U svim najavama novog okršaja Gorice i Rijeke, drugog u samo 18 dana, isticalo se kako će osnovna razlika u odnosu na onaj prošli biti to što će se igrati po puno boljem terenu. Uostalom, gore je teško moglo biti, budući da je te siječanjske srijede po dijelovima terena bio led, po ostatku blato… Nije tu premisu promijenila ni činjenica da je tijekom noći na nedjelju palo puno kiše, ali pokazalo se da ipak može gore. Prve četiri i pol minute, naime, odigrane su u gotovo idealnim uvjetima, a onda je krenuo – pljusak.
Točnije, toliko snažan pljusak da su se okupljeni na tribinama jedva čuli, toliko snažan da je u roku od desetak minuta teren pretvoren u nogometnu verziju močvare. Nije se utakmica pošteno ni zahuktala, a već je bilo praktički nemoguće igrati nogomet, svako dodavanje pretvorilo se u tešku muku, a od tečne i lepršave igre nije se moglo vidjeti apsolutno ništa. Ali zato se moglo vidjeti, ukratko, svega i svačega…
Poništeni golovi, promašeni penali, realizirani penali, krajnje sumnjive sudačke odluke, ozljede, borba s protivnikom, terenom, ali i loptom, koja se u jednom trenutku i – probušila?! Opet ukratko, sve što čini jednu nogometnu utakmicu u uvjetima na rubu regularnosti.
Prvi poništeni gol bio je onaj gostujućeg napadača Mirka Marića zbog debelog zaleđa. Prva prilika na utakmici bila je ona gostujućeg veznjaka Nike Jankovića, koji je iskosa u 16. minuti pucao malo pokraj stative. I tu je negdje završilo s nogometom, pa smo do sudačke nadoknade gledali igru u kojoj su jedine kakve-takve situacije bile slobodni udarci, koji su bili manje ili više neprecizni.
Dosadno je sve to očito bilo i sucu Duji Strukanu, kažu najboljem hrvatskom sucu, pa je odlučio malo zakuhati. Budući da smo zapamtili kakva je dva penala Rijeka dobila u prošlom međusobnom ogledu, bilo je gotovo nevjerojatno vidjeti što je penalom u sudačkoj nadoknadi označio splitski sudac. U duelu je bio Ante Matej Jurić, a sve to, realno, veze s penalom nije imalo. Unatoč tome, penal je dosuđen, loptu je uzeo Marko Pjaca i – promašio!
Kiša je nastavila neumorno padati i početkom nastavka, a 51. minuta donijela je i novi penal. Ovoga puta za Goricu. Srušen je Josip Mitrović, opet je trajalo pregledavanje, a odluka je glasila da se prekršaj dogodio unutar kaznenog prostora. Međutim, ništa od goričkog vodstva. Ante Matej Jurić pucao je gotovo identično kao Pjaca, preko gola.
Međutim, gdje smo još od kraja… Igra se 62. minuta, Rijeka ide po svome, raditi gužvu nakon ubacivanja iz auta, Kolumbijac Obregon zabija, ali to je zaleđe! A četiri minute poslije, nije bilo dovoljno sve ovo dosad, evo novog penala za Rijeku, četvrtog u dvije utakmice?! Ovoga puta igrač Rijeke igrao je glavom, pola metra iza njega lopta je pogodila u ruku Matea Leša, slično kao i Mrzljaka u onoj prethodnoj utakmici, a to je, naravno, penal. Ovoga puta izvođač je bio Jorge Obregon, a Rijeka je došla u vodstvo. Sve to dogodilo se, jasno, nakon ubacivanja iz auta.
Ali nemojte se još odjaviti, jer nismo gotovi. U pokušaju da se obori svjetski rekord u broju dosuđenih penala jednoj momčadi protiv druge, evo nam u 75. minuti i trećeg za Rijeku u ovoj utakmici, petog ukupno u posljednje dvije. I prvog koji je to stvarno i bio. Pjaca je srušen, Obregon je poduplao vodstvo Rijeke.
Na kraju, ostala je ogromna doza gorčine, jer ovo je definitivno bilo mučno gledati. Velikim dijelom zbog terena, a još većim zbog suđenja najboljeg hrvatskog suca. Bilo je tu i nesreće po Goricu, ali bilo je nedvojbeno i nepravde. Ostavili su igrači Gorice posljednji atom snage na terenu, dali sve što su mogli, no što ti sve to vrijedi kad si opet doživio poraz, kad si produžio negativnu seriju rezultata, kad se frustracije samo gomilaju…
Sljedećeg vikenda na redu je gostovanje u Osijeku.