumentacije za dva nova dječja vrtića s po dvije odgojne skupine i to u Kobiliću i Turopolju.

– U budućnosti imamo u planu da svaki gradski vrtić ima proširenje kapaciteta za djecu s teškoćama u razvoju. U ovom trenutku to imaju dvije odgojne skupine i to u Žireku. Svjesni smo da je takvih potreba sve više pa nam je to ujedno i strateški plan za buduće razdoblje – spomenula je Krunić-Lukinić.

Predškolski sustav nije samo usluga roditeljima već i pravo svakog djeteta na primjereni oblik odgojno-obrazovnog rada, naglasila je savjetnica Arijana Mataga-Tintor.

– Želim naglasiti da djeca koja polaze u vrtiće dobivaju najbolju moguću podlogu za svoj budući život. Kako u kognitivnom tako u emocionalnom i socijalnom smislu. Izuzetno me veseli ova odluka i zapravo smo prvi veliki grad u Hrvatskoj koji će osigurati priuštiv, dostupan i inkluzivan vrtić za svako dijete – zaključila je na kraju Mataga-Tintor.

 

Prži srpanjsko sunce ovih dana, pržit će još žešće u ovima koji slijede, jedina moguća opcija je potražiti što deblju hladovinu. Istovremeno, upravo to, debela hladovina, traje i u svijetu amaterskog, niželigaškog nogometa. Čiji god broj odabereš, javlja se uz zvuke cvrčaka, negdje uz more, jer ovo je doba kad je odmor zapravo na meniju. I bit će tako još dva ili tri tjedna, a onda kreće…

Tko i gdje kreće? E, to je pitanje na koje ćemo pokušati dati što cjelovitiji odgovor. Uz napomenu da su iznenađenja uvijek moguća, da ne bi bilo prvi put u hrvatskom nogometu, pogotovo niželigaškom, da stvari krenu nepredviđenim tijekom. Za početak, ponašat ćemo se kao da se to neće dogoditi, da će sve ostati onako kako bi trebalo ostati. Ako takva formulacija uopće može vrijediti u ovoj priči…

Dakle, na vrhu piramide turopoljskog nogometa i dalje je, naravno, HNK Gorica. Pripreme za sedmu uzastopnu sezonu u najvišem rangu, ligi koja će se i dalje zvati SuperSport HNL, počele su 24. lipnja i ova priča o “hladovini” za sportski ponos grada ne vrijedi.

Sljedeća dva ranga ni ove sezone neće imati tu čast da u njima nastupa netko od klubova s našeg područja, pa prvi sljedeći naš klub nalazimo u četvrtom rangu, odnosno u 3. NL Centar. NK Kurilovec prošle je sezone imao određenih poteškoća, ali na kraju je uspio status zadržati bez ikakve drame i posebne neizvjesnosti u posljednjih nekoliko kola.

Ostaju Kurilovčani tako u istom okruženju, ali s nešto višim ambicijama. Ne ludo visokim, ne nerealnim, ali svakako je želja napraviti barem jedan korak naprijed, budući da na Udarniku ne taje da bi voljeli u sljedećem olimpijskom ciklusu, u suradnji s HNK Goricom, pokušati doći i do SuperSport 2. NL, odnosno jedinstvene treće lige. Ove sezone nije realno očekivati napad na sam vrh, ali može se očekivati da će Kurilovec biti bolji, jači, konkurentniji.

A bit će i usamljen u ovom rangu što se tiče turopoljskog nogometa. Lukavec, koji je posljednje dvije sezone bio u istom tom društvu, u svojim je “vratolomijama” završio dva ranga niže, pa je sad Kurilovec i u tom smislu, iz perspektive rezultata seniorske momčadi, neupitno druga nogometna snaga Velike Gorice i Turopolja. Što je, naravno, oduvijek definitivno i bio, i to bez konkurencije, s obzirom na tradiciju, povijest, rezultate, omladinsku školu, ljude uključene u rad kluba… Sve u svemu, klub kojeg možemo zamisliti i u jednom rangu više u sezonama koje dolaze.

Za ulogu trećega kluba Turopolja u smislu plasmana seniorske momčadi tako će se boriti Mraclin i Gradići, jedini naši predstavnici u petom rangu, koji nosi naziv 4. NL Središte. Mraclin ima novog trenera Marka Biljana, ima i dogovorena pojačanja, dok u Gradićima u sedlu ostaje Zoran Tomčić, koji bi također u narednim danima trebao dobiti nekoliko novih igrača.

Kako sad stvari stoje, rang s najsnažnijim turopoljskim pečatom bit će šesti po redu, liga koja se dosad zvala Jedinstvena županijska nogometna liga, a po novome će se zvati Premijer liga Zagrebačke županije. U njoj bi po trenutačnom stanju trebalo biti sedam naših klubova: Ban Jelačić iz Vukovine, Turopoljac iz Kuča, Polet iz Buševca, Klas iz Mičevca, Meštrica i Lomnica iz Gornje i Donje Lomnice, ali i novonastali HNK Lukavec.

U rangu ispod, sad već sedmom, koji će se zvati 1. ŽNL, i bit će jedinstva na razini županije, trebali bi biti Mladost iz Obrezine, Kupa iz Pokupskog, Posavec iz Orla, Buna, Vatrogasac iz Kobilića i Turopolje. Ukupno šest naših predstavnika, pri čemu su dva, Obrezina i Kupa, skliznuli iz višeg ranga,

U najnižem, osmom rangu hrvatskog nogometa, sa statusom trenutačno najniže pozicioniranog predstavnika NS Velika Gorica, bit će Dinamo Hidrel iz Novog Čiča. Ta će se liga zvati 2. ŽNL i po pitanju nje nema nikakvih upitnika…

Posvuda drugdje ih, s druge strane, itekako ima! I zato sve ove oprezne sintagme kao što su “kako sad stvari stoje” ili “trebalo bi biti”, zato što se u cijeloj ovoj priči i dalje ništa sa sigurnošću ne zna.

Za početak, i dalje nitko ne zna hoće li u 3. NL Centar i dalje igrati 18 ili će se liga smanjiti na 16 klubova. Ovo potonje je odlučeno prije početka prošle sezone, takav je zahtjev otišao prema Ministarstvu i on je prihvaćen. Naknadno su se, naravno, neki predomislili, pa se pokušalo ostaviti natjecanja sa 18 klubova, no s najviših instanci stigao je jasan odgovor:

“Prijedlog je odbijen. Promjena sustava natjecanja mora se najaviti najmanje godinu dana ranije, što ovdje nije slučaj.”

I to je, kažu, konačna odluka, ali tu ćemo se malo vratiti na početak. Ne bi bilo prvi put da se i u takvoj situaciji nešto promijeni, da dođe do preokreta, jer viđali smo i takve scenarije u našim nižim ligama. Lobiranja traju, traže se načini i rješenja kako da se pojedine klubove spasi, ostavi u višem rangu, a sve to dovelo je i do odgađanja održavanja Plenuma pojedinih liga. Ako se ništa još definitivno ne zna, a ne zna se, nema ni smisla bilo što dogovarati…

Sve to događa se dva tjedna prije nego što će početi pripreme nekih klubova s našeg područja, a i tu je teško bilo što planirati ako ne znaš gdje ćeš se natjecati. Dođe li, naime, do hipotetske odluke da 3. NL Centar ostane na 18 klubova, to će značiti da u 4. NL Središtu, uz Gradiće, kojima je mjesto oslobodilo odustajanje Lukavca, ostaje i Jelačić.

To bi automatski promijenilo i sastav “premijerke”, budući da bi po tom scenariju Mladost iz Obrezine ostala u tom rangu, umjesto da ide u 1. ŽNL… Pitanje je i što će se još događati s HNK Lukavcem, budući da dosadašnji NK Lukavec ide u fuziju sa zaprešićkim Inkerom, koji će tako preskočiti dva ranga, dok će novonastali “HNK” krenuti iz šestog, a ne posljednjeg osmog ranga, što je izazvalo brojne reakcije iz ostalih klubova.

Ukratko, Sve čari nižih liga, izdanje ljeto 2024.

Župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić proglasio je prirodnu nepogodu za područje općina Bistra, Brckovljani, Dubrava i Kloštar Ivanić te grad Dugo Selo uzrokovanu tučom koja je nanijela velike štete u poljoprivredi, graditeljstvu i infrastrukturi 1. srpnja 2024. godine.

Nakon Odluke o proglašenju prirodne nepogode općinska i gradsko povjerenstvo za procjenu štete od prirodnih nepogoda dužna su unijeti prve procjene štete u Registar šteta, sukladno roku propisanom Zakonom o ublažavanju i uklanjanju posljedica prirodnih nepogoda

Vikend na goričkim cestama obilježili su brojni prekršaji, ukupno njih 45, kako su izvijestili iz policije. Najviše kazni ispisano je vozačima koji su vozili prebrzo, takvih je bilo 32 prekršaja.

No, dobra je vijest da nije bilo uhićenih vozača zbog težih prekršaja, a najviše promila za vikend imao je 28-godišnjak kojeg je policija zaustavila u subotu 6. srpnja oko 4:15 sati u Zagrebačkoj ulici.

– Nadzorom je utvrđeno da je upravljao vozilom za vrijeme dok je u organizmu imao prisutnost alkohola u koncentraciji od 1,06 g/kg., umanjeno za dopuštenu pogrešku od 0,10 g/kg,. Istom je privremeno oduzeta vozačka dozvola na rok od 12 sati i isključen je iz prometa, te mu je uručen Prekršajni nalog – dodali su iz goričke policije.