Sport

Cirkus u nemogućim uvjetima: Tri penala za Rijeku (?!?), poraz i frustracije za Goricu

Nogometaši Gorice izgubili su 2-0 od Rijeke na svom stadionu, po snažnom pljusku i uz čak tri dosuđena penala za goste i jedan za domaćina. Po jedan je svatko promašio, a dva je Rijeka zabila. Ukupno, dvije utakmice – pet penala za Rijeku?!

Objavljeno

prije 2 godine

11. veljače 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

U svim najavama novog okršaja Gorice i Rijeke, drugog u samo 18 dana, isticalo se kako će osnovna razlika u odnosu na onaj prošli biti to što će se igrati po puno boljem terenu. Uostalom, gore je teško moglo biti, budući da je te siječanjske srijede po dijelovima terena bio led, po ostatku blato… Nije tu premisu promijenila ni činjenica da je tijekom noći na nedjelju palo puno kiše, ali pokazalo se da ipak može gore. Prve četiri i pol minute, naime, odigrane su u gotovo idealnim uvjetima, a onda je krenuo – pljusak.

Točnije, toliko snažan pljusak da su se okupljeni na tribinama jedva čuli, toliko snažan da je u roku od desetak minuta teren pretvoren u nogometnu verziju močvare. Nije se utakmica pošteno ni zahuktala, a već je bilo praktički nemoguće igrati nogomet, svako dodavanje pretvorilo se u tešku muku, a od tečne i lepršave igre nije se moglo vidjeti apsolutno ništa. Ali zato se moglo vidjeti, ukratko, svega i svačega…

Poništeni golovi, promašeni penali, realizirani penali, krajnje sumnjive sudačke odluke, ozljede, borba s protivnikom, terenom, ali i loptom, koja se u jednom trenutku i – probušila?! Opet ukratko, sve što čini jednu nogometnu utakmicu u uvjetima na rubu regularnosti.

Prvi poništeni gol bio je onaj gostujućeg napadača Mirka Marića zbog debelog zaleđa. Prva prilika na utakmici bila je ona gostujućeg veznjaka Nike Jankovića, koji je iskosa u 16. minuti pucao malo pokraj stative. I tu je negdje završilo s nogometom, pa smo do sudačke nadoknade gledali igru u kojoj su jedine kakve-takve situacije bile slobodni udarci, koji su bili manje ili više neprecizni.

Dosadno je sve to očito bilo i sucu Duji Strukanu, kažu najboljem hrvatskom sucu, pa je odlučio malo zakuhati. Budući da smo zapamtili kakva je dva penala Rijeka dobila u prošlom međusobnom ogledu, bilo je gotovo nevjerojatno vidjeti što je penalom u sudačkoj nadoknadi označio splitski sudac. U duelu je bio Ante Matej Jurić, a sve to, realno, veze s penalom nije imalo. Unatoč tome, penal je dosuđen, loptu je uzeo Marko Pjaca i – promašio!

Kiša je nastavila neumorno padati i početkom nastavka, a 51. minuta donijela je i novi penal. Ovoga puta za Goricu. Srušen je Josip Mitrović, opet je trajalo pregledavanje, a odluka je glasila da se prekršaj dogodio unutar kaznenog prostora. Međutim, ništa od goričkog vodstva. Ante Matej Jurić pucao je gotovo identično kao Pjaca, preko gola.

Međutim, gdje smo još od kraja… Igra se 62. minuta, Rijeka ide po svome, raditi gužvu nakon ubacivanja iz auta, Kolumbijac Obregon zabija, ali to je zaleđe! A četiri minute poslije, nije bilo dovoljno sve ovo dosad, evo novog penala za Rijeku, četvrtog u dvije utakmice?! Ovoga puta igrač Rijeke igrao je glavom, pola metra iza njega lopta je pogodila u ruku Matea Leša, slično kao i Mrzljaka u onoj prethodnoj utakmici, a to je, naravno, penal. Ovoga puta izvođač je bio Jorge Obregon, a Rijeka je došla u vodstvo. Sve to dogodilo se, jasno, nakon ubacivanja iz auta.

Ali nemojte se još odjaviti, jer nismo gotovi. U pokušaju da se obori svjetski rekord u broju dosuđenih penala jednoj momčadi protiv druge, evo nam u 75. minuti i trećeg za Rijeku u ovoj utakmici, petog ukupno u posljednje dvije. I prvog koji je to stvarno i bio. Pjaca je srušen, Obregon je poduplao vodstvo Rijeke.

Na kraju, ostala je ogromna doza gorčine, jer ovo je definitivno bilo mučno gledati. Velikim dijelom zbog terena, a još većim zbog suđenja najboljeg hrvatskog suca. Bilo je tu i nesreće po Goricu, ali bilo je nedvojbeno i nepravde. Ostavili su igrači Gorice posljednji atom snage na terenu, dali sve što su mogli, no što ti sve to vrijedi kad si opet doživio poraz, kad si produžio negativnu seriju rezultata, kad se frustracije samo gomilaju…

Sljedećeg vikenda na redu je gostovanje u Osijeku.

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 6 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 9 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 11 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.